Poljska ima nižu nezaposlenost, ali usporedba s Hrvatskom sadrži ozbiljne pogreške u podacima o plaćama, dugu i milijunašima

Usporedba hrvatskog i poljskog gospodarstva potvrđuje dio navoda Jutarnjeg lista, no miješanje bruto i neto plaća, javnog i inozemnog duga te pogrešno tumačenje UBS-ove statistike mijenjaju značenje nekoliko ključnih zaključaka.

Autor: Josip Tomašković

Poljska je 2025. prema pojedinim ekonomskim pokazateljima bila ispred Hrvatske, a u kolovozu 2026. imala je i nižu stopu nezaposlenosti. Međutim, analiza službenih podataka pokazuje da se u medijskoj usporedbi koriste pokazatelji koji nisu izravno usporedivi, dok su pojedini podaci o bogatstvu stanovništva i kretanju zaduženosti pogrešno protumačeni.

Tvrdnja koja se analizira

Jutarnji list objavio je 17. listopada 2026. članak Vedrana Marjanovića pod naslovom „Poljaci imaju veće plaće od Hrvata, manju nezaposlenost, ali jedna brojka ide nam na ruku…“. U tekstu se uspoređuju realni BDP po stanovniku, kupovna moć, gospodarski rast, industrijska proizvodnja, prihodi velikih poduzeća, plaće, inflacija, kamatne stope, zaduženost i osobno bogatstvo stanovnika dviju država. Autor, među ostalim, navodi da su obje države ispod polovice prosjeka EU prema realnom BDP-u po stanovniku, da su tijekom 2025. smanjile udio inozemnog duga u BDP-u te da Poljska ima 3.888 milijunaša, odnosno da oni predstavljaju četiri posto stanovništva. (1)

Područje analize

Provjera obuhvaća statističke pokazatelje na kojima počiva usporedba Hrvatske i Poljske, s posebnim naglaskom na njihov obuhvat, godinu, jedinicu mjerenja i mogućnost neposredne usporedbe. Realni BDP po stanovniku mjeri gospodarsku proizvodnju prilagođenu promjenama cijena i broju stanovnika, dok BDP po stanovniku izražen standardom kupovne moći, odnosno PPS-om, uzima u obzir razlike u razinama cijena među državama. Ta dva pokazatelja nisu zamjenjiva. Jednako je važno razlikovati bruto plaću prije poreza i doprinosa od neto plaće koju zaposlenik prima, javni dug države od ukupnog inozemnog duga svih domaćih sektora te rast prosječnog bogatstva od rasta bogatstva medijalnog stanovnika. Ocjena se temelji na primarnim statistikama Eurostata, nacionalnih statističkih ureda, Cofacea, Međunarodnog monetarnog fonda i UBS-a, a ne na samom podudaranju navoda u različitim medijima.

Analiza

1) Realni BDP po stanovniku: Hrvatska je ispred Poljske, ali obje države nisu ispod polovice prosjeka EU

U Jutarnjem listu navodi se da je poljski realni BDP po stanovniku 2025. iznosio 17.210 eura, a hrvatski 17.590 eura. Ta je usporedba u skladu s Eurostatovim podacima iz serije realnog BDP-a po stanovniku, izraženog u eurima prema cijenama iz 2020. godine. Riječ je o pokazatelju koji isključuje učinak inflacije i omogućuje praćenje promjene gospodarske proizvodnje tijekom vremena. Podaci za pojedine države, uključujući Hrvatsku, mogu biti označeni kao privremeni i podložni kasnijim revizijama. (2) Razlika između Hrvatske i Poljske iznosila je 380 eura po stanovniku, kako se ispravno navodi u članku. Međutim, problem nastaje kod usporedbe s prosjekom Europske unije. Jutarnji list tvrdi da su obje zemlje bile ispod 50 posto prosjeka realnog BDP-a po stanovniku EU. Prema podacima navedenima u samom članku, europski prosjek iznosio je 34.200 eura. Dijeljenjem poljskih 17.210 eura s 34.200 eura dobiva se 50,32 posto. Za Hrvatsku je račun 17.590 podijeljeno s 34.200, odnosno 51,43 posto.

Obje su države, prema korištenim vrijednostima, bile iznad polovice prosjeka EU, a ne ispod nje. Riječ je o jednostavnoj, ali činjenično važnoj računskoj pogrešci. Netočna je i tvrdnja da je Hrvatska bila na 46 posto prosjeka realnog BDP-a po stanovniku eurozone. U članku se navodi prosjek eurozone od 37.030 eura. Hrvatskih 17.590 eura predstavlja približno 47,5 posto te vrijednosti. (1) (2) Istodobno treba naglasiti da takva usporedba realnog BDP-a izraženog u eurima ne uzima u obzir razlike u razinama cijena među državama. Zbog toga je za usporedbu relativne gospodarske razvijenosti prikladniji pokazatelj BDP-a po stanovniku prema standardu kupovne moći, PPS-u. Prema Eurostatovim podacima za 2025., Poljska je dosegnula 81 posto, Hrvatska 78 posto, a Češka 92 posto prosjeka EU prema PPS-u. Taj dio članka ispravno prenosi odnos među državama. PPS se temelji na usporedbi cijena dobara i usluga te omogućuje usporedbu gospodarskog obujma uz smanjivanje utjecaja različitih nacionalnih razina cijena. Ipak, ni PPS nije izravna mjera raspoloživog dohotka kućanstava. (3) Dodatnu pozornost zahtijeva autorov zaključak da višegodišnji trendovi neumoljivo pokazuju kako će Poljska prestići Hrvatsku prema realnom BDP-u po stanovniku. Poljski realni BDP po stanovniku porastao je s 16.510 eura u 2024. na 17.210 eura u 2025. godini. To je rast od približno 4,24 posto. Hrvatski je pokazatelj povećan sa 17.060 na 17.590 eura, odnosno za približno 3,11 posto. Razlika u stopama rasta iznosila je oko 1,13 postotnih bodova u korist Poljske, a ne 1,1 posto kako se formulira u članku. (1) (2) No za razdoblje od 2018. do 2025. slika je drukčija. Na temelju iznosa povećanja navedenih u Jutarnjem listu, poljski realni BDP po stanovniku porastao je za 3.530 eura, približno 25,8 posto u odnosu na 2018., dok je hrvatski porastao za 4.310 eura, odnosno približno 32,5 posto. Poljska se posljednjih godina doista približavala Hrvatskoj prema ovom pokazatelju. Međutim, iz bržeg rasta tijekom nekoliko godina ne proizlazi siguran datum pretjecanja. Na buduće kretanje utječu produktivnost, ulaganja, tržište rada, demografske promjene i gospodarski ciklusi. Stoga tvrdnja o neizbježnom pretjecanju pripada području projekcija, a ne već utvrđenih činjenica.

2) Plaće i nezaposlenost: potvrđena razlika u nezaposlenosti, ali neusporedivi podaci o primanjima

Jedna od najvažnijih tvrdnji članka odnosi se na prosječne mjesečne plaće u 2025. godini. Jutarnji list uspoređuje 2.037 eura za Poljsku, pozivajući se na tamošnji statistički ured GUS, s 1.449 eura za Hrvatsku prema Državnom zavodu za statistiku. (1) U toj usporedbi postoji metodološki problem. DZS je za 2025. objavio da je prosječna mjesečna neto plaća zaposlenih u pravnim osobama iznosila 1.449 eura, dok je prosječna bruto plaća iznosila 2.016 eura. Podaci su dobiveni statističkim praćenjem isplaćenih plaća u pravnim osobama i ne predstavljaju automatski ukupna primanja svih zaposlenih osoba u svakom obliku rada. (4) Poljski statistički ured GUS objavio je da je prosječna mjesečna plaća u nacionalnom gospodarstvu tijekom 2025. iznosila 8.903,56 zlota. Njegova službena statistička serija taj iznos vodi kao bruto plaću, dakle prije odbitka poreza i doprinosa zaposlenika. (5) Jutarnji list tako na jednom mjestu uspoređuje poljski bruto pokazatelj s hrvatskim neto pokazateljem. Premda se oba podatka odnose na plaće, izravno oduzimanje tih iznosa ne pokazuje razliku između primanja koja radnici stvarno dobivaju. Usto, u članku postoji i zasebna aritmetička pogreška. Razlika između navedenih 2.037 i 1.449 eura iznosi 588 eura, a ne 558 eura. To je pogreška od 30 eura već prije razmatranja metodologije. Za iznos od 2.037 eura potrebno je navesti i primijenjeni tečaj zlota prema euru te pravilo pretvorbe godišnjeg prosjeka. Bez toga se upravo taj preračunati iznos ne može pouzdano reproducirati. U dijelu koji se odnosi na preciznu usporedbu dviju nacionalnih statistika stoga vrijedi zaključak: ne može se pouzdano potvrditi i da navedena razlika predstavlja razliku usporedivih mjesečnih plaća. Jutarnji potom koristi Eurostatove podatke o godišnjim neto zaradama i navodi približno 20.000 eura za Poljsku te 18.000 eura za Hrvatsku. Eurostat doista objavljuje međunarodno usporedive pokazatelje neto zarada, ali oni nastaju na temelju standardiziranog modela. Primjerice, za samca bez djece koji ostvaruje 100 posto prosječne zarade u poslovnom gospodarstvu izračunava se neto iznos nakon poreza i doprinosa. To nije isto što i empirijski utvrđena prosječna neto isplata svim zaposlenima. (6) Bez točne kategorije kućanstva, definicije zarade i serije podataka iz koje su preuzeti iznosi 20.000 i 18.000 eura ne može se pouzdano potvrditi da predstavljaju upravo usporedbu koju opisuje članak. Ipak, korištenje harmoniziranog modela prikladniji je pristup nego uspoređivanje bruto i neto iznosa. Drukčiji je zaključak kod nezaposlenosti. Eurostatovo priopćenje od 1. listopada 2026. pokazuje da je sezonski prilagođena stopa nezaposlenosti u kolovozu iznosila 3,4 posto u Poljskoj i 4,3 posto u Hrvatskoj. Razlika je 0,9 postotnih bodova. Time je potvrđena tvrdnja iz naslova da je Poljska imala nižu nezaposlenost. (7) Eurostat pritom koristi harmoniziranu definiciju nezaposlene osobe, koja obuhvaća osobe bez zaposlenja koje aktivno traže posao i raspoložive su za početak rada, prema međunarodnoj statističkoj metodologiji. Takva se stopa ne smije poistovjećivati s brojem osoba prijavljenih nacionalnim zavodima za zapošljavanje. Među državama s vrlo niskom stopom nezaposlenosti nalazile su se Češka, Slovenija i Poljska, ali i Malta. Poljska je, dakle, bila u skupini europskih zemalja s najnižom nezaposlenošću, premda formulacija o točno tri države pojednostavljuje poredak u kojem više zemalja može imati istu stopu. (7)

3) Poljska industrija i Orlen: broj kompanija uglavnom je točan, ali produktivnost i prihodi pogrešno su prikazani

U članku se kao pokazatelj poljske gospodarske snage navodi Cofaceova ljestvica 500 najvećih kompanija srednje i istočne Europe, na kojoj je prema podacima za 2023. bilo 184 poljskih i 15 hrvatskih kompanija. Izvorno Cofaceovo izvješće potvrđuje navedene apsolutne brojeve. Poljska je bila najzastupljenija država prema broju kompanija na ljestvici, a šest od prvih deset poduzeća dolazilo je iz Poljske. Ipak, udio od 184 među 500 iznosi 36,8 posto, a ne 36 posto. Razlika je mala, ali pokazuje nedosljedno zaokruživanje. (8) Važniji je problem kod prihoda poljske energetske kompanije Orlen. Jutarnji list navodi prihod od 63,9 milijardi eura, povezuje ga s Cofaceovim rangiranjem za 2023. te tvrdi da predstavlja približno polovicu hrvatskog BDP-a iz 2025. godine. Cofaceova tablica prikazuje da je Orlen ostvario približno 63,96 milijardi eura prihoda 2022. godine, dok je 2023. prihod iznosio oko 85,90 milijardi eura. Između te dvije godine prihodi su povećani približno 34 posto. (8) Prema DZS-ovu izvješću o proračunskom manjku i dugu opće države, hrvatski nominalni BDP za 2025. iznosio je približno 92,98 milijardi eura. (9) Kad se 63,96 milijardi eura podijeli s 92,98 milijardi, dobiva se oko 68,8 posto, a ne polovica. Ako se usporedi Orlenov prihod iz 2023. od 85,90 milijardi eura s hrvatskim BDP-om iz 2025., dobiva se približno 92,4 posto. Međutim, nijedna od tih usporedbi ne predstavlja ispravno mjerenje gospodarskog doprinosa kompanije u odnosu na nacionalni BDP. Prihod poduzeća uključuje ukupnu vrijednost prodaje, a BDP mjeri dodanu vrijednost gospodarstva, izbjegavajući višestruko zbrajanje međufaznih proizvoda i usluga. Dodatno, uspoređivanje različitih godina iskrivljuje vremenski okvir. Orlen je nedvojbeno veliko poduzeće prema regionalnim kriterijima, ali iz takve usporedbe ne može se zaključivati da njegova gospodarska dodana vrijednost odgovara određenom postotku hrvatskog BDP-a. Slično se događa s pojmom industrijske produktivnosti. Jutarnji navodi da Poljska, sa šest posto ukupne industrijske proizvodnje EU, zauzima peto mjesto među najproduktivnijim članicama Unije. Eurostatov pregled vrijednosti prodane industrijske proizvodnje za 2025. doista pokazuje da je Poljska imala udio od približno šest posto, nakon Njemačke, Italije, Francuske i Španjolske. Međutim, to je poredak prema ukupnoj vrijednosti prodane proizvodnje, a ne prema produktivnosti rada. (10) Produktivnost se obično izražava kao proizvodnja ili dodana vrijednost po zaposlenoj osobi odnosno po radnom satu. Država s velikim stanovništvom, brojnim industrijskim poduzećima i velikim ukupnim proizvodnim kapacitetom može ostvarivati visok udio u europskoj proizvodnji, a da istodobno nema najvišu produktivnost. Eurostat također navodi da je šest članica ostvarilo 71 posto vrijednosti prodane industrijske proizvodnje EU. Preostalih 21 članica činila je približno 29 posto. U izvornom grafikonu postoje i napomene o statističkom obuhvatu određenih država, zbog čega podatke nije opravdano svoditi na jednak doprinos svake od preostalih zemalja. (10)

4) Inflacija i kamate: inflacija je uspoređena ispravno, a prinosi državnih obveznica predstavljeni kao kamate na kredite

Prema Jutarnjem listu, godišnja inflacija u 2025. iznosila je 3,3 posto u Poljskoj i 4,4 posto u Hrvatskoj. Eurostatovi podaci o harmoniziranom indeksu potrošačkih cijena za 2025. potvrđuju te vrijednosti. Razlika od 1,1 postotnih bodova u korist Poljske proizlazi iz usporedbe istog pokazatelja i iste godine. Harmonizirani indeks temelji se na usporedivoj metodologiji praćenja cijena potrošačke košarice u državama EU. (11) Međutim, tvrdnja o kamatnim stopama zahtijeva ozbiljnu korekciju. Jutarnji navodi da je, prema Europskoj središnjoj banci, prosječna kamatna stopa na dugoročne kredite u rujnu 2026. iznosila 3,59 posto u Hrvatskoj i 6,23 posto u Poljskoj. Ti iznosi odgovaraju statistici dugoročnih prinosa državnih obveznica s preostalim dospijećem od približno deset godina, koja se koristi za ocjenjivanje monetarne konvergencije. (12) Prinos desetogodišnje državne obveznice nije kamatna stopa na dugoročni bankovni kredit građanima ili poduzećima. Kod obveznica se mjeri prinos koji ulagatelj ostvaruje kupnjom državnog dužničkog vrijednosnog papira prema tržišnim uvjetima. Kod bankovnih kredita kamatna stopa ovisi o vrsti kredita, njegovoj namjeni, trajanju, riziku dužnika i drugim ugovornim uvjetima. Prema tome, čak i kada su brojke 3,59 i 6,23 posto točno preuzete, njihov je opis pogrešan. One se ne mogu upotrijebiti kao izravan dokaz da hrvatski građani za dugoročne bankovne kredite plaćaju upravo 3,59 posto kamate, a poljski 6,23 posto.

5) Inozemni i javni dug: različiti pokazatelji, a kretanje poljskog javnog duga suprotno je opisanom

Jedna od ozbiljnijih pogrešaka odnosi se na zaduženost. U članku se tvrdi da je 2025. inozemni dug Poljske iznosio približno 60 posto BDP-a, hrvatski 58 posto te da su obje države smanjile taj udio, pri čemu Poljska znatno snažnije. Problem je što se te brojke ne mogu bez dodatnog objašnjenja povezati sa službenim pokazateljem ukupnog inozemnog duga. Vanjski ili inozemni dug obuhvaća obveze domaćih sektora prema nerezidentima, uključujući različite oblike zaduženosti države, banaka i drugih sektora. Javni dug opće države, naprotiv, obuhvaća konsolidirane dužničke obveze državnog sektora bez obzira na to jesu li vjerovnici domaći ili strani. Eurostatovo priopćenje za četvrto tromjesečje 2025. pokazuje da je poljski javni dug opće države na kraju godine iznosio 59,7 posto BDP-a, a godinu prije 54,8 posto. Prema službenoj tablici, udio se povećao za 4,8 postotnih bodova, pri čemu razlika između prikazanih zaokruženih vrijednosti iznosi približno 4,9 bodova. (13) Hrvatski je javni dug na kraju 2025. iznosio 56,3 posto BDP-a, nakon 57,4 posto na kraju 2024. Smanjenje udjela iznosilo je 1,1 postotni bod. Za Hrvatsku je taj smjer točan, a za Poljsku bi bio suprotan tvrdnji o padu, kada bi se radilo o pokazatelju javnog duga. (9) (13) Usto, hrvatski javni dug nije se smanjio u apsolutnom iznosu. DZS navodi da je porastao s 49,28 milijardi eura na 52,37 milijardi eura, odnosno za oko 3,09 milijardi eura. Njegov udio u BDP-u smanjio se zato što je nazivnik omjera, nominalni BDP, rastao dovoljno brzo. To pokazuje zašto smanjenje omjera duga i BDP-a ne treba izjednačavati sa smanjenjem nominalnog duga. (9) Da nije riječ o zamjenjivim pokazateljima, potvrđuju i procjene Međunarodnog monetarnog fonda. MMF je za Poljsku za 2025. procjenjivao ukupni vanjski dug od približno 48 posto BDP-a, dok je u izvješću za Hrvatsku za istu godinu prikazao približno 63,1 posto BDP-a. Riječ je o procjenama iz publikacija različitih datuma, a ne o konačno revidiranim podacima jedinstvene statističke objave, pa ih treba tumačiti s odgovarajućim oprezom. Ipak, jasno pokazuju da tvrdnju o 60 posto poljskog i 58 posto hrvatskog inozemnog duga nije moguće poistovjetiti s istim vanjskodužničkim pokazateljem u tim izvješćima. (14) (15)Stoga se za točno navedene udjele inozemnog duga, bez utvrđene statističke serije i njezina obuhvata, primjenjuje zaključak ne može se pouzdano potvrditi. Jednako tako, zaključak da gospodarstva obiju država rastu snažnije od njihovih inozemnih dugova ne proizlazi automatski iz jednog omjera. Za takvu je tvrdnju potrebno usporediti promjene nominalnog vanjskog duga i nominalnog BDP-a tijekom istog razdoblja, u usklađenoj valuti i uz usporedivu metodologiju.

6) UBS-ovo bogatstvo: hrvatskih 29 posto je točno, ali poljskih 3.888 milijunaša nije ukupan broj

Završni dio Jutarnjeg članka odnosi se na osobno bogatstvo, a upravo tu nastaje jedna od najjasnije dokazivih pogrešaka. Prema izvješću Global Wealth Report 2026. švicarske banke UBS, Hrvatska je od početka 2020. do kraja 2025. ostvarila rast realnog prosječnog bogatstva po odrasloj osobi od 29 posto. Među 56 tržišta obuhvaćenih analizom taj je rezultat bio treći, nakon Južne Koreje, s više od 55 posto, i Rusije, s približno 37 posto. (16) Taj je dio medijskog navoda potvrđen. Međutim, nije riječ o trećem mjestu među svim državama svijeta, već među 56 analiziranih tržišta koja, prema UBS-u, predstavljaju više od 92 posto ukupnog svjetskog bogatstva. Pokazatelj uključuje financijsku imovinu, nefinancijsku imovinu poput nekretnina te pripadajuće dugove. Rast je izražen u lokalnoj valuti i prilagođen inflaciji, pa se odnosi na realnu promjenu vrijednosti prosječnog bogatstva. UBS procjene sastavlja kombiniranjem međunarodnih i nacionalnih statističkih izvora te vlastitih modela. One nisu popis stvarne imovine svakog pojedinog građanina. Važno je i da prosjek nije medijan. Ako vrijednost imovine relativno malog broja vrlo bogatih osoba snažno raste, prosječno bogatstvo može se povećati i bez jednakog poboljšanja imovinskog položaja većine stanovnika. O hrvatskom rezultatu od 29 posto izvještavali su i Narodno te 5MIN.hr, uz navođenje istog UBS-ova izvješća i istog razdoblja mjerenja. Riječ je o dodatnim medijskim prenošenjima nalaza, a ne o dvjema neovisnim statističkim potvrdama, jer se oba medija oslanjaju na zajednički primarni izvor. Mnogo ozbiljnija pogreška odnosi se na navod da Poljska ima 3.888 milijunaša, odnosno da osobe s više od milijun eura imovine čine četiri posto stanovništva. U UBS-ovu izvješću postoji tablica o promjeni broja milijunaša između 2024. i 2025. Prema toj tablici, broj osoba čije neto bogatstvo prelazi milijun američkih dolara povećao se u Poljskoj za četiri posto, što predstavlja približno 3.888 dodatnih milijunaša. (16) Dakle, četiri posto predstavlja godišnju stopu rasta broja milijunaša, a 3.888 povećanje njihova broja tijekom jedne godine. Nijedan od tih pokazatelja ne predstavlja udio milijunaša u ukupnom poljskom stanovništvu niti njihov ukupan broj. U zasebnoj UBS-ovoj tablici, nazvanoj UBS Millionaire Index, procjenjuje se da je Poljska tijekom 2025. imala približno 101.000 američkih dolarskih milijunaša. Budući da su vrijednosti prikazane u tisućama, poljski unos od 101 znači približno 101 tisuću osoba, a ne 101 osobu. (16) Razlika između ukupnog broja od približno 101.000 i godišnjeg povećanja od 3.888 statistički je presudna. Kad bi se, primjerice, 3.888 osoba pogrešno predstavilo kao ukupna populacija milijunaša, njihov bi broj bio podcijenjen više od dvadeset puta. Usporedba se dodatno mijenja jer UBS prag bogatstva izražava u američkim dolarima, dok se u Jutarnjem listu govori o milijun eura. Ti pragovi nisu identični i broj osoba iznad pojedinog praga ovisi o tečaju valute. Jednako tako, deveto mjesto Poljske u tablici odnosi se na stopu godišnjeg povećanja broja američkih dolarskih milijunaša unutar prikazanog poretka, a ne na deveti najveći udio bogatih građana u ukupnoj populaciji svijeta. Ovdje nije riječ samo o zaokruživanju ili različitom prikazivanju istih podataka. Medijski članak mijenja samu definiciju pokazatelja, njegov nazivnik, jedinicu i vremensko značenje. Time se čitatelju predstavlja bitno drukčija slika raspodjele bogatstva u Poljskoj.

Zaključak

Zbog miješanja bruto i neto plaća te pogrešnog tumačenja podataka o javnom dugu, kamatama i milijunašima, ocjena ovog članka je “većinski netočno”. Usporedba sadržava nekoliko provjerljivo točnih navoda, osobito o nižoj nezaposlenosti u Poljskoj, hrvatskoj prednosti prema realnom BDP-u po stanovniku u 2025., poljskom udjelu u europskoj industrijskoj proizvodnji te rastu hrvatskog prosječnog bogatstva od 29 posto. Međutim, više važnih zaključaka temelji se na neusporedivim indikatorima, pogrešnim vremenskim razdobljima ili netočnom čitanju izvornih statističkih tablica. Netočni su zaključci o tome da su obje zemlje ispod polovice prosjeka realnog BDP-a po stanovniku EU te da je 3.888 ukupan broj poljskih milijunaša, dok prikaz zaduženosti i kamatnih stopa pogrešno opisuje vrstu pokazatelja. Preciznija tvrdnja glasi da je Poljska u kolovozu 2026. imala nižu harmoniziranu stopu nezaposlenosti od Hrvatske te da je 2025. prema PPS-u bila bliže prosječnom BDP-u po stanovniku EU. Hrvatska je istodobno ostvarila nešto viši realni BDP po stanovniku izražen u stalnim cijenama iz 2020. te snažan rast prosječnog neto bogatstva po odrasloj osobi od 2020. do 2025., ali to ne dokazuje jednak rast bogatstva većine građana. Usporedbe plaća, zaduženosti i broja milijunaša zahtijevaju odvojeno navođenje bruto i neto iznosa, javnog i vanjskog duga te stanja i godišnje promjene broja osoba iznad određenog imovinskog praga.

Vidi:

1. Marjanović V. Poljaci imaju veće plaće od Hrvata, manju nezaposlenost, ali jedna brojka ide nam na ruku… Jutarnji list. 17. listopada 2026. Dostupno na:https://www.jutarnji.hr/novac/aktualno/poljaci-imaju-vece-place-od-hrvata-manju-nezaposlenost-ali-jedna-brojka-ide-nam-na-ruku-15756647 . Pristupljeno: 19. listopada 2026.

2. Eurostat. Real GDP per capita, dataset sdg_08_10, izvorna serija nama_10_pc. Europska komisija. Dostupno na: https://ec.europa.eu/eurostat/databrowser/view/sdg_08_10/default/table . Pristupljeno: 19. listopada 2026.

3. Eurostat. Index of GDP per capita, 2025: purchasing power standards, EU indexed at 100. Europska komisija. 2026. Dostupno na: https://ec.europa.eu/eurostat/statistics-explained/SEPDF/cache/103399.pdf . Pristupljeno: 19. listopada 2026.

4. Državni zavod za statistiku. Prosječne mjesečne neto i bruto plaće zaposlenih u 2025. Priopćenje RAD-2025-1-1/12. Dostupno na: https://podaci.dzs.hr/2025/hr/97037 . Pristupljeno: 19. listopada 2026.

5. Główny Urząd Statystyczny. Komunikat w sprawie przeciętnego wynagrodzenia w gospodarce narodowej w 2025 r. Monitor Polski. 10. veljače 2026. Dostupno na: https://api.sejm.gov.pl/eli/acts/MP/2026/192/text.pdf . Pristupljeno: 19. listopada 2026.

6. Eurostat. Wages and labour costs. Statistics Explained. Europska komisija. 2026. Dostupno na:https://ec.europa.eu/eurostat/web/products-euro-indicators/w/3-01102026-ap . Pristupljeno: 19. listopada 2026.

7. Eurostat. Euro area unemployment at 6.4%: August 2026. Euro indicators. 1. listopada 2026. Dostupno na:https://ec.europa.eu/eurostat/web/products-euro-indicators/w/3-01102026-ap. Pristupljeno: 19. listopada 2026.

8. Coface. CEE Top 500 Ranking 2024. Coface Publications. Studeni 2024. Dostupno na: https://www.google.com/url?q=https://www.coface.cz/content/download/71581/file/Coface%2520CEE%2520Top%2520500%2520Ranking%25202024.pdf. Pristupljeno: 19. listopada 2026.

9. Državni zavod za statistiku. Izvješće o proceduri prekomjernoga proračunskog manjka i razini duga opće države, Republika Hrvatska, travanj 2026. Priopćenje NR-2026-4-1/1. 22. travnja 2026. Dostupno na:https://podaci.dzs.hr/2026/hr/121263 . Pristupljeno: 19. listopada 2026.

10. Eurostat. Industrial production statistics. Statistics Explained. Europska komisija. 2026. Dostupno na:https://ec.europa.eu/eurostat/statistics-explained/SEPDF/cache/7316.pdf . Pristupljeno: 19. listopada 2026.

11. Eurostat. Key figures on Europe, 2026 edition. Europska komisija. 2026. Dostupno na:https://ec.europa.eu/eurostat/documents/15216629/23964567/KS-01-26-035-EN-N.pdf/f922271a-da8c-3d8e-30a0-daa5843b6a75. Pristupljeno: 19. listopada 2026.

12. Eurostat. Long term government bond yields, dataset teimf050; podaci Europske središnje banke. Europska komisija. Dostupno na: https://ec.europa.eu/eurostat/databrowser/product/page/TEIMF050 . Pristupljeno: 19. listopada 2026.

13. Eurostat. Government debt at 87.8% of GDP in euro area: fourth quarter 2025. Euro indicators. 22. travnja 2026. Dostupno na: https://ec.europa.eu/eurostat/web/products-euro-indicators/w/2-22042026-bp . Pristupljeno: 19. listopada 2026.

14. International Monetary Fund. IMF Executive Board Concludes 2025 Article IV Consultation with Republic of Poland. 2. veljače 2026. Dostupno na: https://www.imf.org/en/news/articles/2026/02/02/pr-26030-poland-imf-concludes-2025-article-iv-consultation . Pristupljeno: 19. listopada 2026.

15. International Monetary Fund. IMF Executive Board Concludes 2025 Article IV Consultation with Republic of Croatia. 10. prosinca 2025. Dostupno na: https://www.imf.org/en/news/articles/2025/12/10/pr-25417-republic-of-croatia-imf-executive-board-concludes-2025-article-iv-consultation . Pristupljeno: 19. listopada 2026.

16. UBS. Global Wealth Report 2026. UBS Global Wealth Management. 30. lipnja 2026. Dostupno na:https://www.ubs.com/global/en/wealthmanagement/insights/global-wealth-report.htm. Pristupljeno: 19. listopada 2026.

Musk je doista rekao da će SAD “1000% bankrotirati”, ali to nije prognoza, a AI nije dokazano jedino rješenje

Večernji list vjerno prenosi Muskove riječi i ključne brojke o dugu i kamatama, ali službene projekcije ne potvrđuju neizbježan bankrot SAD-a niti tvrdnju da su AI i roboti jedini mogući izlaz.

Autor: Josip Tomašković

Večernji list prenio je dramatično upozorenje Elona Muska da će Sjedinjene Američke Države bez umjetne inteligencije i robotike „1000 posto bankrotirati i propasti”. Provjera pokazuje da je Musk doista izgovorio te riječi i da američki javni dug predstavlja ozbiljan problem. Međutim, njegova tvrdnja o sigurnom bankrotu nije utemeljena na službenim ekonomskim prognozama, kao ni tvrdnja da su umjetna inteligencija i roboti jedino moguće rješenje.

Tvrdnja koja se analizira:

Večernji list je 6. listopada 2026. objavio članak Mateje Papić pod naslovom „Elon Musk upozorio: ‘Amerika će 1000 posto bankrotirati i propasti, postoji samo jedno jedino rješenje’”. U članku se prenosi Muskovo upozorenje da će SAD bez razvoja umjetne inteligencije i robotike bankrotirati te da bi mogao „propasti kao država”. Navodi se i da je američki javni dug 18. kolovoza prvi put premašio 40 bilijuna dolara, kao i da država na kamate troši više nego na nacionalnu obranu. (1)

Područje analize:

Američki javni dug već godinama raste, a sve veći troškovi njegova financiranja izazivaju zabrinutost ekonomista i državnih institucija. Ipak, važno je razlikovati visok javni dug od stvarne opasnosti da država prestane plaćati svoje obveze. Javni dug predstavlja ukupne financijske obveze države nastale zaduživanjem tijekom godina. Kada država u jednoj godini potroši više nego što prikupi porezima i drugim prihodima, nastaje proračunski deficit. Takvi se deficiti najčešće financiraju novim zaduživanjem, čime raste i ukupni dug. Pritom nije sav američki javni dug jednak. Jedan dio čine obveze prema ulagačima, bankama, građanima i drugim vlasnicima američkih državnih obveznica, dok drugi dio predstavljaju dugovanja između različitih dijelova samog državnog sustava. Američko Ministarstvo financija obje kategorije ubraja u ukupni federalni dug, dok Kongresni ured za proračun (CBO) pri procjeni dugoročne održivosti često promatra dug koji drži javnost. (3) (5) Jednako tako, visoki dug ne znači da država automatski bankrotira. Do neispunjavanja obveza, odnosno defaulta, dolazi kada država ne može pravodobno platiti ono što duguje. Američki Ured za odgovornost vlade (GAO) upozorava da takva situacija može nastati, primjerice, zbog ograničenja zaduživanja i nedostatka raspoloživog novca, a ne jednostavno zato što je dug dosegnuo određeni iznos. (9) Američke institucije pritom ne skrivaju ozbiljnost problema. GAO upozorava da je sadašnji smjer razvoja američkih javnih financija dugoročno neodrživ bez promjena. S druge strane, Međunarodni monetarni fond (MMF) navodi da su rizici da SAD neće moći podmirivati svoje dugove i dalje niski, među ostalim zbog važnosti američkog dolara i snažnog tržišta državnih obveznica. (6) (7) Zato je potrebno provjeriti što je Musk doista rekao, koliko su točne brojke koje navodi i potvrđuju li službene prognoze njegovo upozorenje o neizbježnom bankrotu.

Analiza:

1) Musk je doista upozorio na bankrot, a američki dug prešao je 40 bilijuna dolara

Elon Musk iznio je spornu izjavu 5. veljače 2026. tijekom gostovanja u Dwarkesh Podcastu, u razgovoru s Dwarkeshom Patelom i Johnom Collisonom. Govoreći o državnoj potrošnji i svojem angažmanu na projektu DOGE, upozorio je na rast američkog javnog duga te ustvrdio da će SAD bez umjetne inteligencije i robotike „1000 posto” bankrotirati. Dodao je da, prema njegovu mišljenju, ništa drugo ne može riješiti problem državnog duga. (2) Večernji list stoga nije izmislio izjavu niti je njezin dramatičan ton nastao u prijevodu. Musk je doista upotrijebio tu formulaciju, a njegovo upozorenje prenijeli su i drugi mediji, među kojima Yahoo Finance i TheStreet. (13) (14) Točan je i navod o prelasku američkog duga preko povijesne granice od 40 bilijuna dolara. Prema službenim podacima američkog Ministarstva financija, ukupni federalni dug 18. kolovoza 2026. iznosio je približno 40,047 bilijuna dolara. Od toga se oko 32,27 bilijuna odnosilo na dug koji drži javnost, dok je približno 7,78 bilijuna predstavljalo obveze unutar samog državnog sustava. Dan ranije ukupan dug još je bio ispod 40 bilijuna dolara. (3) Večernji list navodi da je dug iznosio „nešto više od 40,05 bilijuna dolara”. Riječ je o manjoj nepreciznosti jer se službeni iznos od 40,047 bilijuna zaokružuje na 40,05 bilijuna, ali je zapravo neznatno manji od tog iznosa. Ta razlika ne mijenja osnovnu činjenicu da je američki dug prvi put prešao granicu od 40 bilijuna dolara. Ipak, ta golema brojka sama po sebi ne govori dovoljno o tome koliko je dug opasan za gospodarstvo. Ekonomisti zato često promatraju odnos javnog duga i bruto domaćeg proizvoda (BDP-a), odnosno ukupne vrijednosti dobara i usluga proizvedenih u gospodarstvu tijekom godine. Jednostavnije rečeno, tako se uspoređuje veličina duga s veličinom gospodarstva koje ga treba financirati. Prema projekcijama CBO-a, američki dug koji drži javnost u 2026. iznosi oko 101 posto BDP-a. Ako se postojeći zakoni uglavnom ne promijene, taj bi udio do 2036. mogao porasti na približno 120 posto. (5) To pokazuje da američki dug ne raste samo u dolarima, nego i u odnosu na veličinu gospodarstva, što dugoročno povećava pritisak na javne financije.

2) Amerika već troši više na kamate nego na nacionalnu obranu

Jedan od glavnih argumenata kojima Musk obrazlaže svoju zabrinutost jest tvrdnja da SAD na kamate državnog duga troši više nego na vojsku. Službeni podaci potvrđuju taj odnos. Prema izvješću američkog Ministarstva financija za fiskalnu 2025. godinu, neto izdaci za kamate iznosili su približno 970,4 milijarde dolara, dok su rashodi za nacionalnu obranu iznosili oko 916,6 milijardi dolara. (4) Drugim riječima, američka savezna država potrošila je približno 53,8 milijardi dolara više na kamate nego na nacionalnu obranu, što je gotovo šest posto više. Riječ je o važnom podatku jer kamate predstavljaju novac koji država mora izdvajati za financiranje postojećeg duga. Što su ti troškovi veći, to manje proračunskog prostora ostaje za druge potrebe, poput infrastrukture, zdravstva, obrazovanja ili ulaganja u gospodarstvo. I GAO je u lipnju 2026. upozorio da su troškovi kamata već premašili rashode za nacionalnu obranu te da će nastaviti rasti ako se ne promijeni sadašnja fiskalna politika. (6) Musk pritom vojni proračun zaokružuje na bilijun dolara. Iako je riječ o približno odgovarajućem redu veličine, stvarni rashodi za nacionalnu obranu u fiskalnoj 2025. bili su nešto manji, oko 917 milijardi dolara. Prema projekcijama CBO-a, godišnji neto troškovi kamata u 2026. trebali bi dosegnuti približno bilijun dolara. Istodobno se predviđa proračunski deficit od oko 1,9 bilijuna dolara, odnosno 5,8 posto BDP-a. (5) Takvi podaci jasno pokazuju da je financijska situacija ozbiljna. Međutim, iz njih se ne može zaključiti da je bankrot SAD-a siguran, a još manje da je njegova vjerojatnost „1000 posto”. Vjerojatnost nekog događaja ne može biti veća od 100 posto. Muskova formulacija zato nije stvarna ekonomska procjena, nego način kojim želi naglasiti koliko je uvjeren u svoje upozorenje. Službene američke institucije ne predviđaju neizbježan bankrot države. CBO upozorava na rast duga i deficita, dok GAO sadašnju fiskalnu putanju smatra dugoročno neodrživom bez promjena. MMF također očekuje nastavak rasta američkog javnog duga te procjenjuje da bi bruto dug opće države do 2031. mogao premašiti 140 posto BDP-a. Ipak, istodobno ocjenjuje da su rizici američke nesposobnosti podmirivanja dugova i dalje niski. (5) (6) (7) Razlika je važna jer upozorenje da će dug postati sve teže financirati nije isto što i prognoza da će država sigurno bankrotirati. Američko gospodarstvo i dalje ima nekoliko velikih prednosti. Dolar je vodeća svjetska rezervna valuta, američke državne obveznice imaju iznimno veliko i razvijeno tržište, a SAD raspolaže snažnim gospodarstvom i velikom poreznom osnovicom. To ne znači da rast duga može trajati bez posljedica. Visoki deficiti i kamatni troškovi mogu ograničavati buduću državnu potrošnju, povećavati potrebu za novim zaduživanjem i dodatno opteretiti gospodarstvo. No dostupni podaci ne potvrđuju Muskovo predviđanje o sigurnom propadanju države.

3) Mogu li umjetna inteligencija i roboti spasiti američke javne financije?

Najupitniji dio Muskove izjave nije upozorenje na javni dug, nego tvrdnja da su umjetna inteligencija i robotika jedino moguće rješenje. Njegova ideja ima ekonomsku logiku. Ako umjetna inteligencija i roboti omoguće poduzećima da proizvode više uz manje troškove, produktivnost gospodarstva mogla bi znatno porasti. Veća proizvodnja i veći gospodarski rast mogu povećati dobit poduzeća, prihode građana i porezne prihode države. Ako gospodarstvo raste brže od javnog duga, smanjuje se i opterećenje koje dug predstavlja u odnosu na BDP. Takav razvoj mogao bi pomoći SAD-u da lakše podmiruje postojeće obveze i postupno stabilizira javne financije. Međutim, postoji važna razlika između mogućeg pozitivnog učinka novih tehnologija i tvrdnje da bez njih država mora bankrotirati. CBO u svojim projekcijama već uzima u obzir određeno ubrzanje produktivnosti povezano sa širenjem generativne umjetne inteligencije. Unatoč tome, i dalje očekuje da će javni dug rasti brže od gospodarstva te da će do 2036. dosegnuti oko 120 posto BDP-a. (5) Drugim riječima, čak ni očekivani gospodarski učinci umjetne inteligencije ne znače da će problem javnog duga nestati. CBO je razmotrio i optimističniji scenarij u kojem američko gospodarstvo raste brže nego što se trenutačno očekuje. Kada bi realni BDP tijekom sljedećeg desetljeća rastao prosječno oko 2,6 posto godišnje, zahvaljujući većoj produktivnosti, ulaganjima i sudjelovanju stanovništva na tržištu rada, američki bi javni dug 2036. iznosio približno 109 posto BDP-a, umjesto očekivanih 120 posto. Ukupan proračunski deficit tijekom desetljeća bio bi za oko 1,3 bilijuna dolara manji. (8) To je znatno poboljšanje, ali ne znači da bi javni dug ili proračunski deficit nestali. Brži gospodarski rast zato može biti važan dio rješenja, ali sam po sebi ne mora biti dovoljan. Postoje i druge mogućnosti za stabilizaciju državnih financija. Država može povećati prihode, ograničiti dio rashoda, provesti reforme velikih proračunskih programa ili kombinirati različite mjere. Takvi potezi mogu biti politički nepopularni i gospodarski zahtjevni, ali predstavljaju stvarne instrumente fiskalne politike. Upravo zato GAO zagovara dugoročnu strategiju smanjivanja proračunskih deficita, dok MMF upozorava na potrebu fiskalne prilagodbe. Nijedna od tih institucija ne navodi umjetnu inteligenciju i robotiku kao jedini mogući izlaz. (6) (7) Uz to, još uvijek nije moguće pouzdano procijeniti koliko će brzo umjetna inteligencija povećavati produktivnost, koliko će novih radnih mjesta nastati ili nestati te kako će se tehnološke promjene odraziti na plaće, porezne prihode i državne rashode. Zbog toga je Muskova tvrdnja da „ništa drugo” ne može riješiti američki dug njegovo osobno predviđanje, a ne dokazana ekonomska činjenica.

4) Dodatni vojni troškovi mogli bi još povećati dug

Večernji list u članku navodi i dodatne podatke o američkim vojnim troškovima, koji su važni za razumijevanje pritiska na državni proračun. Prvi se odnosi na procjenu stručnjakinje za javne financije Linde Bilmes, koja je upozorila da bi ukupni troškovi američkog rata u Iranu mogli dosegnuti najmanje bilijun dolara. U razgovoru koji je Harvard Kennedy School objavio 7. travnja 2026. procijenila je tadašnje kratkoročne troškove na približno dvije milijarde dolara dnevno. U dugoročne troškove ubrojila je i obveze koje nastaju nakon završetka sukoba. (10) Važno je naglasiti da je riječ o procjeni mogućih ukupnih troškova, a ne o novcu koji je već u cijelosti potrošen. Večernji list taj podatak ispravno predstavlja kao procjenu stručnjakinje. Drugi podatak odnosi se na moguće povećanje američkog obrambenog proračuna na 1,5 bilijuna dolara godišnje. Prema izračunu organizacije Committee for a Responsible Federal Budget (CRFB), objavljenom 7. siječnja 2026., takav bi potez mogao povećati obrambenu potrošnju za približno pet bilijuna dolara do 2035., a ukupan dug, uključujući dodatne kamate, za oko 5,8 bilijuna dolara. (11) Ta je procjena doista postojala, ali Večernji list nije prenio njezinu noviju verziju. CRFB je 30. ožujka 2026. objavio ažurirani izračun prema kojem bi povećanje obrambenog proračuna moglo dovesti do približno 5,8 bilijuna dolara dodatnih rashoda od 2027. do 2036., dok bi ukupni dodatni dug, zajedno s kamatama, mogao dosegnuti oko 6,9 bilijuna dolara. (12) Dakle, podatak iz Večernjeg lista nije izmišljen ni pogrešno prenesen, ali u trenutku objave članka više nije predstavljao najnoviju procjenu iste organizacije. Ti izračuni dodatno pokazuju koliko buduće odluke o državnoj potrošnji mogu utjecati na američki dug. Ujedno potvrđuju da njegov rast ne ovisi samo o tehnološkom napretku nego i o političkim i proračunskim odlukama.

Zaključak:

Zbog vjernog prijenosa Muskove izjave i ključnih fiskalnih podataka, ali i nedostatka konteksta koji bi jasno razlikovao stvarne financijske probleme od njegovih dramatičnih predviđanja, ocjena članka je “većinski točno”. Večernji list vjerodostojno prenosi da je Musk izjavio kako će SAD bez umjetne inteligencije i robotike „1000 posto” bankrotirati, da je američki federalni dug u kolovozu 2026. prvi put premašio 40 bilijuna dolara te da su godišnji troškovi kamata već postali veći od rashoda za nacionalnu obranu. (1) (2) (3) (4) Riječ je o stvarnim i važnim pokazateljima problema s kojima se suočavaju američke javne financije. Međutim, dramatična formulacija o sigurnom bankrotu može ostaviti pogrešan dojam da je propast američke države već potvrđena ekonomskim prognozama. To nije slučaj. CBO, GAO i MMF upozoravaju na rast duga, velike proračunske deficite i potrebu za promjenama fiskalne politike. Ipak, nijedna od tih institucija ne zaključuje da je bankrot SAD-a neizbježan ili neposredan. (5) (6) (7) Jednako tako, umjetna inteligencija i robotika doista imaju potencijal povećati produktivnost i potaknuti gospodarski rast. Takav razvoj mogao bi olakšati upravljanje državnim dugom, ali ne postoje pouzdani dokazi da su te tehnologije jedino moguće rješenje američkih fiskalnih problema. Večernji list pritom donosi točne osnovne brojke, ali ne pruža dovoljno konteksta za razlikovanje Muskova osobnog predviđanja od zaključaka službenih ekonomskih institucija. U članku je korištena i starija, iako izvorno točna, procjena mogućih troškova povećanja obrambenog proračuna. Preciznije bi bilo reći da američki javni dug doseže rekordne razine, da kamatni troškovi sve snažnije opterećuju državni proračun i da će bez promjena postojeća fiskalna politika dugoročno biti teško održiva. Razvoj umjetne inteligencije i robotike mogao bi pomoći američkom gospodarstvu, ali nije dokazano da predstavlja jedini mogući izlaz niti da će SAD bez tih tehnologija sigurno bankrotirati.

Vidi:

  1. Papić M. Elon Musk upozorio: ‘Amerika će 1000 posto bankrotirati i propasti, postoji samo jedno jedino rješenje’. Večernji list. 6.10.2026. Dostupno na: https://www.vecernji.hr/vijesti/elon-musk-upozorio-amerika-ce-1000-posto-bankrotirati-i-propasti-postoji-samo-jedno-jedino-rjesenje-2001814. Pristupljeno: 6.10.2026.
  2. Patel D. Elon Musk: “In 36 months, the cheapest place to put AI will be space”. Dwarkesh Podcast. 5.2.2026. Dostupno na: https://www.dwarkesh.com/p/elon-musk. Pristupljeno: 6.10.2026.
  3. U.S. Department of the Treasury, Bureau of the Fiscal Service. Debt to the Penny. Dostupno na: https://fiscaldata.treasury.gov/datasets/debt-to-the-penny/. Pristupljeno: 6.10.2026.
  4. U.S. Department of the Treasury, Bureau of the Fiscal Service. Combined Statement of Receipts, Outlays, and Balances of the United States Government, Fiscal Year 2025. 2026. Dostupno na: https://www.fiscal.treasury.gov/files/reports-statements/combined-statement/cs2025/2025-cs-final.pdf. Pristupljeno: 6.10.2026.
  5. Congressional Budget Office. The Budget and Economic Outlook: 2026 to 2036. 11.2.2026. Dostupno na: https://www.cbo.gov/publication/61882. Pristupljeno: 6.10.2026.
  6. U.S. Government Accountability Office. The Nation’s Fiscal Health: Urgent and Sustained Action Needed to Improve the Fiscal Outlook. GAO-26-108610. 11.6.2026. Dostupno na: https://www.gao.gov/products/gao-26-108610. Pristupljeno: 6.10.2026.
  7. International Monetary Fund. United States: 2026 Article IV Consultation. IMF Country Report No. 26/76. 2026. Dostupno na: https://www.imf.org/-/media/files/publications/cr/2026/english/1usaea2026001.pdf. Pristupljeno: 6.10.2026.
  8. Congressional Budget Office. How Budgetary and Economic Outcomes Might Differ From CBO’s February 2026 Projections. 27.2.2026. Dostupno na: https://www.cbo.gov/publication/62184. Pristupljeno: 6.10.2026.
  9. U.S. Government Accountability Office. Debt Limit: Prolonged Negotiations Increase Taxpayer Costs and Disrupt Financial Markets. GAO-26-107872. 2026. Dostupno na: https://www.gao.gov/products/gao-26-107872. Pristupljeno: 6.10.2026.
  10. Harvard Kennedy School. Why is the war in Iran so expensive? 7.4.2026. Dostupno na: https://www.hks.harvard.edu/faculty-research/policy-topics/international-relations-security/why-war-iran-so-expensive. Pristupljeno: 6.10.2026.
  11. Committee for a Responsible Federal Budget. $1.5 Trillion Military Budget Would Add $5.8 Trillion to Debt Over Decade. 7.1.2026. Dostupno na: https://www.crfb.org/blogs/15-trillion-military-budget-would-add-58-trillion-debt-over-decade. Pristupljeno: 6.10.2026.
  12. Committee for a Responsible Federal Budget. A $1.5 Trillion Defense Budget Could Mean Nearly $7 Trillion in Higher Debt. 30.3.2026. Dostupno na: https://www.crfb.org/blogs/15-trillion-defense-budget-could-mean-nearly-7-trillion-higher-debt. Pristupljeno: 6.10.2026.
  13. Robbins J. Elon Musk Claims US Will ‘Go Bankrupt’ Without AI and Robotics Boosting Productivity. Yahoo Finance. 5.10.2026. Dostupno na: https://finance.yahoo.com/economy/policy/articles/elon-musk-claims-us-bankrupt-132933343.html. Pristupljeno: 6.10.2026.
  14. Sinha A. Elon Musk warns America will 1,000% go bankrupt and fail as a country. TheStreet. 28.7.2026. Dostupno na: https://www.thestreet.com/crypto/markets/elon-musk-warns-america-will-1000-go-bankrupt-and-fail-as-a-country. Pristupljeno: 6.10.2026.

“Posao u vrtiću može dobiti svatko”: nestručne zamjene jesu zakonski moguće, ali broj od 7.008 nije službeno potvrđen

Hrvatski propisi dopuštaju privremeno zapošljavanje nekvalificiranih osoba nakon neuspjelog natječaja, no službene statistike ne potvrđuju procjene o manjku 7.008 odgojitelja ni o 40 posto nestručnih zamjena.

Autor: Josip Tomašković

Novi list upozorava da širenje mreže vrtića nije pratilo dovoljno brzo povećanje ponude kvalificiranih odgojitelja pa se prazna radna mjesta popunjavaju i osobama drugih zanimanja. Provjera pokazuje da za takvo privremeno zapošljavanje doista postoji zakonska osnova, ali da se naslovno „svatko“ odnosi na iznimku, dok se ključne brojke o 7.008 nedostajućih odgojitelja i 30 do 40 posto nestručnih zamjena ne mogu potvrditi službenom statistikom.

Tvrdnja koja se analizira

Novi list je 4. listopada 2026. objavio članak Ljerke Bratonje Martinović pod naslovom „Umjesto školovanih teta u vrtićima rade frizerke, ekonomisti, ugostitelji… Posao u vrtiću danas može dobiti svatko“. U njemu se navodi da u Hrvatskoj sada nedostaje 7.008 odgojitelja, da između 30 i 40 posto radnih mjesta odgojitelja popunjavaju nestručne zamjene te da se zbog neuspjelih natječaja mogu zaposliti gimnazijalci, frizeri, ekonomisti ili ugostitelji. Tekst također navodi da se manjak od oko 3.000 odgojitelja iz 2020. u šest godina „gotovo udvostručio“. (1)

Područje analize

Središnji problem nije samo pitanje postoji li manjak zaposlenih, nego što se pod „manjkom odgojitelja“ uopće mjeri. Broj zaposlenih osoba, broj sistematiziranih radnih mjesta, broj nepopunjenih radnih mjesta, broj privremenih nestručnih zamjena i procijenjeni broj dodatnih odgojitelja potreban za buduće širenje mreže vrtića nisu isti pokazatelji.

Prema izmjenama Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju iz 2026., osoba koja redovno obavlja poslove odgojitelja mora imati odgovarajuće visoko obrazovanje. Ako takvog kandidata nema, posao pod određenim uvjetima mogu preuzeti osobe sa završenim učiteljskim studijem i odgovarajućim kompetencijama, odnosno učitelji koji te kompetencije moraju steći u roku od dvije godine. Do tada se takva osoba u Zakonu izrijekom vodi kao nestručna i može raditi kao jedan od dvaju odgojitelja uz kvalificiranog odgojitelja. (2) Istodobno, još važnija odredba članka 26. omogućuje nešto širi izuzetak. Ako se na natječaj ne javi kandidat koji zadovoljava stručne uvjete, natječaj se ponavlja, a do tada se može zaposliti osoba koja propisane uvjete ne ispunjava. Takav je ugovor privremen i traje do popunjavanja mjesta kvalificiranom osobom, najdulje pet mjeseci. (3) Zato je moguće da se na radnom mjestu u vrtiću privremeno pojavi osoba koja je po izvornom zanimanju frizer, ekonomist ili ugostitelj. To, međutim, nije jednako tvrdnji da su stručne kvalifikacije ukinute ili da bilo koja osoba automatski može postati kvalificirani odgojitelj. Za provjeru razmjera problema korišteni su najnoviji podaci Državnog zavoda za statistiku. DZS je za početak pedagoške godine 2025./2026. obuhvatio 1.794 izvještajne jedinice, od čega 1.682 dječja vrtića i 112 drugih pravnih osoba koje provode programe predškolskog odgoja. Obuhvaćeno je 158.685 djece. (4) To je administrativno-statistički presjek zaposlenih i djece na početku pedagoške godine, a ne evidencija trenutačno otvorenih natječaja ili nezadovoljene potražnje za radnicima.

Analiza

1) „Posao može dobiti svatko“: pravna mogućnost postoji, ali samo kao iznimka

Najzvučniji dio članka jest tvrdnja da posao u vrtiću „danas može dobiti svatko“. Ako se ta rečenica shvati kao tvrdnja da kvalifikacije za zanimanje odgojitelja više nisu potrebne, ona je netočna. Zakon i dalje određuje odgovarajuću vrstu i razinu obrazovanja, a izmjenama iz 2026. dodatno je razrađen put kojim učitelji primarnog obrazovanja mogu ući u predškolski sustav. (2) Ako se, međutim, rečenica shvati kao opis privremenog popunjavanja radnog mjesta nakon neuspjelog natječaja, ima stvarnu zakonsku podlogu. Članak 26. Zakona omogućuje da se, ako se ne javi osoba koja ispunjava stručne uvjete, privremeni radni odnos zasnuje s osobom koja ih ne ispunjava, najdulje pet mjeseci i do ponovljenog natječaja. (3) Dakle, frizerka ili ekonomist mogu u takvoj situaciji biti zaposleni kao privremeno rješenje, ali time ne stječu kvalifikaciju odgojitelja niti prestaje obveza vrtića da traži kvalificiranog kandidata. To je bitna razlika za tržište rada. Sustav nije formalno dereguliran. Umjesto toga, suočen s nestašicom specifično obrazovane radne snage, koristi zakonsku rezervnu mogućnost kako usluga ne bi morala biti obustavljena. U ekonomskom smislu riječ je o kratkoročnom odgovoru na neravnotežu između potražnje za radom i raspoložive ponude kvalificiranih radnika. Problem manjka kadra ne potvrđuje samo Udruga Sidro. OECD u analizi hrvatskog obrazovnog sustava nedostatak zaposlenih u ranom i predškolskom odgoju označava važnim izazovom te navodi da neka okruženja zbog manjka zaposlenih rade s omjerima djece i osoblja iznad nacionalnih standarda. OECD također navodi da slabiji uvjeti rada mogu otežavati privlačenje i zadržavanje zaposlenih. (7) Istu jezgru teksta prenijeli su Zadarski list i Glas Istre. (12) (13) To ipak nisu dvije dodatne neovisne potvrde brojki jer oba teksta nose isto autorstvo i praktično prenose istu priču. Medijsko multipliciranje jedne procjene zato se ne može računati kao nova statistička potvrda.

2) Nedostaje li točno 7.008 odgojitelja i jesu li 30 do 40 posto zaposlenih nestručne zamjene?

Novi list prenosi procjenu predsjednice Udruge Sidro da je 2020. nedostajalo oko 3.000 odgojitelja, a sada 7.008. (1) U javno dostupnom materijalu Udruge Sidro govori se o manjku koji se „bliži vrijednosti od gotovo 7.000 odgojitelja“ te o približavanju udjelu od gotovo 40 posto nestručnih zamjena. (9) Međutim, nije objavljena baza iz koje bi se mogao rekonstruirati točan rezultat od 7.008, popis vrtića, datum presjeka, definicija slobodnog radnog mjesta ni postupak kojim se od pojedinačnih podataka došlo do nacionalnog ukupnog iznosa. Zbog toga se brojka od 7.008 odgojitelja koji trenutačno nedostaju ne može poudano potvrditi. Isto vrijedi za tvrdnju da nestručne zamjene čine 30 do 40 posto radnih mjesta. Ne može se pouzdano potvrditi ni taj nacionalni udio jer službena statistika ne objavljuje indikator koji bi na jednak način klasificirao sve zaposlene prema tome jesu li kvalificirani odgojitelji, učitelji u prijelaznom režimu ili druge privremeno zaposlene osobe. DZS je na početku pedagoške godine 2025./2026. evidentirao ukupno 17.480 „odgojitelja i učitelja“ u vrtićima i drugim pravnim osobama, od čega 17.208 u samim dječjim vrtićima. (4) Novi list, pozivajući se na Sidro, govori o 17.640 radnih mjesta odgojitelja. (1) Ta se dva broja ne mogu izravno usporediti jer prvi predstavlja zaposlene osobe u zajedničkoj DZS-ovoj kategoriji odgojitelja i učitelja, a drugi se opisuje kao broj radnih mjesta. Razlika između 17.640 i 17.480 iznosi 160, odnosno oko 0,9 posto, ali blizina iznosa ne dokazuje da se radi o istom pokazatelju. DZS daje i zanimljiv dodatni podatak. Među 17.208 odgojitelja i učitelja zaposlenih u dječjim vrtićima 978 osoba ima srednju, a šest osnovnu razinu obrazovanja. To je 984 osobe, odnosno približno 5,7 posto. (4) No ni taj postotak ne smije se proglasiti udjelom „nestručnih“, jer osoba može imati visoko obrazovanje iz druge struke i opet ne ispunjavati propisane kvalifikacije za odgojitelja. Upravo zato službene tablice ne omogućuju provjeru Sidrove procjene od 30 do 40 posto. Ako bi se, samo radi provjere unutarnje matematike članka, na 17.640 radnih mjesta primijenio raspon od 30 do 40 posto, rezultat bi bio između 5.292 i 7.056 radnih mjesta. Broj od 7.008 zato jest aritmetički kompatibilan s gornjim dijelom procjene, ali to nije neovisna potvrda jer obje brojke dolaze iz istog procjeniteljskog okvira. Još je problematičnija formulacija da se manjak od 3.000 povećao na 7.008 i time „gotovo udvostručio“. Ako se obje brojke prihvate kao točne, izračun glasi: (7.008 minus 3.000) podijeljeno s 3.000 jednako je 1,336, odnosno rast od 133,6 posto. Današnja procjena bila bi 2,34 puta početne vrijednosti. Dakle, prema vlastitim brojkama iz članka manjak se ne bi „gotovo udvostručio“, nego bi se više nego udvostručio. Službene statistike istodobno pokazuju da apsolutni broj zaposlenih odgojitelja i učitelja nije padao. DZS je na početku 2020./2021. evidentirao njih 13.999, a na početku 2025./2026. 17.480. (4) (5) Povećanje iznosi 3.481 osobu ili 24,9 posto. Broj djece obuhvaćene programima u istom je usporedivom presjeku porastao sa 137.452 na 158.685, odnosno za 21.233 djece ili 15,4 posto. To ne opovrgava nedostatak radnika. Pokazuje nešto drugo: „manjak odgojitelja“ ne smije se tumačiti kao pad broja zaposlenih. Broj zaposlenih raste, ali istodobno raste broj djece, otvaraju se nove skupine i vrtići, a sustav pokušava zadovoljiti standarde koji stvaraju još veću potražnju za stručnim radom.

3) Ekonomska pozadina: Hrvatska gradi kapacitete brže nego što može proizvesti novi stručni kadar

Upravo je širenje ponude vrtićkih mjesta važan dio objašnjenja sadašnjeg pritiska na tržište rada. U obrazloženju izmjena Zakona Vlada navodi da su tijekom pedagoške godine 2024./2025. intenzivirana infrastrukturna ulaganja radi otvaranja oko 22.500 novih upisnih mjesta. Isti dokument procjenjuje da bi za uključivanje djece od treće godine do polaska u školu do 2030. trebalo osigurati oko 5.658 odgojitelja, dok inicijalno obrazovanje prema tadašnjim analizama godišnje završava oko 600 odgojitelja. (6) Broj od 5.658 posebno je važan za pravilno čitanje članka. To nije službena potvrda da Hrvatskoj danas nedostaje 5.658 ili 7.008 odgojitelja. Riječ je o projekciji dodatne potrebe do 2030. povezane s većim obuhvatom djece. OECD preuzima isti red veličine i također ga opisuje kao broj dodatnih odgojitelja potreban za uključivanje djece starije od tri godine do 2030., a ne kao trenutačan broj praznih radnih mjesta. (7) To je klasičan problem uskog grla na strani ponude rada. Kapitalna ulaganja mogu relativno brzo izgraditi zgradu i otvoriti novu skupinu, ali obrazovanje stručnog radnika traje godinama. Ako se kapaciteti povećaju brže od broja diplomiranih odgojitelja i ako dio postojećih radnika napusti zanimanje, otvara se prostor za sve više ponovljenih natječaja i privremenih zamjena. Taj mehanizam podupiru državni dokumenti i OECD, iako oni sami po sebi ne dokazuju da su plaća ili zdravstveno opterećenje jedini uzroci odlaska iz profesije. (6) (7) Novi list također navodi da je početna bruto plaća oko 2.060 eura. (1) Ta brojka odgovara redu veličine aktualnog javnosektorskog referentnog izračuna. Osnovica od kolovoza do studenoga 2026. iznosi 1.025 eura bruto, a koeficijent za radno mjesto odgajatelja u odgovarajućem javnoslužbenom sustavu iznosi 2,01. Umnožak 1.025 i 2,01 iznosi 2.060,25 eura. (10) (11) Ipak, to ne znači da svaki lokalni vrtić isplaćuje upravo taj iznos jer konačna primanja ovise o osnivaču, kolektivnim pravima, stažu i dodacima. Drugi problem u tekstu jest formulacija da je zakonom propisani standard „maksimalno 10 do 12 djece po odgajatelju“. (1) Državni pedagoški standard nije postavljen tako jednostavno. Broj djece propisuje se po odgojno-obrazovnoj skupini i ovisi o dobi. U redovitim homogenim skupinama maksimum ide od pet djece za najmlađe do 25 djece u skupini pred polazak u školu, a u mješovitim skupinama od deset do 22 djece. Za programe u trajanju od sedam do deset sati predviđena su dva odgojitelja s punim radnim vremenom. (8) Zbog toga rečenica da odgojitelj „ima 20 djece i sam je u smjeni“ može opisivati stvaran problem organizacije rada, ali sama po sebi nije dovoljna za zaključak da je prekršen standard. Za takav zaključak trebalo bi znati dob djece, broj djece u skupini, trajanje programa, raspored rada oba odgojitelja i eventualnu prisutnost djece s teškoćama. Preciznije je govoriti o propisanom broju djece po skupini i broju potrebnih odgojitelja prema trajanju programa, a ne o univerzalnom maksimumu od 10 do 12 djece po jednom odgojitelju. (8)

Zaključak

Zbog stvarne zakonske mogućnosti privremenog zapošljavanja nestručnih osoba i neovisno potvrđenog problema manjka stručnog kadra, ali i neprovjerljivosti ključnih procjena o 7.008 nedostajućih odgojitelja i 30 do 40 posto nestručnih zamjena, ocjena ovog članka je “većinski točan”. Novi list ispravno identificira tržišni problem: vrtićki se kapaciteti povećavaju, potražnja za odgojiteljima raste, a Zakon u slučaju neuspjelog natječaja stvarno dopušta privremeno zapošljavanje osobe koja ne ispunjava stručne uvjete. (2) (3) Istodobno, iznos od točno 7.008 nedostajućih odgojitelja nema objavljenu metodologiju koja bi ga učinila neovisno provjerljivim, a DZS ne vodi kategoriju iz koje bi se mogao potvrditi nacionalni udio od 30 do 40 posto nestručnih zamjena. (4) (9) Dodatno, formulacija da se manjak od 3.000 na 7.008 „gotovo udvostručio“ matematički je pogrešna jer bi takva promjena predstavljala rast od 133,6 posto, dok je prikaz pedagoškog standarda kao univerzalnih „10 do 12 djece po odgojitelju“ previše pojednostavljen. (1) (8) Precizna formulacija glasila bi da hrvatski vrtići, kada se na natječaj ne javi kvalificirana osoba, mogu privremeno, najdulje pet mjeseci do ponovljenog natječaja, zaposliti osobu bez propisanih stručnih uvjeta. Službeni i međunarodni izvori potvrđuju ozbiljan problem nedostatka kadra i potrebu za tisućama dodatnih odgojitelja tijekom daljnjeg širenja sustava, ali trenutačni nacionalni manjak od točno 7.008 osoba i udio od 30 do 40 posto nestručnih zamjena zasad nisu potvrđeni javno dostupnom službenom evidencijom.

Vidi:

  1. Bratonja Martinović L. Umjesto školovanih teta u vrtićima rade frizerke, ekonomisti, ugostitelji… Posao u vrtiću danas može dobiti svatko. Novi list. 4.10.2026. Dostupno na: https://www.novilist.hr/novosti/umjesto-skolovanih-teta-u-vrticima-rade-frizerke-ekonomisti-ugostitelji-posao-u-vrticu-danas-moze-dobiti-svatko/ Pristupljeno: 5.10.2026.
  2. Hrvatski sabor. Zakon o izmjenama i dopuni Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju. Narodne novine 22/2026. Dostupno na: https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/full/2026_03_22_256.html Pristupljeno: 5.10.2026.
  3. Hrvatski sabor. Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o predškolskom odgoju i naobrazbi. Narodne novine 94/2013. Dostupno na: https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2013_07_94_2130.html Pristupljeno: 5.10.2026.
  4. Državni zavod za statistiku. Dječji vrtići i druge pravne osobe koje ostvaruju programe predškolskog odgoja. Početak pedagoške godine 2025./2026. OBR-2026-1-1. 24.7.2026. Dostupno na: https://podaci.dzs.hr/2026/hr/121453 Pristupljeno: 5.10.2026.
  5. Državni zavod za statistiku. Dječji vrtići i druge pravne osobe koje ostvaruju programe predškolskog odgoja. Početak pedagoške godine 2020./2021. OBR-2021-1-1. Dostupno na: https://podaci.dzs.hr/2021/hr/9961 Pristupljeno: 5.10.2026.
  6. Vlada Republike Hrvatske. Konačni prijedlog Zakona o izmjenama i dopuni Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju, P.Z. br. 211. 2026. Dostupno na: https://sabor.hr/sites/default/files/uploads/sabor/2026-01-29/153702/PZ_211.pdf Pristupljeno: 5.10.2026.
  7. OECD. Education and Skills in Croatia: Advancing quality and equity while expanding participation in ECEC. OECD. Dostupno na: https://www.oecd.org/en/publications/education-and-skills-in-croatia_bace00c4-en/full-report/advancing-quality-and-equity-while-expanding-participation-in-ecec_01d75512.html Pristupljeno: 5.10.2026.
  8. Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa. Državni pedagoški standard predškolskog odgoja i naobrazbe. Narodne novine 63/2008. Dostupno na: https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2008_06_63_2128.html Pristupljeno: 5.10.2026.
  9. Udruga SIDRO. Mišljenje o prijedlogu izmjena Zakona o predškolskom odgoju. Dostupno na: https://udruga-sidro.hr/misljenje-o-prijedlogu-izmjena-zakona-o-predskolskom-odgoju/ Pristupljeno: 5.10.2026.
  10. Vlada Republike Hrvatske. Odluka o visini osnovice za obračun plaće zaposlenicima u javnim službama u 2026. godini. Narodne novine 11/2026. Dostupno na: https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2026_01_11_86.html Pristupljeno: 5.10.2026.
  11. Vlada Republike Hrvatske. Uredba o nazivima radnih mjesta, uvjetima za raspored i koeficijentima za obračun plaće u javnim službama. Narodne novine 22/2024. Dostupno na: https://sredisnjikatalogrh.gov.hr/wh/sdurdd-pprh/narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/full/2024_02_22_354.html Pristupljeno: 5.10.2026.
  12. Bratonja Martinović L. Manjak stručnih odgajateljica u šest godina se gotovo udvostručio. Zadarski list. 4.10.2026. Dostupno na: https://zadarskilist.novilist.hr/novosti/manjak-strucnih-odgajateljica-u-sest-godina-se-gotovo-udvostrucio/ Pristupljeno: 5.10.2026.
  13. Bratonja Martinović L. Odgojitelja sve manje, a natječaji propadaju: U vrtiće uskaču frizeri, ekonomisti, ugostitelji… Glas Istre. 4.10.2026. Dostupno na: https://www.glasistre.hr/hrvatska/2026/10/04/odgojitelja-sve-manje-a-natjecaji-propadaju-u-vrtice-uskacu-frizeri-ekonomisti-ugostitelji-1086740 Pristupljeno: 5.10.2026.

Plaća li se odvoz otpada i kada kamion ne dođe? Fiksni račun nije isto što i naplata svakog pojedinog odvoza

Zagrebački sustav naplate otpada ima fiksni i varijabilni dio, pa neizvršeni pojedinačni odvoz ne znači automatski da cijeli račun nema pravnu osnovu.

Autor: Josip Tomašković

Jutarnji list otvorio je važno potrošačko pitanje: što se događa s računom za komunalni otpad kada Čistoća prema redovnom rasporedu ne isprazni spremnik? Problem je stvaran, ali odgovor nije jednostavno pravilo „nema odvoza, nema računa“, jer zakon cijenu javne usluge dijeli na fiksni dio kojim se financira raspoloživost cijelog sustava i dio povezan s količinom predanog miješanog otpada.

Tvrdnja koja se analizira

Jutarnji list je 30. rujna 2026. objavio članak Dore Koretić pod naslovom „Istražili smo: Otpad vam se gomila, Čistoća nije odradila svoj posao, imate li pravo na povrat novca?“. Tekst polazi od tvrdnje da građani kojima odvoz otpada nije izvršen ipak moraju plaćati fiksni dio računa te prenosi iskustvo Hrvatske udruge za zaštitu potrošača prema kojem se prigovori zbog neizvršene usluge često odbijaju. Istodobno, sam Jutarnji navodi da iz službene statistike nije mogao potvrditi koliko se takvih prigovora doista prihvaća ili odbija. (1)

Područje analize

Za razumijevanje problema prvo treba razdvojiti tri stvari koje se u svakodnevnom govoru lako spoje u jednu: račun za javnu uslugu, konkretno pražnjenje spremnika i pravo potrošača na prigovor. Prema Zakonu o gospodarenju otpadom, cijena javne usluge sastoji se od dva elementa. Prvi je cijena za količinu predanog miješanog komunalnog otpada, a drugi cijena obvezne minimalne javne usluge. Zakon obveznu minimalnu javnu uslugu definira kao iznos kojim se osiguravaju ekonomski održivo poslovanje te sigurnost, redovitost i kvaliteta pružanja javne usluge. (2) To znači da fiksni dio računa nije pravno konstruiran kao cijena jednog dolaska kamiona pred kuću. On financira postojanje i funkcioniranje sustava. Zagrebački model slijedi tu zakonsku strukturu. Čistoća objavljuje poseban cjenik javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada, donesen na temelju Zakona i gradske odluke. (3) Zagrebački holding dodatno objašnjava da se cijena obvezne minimalne javne usluge plaća za obračunsko mjesto. Iznimka postoji kada se nekretnina trajno ne koristi, što se mora dokazati prema propisanim uvjetima. (4) Zbog toga je pitanje iz Jutarnjeg potrebno rastaviti na tri provjerljive tvrdnje. Prvo, plaćaju li korisnici doista fiksni dio i kada određeni odvoz izostane. Drugo, postoje li podaci koji potvrđuju da Čistoća „odbija prigovore“. Treće, znači li izostanak automatski da korisnik ima pravo na proporcionalni povrat novca.

Analiza

1) Zašto račun može postojati i kada kamion nije došao?

Na prvi pogled usporedba koju koristi Jutarnji djeluje intuitivno: ako potrošač nešto nije dobio, zašto bi to platio? Međutim, kod komunalnog otpada predmet naplate nije samo jedan fizički dolazak vozila. Zakon izrijekom propisuje da cijenu javne usluge čine cijena za količinu predanog miješanog komunalnog otpada i cijena obvezne minimalne javne usluge. Potonja služi financiranju ekonomske održivosti, sigurnosti, redovitosti i kvalitete cijelog sustava. (2) Zato treba razlikovati plaćanje raspoloživosti javne usluge od plaćanja količine predanog otpada. To je ključ za razumijevanje naizgled paradoksalne situacije opisane u članku. Činjenica da spremnik određenog dana nije ispražnjen može biti dokaz problema u izvršenju javne usluge, ali sama po sebi ne znači da je automatski nestala obveza plaćanja čitavog fiksnog dijela računa. Zagrebački holding i sam navodi da je korisnik dužan plaćati cijenu obvezne minimalne javne usluge za obračunsko mjesto. Kada se nekretnina trajno ne koristi najmanje 12 mjeseci, uz odgovarajuće dokazivanje nekorištenja, obveza može prestati. (4) To pokazuje zašto usporedba s klasičnom kupnjom proizvoda nije sasvim precizna. Korisnik ne kupuje „jedan dolazak kamiona“, nego sudjeluje u financiranju organiziranog sustava prikupljanja otpada. Zakon upravo zato fiksni dio naziva obveznom minimalnom javnom uslugom. (2) S druge strane, to ne znači da pružatelj usluge može neograničeno ne izvršavati svoje obveze bez mogućnosti prigovora. Zakon o gospodarenju otpadom propisuje da se na pitanja koja taj zakon posebno ne uređuje primjenjuju i pravila o zaštiti potrošača, a fizičku osobu koja koristi javnu uslugu izrijekom tretira kao potrošača. Za postupanje po predstavkama potrošača nadležan je i Državni inspektorat. (2) Kontekst objave Jutarnjeg dodatno je važan. Članak je objavljen tijekom štrajka radnika Zagrebačkog holdinga. Sama Čistoća objavila je 27. rujna da će štrajk značajno utjecati upravo na prikupljanje otpada. (5) Prema podacima Holdinga, 29. rujna radilo je nešto više od sedam posto radnika Čistoće, a na teren je u prvoj smjeni izašlo 20 kamiona. Trinaest ih je bilo usmjereno prema javnim, zdravstvenim i obrazovnim ustanovama, dok je odvoz iz kućanstava bio ograničen. (6) Dakle, neizvršenje dijela redovnog odvoza u trenutku nastanka članka nije samo hipotetska mogućnost. Službeni podaci potvrđuju ozbiljno smanjen kapacitet sustava. (5) (6)

2) „Prigovori se odbijaju“: brojke postoje, ali ne dokazuju baš tu tvrdnju

Ovo je najvažnija statistička nijansa članka. Jutarnji prenosi predsjednicu Hrvatske udruge za zaštitu potrošača Anu Knežević, prema kojoj se većina takvih prigovora, dakle onih vezanih uz neizvršeni odvoz i zahtjev za financijsku korekciju, prema informacijama udruge odbija. Međutim, novinarka korektno upozorava da to nije uspjela potvrditi službenom statistikom. (1) To ograničenje bitno mijenja snagu tvrdnje. Jutarnji navodi da je Čistoća tijekom 2024. evidentirala 19.131 prigovor korisnika javne usluge, odnosno 4,65 posto u odnosu na ukupan broj korisnika, ali da javno dostupni podatak ne pokazuje koliko je tih prigovora prihvaćeno, koliko odbijeno niti koliko ih se odnosilo baš na neizvršeni odvoz. (1) Još je važniji podatak za 2025. godinu. Godišnji izvještaj Grupe Zagrebački holding službeni je primarni izvor i opisuje rad zajedničkog Povjerenstva za reklamacije potrošača. Povjerenstvo je tijekom 2025. na 24 sjednice razmatralo 262 reklamacije. Prihvaćene su 24, odbijeno ih je 206, za 16 nije bilo dovoljno dokaza, a za još 16 Povjerenstvo nije bilo nadležno. (7) Izračun potvrđuje postotke koje navodi Jutarnji. Udio prihvaćenih iznosi 24 podijeljeno s 262, odnosno približno 9,2 posto. Udio neprihvaćenih iznosi 206 podijeljeno s 262, odnosno približno 78,6 posto. (1) (7) Ali metodologija je ovdje važnija od samog postotka. Tih 262 predmeta nisu svi prigovori upućeni Čistoći. To su reklamacije koje su došle do zajedničkog drugostupanjskog Povjerenstva i odnose se na javne usluge različitih dijelova Grupe Zagrebački holding. Godišnje izvješće izrijekom navodi da su u prvom stupnju nadležna tijela podružnica i ovisnih društava, a Povjerenstvo rješava reklamacije u drugom stupnju. (7) Zato se iz podatka da je 206 od 262 drugostupanjske reklamacije odbijeno ne može izvesti zaključak da Čistoća odbija 78 posto prigovora zbog neodvezenog otpada. To bi bilo miješanje različitih skupova podataka. Ovdje je za brojčanu tvrdnju iz 2025. pronađen primarni izvor s jasno opisanim obuhvatom, pa se brojke mogu pouzdano potvrditi. Međutim, one potvrđuju samo strukturu odluka drugostupanjskog Povjerenstva, ne stopu odbijanja prigovora Čistoći zbog neizvršenog odvoza. (7) Članak je prenio i N1, koji također naglašava da se iz dostupne statistike ne može utvrditi koliko je prigovora Čistoća prihvatila ili odbila. (8) Drugi mediji istodobno su izvještavali o znatno smanjenom odvozu tijekom štrajka, primjerice HRT, koji je 29. rujna izvijestio da je na zagrebačke ulice izašlo 20 kamiona Čistoće. (9)

3) Što građanin zapravo može osporavati i gdje završava „pravo na povrat“?

Treći dio problema je potrošačko pravo. Čitatelj bi iz naslova mogao zaključiti da postoje samo dvije mogućnosti: ili Čistoća mora vratiti dio novca za svaki propušteni odvoz ili korisnik nema nikakvo pravo. Pravni sustav je složeniji. Zakon o zaštiti potrošača predviđa postupak za korisnike javnih usluga. Nakon pisanog prigovora i odgovora trgovca, odnosno isteka roka ako odgovor nije dostavljen, potrošač može podnijeti reklamaciju nadležnom povjerenstvu. Povjerenstvo mora odgovoriti u roku od 30 dana. (10) Zagrebački holding navodi da na pisani prigovor odgovara u zakonskom roku od 15 dana te da se nezadovoljni korisnik nakon toga može obratiti Povjerenstvu za reklamacije potrošača. (11) Dakle, nije točno da korisnik nema mehanizam osporavanja usluge ili računa. Mehanizam postoji. Drugo je pitanje jamči li prigovor automatski povrat fiksnog dijela računa za dane kada otpad nije odvezen. Takvo automatsko pravilo iz pregledanih propisa i objavljenih uvjeta nije pronađeno. Upravo je zato potrebno biti oprezan s formulacijom da građani „plaćaju odvoz bez usluge“. Fiksni dio nije obračun pojedinačnog odvoza, nego doprinos održavanju sustava javne usluge. (2) (4) Istodobno, ni suprotan apsolutni zaključak, da građanin nikada ne može ostvariti financijsku korekciju zbog ozbiljnog neizvršavanja usluge, ne proizlazi iz pregledanih izvora. Zakon korisnika priznaje kao potrošača i predviđa sustav prigovora, reklamacije te daljnje pravne zaštite. (2) (10) Najpreciznije je zato reći da propušteni odvoz ne proizvodi automatski storno fiksnog dijela računa, ali korisnik zadržava pravo osporavati način pružanja javne usluge i račun kroz zakonom propisani postupak. Posebno je važno razlikovati prvi i drugi stupanj. Zagrebački holding objašnjava da se pisani prigovori prvo rješavaju u stručnim službama, dok zajedničko Povjerenstvo razmatra reklamacije potrošača koji nisu zadovoljni prvotnim odgovorom. (11) Sam podatak da je 2025. Povjerenstvo razmatralo 262 reklamacije zato ništa ne govori o ukupnom broju prvostupanjskih prigovora niti o njihovoj uspješnosti. (7) To je ujedno najvažnija pouka za širu publiku. Statistički podatak nije dovoljan bez pitanja što je njegova jedinica promatranja. „262 reklamacije“ nisu 262 sva prigovora Čistoći. „206 odbijenih“ nisu 206 odbijenih zahtjeva zbog neodvezenog otpada. Riječ je o drugostupanjskim predmetima za više javnih usluga unutar sustava Holdinga. (7)

Zaključak

Zbog točnog prikaza problema neizvršenog odvoza i postojanja velikog broja odbijenih drugostupanjskih reklamacija, ali nedostatka službenih podataka koji bi dokazali da se većina prigovora baš zbog neodvezenog otpada odbija, ocjena ovog članka je “većinski točno”. Jutarnji korektno upozorava da građani mogu nastaviti plaćati fiksni dio računa i kada konkretan odvoz izostane te sam navodi ograničenja dostupne statistike. (1) Službeni izvještaj potvrđuje da su 2025. od 262 drugostupanjske reklamacije za javne usluge Holdinga prihvaćene 24, a odbijeno ih je 206, ali taj podatak ne smije se prikazivati kao stopa odbijanja prigovora zbog neodvezenog otpada. (7) Precizna formulacija glasila bi: korisnik zagrebačke javne usluge sakupljanja otpada plaća obvezni fiksni dio koji financira održavanje i raspoloživost sustava, a ne pojedinačni dolazak kamiona. (2) Neizvršeni odvoz zato ne stvara automatsko pravo na storno cijelog ili proporcionalnog fiksnog dijela računa, ali korisnik ima pravo podnijeti prigovor na uslugu ili račun, zatim reklamaciju drugostupanjskom Povjerenstvu te koristiti daljnje mehanizme zaštite potrošača. (10) (11)

Vidi:

  1. Koretić D. Istražili smo: Otpad vam se gomila, Čistoća nije odradila svoj posao, imate li pravo na povrat novca? Jutarnji list. 30.09.2026. Dostupno na: https://www.jutarnji.hr/vijesti/hrvatska/zagrepccani-placaju-odvoz-bez-usluge-prigovori-se-odbijaju-15751169 Pristupljeno: 30.09.2026.
  2. Hrvatski sabor. Zakon o gospodarenju otpadom. Narodne novine 84/2021. Dostupno na: https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/full/2021_07_84_1554.html Pristupljeno: 30.09.2026.
  3. Zagrebački holding, Podružnica Čistoća. Cjenici usluga. Dostupno na: https://www.cistoca.hr/usluge/cjenici-usluga/1230 Pristupljeno: 30.09.2026.
  4. Zagrebački holding. Komunalni otpad, odgovori na najčešća pitanja korisnika. Dostupno na: https://www.zgh.hr/usluge/zona-za-korisnike/odgovori-na-najcesca-pitanja-korisnika-105/komunalni-otpad/1222 Pristupljeno: 30.09.2026.
  5. Zagrebački holding, Podružnica Čistoća. Obavijest građanima oko postupanja s otpadom uslijed štrajka radnika Zagrebačkog holdinga. 27.09.2026. Dostupno na: https://www.cistoca.hr/info-centar/aktualnosti/2026/obavijest-gradjanima-oko-postupanja-s-otpadom-uslijed-strajka-radnika-zagrebackog-holdinga/4396 Pristupljeno: 30.09.2026.
  6. Zagrebački holding. Holding centar, aktualni statusi komunalnih službi. 29.09.2026. Dostupno na: https://holdingcentar.zgh.hr/ Pristupljeno: 30.09.2026.
  7. Grupa Zagrebački holding. Godišnji izvještaj za 2025. godinu. Zagreb: Zagrebački holding; 2026. Dostupno na: https://www.zgh.hr/UserDocsImages/aktualnosti/Direkcija/Dokumenti%20pdf/ZGHO-fin2025-1Y-REV-K-HR.pdf?vel=5584041 Pristupljeno: 30.09.2026.
  8. N1 Hrvatska. Otpad se gomila, ali računi stižu: Imate li pravo na povrat novca? 30.09.2026. Dostupno na: https://n1info.hr/vijesti/otpad-se-gomila-ali-racuni-stizu-imate-li-pravo-na-povrat-novca/ Pristupljeno: 30.09.2026.
  9. HRT. Štrajk u Zagrebu: Na ulicama jedan tramvaj i autobus te 20 kamiona Čistoće. 29.09.2026. Dostupno na: https://vijesti.hrt.hr/hrvatska/strajk-u-zagrebu-se-nastavlja-danas-sud-raspravlja-o-njegovoj-zakonitosti-12931302 Pristupljeno: 30.09.2026.
  10. Hrvatski sabor. Zakon o zaštiti potrošača. Narodne novine 19/2022. Dostupno na: https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/full/2022_02_19_203.html Pristupljeno: 30.09.2026.
  11. Zagrebački holding. Podnošenje prigovora. Dostupno na: https://www.zgh.hr/usluge/zona-za-korisnike/podnosenje-prigovora/12142 Pristupljeno: 30.09.2026.

Plaća ZET-ovih vozača od 1.992 eura jest stvarna, ali što ta brojka zapravo znači?

U raspravi o plaćama ZET-ovih vozača pojavljuju se prosjek, medijan, neto, bruto i ukupna isplata. Sve su to stvarne brojke, ali ne mjere istu stvar i ne mogu se proizvoljno uspoređivati.

Autor: Josip Tomašković

Gotovo 2.000 eura mjesečno zvuči kao vrlo jednostavan podatak. Upravo zato je dobar primjer koliko brojka o plaći može postati zbunjujuća kada se izostavi objašnjenje što se točno računa. Index.hr navodi da je prosječna isplaćena neto plaća vozača autobusa i tramvaja ZET-a sa stalnim dodacima u srpnju 2026. iznosila 1.992,12 eura, a zatim taj iznos uspoređuje s primanjima vozača javnog prijevoza u drugim europskim gradovima. (1) Brojka od 1.992,12 eura nije glavni problem. Problem počinje kada se „prosječna plaća“, „neto plaća“, „ukupna isplata“ i plaća pojedinog radnika počnu čitati kao da su ista stvar. Još je veći problem kada se hrvatski neto iznos usporedi s austrijskim ili njemačkim bruto iznosom, a rezultat pretvori u ljestvicu gradova.

Tvrdnja koja se analizira

Index.hr je 30. rujna 2026. objavio članak Vedrana Salvije „Prosječna plaća ZET-ovaca je 1992 eura. Pogledajte kolike su plaće vozača po Europi“. U tekstu se navodi da je „prosječna isplaćena neto plaća vozača autobusa i tramvaja sa stalnim dodacima u srpnju 2026. iznosila 1992,12 eura“, odnosno 63 posto više nego u srpnju 2021. (1) Članak potom Zagreb uspoređuje s Bečom, Hamburgom, Pragom, Budimpeštom, Sofijom i Beogradom. Index pritom sam upozorava da usporedba nije potpuno metodološki ujednačena. To upozorenje nije nevažna fusnota. Ono je ključno za razumijevanje cijelog teksta. (1)

Područje analize

U ovoj analizi nije dovoljno odgovoriti samo na pitanje je li brojka od 1.992,12 eura točna. Potrebno je objasniti što ona znači. Kod medijskih članaka o plaćama pojavljuje se nekoliko klasičnih statističkih zamki. Prosječna plaća nije plaća svakog zaposlenika. Medijalna plaća nije isto što i prosječna. Neto i bruto plaća nisu međusobno zamjenjive. Iznos koji radniku sjedne na račun može sadržavati primitke koji nisu dio njegove standardne neto plaće. Konačno, 2.000 eura u Zagrebu i 2.000 eura u Beču ne znače nužno jednaku kupovnu moć. Upravo zbog toga provjera se razlaže na tri pitanja. Prvo, što zapravo predstavlja 1.992,12 eura i zašto prosjek nije „tipična plaća“. Drugo, što znače bruto, neto i ukupna isplata te kako njihovim miješanjem nastaje pogrešna usporedba. Treće, što se stvarno može zaključiti usporedbom Zagreba s drugim europskim gradovima.

Analiza

1) Prosjek od 1.992 eura ne znači da svaki vozač dobiva 1.992 eura

Prva klasična varka kod čitanja podataka o plaćama nastaje već kod riječi „prosjek“. Prema podacima ZET-a koje su prenijeli Index, Večernji list, N1 i drugi mediji, prosječna isplaćena neto plaća vozača autobusa i tramvaja sa stalnim dodacima u srpnju 2026. iznosila je 1.992,12 eura. Prosjek svih zaposlenih u ZET-u iznosio je 1.931,33 eura. (1) (2) (3) To odmah pokazuje prvu važnu razliku. Naslovna formulacija „prosječna plaća ZET-ovaca je 1992 eura“ šira je od podatka na kojem se temelji. Brojka od 1.992,12 eura odnosi se na vozače autobusa i tramvaja, a ne na svakog zaposlenika ZET-a. (1) Još je važnije razumjeti što znači aritmetička sredina. Ako petero radnika prima 1.500, 1.600, 1.700, 1.800 i 3.400 eura, njihov prosjek iznosi 2.000 eura. Međutim, četvero od petero radnika prima manje od tog prosjeka. Prosjek stoga ne odgovara na pitanje koliko prima „obični“ ili „tipični“ radnik. On samo zbraja sva promatrana primanja i dijeli ih brojem zaposlenih.

Tu postaje važan medijan.

Medijalna plaća predstavlja vrijednost koja zaposlene dijeli na dvije jednake polovice. Ako je medijan 1.900 eura, polovica zaposlenih prima manje, a polovica više od 1.900 eura. Medijan je zbog toga često intuitivniji pokazatelj onoga što prima radnik u sredini distribucije. Za ZET je naknadno objavljeno da je medijalna neto plaća svih zaposlenih u srpnju iznosila 1.942,42 eura. (2) Prosjek svih zaposlenih bio je 1.931,33 eura. U ovom konkretnom slučaju prosjek i medijan nisu dramatično udaljeni, što je korisna informacija jer pokazuje da prosjek svih zaposlenih nije snažno izvučen prema gore malim brojem ekstremno visokih primanja. Međutim, treba paziti na još jednu zamku. Medijan od 1.942,42 eura odnosi se na zaposlene u ZET-u, dok se brojka od 1.992,12 eura odnosi na prosječnu isplatu vozača autobusa i tramvaja sa stalnim dodacima. To nisu dvije statistike iste skupine i zato ih se ne smije koristiti kao da izravno pokazuju razliku između prosječnog i „tipičnog“ vozača. Objavljene pojedinačne platne liste dodatno pokazuju zašto je to važno. U medijima su navedeni primjeri od približno 1.661 euro do više od 2.700 eura, ovisno o stažu, smjenama, radu vikendom, prekovremenim satima, vrsti vozila i poreznim olakšicama. (1) (3) (4) Dakle, tvrdnja „vozači ZET-a imaju 1.992 eura“ nije precizan prijevod statistike. Preciznije je reći da je prosječna srpanjska isplata promatrane skupine vozača sa stalnim dodacima iznosila 1.992,12 eura. To ne znači da je svaki vozač dobio taj iznos.

2) Bruto, neto i „koliko je sjelo na račun“ tri su različita podatka

Druga klasična zamka još je važnija za međunarodne usporedbe. U svakodnevnom govoru izraz „plaća“ često znači samo jednu stvar: koliko je radniku novca sjelo na račun. U statistici i obračunu plaće to nije dovoljno precizno. Bruto 1 predstavlja plaću prije odbijanja doprinosa iz plaće i poreza na dohodak. Bruto 2, odnosno ukupni trošak rada, uključuje i doprinose koje na bruto plaću snosi poslodavac. Neto plaća predstavlja iznos nakon doprinosa iz plaće i poreza. Međutim, čak ni neto plaća nije nužno isto što i konačna isplata na račun jer radnik može dobiti i neoporezive primitke poput naknade za prehranu ili određene nagrade. Upravo je ZET dobar primjer. Index je na temelju objavljene platne liste jednog vozača tramvaja prikazao neto plaću od 1.798,85 eura. Uz nju su prikazani nagrada od 93,33 eura i 100 eura za prehranu. Zbroj tih stavki iznosi 1.992,18 eura. (5) (7)

Račun je jednostavan: 1.798,85 + 93,33 + 100 = 1.992,18 eura.

To pokazuje zašto rečenica „neto plaća je oko 2.000 eura“ može čitatelju prenijeti drukčiju sliku od platne liste. Neto plaća u prikazanom primjeru bila je oko 1.799 eura, dok se do gotovo 1.992 eura dolazi uključivanjem dodatnih primitaka. (7) To ne znači da je ukupna isplata lažna. Radnik taj novac doista prima. Problem nastaje tek kada se različite kategorije nazivaju istim imenom. To postaje posebno važno kod usporedbe s inozemstvom. Bečki Wiener Linien za vozača tramvaja navodi prosječno oko 3.400 eura bruto mjesečno uključujući dodatke. (8) Praški DPP navodi oko 60.000 čeških kruna bruto uključujući dodatke. (9) BKV u Budimpešti objavljivao je oko 830.000 forinti bruto za trolejbusne vozače. (10)

ZET-ovih 1.992 eura nije bruto podatak.

Ako se u tablicu stave „Zagreb 1.992 eura“, „Beč 3.400 eura“ i „Prag 60.000 kruna“, bez velikog upozorenja što je bruto, a što neto ili ukupna isplata, dobiva se tablica koja izgleda preciznije nego što stvarno jest. Pretvaranje kruna ili forinti u eure ne rješava taj problem. Tečaj pretvara valutu. Ne pretvara bruto u neto. Još je problematičnije pokušati bruto austrijsku ili njemačku plaću pretvoriti u jednu univerzalnu neto plaću. Neto iznos ovisi o poreznim pravilima, doprinosima i osobnim okolnostima radnika. Zato dva zaposlenika s istom bruto plaćom ne moraju nužno dobiti identičan neto iznos. Najsigurnije pravilo za čitatelja zato je vrlo jednostavno: bruto se uspoređuje s bruto, neto s neto, a ukupna isplata s ukupnom isplatom, uz jednako definirane dodatke i razdoblje. Sve ostalo može poslužiti kao okvirna ilustracija, ali ne i kao precizna rang-lista. (11)

3) Veća plaća ne znači automatski bolji položaj radnika

Treća klasična zamka nastaje kada se nominalni iznos plaće pretvori u zaključak o životnom standardu. Index uspoređuje ZET s Bečom, Hamburgom, Pragom, Budimpeštom, Sofijom i Beogradom te navodi da je zagrebačkih gotovo 2.000 eura relativno blizu nekim zapadnoeuropskim iznosima. (1) To je zanimljiva usporedba, ali nije dovoljno samo pretvoriti sve valute u eure. Prvo treba provjeriti je li riječ o bruto ili neto plaći. Zatim treba provjeriti jesu li uključeni dodaci. Nakon toga treba provjeriti koliko sati radnik radi za taj iznos, koliko ima noćnog rada, vikenda i prekovremenih sati. Tek zatim dolaze cijene stanovanja, hrane, prijevoza i ostalih dobara i usluga. Radnik koji dobije 2.000 eura za 160 sati rada nije u istoj situaciji kao radnik koji do istog iznosa dolazi nakon 190 sati rada s noćnim i prekovremenim smjenama. Upravo je zato satnica često informativnija od mjesečne isplate kada se uspoređuju radni uvjeti. Index navodi, primjerice, da praški DPP podatak o približno 60.000 čeških kruna bruto povezuje s približno 185 sati mjesečno. Wiener Linien navodi radni tjedan od 37,5 sati, a Hamburger Hochbahn 38 sati. (8) (9) (12) Bez usporedive informacije za svaku promatranu skupinu mjesečni iznosi ne daju cijelu sliku.

Postoji i problem kupovne moći.

Eurostat za takve usporedbe koristi pokazatelje prilagođene razlikama u razinama cijena. Jedan od njih je stvarna individualna potrošnja, AIC, izražena u standardu kupovne moći PPS. AIC ne govori koliko eura osoba prima na račun. On pokušava pokazati količinu dobara i usluga koje kućanstva stvarno koriste, uključujući dio koji financira država. Zbog toga služi kao jedan od pokazatelja materijalnog blagostanja kućanstava. (6) Prema Eurostatovim podacima za 2025., Hrvatska je prema AIC-u bila na 79 posto prosjeka EU-a, Austrija na 114 posto, a Njemačka na 120 posto. (6) Ni taj pokazatelj nije „kalkulator plaće“. Nacionalni AIC ne govori koliko si točno jedan zagrebački vozač može priuštiti u usporedbi s jednim bečkim vozačem. On samo pokazuje zašto nominalni iznosi nisu dovoljni za usporedbu životnog standarda. Upravo se ovdje pojavljuje još jedna česta medijska varka: nominalno pretvaranje postaje društveni zaključak. Ako se kaže da jedan vozač prima 2.000 eura, a drugi protuvrijednost 2.200 eura, razlika je deset posto. Ali iz toga se ne može zaključiti da drugi ima deset posto viši životni standard. Za takav zaključak trebalo bi znati barem lokalne cijene, poreze, stanovanje, radno vrijeme i strukturu primanja. Sličan problem pojavljuje se kod usporedbe Sofije i Beograda. Objavljene brojke mogu se odnositi na osnovnu plaću, prosjek s dodacima ili izjavu gradske uprave o prosječnim primanjima. (13) (14) (15) Kada se takvi podaci stave u jednu tablicu, zajednički naziv „plaća vozača“ vizualno sugerira da su kategorije jednake, iako nisu. To je možda najvažnija pouka cijele rasprave: činjenica da je svaka pojedinačna brojka točna ne znači da je usporedba tih brojki automatski valjana.

Zaključak

Zbog potvrđene osnovne brojke o primanjima ZET-ovih vozača i metodološki neujednačene međunarodne usporedbe, ocjena ovog članka je “većinski točno”. Brojka od 1.992,12 eura odgovara objavljenom prosječnom iznosu za vozače autobusa i tramvaja sa stalnim dodacima u srpnju 2026., ali ne predstavlja univerzalnu „plaću ZET-ovca“ niti iznos koji dobiva svaki vozač. (1) Članak pritom korektno upozorava da europska usporedba nije potpuno metodološki ujednačena. Upravo je to njezino glavno ograničenje. Bruto plaća u Beču ili Pragu ne može se izravno usporediti s hrvatskom neto plaćom ili ukupnom isplatom, a nominalni mjesečni iznos bez broja radnih sati i troškova života ne pokazuje sam po sebi tko je u boljem materijalnom položaju. (1) (8) (9) Precizna formulacija zato glasi: prosječna isplaćena neto plaća vozača autobusa i tramvaja ZET-a sa stalnim dodacima u srpnju 2026. iznosila je 1.992,12 eura, dok je prosjek svih zaposlenih u ZET-u iznosio 1.931,33 eura, a njihov medijan 1.942,42 eura. (1) (2) Pojedinačne isplate razlikuju se ovisno o radnim satima, smjenama, stažu, dodacima i poreznim okolnostima. Europski podaci pokazuju red veličine primanja vozača u drugim gradovima, ali zbog miješanja bruto i neto iznosa, različitih dodataka, zanimanja i radnih sati nisu dovoljno standardizirani za precizno rangiranje Zagreba, Beča, Hamburga, Praga, Budimpešte, Sofije i Beograda.

Vidi:

  1. Salvia V. Prosječna plaća ZET-ovaca je 1992 eura. Pogledajte kolike su plaće vozača po Europi. Index.hr. 30.9.2026. Dostupno na: https://www.index.hr/vijesti/clanak/prosjecna-placa-zetovaca-je-1992-eura-pogledajte-kolike-su-place-vozaca-po-europi/2839491.aspx Pristupljeno: 30.9.2026.
  2. Orešković N. Ovo je medijalna plaća u ZET-u: Viša je od hrvatske za gotovo 600 eura. Večernji list. 29.9.2026. Dostupno na: https://www.vecernji.hr/zagreb/ovo-je-medijalna-placa-u-zet-u-visa-je-od-hrvatske-za-gotovo-600-eura-1999507 Pristupljeno: 30.9.2026.
  3. N1 Hrvatska. Zagrebu prijeti kolaps: Evo kolike su plaće ZET-ovaca i radnika Holdinga koji idu u štrajk. N1. 2026. Dostupno na: https://n1info.hr/vijesti/zagrebu-prijeti-kolaps-evo-kolike-su-place-zet-ovaca-radnika-holdinga-koji-idu-u-strajk/ Pristupljeno: 30.9.2026.
  4. Lider. Usporedili smo plaće vozača u Zagrebu i Beču: Tko zapravo bolje stoji? Lider. 2026. Dostupno na: https://lidermedia.hr/biznis-i-politika/zive-li-zagrebacki-vozaci-tramvaja-i-komunalci-beckije-od-samih-becana/ Pristupljeno: 30.9.2026.
  5. tportal. Šef sindikata ZET-a komentirao plaću od 2000 eura. tportal. 28.9.2026. Dostupno na: https://www.tportal.hr/vijesti/clanak/sef-sindikata-zet-a-komentirao-placu-od-2000-eura-prozvao-vozacicu-17-ice-20260928 Pristupljeno: 30.9.2026.
  6. Eurostat. GDP per capita, consumption per capita and price level indices, podaci za 2025. Eurostat. 17.6.2026. Dostupno na: https://ec.europa.eu/eurostat/statistics-explained/index.php?title=Purchasing_power_parities_and_GDP_per_capita_-_flash_estimate Pristupljeno: 30.9.2026.
  7. Index.hr. Prosječna plaća vozača ZET-a je 1992 eura. Imate li i vi toliko? Index.hr. 28.9.2026. Dostupno na: https://www.index.hr/vijesti/clanak/prosjecna-placa-vozaca-zeta-je-1992-eura-imate-li-i-vi-toliko/2839413.aspx Pristupljeno: 30.9.2026.
  8. Wiener Linien. Straßenbahnfahrer*in. Wiener Linien. Dostupno na: https://www.wienerlinien.at/karriere/stra%C3%9Fenbahnfahrer-in Pristupljeno: 30.9.2026.
  9. Dopravní podnik hl. m. Prahy. Chci do DPP. DPP. 2026. Dostupno na: https://www.dpp.cz/chci-do-dpp Pristupljeno: 30.9.2026.
  10. BKV. Zöld út a karriernek: ingyenes képzéssel várja a trolibuszvezetőket a BKV. BKV. 10.9.2025. Dostupno na: https://bkv.hu/hu/content/zold-ut-a-karriernek-ingyenes-kepzessel-varja-a-trolibuszvezetoket-a-bkv-20250910 Pristupljeno: 30.9.2026.
  11. Kununu. Hamburger Hochbahn Busfahrer Gehalt 2026. Kununu. Ažurirano 5.9.2026. Dostupno na: https://www.kununu.com/de/hamburger-hochbahn/gehalt/busfahrer-in-44929 Pristupljeno: 30.9.2026.
  12. Hamburger Hochbahn. Busfahrerin oder Busfahrer in Hamburg werden. Hochbahn. Dostupno na: https://www.hochbahn.de/de/jobdatebus Pristupljeno: 30.9.2026.
  13. The Sofia Globe. Bulgaria’s capital set for public transport strike on May 14. The Sofia Globe. 13.5.2025. Dostupno na: https://sofiaglobe.com/2025/05/13/bulgarias-capital-set-for-public-transport-strike-on-may-14/ Pristupljeno: 30.9.2026.
  14. Federation of Transport Trade Unions, CITUB. Sporazum o povećanju plaća u javnom prijevozu Sofije. 1.7.2026. Dostupno na: https://fts-bg.eu/novini/fts-kum-knsb-podpisa-sporazumenie-za-sutrudnichestvo-sus-stolichna-obshina Pristupljeno: 30.9.2026.
  15. Grad Beograd. Gradonačelnik Šapić: Broj novih vozila u javnom prevozu za tri i po godine 1.187. Grad Beograd. 2026. Dostupno na: https://www.beograd.rs/lat/beoinfo-vesti/a112370/Gradonacelnik-Sapic-Broj-novih-vozila-u-javnom-prevozu-za-tri-i-po-godine-1.187-za-toliku-nabavku-ranije-je-bilo-potrebno-desetine-godina.html Pristupljeno: 30.9.2026.

Elektroničke cijene u Konzumu jesu veliki digitalni iskorak, ali nisu nova tehnologija ni u Hrvatskoj ni u EU-u

Konzum je elektroničke oznake već uveo u više od 200 trgovina, dok se isti sustavi godinama koriste ili šire u Kauflandu, Carrefouru, dm-u i drugim europskim lancima.

Autor: Josip Tomašković

Tvrdnja koja se analizira

Večernji list piše da Konzum, nakon pilot-projekta, ubrzano uvodi elektroničke cjenovne oznake u stotine prodavaonica, a primarni podaci Fortenova grupe potvrđuju navedeni opseg projekta. Širi europski kontekst pokazuje da je riječ o važnoj modernizaciji hrvatske maloprodaje, ali ne i o novoj tehnologiji: elektroničke oznake cijena već su godinama prisutne u europskim trgovinama, a njihovo ubrzano širenje otvara i pitanja automatizacije, bržih promjena cijena i zaštite potrošača. U članku „Konzum uvodi elektroničke cijene u stotine trgovina: Evo što se mijenja za kupce“, koji je Večernji list objavio 14. rujna 2026., navodi se da je Konzum nakon pilot-projekta iz 2024. tijekom 2026. započeo sa širim uvođenjem elektroničkih cjenovnih oznaka, da su one već postavljene u više od 200 prodavaonica, da je planirano njihovo uvođenje u još 260 trgovina te da bi većina mreže od više od 600 Konzumovih prodavaonica trebala biti obuhvaćena do kraja ljeta 2027. U tekstu se navodi i da je u Super Konzumu Radnička postavljeno 44.000 elektroničkih oznaka te da bi digitalno ažuriranje cijena trebalo smanjiti potrebu za ručnom zamjenom etiketa, uštedjeti vrijeme i smanjiti mogućnost pogrešaka. (1)

Područje analize

Provjera obuhvaća tri razine. Prva je činjenična: jesu li broj prodavaonica, broj elektroničkih oznaka i rokovi uvođenja koje navodi Večernji list potvrđeni primarnim izvorom. Druga je tehnološka: predstavljaju li elektroničke cjenovne oznake novu inovaciju na hrvatskom i europskom tržištu ili Konzum ulazi u već razvijen trend digitalizacije fizičke maloprodaje. Treća je potrošačka i regulatorna: znači li mogućnost gotovo trenutačnog mijenjanja cijena automatski i „dinamičko“ ili personalizirano određivanje cijena te koja pravila u Hrvatskoj i Europskoj uniji ostaju obvezna bez obzira na to prikazuje li se cijena na papiru ili digitalnom zaslonu. Elektronička cjenovna oznaka, u međunarodnoj literaturi najčešće ESL, od engleskog Electronic Shelf Label, mali je digitalni zaslon postavljen uz proizvod na polici. Oznaka je povezana s informacijskim sustavom trgovca i omogućuje da se cijena i druge informacije mijenjaju centralno, bez fizičkog tiskanja i zamjene papirnate etikete. U literaturi se elektroničke oznake prate već desetljećima, pa se njihovo sadašnje širenje ne može opisati kao izum nove vrste cijene. Inovacija se prije svega odnosi na opseg primjene i integraciju oznake s blagajničkim sustavom, zalihama, mobilnim uređajima zaposlenika, promocijama i drugim digitalnim funkcijama trgovine. (3) Važna je i terminološka razlika između elektroničke oznake, dinamičkog određivanja cijena i personalizirane cijene. Europska komisija dinamičko određivanje cijena opisuje kao brzo mijenjanje cijene prema čimbenicima koji nisu povezani s identitetom pojedinog potrošača, primjerice prema vremenu, raspoloživoj ponudi ili tržišnoj potražnji. Personalizirana cijena nastaje kada se cijena prilagođava određenom potrošaču ili skupini potrošača korištenjem automatiziranog odlučivanja i profiliranja. Sama činjenica da trgovina ima elektroničku oznaku na polici ne dokazuje ni jedno ni drugo. ESL je infrastruktura koja tehnički omogućuje bržu promjenu prikazane cijene, ali način određivanja cijene zasebna je poslovna odluka trgovca. (8)

Analiza

1) Brojke iz Večernjeg potvrđuje primarno priopćenje Fortenove

Središnje brojčane tvrdnje Večernjeg lista gotovo se u potpunosti podudaraju s priopćenjem Fortenova grupe objavljenim istoga dana. Fortenova navodi da su Konzum i Mercator s primjenom ESL sustava započeli prije dvije godine kroz pilot-projekte, da je tijekom 2026. pokrenuta intenzivnija implementacija te da su elektroničke oznake u Konzumu već uvedene u više od 200 prodavaonica. U istom primarnom izvoru stoji da je njihova implementacija planirana u još 260 prodavaonica i da je najveći pojedinačni broj, 44.000 elektroničkih oznaka, postavljen u Konzumovoj prodavaonici u Radničkoj ulici u Zagrebu. (2) Večernji stoga nije izmijenio ključne brojke iz izvornog priopćenja. (1) Jednostavan izračun pokazuje razmjere projekta. Ako se više od 200 već opremljenih trgovina zbroji s još 260 predviđenih za implementaciju, projekt obuhvaća više od 460 prodavaonica. Kada bi mreža imala točno 600 prodavaonica, 460 podijeljeno sa 600 iznosilo bi 76,7 posto. Budući da i Fortenova i Večernji navode „više od 600“ prodavaonica, precizan udio ne može se izračunati bez točnog nazivnika. Može se, međutim, potvrditi da je riječ o većini mreže i da naslovna formulacija o „stotinama trgovina“ nije pretjerivanje. (1) (2) Slična je situacija i s rokovima ugradnje. Fortenova navodi da je postavljanje 44.000 oznaka u Radničkoj trajalo tri dana, da se veće prodavaonice u pravilu mogu opremiti za dva dana, a manje unutar jednog dana. (2) Ti su podaci izvorno kompanijski i ne predstavljaju neovisno mjerenje prosječnog trajanja implementacije u cijelom sektoru. Večernji ih ipak korektno pripisuje projektu Konzuma i ne predstavlja ih kao opći tehnički standard za sve trgovce. (1) Treba odvojiti i dvije vrste tvrdnji. Broj postavljenih oznaka i prodavaonica provjerljive su činjenice o projektu, dok tvrdnje da će tehnologija zaposlenicima „uštedjeti vrijeme“ i „smanjiti mogućnost pogrešaka“ dijelom predstavljaju očekivane poslovne koristi koje navodi sama kompanija. Neovisna znanstvena istraživanja ipak potvrđuju mehanizam na kojem se takva očekivanja temelje. Istraživanje objavljeno u časopisu Management Science analiziralo je uvođenje ESL tehnologije u međunarodnom trgovačkom lancu i utvrdilo da smanjenje fizičkih troškova promjene cijena dovodi do većeg broja manjih promjena cijena i promjena u poslovnim rezultatima. Zanimljivo je da su dodatne promjene u promatranom uzorku većinom bile sniženja, a ne povećanja. (9) Time se ne dokazuje kolika će točno biti Konzumova ušteda, ali se potvrđuje da digitalizacija promjena cijena doista uklanja dio troškova i vremena povezanih s papirnatim etiketama. Vijest nije ostala izolirana u Večernjem listu. Tportal je istoga dana prenio da su elektroničke oznake već uvedene u više od 200 Konzumovih trgovina te da se planira njihovo uvođenje u još 260, dok je Jutarnji list u HINA-inu tekstu prenio iste ključne podatke o projektu, uključujući 44.000 oznaka u Radničkoj i plan širenja do 2027. (13) (14) Ta dva medijska prijenosa potječu iz iste javno objavljene jezgre Fortenovina priopćenja i zato nisu potpuno neovisna potvrda fizičkog stanja na terenu, ali pokazuju da Večernji nije proizvoljno konstruirao brojke.

2) Inovacija je u razmjeru i povezivanju sustava, a ne u izumu „digitalne cijene“

Elektroničke oznake u Konzumu jesu velika promjena za taj trgovački lanac, ali nisu prva primjena takve tehnologije u Hrvatskoj niti su europska novost. Znanstvena literatura o ESL sustavima postojala je mnogo prije sadašnjeg vala njihove implementacije. Istraživanje iz 2017. elektroničke oznake opisuje kao tehnologiju s dugom poviješću koja tada još nije postala univerzalna, ali koja trgovcima omogućuje računalno ažuriranje cijena umjesto ručne zamjene etiketa. (3) Današnji razvoj stoga je najbolje opisati kao prijelaz iz ograničenih pilot-projekata prema masovnoj infrastrukturi digitalne trgovine. Dobar primjer da Konzum nije prvi takav slučaj u Hrvatskoj daje Kaufland. U službenoj objavi iz svibnja 2025. Kaufland navodi da su elektroničke oznake već bile široko uvedene u odjelima voća i povrća te da se proširuju na pekarske odjele. Kompanija je tada najavila postavljanje više od 170.000 dodatnih digitalnih oznaka u više od 1.550 prodavaonica u državama u kojima posluje, izrijekom navodeći i Hrvatsku. U Njemačkoj je samo za pekarske odjele navedeno približno 100.000 digitalnih oznaka u više od 770 trgovina. (10) Konzumov projekt zato nije početak elektroničkog označavanja cijena u Hrvatskoj, nego širenje iste tehnološke paradigme na još jedan veliki domaći maloprodajni sustav. Razmjeri u ostatku Europske unije dodatno potvrđuju taj zaključak. Carrefour je u veljači 2026. objavio partnerstvo s Vusionom prema kojem do 2030. namjerava digitalizirati sve svoje hipermarkete i supermarkete u Francuskoj. Projekt uključuje milijune elektroničkih oznaka, povezane police i druge digitalne alate, pri čemu se ESL više ne koristi samo kao zaslon za cijenu nego i kao dio infrastrukture za ažuriranje podataka, pronalaženje proizvoda, pripremu internetskih narudžbi i otkrivanje nedostajuće robe na polici. (11) Njemački dm je krajem 2025. također najavio uvođenje nove generacije elektroničkih cjenovnih oznaka u približno 70 trgovina kao početnu fazu većeg digitalnog projekta. Sustav povezuje oznake s drugim funkcijama na polici i mobilnim uređajima zaposlenika. (12) Takvi projekti pokazuju gdje se nalazi stvarna inovacija 2025. i 2026. godine. Ona više nije samo u tome da papir zamijeni ekran, nego u pretvaranju police u digitalno čvorište povezano s cijenama, zalihama, narudžbama, promocijama i logističkim procesima. Konzum se nalazi upravo u toj fazi. Večernji navodi da su elektroničke oznake dio šire digitalizacije u kojoj se već koriste StoreMaster i automatsko naručivanje određenih kategorija proizvoda. (1) Zato je preciznije govoriti o modernizaciji i automatizaciji procesa trgovine nego o izumu „elektroničke cijene“. Cijena je i dalje ekonomski podatak u trgovačkom sustavu. Promijenili su se medij kojim se taj podatak prenosi do police i brzina kojom se promjena može provesti kroz mrežu prodavaonica.

3) Elektronička oznaka omogućuje brže promjene, ali ne ukida pravila o cijenama niti dokazuje personalizirano određivanje cijena

Najvažnija potrošačka posljedica ESL tehnologije jest brzina. Kod papirnate oznake promjena cijene zahtijeva pripremu, ispis, fizički odlazak do police, uklanjanje stare i postavljanje nove oznake. Kod elektroničkog sustava tehnička se promjena može izvršiti centralno. Upravo ta karakteristika omogućuje trgovcima mnogo češće mijenjanje cijena. Neovisno istraživanje objavljeno u časopisu Management Science nakon uvođenja ESL-a bilježi više manjih promjena cijena jer je fizički trošak njihova mijenjanja postao niži. (9) No iz toga ne slijedi da će Konzum koristiti model u kojem cijene rastu iz sata u sat ovisno o potražnji. Večernjijev članak takvu tvrdnju ne iznosi, a u dostupnom priopćenju Fortenove nema dokaza da se takav model uvodi. (1) (2) Europska komisija izričito razlikuje dinamičke i personalizirane cijene. Dinamička cijena može se mijenjati prema varijablama poput vremena, raspoložive ponude ili tržišne potražnje, pri čemu kupci koji u istom trenutku kupuju isti proizvod vide istu cijenu. Personalizirana cijena povezuje cijenu s profilom određenog kupca ili skupine kupaca korištenjem automatiziranog odlučivanja. Za određene ugovore na daljinu potrošač mora biti obaviješten kada je cijena personalizirana na temelju automatiziranog odlučivanja. (8) Elektronička oznaka na polici stoga nije sinonim za personaliziranu cijenu niti sama po sebi dokazuje profiliranje potrošača. Ni hrvatski ni europski temeljni propisi o isticanju cijena ne polaze od toga da cijena mora biti otisnuta na papiru. Direktiva 98/6/EZ zahtijeva da prodajna i jedinična cijena budu nedvosmislene, lako prepoznatljive i jasno čitljive. (7) Hrvatski Pravilnik o načinu isticanja maloprodajne cijene i cijene za jedinicu mjere traži da cijena bude istaknuta nedvosmisleno, jasno, vidljivo, čitljivo i lako uočljivo te propisuje da cijena na prodajnom mjestu mora biti povezana s odgovarajućom robom tako da je isključena zamjena s cijenom drugog proizvoda. (4) Drugim riječima, elektronički ekran mijenja tehnologiju prikaza, ali ne umanjuje obvezu jasnog označavanja. Hrvatski Zakon o zaštiti potrošača dodatno propisuje da se trgovac mora pridržavati istaknute maloprodajne cijene. (5) Izmjenama iz 2026. zadržane su i dodatno uređene obveze koje se odnose na maloprodajnu, jediničnu i baznu cijenu, a kod posebnih oblika prodaje pravilo o referentnoj cijeni vezano je uz najnižu cijenu primjenjivanu tijekom prethodnih 30 dana, uz posebna pravila za lako pokvarljivu robu i robu kojoj brzo istječe rok uporabe. (6) Zbog toga mogućnost tehničkog mijenjanja tisuća elektroničkih oznaka u nekoliko sekundi ne znači da trgovac može zaobići pravila o oglašavanju popusta ili prikazu referentnih cijena. Hrvatska istodobno ide i korak dalje u digitalizaciji podataka o maloprodajnim cijenama, iako to nije isto što i ESL. Vladina odluka objavljena 11. rujna 2026., koja stupa na snagu 1. listopada 2026., propisuje da trgovci i pružatelji usluga koji imaju mrežne stranice objavljuju cjenike u digitalnim datotekama pogodnima za automatsku obradu. Za trgovce se predviđa dnevno ažuriranje do 8 sati, a tehnička rješenja moraju omogućiti automatizirano dohvaćanje podataka o maloprodajnim cijenama u stvarnom vremenu. (15) To je odvojeno od fizičkih oznaka na polici, ali pokazuje da hrvatska maloprodaja istodobno prelazi prema dvama digitalnim slojevima: automatiziranom prikazu cijene u trgovini i strojno čitljivoj javnoj dostupnosti podataka o cijenama. Večernji list taj regulatorni i europski kontekst ne obrađuje, ali njegov članak zbog toga nije činjenično pogrešan. Njegova je svrha uglavnom prenijeti konkretnu poslovnu novost Konzuma. Ono što bi šira analiza trebala dodati jest upozorenje da digitalna oznaka ima dvije strane. Može smanjiti broj zastarjelih i pogrešno postavljenih etiketa, ukloniti dio repetitivnog posla i omogućiti brža sniženja proizvoda kojima istječe rok. Istodobno, ista tehnička infrastruktura trgovcu omogućuje mnogo veću učestalost promjena cijena. Zato će za potrošača dugoročno biti važnije kakva se pravila i poslovni modeli primjenjuju nego je li oznaka na polici izrađena od papira ili je prikazana na elektroničkom zaslonu. (8) (9)

Zaključak

Zbog potvrđenog opsega uvođenja i točnog opisa osnovne funkcije ESL sustava, ocjena ovog članka je “točno”. Ključne brojke Večernjeg lista – više od 200 već opremljenih Konzumovih prodavaonica, plan za još 260 i 44.000 oznaka u zagrebačkoj Radničkoj – podudaraju se s primarnim priopćenjem Fortenova grupe. (1) (2) Neovisna istraživanja također podupiru osnovni mehanizam tvrdnje da elektroničke oznake smanjuju fizički trošak i vrijeme potrebno za promjene cijena, iako iz dostupnih javnih podataka nije moguće kvantificirati koliko će radnih sati ili novca Konzum konkretno uštedjeti. (9) Širi kontekst ipak mijenja način na koji bi novost trebalo razumjeti. Konzum ne uvodi tehnologiju koja je nova u Europskoj uniji, pa čak ni prvu takvu tehnologiju u Hrvatskoj. Kaufland je elektroničke oznake već ranije koristio i u hrvatskoj mreži, dok ih veliki europski trgovci poput Carrefoura i dm-a šire kao dio digitalizacije fizičkih prodavaonica. (10) (11) (12) Inovacija Konzumova projekta nalazi se u njegovu opsegu i integraciji u veliku domaću maloprodajnu mrežu. Precizna formulacija tvrdnje glasila bi: Konzum je nakon pilot-faze tijekom 2026. ubrzao uvođenje elektroničkih cjenovnih oznaka i do sredine rujna navodi njihovu primjenu u više od 200 prodavaonica, s planom širenja na još najmanje 260. Elektroničke oznake omogućuju centralno i brzo usklađivanje cijena na policama s informacijskim sustavom trgovine, ali same po sebi ne znače dinamičko ili personalizirano određivanje cijena. U europskom kontekstu riječ je o brzo rastućem, ali već postojećem modelu digitalizacije maloprodaje. Za potrošače pritom ostaju jednako važna pravila o jasnom prikazu cijena, referentnoj cijeni kod sniženja i obvezi trgovca da se pridržava cijene istaknute na prodajnom mjestu, bez obzira na to nalazi li se ona na papiru ili elektroničkom zaslonu. (4) (5) (6) (7)

Vidi:

  1. Večernji.hr. „FOTO Konzum uvodi elektroničke cijene u stotine trgovina: Evo što se mijenja za kupce.“ Večernji list, 14. 9. 2026. Dostupno na: VečernFji list – Konzum uvodi elektroničke cijene. Pristupljeno: 15. 9. 2026.
  2. Fortenova grupa. „Digitalna transformacija maloprodajne mreže: Konzum i Mercator uvode elektroničke cijene.“ 14. 9. 2026. Dostupno na: Fortenova grupa – elektroničke cijene. Pristupljeno: 15. 9. 2026.
  3. Soutjis B, Cochoy F, Hagberg J. An ethnography of Electronic Shelf Labels: The resisted digitalization of prices in contemporary supermarkets. Journal of Retailing and Consumer Services. 2017;39:296–304. Dostupno na: ScienceDirect – Electronic Shelf Labels. Pristupljeno: 15. 9. 2026.
  4. Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja. Pravilnik o načinu isticanja maloprodajne cijene i cijene za jedinicu mjere proizvoda. NN 117/2022. Dostupno na: Narodne novine – Pravilnik o isticanju cijena. Pristupljeno: 15. 9. 2026.
  5. Hrvatski sabor. Zakon o zaštiti potrošača. NN 19/2022. Dostupno na: Narodne novine – Zakon o zaštiti potrošača. Pristupljeno: 15. 9. 2026.
  6. Hrvatski sabor. Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti potrošača. NN 59/2026. Dostupno na: Narodne novine – izmjene Zakona o zaštiti potrošača 2026.. Pristupljeno: 15. 9. 2026.
  7. European Parliament and Council. Directive 98/6/EC on consumer protection in the indication of the prices of products offered to consumers. Dostupno na: EUR-Lex – Directive 98/6/EC. Pristupljeno: 15. 9. 2026.
  8. European Commission. Guidance on the interpretation and application of Directive 2011/83/EU on consumer rights, section on personalised and dynamic pricing. 2021. Dostupno na: EUR-Lex – guidance on personalised pricing. Pristupljeno: 15. 9. 2026.
  9. Stamatopoulos I, Bassamboo A, Moreno A. The Effects of Menu Costs on Retail Performance: Evidence from Adoption of the Electronic Shelf Label Technology. Management Science. 2021;67(1):242–256. Dostupno na: Management Science – ESL study. Pristupljeno: 15. 9. 2026.
  10. Kaufland. Jetzt auch in allen Filial-Bäckereien: Kaufland geht bei digitalen Preisschildern nächsten Schritt. 12. 5. 2025. Dostupno na: Kaufland – digitalne cjenovne oznake. Pristupljeno: 15. 9. 2026.
  11. Carrefour, Vusion. Carrefour and Vusion join forces to deploy the smart store at scale. 18. 2. 2026. Dostupno na: Carrefour – Vusion partnership. Pristupljeno: 15. 9. 2026.
  12. dm-drogerie markt. dm führt innovative elektronische Preisschilder ein. 31. 10. 2025. Dostupno na: dm – elektroničke cjenovne oznake. Pristupljeno: 15. 9. 2026.
  13. Tportal.hr. „Velika promjena u trgovinama Konzuma: Već je uvedena u više od 200 dućana.“ 14. 9. 2026. Dostupno na: Tportal – elektroničke cijene u Konzumu. Pristupljeno: 15. 9. 2026.
  14. Jutarnji list/Hina. „Dva velika trgovačka lanca uvode elektroničke cijene u dvije stotine trgovina.“ 14. 9. 2026. Dostupno na: Jutarnji list – Konzum i Mercator. Pristupljeno: 15. 9. 2026.
  15. Vlada Republike Hrvatske. Odluka o objavi cjenika proizvoda i usluga kao mjera izravne kontrole cijena. NN 101/2026. 11. 9. 2026. Dostupno na: Narodne novine – Odluka o objavi cjenika 2026.. Pristupljeno: 15. 9. 2026.

EU zaista ovisi o trećim zemljama za dio kritičnih lijekova, ali novi zakon ne jamči automatsko slanje zaliha

Akt o kritičnim lijekovima trebao bi ojačati otpornost europske proizvodnje i nabave, no dogovor još nije konačan zakon, a dio brojki o europskoj proizvodnji nije javno potvrđen.

Autor: Josip Tomašković

Tvrdnja koja se analizira

U članku “EU: ‘Građani ne smiju ostati bez lijekova. Ovisimo o Kini i Indiji’”, koji je 24sata objavio 19. svibnja 2026. uz potpis HINA e, prenosi se rasprava u Europskom parlamentu o nestašicama lijekova, ovisnosti Europske unije o Kini i Indiji te novom Aktu o kritičnim lijekovima. U tekstu se navodi da lijekovi i medicinska skrb trebaju biti dostupni pacijentima u svim državama članicama, da je dio rješenja jačanje europske farmaceutske industrije radi smanjenja ovisnosti o trećim zemljama, da novi akt uvodi solidarniji sustav zaliha te da Europa danas znatno više ovisi o Indiji i Kini za aktivne tvari nego devedesetih godina (1). Provjerom se potvrđuje glavna poruka članka: Europska unija doista nastoji smanjiti ranjivost u opskrbi kritičnim lijekovima i službeni dokumenti prepoznaju ovisnost o dobavljačima izvan Unije, osobito u segmentu generičkih lijekova i aktivnih farmaceutskih tvari. Ipak, pojedine formulacije zahtijevaju preciziranje. Dogovor o Aktu o kritičnim lijekovima još nije konačno usvojen zakon, solidarna preraspodjela zaliha nije automatska obveza, a neke povijesne brojke o europskoj proizvodnji aktivnih tvari nisu javno potvrđene istom metodologijom.

Područje analize

Provjerljive tvrdnje u tekstu odnose se na tri ključna pitanja. Prvo, je li točno da je Europska unija postigla politički dogovor o Aktu o kritičnim lijekovima i što taj akt stvarno obuhvaća. Drugo, potvrđuju li službeni izvori da Europska unija ima strukturni problem s nestašicama i ovisnošću o trećim zemljama, osobito u segmentu generičkih lijekova i aktivnih farmaceutskih tvari. Treće, je li točno prikazano da će države članice sa zalihama “slati” lijekove drugim članicama te mogu li se pouzdano potvrditi brojke o padu europske proizvodnje aktivnih tvari s više od 80 posto na 30 posto. Za metodološki okvir važno je razlikovati “nestašicu”, “kritični lijek” i “lijek od zajedničkog interesa”. Europska agencija za lijekove, poznata po engleskoj kratici EMA, što znači European Medicines Agency, agencija je Europske unije zadužena za znanstvenu procjenu, nadzor i praćenje sigurnosti lijekova u Europskoj uniji. EMA i mreža HMA koriste usklađeno razumijevanje nestašice prema kojem ona nastaje kada opskrba lijekom ne zadovoljava potražnju na nacionalnoj razini (2). Popis kritičnih lijekova EMA e obuhvaća humane lijekove čija je kontinuirana opskrba prioritet za zdravstvene sustave Europske unije kako bi se izbjegla ozbiljna šteta za pacijente. Kritičnost se procjenjuje prema ozbiljnosti bolesti i dostupnosti terapijskih alternativa (3). Komisijin radni dokument za Akt o kritičnim lijekovima dodatno definira ranjivost opskrbnog lanca kao rizike i slabosti u lancima opskrbe kritičnim lijekovima koji mogu ugroziti kontinuiranu opskrbu pacijenata u Uniji (4). Zato se članak ne može provjeravati samo kroz političke izjave eurozastupnika, nego kroz službene dokumente Vijeća Europske unije, Europske komisije, Europskog parlamenta, EMA e i Europskog revizorskog suda.

Analiza

1. Privremeni dogovor o Aktu o kritičnim lijekovima stvarno postoji, ali to još nije isto što i važeći sustav

24sata/HINA korektno prenosi tvrdnju povjerenika Olivéra Várhelyija da je u prethodnom tjednu postignut privremeni politički dogovor o Aktu o kritičnim lijekovima (1). Vijeće Europske unije je 12. svibnja 2026. objavilo da su Vijeće i Europski parlament postigli privremeni dogovor o novoj uredbi koja treba ojačati otpornost Europske unije u sigurnosti opskrbe kritičnim lijekovima (5). Europski parlament istoga je dana naveo da dogovor cilja smanjiti ovisnost o dobavljačima izvan Europske unije, potaknuti proizvodnju u Uniji, omogućiti zajedničku nabavu i obuhvatiti kritične lijekove te lijekove od zajedničkog interesa, uključujući antibiotike, inzulin, cjepiva i lijekove za kronične ili rijetke bolesti (6). Osnovna tvrdnja članka stoga je točna: Akt o kritičnim lijekovima doista je službeni projekt Europske unije, a ne samo politička poruka. Europska komisija je 11. ožujka 2025. predložila Akt o kritičnim lijekovima s ciljem poboljšanja dostupnosti, opskrbe i proizvodnje kritičnih lijekova u Europskoj uniji (7). Komisijin prijedlog navodi da je opći cilj ojačati sigurnost opskrbe i dostupnost kritičnih lijekova u Uniji, dok specifični ciljevi uključuju poticanje ulaganja u proizvodne kapacitete u Europskoj uniji, jačanje dostupnosti kroz javnu nabavu, objedinjavanje potražnje i diversifikaciju opskrbnih lanaca kroz strateška partnerstva (8). Ipak, formulacija u članku može kod čitatelja stvoriti dojam da su “nova pravila” već operativna i da će odmah promijeniti način opskrbe. To nije precizno. Vijeće Europske unije jasno navodi da privremeni dogovor još mora biti potvrđen, pravno i jezično dorađen te formalno usvojen (5). Europski parlament također navodi da dogovor treba odobrenje Parlamenta i Vijeća prije stupanja na snagu (6). Dakle, ispravno je reći da je dogovor postignut, ali ne i da je sustav već potpuno uveden. Važno je i što se uopće broji kao “kritični lijek”. Ažurirani popis EMA e iz 2025. obuhvaća lijekove čija je kontinuirana opskrba prioritet, a status se dodjeljuje prema ozbiljnosti bolesti i dostupnosti alternativa (3). Komisijin prijedlog govori o više od 270 aktivnih tvari, dok radni dokument Komisije navodi da je druga verzija popisa uključivala 276 skupina aktivnih tvari (4, 8). Razlika između “više od 270” i 276 nije proturječje, nego zaokruživanje. EMA dodatno navodi da je ažuriranjem iz 2025. procijenjena 61 skupina aktivnih tvari ili kombinacija, pri čemu je dodano devet novih, te da druga verzija popisa obuhvaća približno 75 posto svih odobrenih lijekova u Europskoj uniji (3). To pokazuje da je riječ o širokom, metodološki strukturiranom popisu, a ne o političkom nabrajanju bez jasnih kriterija.

2. Nestašice su stvaran problem, ali članak pojednostavljuje njihove uzroke

24sata/HINA prenosi političku poruku da “nijedan europski građanin ne smije ostati bez potrebnog lijeka” (1). Kao normativna izjava, to nije provjerljiva činjenica, nego politički cilj. Provjerljivo je, međutim, postoji li problem nestašica koji opravdava takvu raspravu. Službeni izvori potvrđuju da postoji. Europski revizorski sud u posebnom izvješću iz 2025. navodi da su nestašice lijekova dugotrajan i ponavljajući problem u Europskoj uniji te da su 2023. i 2024. dosegnule rekordne razine (9). U istom izvješću navodi se da je između 2022. i listopada 2024. EMA i prijavljeno 136 kritičnih nestašica od nacionalnih nadležnih tijela (9). Ta brojka ne označava sve nestašice u ljekarnama ili bolnicama, nego samo kritične nestašice prijavljene EMA i u tom razdoblju, što je uži i metodološki precizniji indikator. Brojčani kontekst pokazuje zašto su izjave u članku razumljive. Ako je od 2022. do listopada 2024. EMA i prijavljeno 136 kritičnih nestašica, riječ je o prosjeku od oko četiri kritične prijave mjesečno, iako se prijave ne raspoređuju ravnomjerno kroz vrijeme. Revizorski sud dodatno navodi primjer jeseni 2022., kada je 28 zemalja Europskog gospodarskog prostora imalo nestašice antibiotika, a 14 ih je te nestašice smatralo kritičnima zbog povećane potražnje, kašnjenja u proizvodnji, ograničenih kapaciteta i rasta troškova energije (9). To potvrđuje da problem nije teorijski. No članak ne objašnjava dovoljno uzročnost. Jačanje europske farmaceutske industrije jest dio rješenja, ali nestašice ne nastaju samo zato što se proizvodi izvan Europske unije. Komisijin prijedlog navodi da su uzroci nestašica kompleksni i uključuju poremećaje u opskrbnim lancima, manjak diversificiranih dobavljača, probleme s aktivnim tvarima i komponentama te tržišne i proizvodne slabosti (8). Komisijin radni dokument navodi da su kompanije odgovorne za osiguravanje dostatne opskrbe, države članice nadziru opskrbu na nacionalnoj razini, a većina nestašica ostaje nacionalna. Koordinirana mjera Europske unije potrebna je osobito kada su nestašice kritične, bez dostupnih alternativa i kada ih jedna država ne može riješiti sama (4). To znači da je mehanizam opisan u članku točan u smjeru, ali nepotpun u objašnjenju. Europski revizorski sud također upozorava da Europska unija još nema potpuno učinkovit okvir za rješavanje kritičnih nestašica i da pregled stanja koji vodi EMA otežavaju nepotpune, neusporedive i zakašnjele nacionalne obavijesti (9). To je važna nijansa koju 24sata/HINA ne ističe. Ako sustav nema potpune i usporedive podatke o svim nestašicama, tada se ne može tvrditi da će jedan zakon sam po sebi spriječiti da građani ostanu bez lijekova. Preciznije je reći da novi zakon cilja smanjenje rizika od nestašica.

3. Ovisnost o Kini i Indiji potvrđena je za važne segmente, ali neke brojke ostaju nepotvrđene

Naslovna tvrdnja da Europska unija “ovisi o Kini i Indiji” faktografski je održiva ako se odnosi na dio kritičnih i generičkih lijekova, osobito na aktivne farmaceutske tvari i ulazne sirovine (1). Komisijin prijedlog navodi da se proizvodni ulazi za generičke lijekove sve više premještaju izvan Europe te da gotovo 70 posto lijekova izdanih u Europi čine generički lijekovi (8). To je važan podatak jer se najveća ranjivost ne odnosi jednako na sve inovativne lijekove i sve gotove proizvode, nego osobito na generičke lijekove niske marže, aktivne tvari i ograničen broj dobavljača. Izvješće Saveza za kritične lijekove iz veljače 2025. ide korak dalje i navodi da se mnogi kritični lijekovi opskrbljuju od jednog ili dva proizvođača, da su lanci opskrbe krhki te da je za generičke lijekove 60 do 80 posto proizvodnje aktivnih farmaceutskih tvari posljednjih godina prepušteno Kini, uz sve veći udio drugih ulaza iz Azije (10). To podupire Sokolovu tvrdnju o “sve većoj ovisnosti o generičkima iz Kine i Indije”, iako bi najpreciznije bilo reći da se ovisnost razlikuje prema vrsti lijeka, aktivnoj tvari i dijelu opskrbnog lanca. Problem nastaje kod navoda talijanskog eurozastupnika Ruggera Razze da je Europa devedesetih proizvodila više od 80 posto aktivnih tvari za vlastitu farmaceutsku proizvodnju, a danas je na 30 posto jer većina dolazi iz Indije i Kine (1). U dostupnim primarnim dokumentima za ovu provjeru nije pronađen javno provjerljiv službeni izvor koji istom metodologijom potvrđuje baš taj povijesni niz, isti indikator, isti teritorijalni obuhvat i isti nazivnik. Za tu brojku trebalo bi znati mjeri li se količina aktivnih tvari, vrijednost proizvodnje, broj certifikata, proizvodni kapacitet, potrošnja u Europskoj uniji ili udio u gotovim lijekovima. Budući da javni primarni izvor s jasnom metodologijom za usporedbu “više od 80 posto devedesetih” i “30 posto danas” nije identificiran, ta se tvrdnja u tom obliku ne može pouzdano potvrditi. Širi trend seljenja proizvodnje i rast ovisnosti o Aziji jest potvrđen, ali precizan omjer iz političke izjave nije. Slična je nijansa potrebna kod zaliha i solidarnog slanja lijekova. 24sata/HINA prenosi da 14 država članica ima neki oblik obveznog skladištenja i da će, prema novim pravilima, članice sa zalihama slati potrebne lijekove onima koje se suoče s nestašicom (1). Postojanje zaliha i njihova važnost potvrđuje dogovor Vijeća i Parlamenta: članice mogu imati zahtjeve o kriznim zalihama, ali ti zahtjevi moraju biti transparentni, razmjerni i u skladu sa solidarnošću (5). No formulacija “slat će” previše je kategorična. Vijeće navodi razmjenu podataka o kriznim zalihama i mogućnost preraspodjele kritičnih lijekova, ako je potrebno, na dobrovoljnoj osnovi (5). EMA je još 2023. opisala Dobrovoljni mehanizam solidarnosti kao instrument kojim države mogu pomagati jedna drugoj kod kritične nestašice, ali kao krajnju mjeru nakon što su druge opcije iscrpljene (11). Dakle, mehanizam postoji, ali nije automatska obveza da država sa zalihama mora poslati lijekove drugoj državi u svakom slučaju. Medijsko preuzimanje također pokazuje da je riječ o agencijskoj jezgri, a ne izoliranoj interpretaciji 24sata. Sličan HINA in tekst objavio je Index.hr, uz istu osnovnu tvrdnju da lijekovi trebaju biti dostupni pacijentima u svim državama članicama (12). Reuters je zasebno izvijestio o privremenom dogovoru Vijeća i Parlamenta o Aktu o kritičnim lijekovima, s naglaskom na smanjenje ovisnosti o dobavljačima izvan Europske unije i oko 270 ciljanih lijekova (13). To potvrđuje da je glavna vijest međunarodno i domaće medijski prepoznata, ali ne uklanja potrebu za razlikovanjem političkog cilja od pravno obvezujuće provedbe.

Zaključak

Zbog potvrđene jezgre o Aktu o kritičnim lijekovima, ali i preuveličane sigurnosti oko solidarnog slanja zaliha te nepotvrđene povijesne brojke o proizvodnji aktivnih tvari, ocjena ovog članka je “većinski točan”. Članak točno prenosi da Europska unija radi na novom okviru za kritične lijekove, da nestašice postoje i da se u službenim dokumentima prepoznaje ovisnost o vanjskim dobavljačima, osobito u segmentu generičkih lijekova i aktivnih farmaceutskih tvari. Nedostatak je što se privremeni politički dogovor mjestimice prikazuje kao gotovo operativan sustav, a dobrovoljna solidarnost kao sigurnije “slanje” zaliha nego što proizlazi iz službenih dokumenata. Dodatno, tvrdnja o padu europske proizvodnje aktivnih tvari s više od 80 posto na 30 posto nije potvrđena javnim primarnim izvorom s jasnom metodologijom. Precizna formulacija glasila bi: Europska unija je postigla privremeni dogovor o Aktu o kritičnim lijekovima, koji nakon formalnog usvajanja treba potaknuti otporniju proizvodnju, nabavu i diversifikaciju opskrbe. Službeni dokumenti potvrđuju ranjivost Europske unije u dijelu generičkih i kritičnih lijekova, ali ne potvrđuju svaku brojku iz političke rasprave. Solidarna preraspodjela zaliha postoji kao dobrovoljni i izvanredni mehanizam, a ne kao automatsko jamstvo da nijedan pacijent neće osjetiti nestašicu.

Vidi:

  1. 24sata/HINA. EU: “Građani ne smiju ostati bez lijekova. Ovisimo o Kini i Indiji”. 24sata. https://www.24sata.hr/news/eu-gradani-ne-smiju-ostati-bez-lijekova-ovisimo-o-kini-i-indiji-1128613
  2. European Medicines Agency. Medicine shortages and availability issues: guidance for companies. EMA. https://www.ema.europa.eu/en/human-regulatory-overview/post-authorisation/medicine-shortages-availability-issues/medicine-shortages-availability-issues-guidance-companies
  3. European Medicines Agency. Union list of critical medicines. EMA. https://www.ema.europa.eu/en/human-regulatory-overview/post-authorisation/medicine-shortages-availability-issues/availability-medicines-during-crises/union-list-critical-medicines
  4. European Commission. Commission Staff Working Document SWD(2025) 263 final, Accompanying the proposal for a Regulation on critical medicines. Brussels: European Commission. https://health.ec.europa.eu/document/download/a0d79c14-3702-459e-864b-67eb3bca6896_en?filename=mp_swd-2025-263_act_en.pdf
  5. Council of the European Union. Critical medicines act: Council and Parliament reach provisional deal. Council of the EU. https://www.consilium.europa.eu/en/press/press-releases/2026/05/12/critical-medicines-act-council-and-parliament-reach-provisional-deal/
  6. European Parliament. Deal on tackling EU shortages of essential medicines. European Parliament. https://www.europarl.europa.eu/news/en/press-room/20260511IPR43110/deal-on-tackling-eu-shortages-of-essential-medicines
  7. European Commission. Critical Medicines Act. European Commission. https://health.ec.europa.eu/medicinal-products/critical-medicines-act_en
  8. European Commission. Proposal for a Regulation of the European Parliament and of the Council laying a framework for strengthening the availability and security of supply of critical medicinal products. COM(2025) 102 final. Brussels: European Commission. https://eur-lex.europa.eu/legal-content/EN/TXT/PDF/?uri=OJ:C_202600767
  9. European Court of Auditors. Addressing critical shortages of medicines: The EU framework has added value, but structural problems remain. Special report 19/2025. Luxembourg: European Court of Auditors. https://www.eca.europa.eu/en/publications?ref=SR-2025-19
  10. Critical Medicines Alliance. Strategic report. https://health.ec.europa.eu/document/download/3da9dfc0-c5e0-4583-a0f1-1652c7c18c3c_en?filename=hera_cma_strat-report_en.pdf
  11. European Medicines Agency. EMA takes further steps to address critical shortages of medicines in the EU. EMA. https://www.ema.europa.eu/en/news/ema-takes-further-steps-address-critical-shortages-medicines-eu
  12. Index.hr/HINA. Europski parlament: Lijekovi trebaju biti dostupni pacijentima u svim EU članicama. Index.hr.  https://www.index.hr/vijesti/clanak/europski-parlament-lijekovi-trebaju-biti-dostupni-pacijentima-u-svim-eu-clanicama/2793567.aspx
  13. Reuters. EU reaches provisional deal to address shortage of essential medicines. Reuters. https://www.reuters.com/sustainability/boards-policy-regulation/eu-reaches-provisional-deal-address-shortage-essential-medicines-2026-05-12/

Prosječna zagrebačka neto plaća od 1.753 eura statistički je potvrđena, ali ne opisuje plaću svih Zagrepčana

Službeni podaci potvrđuju iznos, stope rasta i razliku u odnosu na državni prosjek. No važno je naglasiti da se statistički obuhvat odnosi na zaposlene u pravnim osobama, a ne na sve osobe koje rade ili žive u Zagrebu.

Autor: Josip Tomašković

Tvrdnja koja se analizira

Glas Slavonije je 14. svibnja 2026. objavio HINA-in tekst pod naslovom “Prosječna zagrebačka neto plaća za veljaču 1.753 eura”. U njemu se navodi da je prosječna mjesečna isplaćena neto plaća po zaposlenome u pravnim osobama u Gradu Zagrebu za veljaču 2026. iznosila 1.753 eura. Također se navodi da je u odnosu na siječanj porasla nominalno za 2,9 posto, a u odnosu na veljaču 2025. za 7,7 posto (1). U istom se tekstu navode i dodatni podaci: medijalna neto plaća od 1.450 eura, najviša prosječna neto plaća u proizvodnji osnovnih farmaceutskih proizvoda i farmaceutskih pripravaka, u iznosu od 5.021 euro, najniža prosječna neto plaća u proizvodnji odjeće, u iznosu od 1.023 eura, razlika od 226 eura u odnosu na hrvatski prosjek te prosječna bruto plaća od 2.527 eura (1).

Što se može provjeriti

Provjerljivo je pet ključnih elemenata: iznos prosječne neto plaće u Gradu Zagrebu za veljaču 2026., mjesečna i godišnja stopa nominalnog rasta, iznos medijalne neto plaće, usporedba s državnim prosjekom te iznos prosječne bruto plaće. Pritom je važno naglasiti da prosječna mjesečna isplaćena neto plaća u ovom statističkom okviru nije “tipična plaća” pojedinca. Riječ je o pokazatelju koji se računa tako da se ukupna masa isplata podijeli brojem zaposlenih preračunanih na ekvivalent punoga radnog vremena (4). Medijalna plaća, za razliku od prosjeka, označava sredinu distribucije. To znači da 50 posto zaposlenih prima iznos jednak ili manji od medijana, a 50 posto iznos jednak ili veći od njega (4). Jednako je važan i obuhvat podataka. Gradsko priopćenje za siječanj 2026. navodi da su obuhvaćeni zaposleni u pravnim osobama na području Grada Zagreba. U taj obuhvat ne ulaze zaposleni u obrtu i slobodnim profesijama, kao ni osiguranici poljoprivrednici (4). Podaci se dobivaju obradom JOPPD obrasca (izvješćem o primicima, porezu na dohodak te doprinosima za obvezna osiguranja) , koji dostavljaju isplatitelji dohodaka za koje postoji obveza obračuna i plaćanja poreza po odbitku (4). Državni zavod za statistiku za Hrvatsku koristi isti temeljni administrativni izvor, a za veljaču 2026. objavio je da je prosječna mjesečna neto plaća u pravnim osobama u Republici Hrvatskoj iznosila 1.527 eura (5).

Neto plaća od 1.753 eura i mjesečni rast od 2,9 posto

Središnja tvrdnja Glasa Slavonije jest da je prosječna mjesečna isplaćena neto plaća po zaposlenome u pravnim osobama u Gradu Zagrebu za veljaču 2026. iznosila 1.753 eura (1). Gradska stranica sa statističkim priopćenjima 13. svibnja 2026. navodi da je u rubrici “Plaće” objavljeno mjesečno priopćenje za veljaču 2026. Ranije objavljeno priopćenje za siječanj 2026. daje usporedivu osnovicu: prosječna neto plaća tada je iznosila 1.703 eura (2) (4). Izračun mjesečnog rasta potvrđuje podatak iz članka. Razlika između veljače i siječnja iznosi 50 eura. Kada se taj iznos podijeli sa siječanjskom plaćom od 1.703 eura, dobiva se 0,02936, odnosno 2,94 posto. Zaokruženo na jednu decimalu, to je 2,9 posto.

Tvrdnja o mjesečnom nominalnom rastu zato je matematički potvrđena.

Važno je i da članak ispravno koristi pojam “nominalni”. Nominalni rast znači da se uspoređuju novčani iznosi bez korekcije za inflaciju. Realni rast, prema metodologiji Državnog zavoda za statistiku, dobiva se dijeljenjem nominalnog indeksa indeksom potrošačkih cijena (5). Glas Slavonije ne tvrdi da je zagrebačka plaća realno porasla za 2,9 posto, pa se u tekstu ne miješaju nominalni i realni pokazatelji. Članak ne iznosi ni uzročnu tvrdnju o tome zašto su plaće rasle. Ne tvrdi, primjerice, da je rast posljedica promjena u sektorskoj strukturi, poreznim pravilima ili kolektivnim ugovorima. Riječ je o deskriptivnoj statističkoj vijesti. (6)

Godišnji rast, bruto plaća i usporedba s Hrvatskom

Druga važna tvrdnja odnosi se na godišnji rast. U članku se navodi da je prosječna zagrebačka neto plaća za veljaču 2026. bila 7,7 posto viša nego u veljači 2025. godine (1). Gradsko priopćenje za veljaču 2025. navodi da je tada prosječna mjesečna isplaćena neto plaća po zaposlenome u pravnim osobama u Gradu Zagrebu iznosila 1.627 eura (3). Razlika između 1.753 eura i 1.627 eura iznosi 126 eura. Kada se 126 podijeli s 1.627, dobiva se 0,0774, odnosno 7,74 posto. Zaokruženo na jednu decimalu, to je 7,7 posto. Godišnja nominalna stopa rasta tako je usklađena s objavljenim vrijednostima. Isti obrazac vrijedi i za bruto plaću. Glas Slavonije navodi da je prosječna mjesečna bruto plaća u pravnim osobama u Gradu Zagrebu za veljaču 2026. iznosila 2.527 eura, što je 3,4 posto više nego u siječnju i 8,6 posto više nego u veljači 2025. godine (1). Za siječanj 2026. gradsko priopćenje navodi bruto plaću od 2.443 eura (4). Razlika iznosi 84 eura, a 84 podijeljeno s 2.443 daje 3,44 posto. Zaokruženo na jednu decimalu, to je 3,4 posto. Za veljaču 2025. gradsko priopćenje navodi bruto plaću od 2.327 eura (3). Razlika od 200 eura podijeljena s 2.327 daje 8,59 posto, odnosno 8,6 posto nakon zaokruživanja. Tvrdnje o bruto plaći i stopama njezina rasta stoga su također potvrđene. Usporedba s Hrvatskom jednako je izravna. Državni zavod za statistiku objavio je da je prosječna mjesečna isplaćena neto plaća po zaposlenome u pravnim osobama Republike Hrvatske za veljaču 2026. iznosila 1.527 eura (5). Glas Slavonije navodi da je zagrebački prosjek od 1.753 eura bio viši za 226 eura (1). Razlika između 1.753 i 1.527 eura iznosi upravo 226 eura. I ta je tvrdnja točna. Pritom se uspoređuje isti tip pokazatelja, za isti mjesec i u istoj valuti.

Medijan, djelatnosti i granice interpretacije

Članak navodi i da je medijalna neto plaća u Zagrebu za veljaču 2026. iznosila 1.450 eura te objašnjava da je polovica zaposlenih imala plaću manju, a polovica veću od tog iznosa (1). Takvo objašnjenje odgovara metodološkoj definiciji medijana. Medijalna mjesečna neto ili bruto plaća izračunava se određivanjem sredine nakon što se plaće poredaju od najniže do najviše (4). Ovaj je podatak posebno važan za razumijevanje prosjeka. Prosječna plaća od 1.753 eura može stvoriti dojam da većina zaposlenih prima iznos blizak toj vrijednosti. Medijan od 1.450 eura pokazuje da je sredina distribucije 303 eura niža od aritmetičkog prosjeka. Ta razlika upućuje na utjecaj viših plaća u dijelu djelatnosti, iako sama po sebi ne objašnjava uzroke takve distribucije. Navodi o najvišoj i najnižoj prosječnoj neto plaći po djelatnostima također su usklađeni s HINA-inim tekstom koji su prenijeli i drugi mediji, među njima Forbes Hrvatska, tportal i Večernji list (7) (8) (9). Prema tim navodima, najviša prosječna neto plaća zabilježena je u proizvodnji osnovnih farmaceutskih proizvoda i farmaceutskih pripravaka, 5.021 euro, a najniža u proizvodnji odjeće, 1.023 eura. Važno je pritom naglasiti da se ne radi o pojedinačno najvišim ili najnižim plaćama u Zagrebu, nego o prosjecima po djelatnostima u pravnim osobama. To je bitna razlika. Djelatnost s visokim prosjekom može imati specifičnu strukturu radnih mjesta ili relativno mali broj zaposlenih, pa iz tog podatka ne proizlazi da su plaće u cijelom Zagrebu slične farmaceutskom prosjeku. Najvažnija metodološka nijansa odnosi se na formulaciju “plaće Zagrepčana”. Statistički obuhvat preciznije se odnosi na zaposlene u pravnim osobama u Gradu Zagrebu, a ne na sve osobe koje žive u Zagrebu niti na sve koji ondje rade za plaću. Iz obuhvata su izostavljeni obrti, slobodne profesije i osiguranici poljoprivrednici (4). Zato bi najpreciznija formulacija bila da je riječ o prosječnoj neto plaći zaposlenih u pravnim osobama u Gradu Zagrebu, a ne o plaći svih zaposlenih Zagrepčana. Ta nepreciznost ne mijenja ključne brojke, ali je važna za njihovo ispravno tumačenje. Članak u prvoj rečenici ipak jasno navodi da se podatak odnosi na pravne osobe u Gradu Zagrebu, pa se ne može zaključiti da je osnovni statistički obuhvat čitatelju prešućen (1).

Zaključak

Ključni podaci iz članka Glasa Slavonije potvrđeni su službenim statističkim izvorima i jednostavnim izračunima. Prosječna neto plaća od 1.753 eura, mjesečni rast od 2,9 posto, godišnji rast od 7,7 posto, prosječna bruto plaća od 2.527 eura te razlika od 226 eura u odnosu na hrvatski prosjek usklađeni su s dostupnim podacima. Članak ne iznosi uzročne tvrdnje, ne miješa nominalni i realni rast te ne poistovjećuje prosječnu i medijalnu plaću. Dodatno navođenje medijana od 1.450 eura pomaže čitatelju da bolje razumije razliku između prosjeka i sredine distribucije plaća. Ocjena ovog članka zato je “točan”. Ipak, pri interpretaciji treba biti precizan. Podatak se ne odnosi na sve oblike rada ni na sve zaposlene osobe povezane sa Zagrebom, nego na zaposlene u pravnim osobama u Gradu Zagrebu. Stoga je najtočnije reći da je prosječna neto plaća u tom statističkom obuhvatu za veljaču 2026. iznosila 1.753 eura, dok je medijalna neto plaća iznosila 1.450 eura.

Vidi:

  1. Glas Slavonije/Hina. Prosječna zagrebačka neto plaća za veljaču 1.753 eura. Glas Slavonije. https://www.glas-slavonije.hr/novosti/hrvatska/2026/05/14/prosjecna-zagrebacka-neto-placa-za-veljacu-1-753-eura-763666/
  2. Grad Zagreb. Plaće. https://www.zagreb.hr/place/78712
  3. Grad Zagreb, Gradski ured za gospodarstvo, ekološku održivost i strategijsko planiranje. Prosječne mjesečne neto i bruto plaće, veljača 2025. Priopćenje https://www.zagreb.hr/userdocsimages/arhiva/statistika/2025/pla%C4%87e%202025/Place%20II.2025_web.pdf
  4. Grad Zagreb, Gradski ured za gospodarstvo, ekološku održivost i strategijsko planiranje. Prosječne mjesečne neto i bruto plaće, siječanj 2026. Priopćenje. https://www.zagreb.hr/userdocsimages/arhiva/statistika/2026/pla%C4%87e%202026/Place%20I.2026.%20web.pdf
  5. Državni zavod za statistiku. RAD-2026-1-1/2, Prosječne mjesečne neto i bruto plaće zaposlenih za veljaču 2026. https://podaci.dzs.hr/2026/hr/121259
  6. Državni zavod za statistiku. Prosječna mjesečna neto plaća za veljaču 2026. iznosila 1 527 eura. https://dzs.gov.hr/vijesti/prosjecna-mjesecna-neto-placa-za-veljacu-2026-iznosila-1-527-eura/2532
  7. Forbes Hrvatska. Prosječna zagrebačka neto plaća za veljaču 1.753 eura. https://forbes.dnevnik.hr/aktualno/prosjecna-zagrebacka-neto-placa-za-veljacu-1-753-eura/
  8. tportal/Hina. Prosječna plaća u Zagrebu premašila 1750 eura: Evo gdje se zarađuje najviše. https://www.tportal.hr/biznis/clanak/prosjecna-placa-u-zagrebu-premasila-1750-eura-evo-gdje-se-zaraduje-najvise-20260514
  9. Večernji list/Hina. Objavljen iznos prosječne plaće u Zagrebu, rasla je za 2,9 posto. https://www.vecernji.hr/amp/zagreb/objavljen-iznos-prosjecne-place-u-zagrebu-rasla-je-za-29-posto-1959777

Blickovi čitatelji opisali su pritisak troškova u Švicarskoj, ali to ne dokazuje da je zemlja “na koljenima”

Večernji list točno prenosi Blickove citate i rezultate ankete, no naslov i zaključci nereprezentativnu anketu šire na cijelu Švicarsku.

Autori: Prof. dr. sc. Kristijan Krkač i Josip Tomašković

Tvrdnja koja se analizira

U članku “Jedna od najbogatijih europskih zemalja na koljenima: ‘Preskupo mi je s mirovinom od oko 2000 eura’”, objavljenom u Večernjem listu 26. travnja 2026., autorica Maša Ilotić Šuvalić navodi da “sve više građana Švicarske jedva spaja kraj s krajem”. Članak se poziva na istraživanje među čitateljima švicarskog medija Blick, u kojem je sudjelovalo više od 7000 ljudi. Prema prenesenim podacima, situacija je “alarmantna”: gotovo trećina ispitanika nakon plaćanja fiksnih troškova ima manje od 500 franaka mjesečno, dok 13 % nema ništa viška. U tekstu se navodi i primjer umirovljenika koji se s mirovinom od 1900 franaka preselio u Španjolsku jer mu je život u Švicarskoj postao preskup (1).

Područje analize

U ovoj provjeri moguće je razdvojiti nekoliko razina tvrdnje. Prva je vjernost prijenosa Blickova teksta i ankete čitatelja. Važno je utvrditi jesu li postoci i citati koje prenosi Večernji list doista preuzeti iz Blickova članka, ali i naglasiti da se radi o anketi čitatelja, a ne o službenom reprezentativnom istraživanju švicarske populacije. Druga je makroekonomski kontekst. Švicarska jest jedna od najbogatijih europskih zemalja prema BDP-u po stanovniku, no to ne znači da u njoj ne postoje kućanstva s niskim dohotkom, dugovima ili izrazito visokim fiksnim troškovima. Treća je troškovna logika. Stanarine, premije obveznog zdravstvenog osiguranja i mirovine mogu se uspoređivati prema dostupnim iznosima, ali pritom treba razlikovati prosjek, pojedinačni slučaj i zaključke koji vrijede za cijelu populaciju. U analizi se koriste službeni podaci švicarskog Saveznog statističkog ureda, Savezne porezne uprave, Saveznog ureda za javno zdravstvo, portala ch.ch, Europske središnje banke i Svjetske banke. Blick se koristi kao neposredni medijski izvor tvrdnji koje je preuzeo Večernji list (2) (3) (4) (5)(6) (7) (8) (9).

Analiza

Večernji list uglavnom vjerno prenosi Blick, ali ne razdvaja dovoljno anketu čitatelja od reprezentativnog istraživanja

Blick je 23. travnja 2026. objavio tekst pod naslovom “Ich kann mir die Schweiz nicht mehr leisten”. U njemu se navodi da rastući fiksni troškovi sve snažnije opterećuju stanovništvo te da se dio čitatelja bori za “crnu nulu” na kraju mjeseca (2). Večernji list točno navodi da je riječ o istraživanju među čitateljima u kojem je sudjelovalo više od 7000 ljudi. Blick u istom tekstu piše da 13 % sudionika nakon odbitka fiksnih troškova nema nikakav preostali mjesečni budžet, 18 % ima manje od 500 franaka, 23 % između 500 i 1500 franaka, 19 % između 1500 i 3000 franaka, a 27 % više od 3000 franaka mjesečnog viška (2). Večernjakova formulacija da “gotovo trećina” ispitanika ima manje od 500 franaka mjesečno točna je jer zbroj 13 % i 18 % iznosi 31 %. Točna je i tvrdnja da “samo nešto više od četvrtine” uspijeva imati više od 3000 franaka mjesečno, budući da Blick navodi udio od 27 % (1) (2). Problem, dakle, nije u samom prijenosu brojki, nego u njihovu tumačenju i opsegu. Blick ih opisuje kao Leserumfrage, odnosno anketu čitatelja, a Večernji list također navodi da je riječ o istraživanju čitatelja Blicka (1) (2). Takva anketa može biti korisna za prikaz osobnih iskustava i novinarski “vox populi”, ali bez objavljene metode uzorkovanja, ponderiranja i kontrole strukture uzorka ne može dokazati stanje cijele švicarske populacije. Drugim riječima, anketa može pokazati da je među sudionicima znatan udio financijski pritisnut, ali sama po sebi ne dokazuje da “sve više građana Švicarske” općenito jedva preživljava. Večernji list vjerno prenosi i pojedinačne citate iz Blickova teksta. U oba se članka pojavljuju primjeri čitatelja koji govore o dodatnom poslu, preskakanju obroka, invalidskoj mirovini i iseljavanju (1) (2). Međutim, pojedinačna svjedočanstva nisu statistički dokaz trenda. Ona mogu ilustrirati životne situacije u zemlji s visokim troškovima, ali ne mogu sama nositi zaključak da je “Švicarska na koljenima”.

Službeni podaci potvrđuju pritisak troškova, ali ne potvrđuju sliku općeg sloma

Tvrdnja da je Švicarska jedna od najbogatijih europskih zemalja ima čvrstu osnovu. Svjetska banka za 2024. navodi da je švicarski BDP po stanovniku iznosio 103.998,2 američka dolara, što zemlju svrstava u sam europski i OECD-ov vrh prema toj mjeri (8). OECD u ekonomskom pregledu također opisuje Švicarsku kao jednu od najuspješnijih članica OECD-a prema BDP-u po stanovniku (9). Naslovni kontrast između bogate zemlje i teškoća dijela stanovnika zato je novinarski razumljiv. No službeni socijalni pokazatelji ne potvrđuju izraz “na koljenima” ako se on čita kao tvrdnja o općem društvenom ili ekonomskom slomu. Savezni statistički ured navodi da je 2024. u dohodovnom siromaštvu bilo 8,4 % švicarske populacije, odnosno oko 743.000 ljudi (3). To je ozbiljan broj, ali ne znači da većina stanovništva “jedva preživljava”. Podaci o zakašnjelim plaćanjima također pokazuju pogoršanje. Blick se poziva na podatak Saveznog statističkog ureda prema kojem je 2024. u kućanstvu sa zakašnjelim plaćanjima živjelo 15,4 % stanovništva, dok je 2022. taj udio iznosio 12,1 % (10). Taj indikator podupire tvrdnju da se financijski pritisak kod dijela kućanstava povećao, ali ne potvrđuje dramatičnu sliku zemlje “na koljenima”. Tvrdnja o gotovo tri milijuna poreznih obveznika s nikakvom ili vrlo malom imovinom može se provjeriti kroz podatke švicarske Savezne porezne uprave. U najnovijoj objavljenoj statistici oporezive imovine za 2022. navodi se 1.258.692 poreznih obveznika s nultom neto imovinom te 1.703.168 poreznih obveznika u razredu iznad nule do 50.000 franaka (4). Zbroj ta dva razreda iznosi 2.961.860, što opravdava medijsku formulaciju “gotovo tri milijuna” ako se “vrlo mala imovina” tumači kao neto imovina do 50.000 franaka. Udio tih poreznih obveznika iznosi oko 52,5 %, jer se 2.961.860 dijeli s ukupno 5.637.827 poreznih obveznika. No metodološki je važno naglasiti da je riječ o poreznim obveznicima, odnosno poreznim jedinicama u statistici imovine, a ne nužno o pojedinačnim stanovnicima. Ta razlika u medijskim tekstovima nije dovoljno objašnjena. Troškovi koje članak ističe imaju službenu podlogu. Savezni statistički ured navodi da je prosječna neto najamnina u Švicarskoj 2024. iznosila 1485 franaka mjesečno (5). Savezni ured za javno zdravstvo za 2026. navodi da premije obveznog zdravstvenog osiguranja rastu prosječno 4,4 % te da prosječna premija iznosi 393,30 franaka mjesečno (6). Ako se taj iznos ilustrativno usporedi s mirovinom od 1900 franaka, prosječna premija zdravstvenog osiguranja sama čini oko 20,7 % mjesečne mirovine. Ako se zbroje prosječna neto najamnina od 1485 franaka i prosječna premija od 393,30 franaka, dobiva se 1878,30 franaka; gotovo cijela mirovina od 1900 franaka. Taj izračun ne dokazuje pojedinačni slučaj jer stvarna najamnina, subvencije premija, dopunske naknade i sastav kućanstva ovise o kantonu i osobnim okolnostima. Ipak, pokazuje zašto priča o umirovljeniku s 1900 franaka mjesečno nije sama po sebi nelogična.

Mirovina od 1900 franaka i tvrdnja o stagnirajućim plaćama traže više konteksta

Večernji list navodi primjer umirovljenika s mirovinom od 1900 franaka, odnosno “oko 2000 eura” (1). To je približno točno preračunavanje. Europska središnja banka za 24. travnja 2026. navodi tečaj prema kojem je 1 euro iznosio 0,9199 franaka (7). Prema tom tečaju, 1900 franaka iznosi oko 2065 eura. Formulacija “oko 2000 eura” zato je prihvatljivo zaokruživanje, iako bi preciznije bilo “oko 2060 eura”. Švicarski javni portal ch.ch navodi da se državna starosna mirovina prvog stupa za samca trenutačno kreće od 1260 do 2520 franaka mjesečno, ovisno o doprinosima i drugim faktorima, te da prvi stup služi pokrivanju osnovnih potreba (11). Iznos od 1900 franaka stoga je unutar mogućeg raspona državne mirovine. Međutim, članak ne razjašnjava govori li se o ukupnim primanjima umirovljenika, samo o prvom stupu ili o kombinaciji više izvora. To je važno jer švicarski mirovinski sustav ima tri stupa: državnu mirovinu, profesionalnu mirovinu i privatnu štednju (11). Bez te razlike čitatelj može steći dojam da je svaki švicarski umirovljenik s mirovinom od oko 2000 eura u istoj situaciji, što nije dokazano. Najslabija činjenična formulacija u Večernjakovu tekstu odnosi se na “stagnirajuće plaće”. Ta se tvrdnja pojavljuje u uvodnom objašnjenju kao jedan od uzroka problema (1). Službeni podaci za 2025. ne potvrđuju stagnaciju. Savezni statistički ured objavio je da je 2025. švicarski indeks nominalnih plaća porastao 1,8 %, a realne plaće 1,6 %, uz prosječnu inflaciju od 0,2 % (12) (13). Konceptualno, izračun je jednostavan: ako nominalne plaće rastu 1,8 %, a cijene u prosjeku 0,2 %, realni rast približno iznosi razliku, odnosno oko 1,6 %. To ne znači da su svi radnici imali rast plaća niti da su kućanstva s nižim prihodima financijski rasterećena. No znači da opća tvrdnja o stagnirajućim plaćama nije točna za 2025. kao najnoviju punu službeno obrađenu godinu. Širi kontekst je složeniji: u prethodnim godinama dio realnog dohotka bio je pod pritiskom, ali 2025. kao najnovija puna godina pokazuje rast realnih plaća. Medijsko preuzimanje pokazuje da je ista jezgra tvrdnje cirkulirala i izvan Večernjeg lista. N1 je 27. travnja 2026. objavio tekst s istom glavnom tvrdnjom o jednoj od najbogatijih europskih zemalja, o tri milijuna poreznih obveznika s gotovo nikakvom imovinom i o umirovljeniku koji s 1900 franaka ne može živjeti u Švicarskoj (14). Tportal je istoga dana objavio sličan tekst o “velikoj krizi” u jednoj od najbogatijih zemalja Europe, uz iste primjere čitatelja koje je prethodno objavio Blick (15). To pokazuje da je jezgra Blickove priče brzo prenesena u više hrvatskih medija. No medijsko ponavljanje ne povećava dokaznu snagu tvrdnje ako se ona i dalje oslanja na isti nereprezentativni izvor.

Zaključak

Zbog vjernog prijenosa Blickovih anketnih postotaka i stvarno potvrđenog pritiska stanarina i zdravstvenih premija, ali i zbog prenaglašene naslovne generalizacije te nedovoljnog objašnjenja da je riječ o nereprezentativnoj anketi čitatelja, ocjena članka je “većinski točno”. Osnovne prenesene brojke iz Blicka su točne: 13 % sudionika nema preostali budžet, dodatnih 18 % ima manje od 500 franaka, a 27 % ima više od 3000 franaka mjesečnog viška. Službeni podaci potvrđuju da su visoke stanarine, rast premija zdravstvenog osiguranja i zakašnjela plaćanja stvarni problemi za dio švicarskih kućanstava. Međutim, tvrdnje poput “zemlja na koljenima”, “sve više građana jedva spaja kraj s krajem” i “takvih je sve manje” u tekstu nisu dokazane reprezentativnim podacima. One su izvedene iz ankete čitatelja i pojedinačnih svjedočanstava. Preciznija formulacija glasila bi: “Blickova anketa među više od 7000 čitatelja pokazuje da znatan dio sudionika nakon fiksnih troškova ima vrlo malo ili nimalo preostalog mjesečnog novca.” Još preciznije: “Službeni švicarski podaci potvrđuju rast financijskog pritiska kod dijela kućanstava, ali ne potvrđuju da je Švicarska kao cjelina ‘na koljenima’.”

Vidi:

  1. Večernji list. Jedna od najbogatijih europskih zemalja na koljenima: “Preskupo mi je s mirovinom od oko 2000 eura”. 26.4.2026. Dostupno na: https://www.vecernji.hr/vijesti/jedna-od-najbogatijih-europskih-zemalja-na-koljenima-preskupo-mi-je-s-mirovinom-od-oko-2000-eura-1954261
  2. Blick. Leser über ihre Finanzen: “Ich kann mir die Schweiz nicht mehr leisten”. 23.4.2026. Dostupno na:https://www.blick.ch/community/leser-ueber-ihre-finanzen-ich-kann-mir-die-schweiz-nicht-mehr-leisten-id21894131.html
  3. Federal Statistical Office. Poverty. 2026. Dostupno na:https://www.bfs.admin.ch/bfs/en/home/statistics/economic-social-situation-population/economic-and-social-situation-of-the-population/poverty-deprivation/poverty.html
  4. Eidgenössische Steuerverwaltung. Gesamtschweizerische Statistik der besteuerten Vermögen 2022. 20.11.2025. Dostupno na: https://www.estv.admin.ch/de/gesamtschweizerische-vermoegenssteuerstatistik
  5. Federal Statistical Office. Rented dwellings. 2026. Dostupno na:https://www.bfs.admin.ch/bfs/en/home/statistics/construction-housing/dwellings/rented-dwellings.html
  6. Federal Office of Public Health. Premiums and costs: answers to frequently asked questions and useful links. 2026. Dostupno na: https://www.bag.admin.ch/en/premiums-and-costs-answers-to-frequently-asked-questions
  7. European Central Bank. Euro foreign exchange reference rates, Swiss franc. 24.4.2026. Dostupno na:https://www.ecb.europa.eu/stats/policy_and_exchange_rates/euro_reference_exchange_rates/html/eurofxref-graph-chf.en.html
  8. World Bank. Switzerland Data. 2024. Dostupno na: https://data.worldbank.org/country/switzerland
  9. OECD. Switzerland Economic Snapshot. 2.12.2025. Dostupno na: https://www.oecd.org/en/topics/sub-issues/economic-surveys/switzerland-economic-snapshot.html
  10. Blick. Miete, Krankenkasse, Schicksal: Drei Millionen Schweizer haben kaum Erspartes. 22.4.2026. Dostupno na: https://www.blick.ch/wirtschaft/leben-von-der-hand-in-den-mund-tanja-c-ist-kein-einzelfall-drei-millionen-schweizer-haben-kaum-erspartes-id21890704.html
  11. ch.ch. Retirement income. 2026. Dostupno na: https://www.ch.ch/en/retirement/retirement-income/
  12. Federal Statistical Office. Swiss wage index. 21.4.2026. Dostupno na:https://www.bfs.admin.ch/bfs/en/home/statistics/work-income/wages-income-employment-labour-costs/trend-wages.html
  13. Federal Statistical Office. Average annual inflation of +0.2% in 2025. 8.1.2026. Dostupno na:https://www.bfs.admin.ch/asset/en/36353838
  14. N1. Jedna od najbogatijih europskih zemalja na koljenima: “Morao sam odseliti, mirovina od 2000 nije dovoljna”. 27.4.2026. Dostupno na: https://n1info.hr/svijet/jedna-od-najbogatijih-europskih-zemalja-na-koljenima-morao-sam-odseliti-mirovina-od-2000-nije-dovoljna/
  15. Tportal. Velika kriza u jednoj od najbogatijih zemalja Europe. 27.4.2026. Dostupno na:https://www.tportal.hr/biznis/clanak/velika-kriza-u-jedna-od-najbogatijih-zemalja-europe-s-mirovinom-od-oko-2000-eura-ne-mogu-prezivjeti-20260427

Članarine UPUZ-u jesu javni trošak, a UPUZ-ovi podaci potvrđuju red veličine iznosa

UPUZ-ovi vlastiti podaci potvrđuju da se od članarina godišnje prikupi oko pola milijuna eura, dok puni petogodišnji zbroj uplata po ustanovama, za razdoblje od 2021. do 2025., nije javno rekonstruiran.

Autor: Josip Tomašković

Tvrdnja koja se analizira

Novi list je 25. travnja 2026. objavio članak Ljerke Bratonje Martinović pod naslovom “Rat” zbog plaćanja članarine u zdravstvu: “Zašto se novac troši na lobističku mrežu ravnatelja umjesto na pacijente?” U članku se prenosi tvrdnja HUBOL-a, odnosno Hrvatske udruge bolničkih liječnika, strukovne udruge koja okuplja bolničke liječnike i javno istupa o pitanjima zdravstvenog sustava, da se javni novac zdravstvenih ustanova troši na članarine UPUZ-u. UPUZ je Udruga poslodavaca u zdravstvu Hrvatske, organizacija koja okuplja zdravstvene ustanove kao poslodavce te za svoje članice obavlja poslove zastupanja, savjetovanja i stručne podrške. HUBOL u članku postavlja pitanje zašto se taj novac usmjerava u “lobističku mrežu ravnatelja” umjesto u potrebe pacijenata i zaposlenih, dok UPUZ odgovara da je članstvo dobrovoljno, zakonito i financijski transparentno. (1)

Područje analize

Provjerljivo je nekoliko elemenata. Prvo, može se provjeriti pravni okvir: mogu li javne ustanove kao pravne osobe biti članice udruge poslodavaca i je li UPUZ registriran kao takva organizacija. Drugo, može se provjeriti financijska logika brojki iz članka: članarina od 0,60 eura mjesečno po zaposleniku, proračun UPUZ-a od 947.000 eura u 2024. i navod da članarine čine oko polovice prihoda. Treće, može se provjeriti jesu li “vlastiti prihodi” javnih ustanova privatni novac ravnatelja ili dio javnog financijskog sustava. Četvrto, može se ocijeniti je li formulacija o “lobističkoj mreži ravnatelja” činjenična tvrdnja ili vrijednosna kvalifikacija HUBOL-a. Istu jezgru tvrdnje prenijeli su i drugi mediji, uključujući Dnevnik.hr, HRT/Hinu i Večernji list. To pokazuje da se radi o široko prenesenom javnom prijeporu, a ne samo o izoliranom članku Novog lista. (2) (3) (4)

Analiza

Pravni status članstva javnih zdravstvenih ustanova u UPUZ-u

Novi list korektno prenosi obje strane spora. HUBOL problem postavlja kao pitanje svrhovitosti i transparentnosti troška, dok UPUZ odgovara da je riječ o dobrovoljnom članstvu zdravstvenih ustanova u udruzi poslodavaca, a ne o nezakonitoj uplati. (1) UPUZ u svojem priopćenju navodi da članarinu plaćaju članice prema odluci predsjedništva i statutu, da ona iznosi 0,60 eura mjesečno po zaposleniku te da su članovi korisnici pravne, ekonomske i druge stručne podrške. (5)   Pravni okvir u osnovi ide u prilog tvrdnji da samo članstvo nije sporno po sebi. Ustav Republike Hrvatske propisuje da poslodavci imaju pravo osnivati udruge te slobodno u njih stupati i iz njih istupati. (6) Pravila o unutarnjem ustrojstvu udruga dodatno navode da član udruge može biti fizička ili pravna osoba pod jednakim uvjetima propisanim zakonom i statutom udruge, pri čemu se kao primjer pravnih osoba navode i ustanove. (7) UPUZ se nalazi i na popisu udruga poslodavaca Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike, pod nazivom Udruga poslodavaca u zdravstvu Hrvatske. (8) Iz toga slijedi važna razlika: članak Novog lista ne dokazuje da je plaćanje članarine UPUZ-u nezakonito, ali to izravno ni ne tvrdi. Njegova provjerljiva jezgra odnosi se na pitanje javnog interesa, transparentnosti i opravdanosti troška. To je legitimno pitanje jer su javne zdravstvene ustanove obveznici pravila o pristupu informacijama kada raspolažu javnim sredstvima ili obavljaju javnu službu. Zakon o pravu na pristup informacijama obuhvaća tijela javne vlasti, uključujući pravne osobe koje obavljaju javnu službu, pravne osobe koje se financiraju iz javnih sredstava i pravne osobe koje je osnovala država ili jedinice lokalne i područne samouprave. (9)

Brojke o članarini: aritmetika je uvjerljiva, a red veličine potvrđen UPUZ-ovim podacima

Najkonkretniji brojčani dio članka odnosi se na UPUZ-ovu vlastitu obranu. UPUZ navodi da članarina iznosi 0,60 eura mjesečno po zaposleniku, da je proračun udruge u 2024. iznosio 947.000 eura i da članarine čine oko 50 posto prihoda. (5) Iz toga se može reproducirati osnovni izračun. Ako je ukupni proračun 947.000 eura, a članarine čine oko polovice, tada se iz članarina ostvaruje približno 473.500 eura godišnje. Budući da 0,60 eura mjesečno iznosi 7,20 eura godišnje po zaposleniku, takav prihod odgovara obračunskoj bazi od približno 65.764 zaposlenika, jer je 473.500 podijeljeno sa 7,20 jednako oko 65.764. Ta računica ne dokazuje točan broj članica ni točan broj zaposlenika po ustanovi, ali potvrđuje bitnu činjeničnu jezgru tvrdnje: iz samih UPUZ-ovih podataka proizlazi da se kroz članarine prikuplja iznos reda veličine oko pola milijuna eura godišnje. Time su medijski opisi o “stotinama tisuća eura” i približno pola milijuna eura godišnje aritmetički usklađeni s javno iznesenim podacima UPUZ-a.

Drugi brojčani sklop odnosi se na širi petogodišnji zbroj uplata. HUBOL navodi da je od 170 javnih zdravstvenih ustanova tražio podatke o uplatama UPUZ-u za razdoblje od 2021. do 2025. te da su najmanje 142 javne zdravstvene ustanove članice UPUZ-a. (1) (2) (3) (4) To je podatak koji se u medijima pojavljuje kao HUBOL-ova tvrdnja, a ne kao službeni registar članica ili cjelovit skup knjigovodstvenih kartica svih ustanova. UPUZ u javnom priopćenju ne objavljuje popis članica ni tablicu uplata po ustanovama, nego iznosi agregatne podatke o proračunu, udjelu članarina i načinu obračuna. (5) Zato se broj od najmanje 142 članice može smatrati vjerodostojno prenesenom tvrdnjom HUBOL-a, ali se u ovoj provjeri ne može neovisno potvrditi iz primarnog javnog registra članstva. Isto vrijedi za puni petogodišnji zbroj uplata od 2021. do 2025. godine. Za brojčane tvrdnje koje uključuju 2025. godinu potreban je primarni izvor, primjerice knjigovodstvene kartice dobavljača po ustanovama, službeni odgovori po zahtjevima za pristup informacijama ili strojno čitljive mjesečne objave plaćanja. Budući da takav cjelovit skup podataka nije javno dostupan u samom članku, ukupne uplate za petogodišnje razdoblje ne mogu se pouzdano potvrditi. Međutim, to ne ruši osnovnu tvrdnju koja se provjerava. Ključni dio tvrdnje, da javne zdravstvene ustanove plaćaju članarine UPUZ-u i da je riječ o iznosu reda veličine stotina tisuća eura godišnje, potvrđen je UPUZ-ovim vlastitim podacima.

“Vlastiti prihodi”, transparentnost i tvrdnja “umjesto na pacijente”

Najjači dio HUBOL-ove argumentacije odnosi se na tvrdnju da “vlastiti prihodi” javnih zdravstvenih ustanova nisu privatni novac ravnatelja. Taj je dio u skladu s proračunskim okvirom. Zakon o proračunu vlastite prihode proračunskih korisnika definira kao prihode koje korisnici ostvaruju od obavljanja poslova na tržištu i u tržišnim uvjetima, a takvi su prihodi dio proračuna odnosno financijskog plana i podliježu nadzoru. (10) Drugim riječima, obrana da se članarina plaća iz “vlastitih prihoda” ne uklanja javni karakter novca. Ona samo opisuje izvor unutar financijskog plana ustanove. Novi list i drugi mediji prenose i HUBOL-ovu tvrdnju da se iz agregiranih financijskih izvješća ne može vidjeti točan iznos plaćen UPUZ-u. (1) (2) (3) Taj je dio metodološki razuman. Proračunska financijska izvješća u pravilu prikazuju prihode, rashode i obveze po propisanim obrascima i ekonomskim kategorijama, a ne nužno po svakom pojedinačnom dobavljaču ili primatelju plaćanja. (12) Za provjeru konkretne uplate UPUZ-u relevantnije su kartice dobavljača, ugovori, nalozi za plaćanje ili obvezna mjesečna objava informacija o trošenju sredstava. Od 2024. godine taj se standard dodatno pooštrava. Naputak Ministarstva financija propisuje objavu informacija o trošenju sredstava na mrežnim stranicama obveznika, uključujući isplate pravnim i fizičkim osobama iz financijskog plana, najmanje jednom mjesečno, uz podatke o primatelju, iznosu i vrsti rashoda. (11) Time HUBOL-ova tvrdnja da se podaci za 2024. i 2025. mogu tražiti i uspoređivati ima čvršću osnovu nego tvrdnja o starijem razdoblju, jer se sustav obvezne mjesečne objave ne može automatski preslikati unatrag na 2021., 2022. i 2023. godinu.

S druge strane, tvrdnju da financijska izvješća UPUZ-a nisu dostupna javnosti treba dodatno kvalificirati. UPUZ je udruga poslodavaca i neprofitna organizacija, a neprofitne organizacije u Hrvatskoj obuhvaćene su sustavom financijskog izvještavanja i Registrom neprofitnih organizacija. Ministarstvo financija navodi da je za neprofitne organizacije propisana obveza predaje financijskih izvještaja i javna objava kroz registar, a FINA također opisuje dostupnost podataka iz godišnjih financijskih izvještaja neprofitnih organizacija. (13) (14) To znači da apsolutna formulacija “nisu dostupna javnosti” nije dovoljno precizna bez dodatka koji bi objasnio govori li se o lako dostupnim izvještajima, detaljnim stavkama, popisu članarina po članicama ili o agregiranim godišnjim izvještajima. Najslabije provjerljiv dio članka jest naslovna formulacija o “lobističkoj mreži ravnatelja” i pitanje zašto se novac troši “umjesto na pacijente”. UPUZ doista navodi da njegovi predstavnici sudjeluju u pregovaračkim odborima i radnim skupinama, što znači da udruga zastupa interese poslodavaca u zdravstvu. (5) No iz toga se ne može automatski zaključiti da je riječ o “mreži ravnatelja” u pejorativnom smislu, niti da bi svaka kuna članarine nužno i izravno bila preusmjeriva u određenu uslugu pacijentima. Preciznije je reći da članarina predstavlja javni trošak za poslodavačko zastupanje i stručne usluge te da javnost ima pravo znati iznose i opravdanost tog troška. Formulacija o “lobističkoj mreži ravnatelja” stoga je ponajprije vrijednosna i polemička kvalifikacija HUBOL-a, ali ne mijenja provjerljivu činjeničnu osnovu članka. Ta osnova ostaje potvrđena: javne zdravstvene ustanove plaćaju članarinu UPUZ-u, novac ima javni karakter, a UPUZ-ovi vlastiti podaci potvrđuju iznos reda veličine oko pola milijuna eura godišnje.

Zaključak

Ocjena analizirane tvrdnje je “točno”. Dostupni izvori potvrđuju ključnu činjeničnu jezgru članka: javne zdravstvene ustanove doista plaćaju članarine UPUZ-u, riječ je o javnom trošku jer se i “vlastiti prihodi” javnih ustanova nalaze unutar javnog financijskog sustava, a UPUZ-ovi vlastiti podaci pokazuju da članarine iznose približno pola milijuna eura godišnje. Iz UPUZ-ova navoda o proračunu od 947.000 eura u 2024. i činjenici da članarine čine oko polovice prihoda proizlazi iznos od oko 473.500 eura godišnje, što je u skladu s medijskim opisom “stotina tisuća eura” odnosno “oko pola milijuna eura”. Važno je pritom razlikovati zakonitost članstva od pitanja javne opravdanosti troška. Pravni okvir ne upućuje na to da je samo članstvo javnih zdravstvenih ustanova u udruzi poslodavaca nezakonito. Međutim, to ne mijenja činjenicu da je riječ o novcu javnih ustanova i da javnost ima pravo na podatke o iznosima, primateljima i svrsi takvih uplata. Tvrdnja da se članarine ne mogu promatrati kao privatna odluka ravnatelja, nego kao trošak javnih ustanova, stoga je u bitnome točna. Ograničenje ove provjere odnosi se na puni petogodišnji zbroj uplata od 2021. do 2025., koji se ne može neovisno rekonstruirati bez primarnih knjigovodstvenih podataka svih ustanova. Također, izraz “lobistička mreža ravnatelja” nije strogo činjenična tvrdnja, nego polemička i vrijednosna kvalifikacija HUBOL-a. No te ograde ne mijenjaju osnovni nalaz: članarine UPUZ-u plaćaju javne zdravstvene ustanove, taj novac ima javni karakter, a UPUZ-ovi vlastiti podaci potvrđuju red veličine iznosa o kojem se u članku govori. Zato je ukupna ocjena tvrdnje “točno”. Precizna formulacija glasila bi: javne zdravstvene ustanove mogu biti članice udruge poslodavaca i plaćati članarinu, ali taj trošak ostaje javni trošak koji mora biti transparentan i obrazložen. Također, može se reći da UPUZ-ovi vlastiti podaci upućuju na približno 473.500 eura godišnje od članarina u 2024., dok ukupne uplate po ustanovama od 2021. do 2025. treba potvrditi primarnim knjigovodstvenim podacima.

Vidi:

  1. Bratonja Martinović L. “Rat” zbog plaćanja članarine u zdravstvu: “Zašto se novac troši na lobističku mrežu ravnatelja umjesto na pacijente?” Novi list. 25.4.2026. Dostupno na:https://www.novilist.hr/novosti/rat-zbog-placanja-clanarine-u-zdravstvu-zasto-se-novac-trosi-na-lobisticku-mrezu-ravnatelja-umjesto-na-pacijente/
  2. Dnevnik.hr. Udruga liječnika upozorava: “Stotine tisuća eura iz zdravstva odlaze u tu udrugu”. 22.4.2026. Dostupno na: https://dnevnik.hr/vijesti/hrvatska/hubol-upozorava-na-netransparentne-uplate-zdravstvenih-ustanova-upuz-u—909563.html
  3. HRT/Hina. HUBOL upozorava na netransparentne uplate zdravstvenih ustanova UPUZ-u. 22.4.2026. Dostupno na: https://vijesti.hrt.hr/hrvatska/hubol-upozorava-na-netransparentne-uplate-zdravstvenih-ustanova-upuz-u-12138453
  4. Kovačević Barišić R. HUBOL: Stotine tisuća eura iz zdravstva godišnje se odlijeva u udrugu ravnatelja. Večernji list. 22.4.2026. Dostupno na: https://www.vecernji.hr/vijesti/hubol-stotine-tisuca-eura-iz-zdravstva-godisnje-se-odlijeva-u-udrugu-ravnatelja-1952214
  5. Udruga poslodavaca u zdravstvu Hrvatske. Priopćenje za javnost, odgovor HUBOL-u. 23.4.2026. Dostupno na: https://www.upuz.hr/priopcenje-za-javnost-odgovor-hubol-u/
  6. Narodne novine. Ustav Republike Hrvatske. Dostupno na: https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2001_05_41_705.html
  7. Gov.hr. Unutarnje ustrojstvo udruge. Dostupno na: https://gov.hr/hr/unutarnje-ustrojstvo-udruge/576
  8. Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike. Popis udruga poslodavaca više razine, udruga poslodavaca i sindikata koji djeluju u Republici Hrvatskoj. Dostupno na:https://mrosp.gov.hr/print.aspx?id=11520&url=print
  9. Zakon.hr. Zakon o pravu na pristup informacijama. Dostupno na: https://www.zakon.hr/z/126/Zakon-o-pravu-na-pristup-informacijama
  10. Zakon.hr. Zakon o proračunu. Dostupno na: https://www.zakon.hr/z/283/Zakon-o-prora%C4%8Dunu
  11. Narodne novine. Naputak o okvirnom sadržaju, minimalnom skupu podataka te načinu javne objave informacija o trošenju sredstava na mrežnim stranicama jedinica lokalne i područne samouprave te proračunskih i izvanproračunskih korisnika državnog proračuna i jedinica lokalne i područne samouprave. NN 59/2023. Dostupno na: https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2023_06_59_1003.html
  12. Zakon.hr. Pravilnik o financijskom izvještavanju u proračunskom računovodstvu. NN 37/2022. Dostupno na: https://www.zakon.hr/c/podzakonski-propis/60091/nn-37-22-%2823.03.2022.%29%2C-pravilnik-o-financijskom-izvjestavanju-u-proracunskom-racunovodstvu
  13. Ministarstvo financija Republike Hrvatske. Neprofitne organizacije. Dostupno na:https://mfin.gov.hr/neprofitne-organizacije/106
  14. FINA. Preuzimanje podataka iz godišnjih financijskih izvještaja neprofitnih organizacija. Dostupno na:https://www.fina.hr/javne-usluge-za-poslovne-subjekte/registri/registar-godisnjih-financijskih-izvjestaja/preuzimanje-podataka-iz-gfi-ja-neprofitnih-organizacija