Rat i gnojiva: jezgra Indexove tvrdnje stoji, ali naslov je širi od onoga što primarni izvori nedvojbeno potvrđuju

Hormuški tjesnac jest kritičan za svjetski tok uree, amonijaka, fosfata i sumpora, ali dostupni izvori ne potvrđuju jednaku razinu poremećaja na svim tržištima.

Autor: Josip Tomašković

Tvrdnja koja se analizira

Članak “Rat na Bliskom istoku ozbiljno ugrozio opskrbu umjetnim gnojivima”, objavljen na Indexu 16. ožujka 2026. kao Hinin prijenos, navodi da je rat poremetio opskrbu energentima iz Perzijskog zaljeva i time zasjenio prijetnju opskrbi hranom zbog obustave pošiljki umjetnih gnojiva. Na Hininoj stranici ista je vijest objavljena pod naslovom “Rat na Bliskom istoku ugrozio opskrbu umjetnim gnojivima”, uz potpis autorice Marije Bakule. Ključna rečenica u Indexovu članku glasi da je prije rata Hormuškim tjesnacem prolazilo više od 30 posto svjetskih isporuka uree i oko 20 posto isporuka dušičnih gnojiva i fosfata, te da su poremećaji u tranzitu dodatno zaoštrili ionako tijesnu opskrbu umjetnim gnojivima. (1) (2)

Područje analize

Provjera se ovdje ne svodi samo na pitanje je li u regiji došlo do rata, nego na nekoliko užih i provjerljivih elemenata. Prvo treba utvrditi što točno kroz Hormuški tjesnac prolazi i kojim se pokazateljem to mjeri. IEA (International Energy Agency, Međunarodna agencija za energiju) govori o udjelu u svjetskoj trgovini uree, amonijaka i fosfata, a ne o ukupnoj fizičkoj potrošnji svijeta. UNCTAD (United Nations Conference on Trade and Development, Konferencija Ujedinjenih naroda o trgovini i razvoju) prati pomorsku trgovinu i jasno navodi da se za gnojiva oslanja na Kpler (komercijalna platforma za praćenje trgovinskih i transportnih tokova)ove podatke za 2025. i detaljnu UNCTAD-ovu bazu pomorske trgovine, pri čemu “fertilizer” definira kao robnu skupinu HS 31 (Harmonized System, harmonizirani sustav carinske klasifikacije robe, skupina 31 za gnojiva). To znači da se primarno dokazuju izloženost trgovačkih tokova, pad tranzita i rizik za cijene i dostupnost, a tek zatim, i ne svugdje jednako, stvarna nestašica. WFP (World Food Programme, Svjetski program za hranu) dodatno govori o učinku tih poremećaja na prehrambenu sigurnost, dok Fertilizers Europe (europska udruga proizvođača gnojiva) daje regionalnu procjenu za tržište EU, ali kao industrijska udruga, ne kao službena statistička ustanova. (3) (4) (5) (8)

Analiza:

Što točno potvrđuju IEA i UNCTAD

Na najužoj i najvažnijoj razini članka, a to je važnost Hormuškog tjesnaca za globalni lanac opskrbe gnojivima, tvrdnja stoji. Međunarodna agencija za energiju izričito navodi da kroz tjesnac prolazi više od 30 posto svjetske trgovine ureom, te oko 20 posto trgovine amonijakom i fosfatom. IEA pritom ne piše općenito o “svim dušičnim gnojivima”, nego precizno o urei, amonijaku i fosfatu, te odmah dodaje da takva izloženost stvara rizike za cijene hrane i prehrambenu sigurnost. IEA također navodi da kroz isti prolaz ide oko polovice svjetske pomorske trgovine sumporom, važnim ulazom za proizvodnju fosfatnih gnojiva. Ta formulacija je uža i preciznija od one u članku. Indexov prijenos zato nije bez temelja, ali jest mrvicu širi od IEA-ine doslovne formulacije kada “ammonia and phosphate” prepričava kao “dušična gnojiva i fosfati”. (1) (3) UNCTAD-ov brzi pregled dodatno učvršćuje jezgru tvrdnje. Ta organizacija navodi da kroz Hormuški tjesnac prolazi trećina svjetske pomorske trgovine gnojivima, odnosno oko 16 milijuna tona godišnje iz regije Perzijskog zaljeva. U istoj analizi stoji da je od tog volumena 67 posto urea, 20 posto diamonijev fosfat, 9 posto monoamonijev fosfat, a ostatak otpada na druge vrste gnojiva. Drugim riječima, nije riječ o usputnom logističkom pravcu, nego o središnjoj arteriji za jedan velik dio globalne pomorske trgovine gnojivima. UNCTAD pritom metodološki jasno navodi odakle dolaze podaci i koju robnu skupinu promatra, što ovu brojku čini uporabljivom za provjeru članka. (4) Jednako je važan i podatak o samom tranzitu. UNCTAD pokazuje da je prosječan dnevni broj prolazaka brodova kroz tjesnac u razdoblju od 1. do 27. veljače iznosio 141, a da je nakon izbijanja sukoba pao gotovo na nulu, uz pad od 97 posto. Taj se pad može jednostavno reproducirati. Ako se uzme razlika između 141 i 4 dnevna prolaska, dobije se 137 manje prolazaka. Kada se 137 podijeli sa 141, rezultat je približno 97,2 posto. To znači da je članak imao čvrst temelj kada je govorio o ozbiljnom poremećaju tranzita. Pritom se ne radi o dojmu ni o političkoj interpretaciji, nego o mjerljivom padu brodskog prometa na jednoj od ključnih globalnih ruta. (4)

Tu se već vidi i prva važna nijansa. Primarni izvori najčvršće potvrđuju da je ozbiljno ugrožen globalni trgovački tok gnojiva kroz jedan ključni pravac. To još nije potpuno isto što i tvrdnja da je jednako ozbiljno ugrožena fizička opskrba svakog tržišta u svakom trenutku. Između te dvije razine stoje zalihe, alternativni dobavni pravci, domaća proizvodnja, sezonski ritam potražnje i mogućnost da bogatija tržišta preplate robu koja nedostaje drugdje. Zato je već na razini definicije važno razlikovati “poremećaj globalnog toka” od “opće nestašice”. (3) (4) (5)

Što se već vidi na tržištu i u pojedinim regijama

Na tržištu već postoje mjerljive posljedice koje idu u prilog Indexovoj tezi da problem nije samo teorijski. Reuters 13. ožujka piše da su cijene raspoložive uree porasle za više od trećine i da je američko tržište oko 25 posto ispod uobičajenih proljetnih zaliha koje farmeri kupuju za sjetvu. U istom tekstu navodi se da se u maloprodajnim centrima roba ili više ne nudi ili se nudi po cijenama koje su za neke kupce nedostižne. To je već konkretan dokaz da se na dijelu tržišta pojam “ugrožena opskrba” više ne svodi samo na rizik, nego uključuje i stvarnu nestašicu u sezoni kada je vrijeme presudno. (6) Reutersov raniji tekst od 5. ožujka pokazuje i cjenovni udar. Uvozna cijena u New Orleansu porasla je sa 516 na 683 dolara po metričkoj toni. Razlika iznosi 167 dolara, a kada se 167 podijeli s 516 dobije se približno 32,4 posto. U istom tekstu Reuters navodi da su u Zaljevu zatvarani ili usporavani pojedini pogoni i da je tržište već prije sukoba bilo tijesno zbog rezova proizvodnje u Europi i kineskih izvoznih ograničenja. Taj je dio važan jer pokazuje i uzročnost. Rat nije jedini razlog ranjivosti, ali je djelovao kao šok na već osjetljiv sustav s malo viška ponude. (7) Sličan obrazac vidi se i izvan Sjeverne Amerike. Reuters za Brazil piše da bi eskalacija sukoba mogla ugroziti uvoz gnojiva i izvoz žitarica, uz upozorenja analitičara da će opskrba ureom kratkoročno biti restriktivnija i skuplja. Reuters za Australiju prenosi da je jedan od najvećih dobavljača gnojiva u Zapadnoj Australiji hitno procjenjivao zalihe i alternativne opcije, uz očekivanje kašnjenja isporuka fosfata, uree i drugih proizvoda. To su dva dodatna tržišna primjera koji podupiru istu jezgru tvrdnje, i to na različitim kontinentima. (10) (11) WFP ide korak dalje i objašnjava zašto se ova tema ne može svesti samo na robu i brodove. Ta organizacija upozorava da sukob već proizvodi ozbiljne globalne poremećaje opskrbnih lanaca te da znatan dio svjetske opskrbe gnojivima prolazi kroz Hormuz, pa svaki poremećaj nosi rizik smanjene dostupnosti, nižih prinosa i viših cijena hrane. Taj mehanizam je logičan i dobro poznat. Urea i druga mineralna gnojiva ulazni su trošak za poljoprivredu. Kada njihova cijena naglo raste ili fizička dostupnost kasni, dio proizvođača smanjuje dozu, mijenja kulturu ili odgađa kupnju, a to se kasnije može preliti na prinos i cijene hrane. WFP pritom ne tvrdi da je svugdje već nastupila ista nestašica hrane, nego govori o riziku i prelijevanju šoka. Upravo je to precizniji jezik od onog koji sugerira naslov. (5) Treba pritom registrirati i jednu važnu regionalnu korekciju. Fertilizers Europe 11. ožujka navodi da na tržištu EU trenutačno nema neposrednih problema s dostupnošću gnojiva, ponajprije zbog relativno visoke proizvodnje europskih proizvođača i visokog uvoza krajem 2025. Ta izjava nije isto što i službena europska statistika bilance tržišta, ali jest relevantan indikator da se učinak krize razlikuje po regijama. Drugim riječima, globalni šok i europska situacija nisu automatski ista stvar. Europa može trpjeti rast troškova i neizravne poremećaje, a da istodobno u tom trenutku još nema opću i neposrednu nestašicu. (8)

Gdje članak prelazi iz potvrđenog podatka u širi naslov

Najveća slabost članka nije u središnjim brojkama, nego u širini formulacije. Primarni izvori vrlo dobro potvrđuju da je Hormuz kritičan za globalnu trgovinu gnojivima, da je tranzit gotovo stao i da su cijene i dostupnost na nekim velikim tržištima već ozbiljno pogođeni. Ono što ne potvrđuju jednako čvrsto jest tvrdnja da je opskrba umjetnim gnojivima već sada i podjednako “ozbiljno ugrožena” svugdje. IEA govori o izloženosti i rizicima za cijene hrane i sigurnost opskrbe. UNCTAD govori o trećini pomorske trgovine gnojivima kroz tjesnac i o ranjivosti osobito siromašnijih uvozno ovisnih gospodarstava. WFP govori o riziku niže dostupnosti i viših cijena hrane. To je ozbiljno, ali je i preciznije od univerzalne formulacije naslova. (3) (4) (5) Druga nijansa odnosi se na sadržaj same brojke iz članka. Index, slijedeći Hinu, piše o “oko 20 posto isporuka dušičnih gnojiva i fosfata”. IEA, međutim, piše “about 20% of trade of ammonia and phosphate”. Amonijak jest temeljni ulaz za velik dio dušičnih gnojiva, ali nije isto što i ukupna kategorija svih dušičnih gnojiva. U ovom slučaju to ne ruši osnovnu poantu članka, ali jest terminološka ekstenzija koju je trebalo ostaviti užom i preciznijom. U strožoj verziji tvrdnje trebalo je reći da kroz Hormuz prolazi više od 30 posto trgovine ureom te oko 20 posto trgovine amonijakom i fosfatom. (1) (3) Tu se vidi i kako je vijest putovala kroz medije. Istu jezgru tvrdnje prenijeli su Hina u izvornom tekstu, Novi list u vlastitom prijenosu, Reuters kroz više tržišnih izvještaja o SAD-u, Brazilu i Australiji, te The Guardian kroz razgovor s čelnikom Yare koji je upozorio na mogući udar na prinose i opskrbu hranom ako poremećaj potraje. To govori da osnovna teza nije izolirana ni rubna. Istodobno, upravo dodatni medijski izvještaji pokazuju i važnu nijansu. Neki od njih govore o stvarnim regionalnim nestašicama i kašnjenjima, a neki o riziku i cjenovnom šoku. To opet vodi prema zaključku da je Indexov naslov bliži snažnoj sažetoj novinskoj formulaciji nego najpreciznijem opisu onoga što se zasad može globalno dokazati. (2) (6) (9) (10) (11) (12) The Guardian pritom donosi i korisnu brojčanu provjeru tržišnog skoka uree. Prema izjavi čelnika Yare, cijena se podigla s 487 na 700 dolara po toni, što je rast od oko 43,7 posto. Razlika je 213 dolara, a 213 podijeljeno s 487 daje približno 0,437. Taj podatak ne dokazuje sam po sebi univerzalnu nestašicu, ali potvrđuje da je riječ o vrlo snažnom tržišnom šoku koji se iz logistike prelio u cijene. Kada se takav cjenovni skok spoji s UNCTAD-ovim padom tranzita i Reutersovim izvještajima o manjku ponude u SAD-u, tvrdnja o ozbiljnom problemu ostaje održiva. Ono što traži korekciju jest opseg tvrdnje i razlikovanje između globalnog rizika, regionalne nestašice i već potvrđenog poremećaja trgovinskog toka. (4) (6) (7) (9)

Zaključak

Zbog toga što primarni izvori potvrđuju kritičnu ulogu Hormuškog tjesnaca u svjetskoj trgovini gnojivima i već vidljive tržišne poremećaje, ali ne potvrđuju opću i jednako jaku nestašicu na svim tržištima i u svim regijama, ocjena ovog članka je “većinski točno”. Članak se oslanja na stvarne i važne brojke IEA-e i dobro pogađa činjenicu da rat nije samo energetski, nego i poljoprivredno prehrambeni problem. Međutim, naslov je širi od najuže provjerljive tvrdnje, a dio formulacije o “dušičnim gnojivima” preciznije je trebalo vezati uz amonijak, kako stoji u IEA-inu izvorniku. (1) (3) (4) Ispravnija formulacija tvrdnje glasila bi da je rat na Bliskom istoku ozbiljno poremetio globalne opskrbne tokove umjetnih gnojiva i povećao rizik nestašica, rasta cijena i poskupljenja hrane. Na nekim tržištima, osobito onima koja ovise o uvozu i ulaze u sezonu sjetve, posljedice su već mjerljive kroz manju dostupnost i više cijene. Za druga tržišta, uključujući dio Europe, u dostupnim izvorima zasad je čvršće potvrđen troškovni i logistički šok nego opća neposredna nestašica. (5) (6) (8)

Vidi:

  1. Index.hr. Rat na Bliskom istoku ozbiljno ugrozio opskrbu umjetnim gnojivima. 16. ožujka 2026. Dostupno na: https://www.index.hr/vijesti/clanak/rat-na-bliskom-istoku-ozbiljno-ugrozio-opskrbu-umjetnim-gnojivima/2771709.aspx
  2. Hina. Rat na Bliskom istoku ugrozio opskrbu umjetnim gnojivima. 16. ožujka 2026. Dostupno na: https://www.hina.hr/vijest/12274245.
  3. International Energy Agency. The Middle East and Global Energy Markets. 2026. Dostupno na: https://www.iea.org/topics/the-middle-east-and-global-energy-markets.
  4. UN Trade and Development. Strait of Hormuz disruptions: Implications for Global Trade and Development. 10. ožujka 2026. Dostupno na: https://unctad.org/system/files/official-document/osgttinf2026d1_en.pdf.
  5. World Food Programme. WFP warns rising food and fuel prices risk pushing global hunger higher as humanitarian needs grow. 8. ožujka 2026. Dostupno na: https://www.wfp.org/news/wfp-warns-rising-food-and-fuel-prices-risk-pushing-global-hunger-higher-humanitarian-needs.
  6. Reuters. Iran war deprives US farmers of affordable fertilizer as spring planting looms. 13. ožujka 2026. Dostupno na: https://www.reuters.com/business/iran-war-deprives-us-farmers-affordable-fertilizer-spring-planting-looms-2026-03-13/
  7. Reuters. Farmers see fertiliser price surge as Iran war blocks exports, threatening losses. 5. ožujka 2026. Dostupno na: https://www.reuters.com/business/energy/iran-war-threatens-asia-fertiliser-supplies-ahead-planting-season-2026-03-05/.
  8. Fertilizers Europe. Statement on the impact of the war in the Middle East on the EU fertilizer market. 11. ožujka 2026. Dostupno na: https://www.fertilizerseurope.com/wp-content/uploads/2026/03/Fertilizers-Europe-statement-on-the-impact-of-the-war-in-the-Middle-East-on-the-EU-fertilizer-market.pdf.
  9. The Guardian. Global food supplies could be badly hit if Iran war drags on, says fertiliser boss. 14. ožujka 2026. Dostupno na: https://www.theguardian.com/world/2026/mar/14/global-food-supplies-iran-war-fertiliser-yara-svein-tore-holsether.
  10. Reuters. Expanding Iran conflict threatens Brazil grain exports, fertilizer supplies. 5. ožujka 2026. Dostupno na: https://www.reuters.com/world/middle-east/expanding-iran-conflict-threatens-brazil-grain-exports-fertilizer-supplies-2026-03-05/.
  11. Reuters. Australian fertiliser firm sees delays in feedstock delivery on Iran war. 5. ožujka 2026. Dostupno na: https://www.reuters.com/business/australian-fertiliser-firm-sees-delays-feedstock-delivery-iran-war-2026-03-05/.
  12. Novi list. Rat na Bliskom istoku ugrozio opskrbu umjetnim gnojivima, alternative ipak ima. 16. ožujka 2026. Dostupno na: https://www.novilist.hr/novosti/rat-na-bliskom-istoku-ugrozio-otezava-umjetnim-gnojivima-alternative-ipak-ima/.

Zašto Hrvatska toliko uvozi hranu i je li za sve kriva birokracija

Brojke o uvozu hrane i potrošnji kućanstava u članku Jutarnjeg lista uglavnom su točne, ali tumačenje koje gotovo svu krivnju prebacuje na birokraciju pojednostavljuje stvarni ekonomski problem.

Autor: Josip Tomašković

Tvrdnja koja se analizira

Članak Dore Koretić pod naslovom „Meso, jaja, voće, jogurt… Je li ovo je prava istina zašto masovno uvozimo hranu? Vidi se što je možda i najveći apsurd“ objavljen je 7. prosinca 2025. na portalu Jutarnji list. (1)

U tekstu se, uz razgovor s agroekonomistom Svenom Perecom, ističe nekoliko ključnih poruka. Hrvatska je prošle godine uvezla hrane i živih životinja za oko 5,1 milijardu eura, što je oko 12% više nego godinu ranije. Kućanstva troše oko 27% svojih ukupnih izdataka na hranu i bezalkoholna pića. Upozorava se da Hrvatska ima puno malih i slabo povezanih poljoprivrednih gospodarstava te da birokracija i poticajni apsurdi koče domaću proizvodnju, pa zato trgovine pune proizvodi iz uvoza. (1) Ovaj tekst provjerava jesu li brojke točne i koliko je uvjerljivo objašnjenje zašto toliko uvozimo hranu.

Područje analize

Tema uvoza hrane u Hrvatskoj snažno dira u svakodnevni život. Svaki odlazak u trgovinu podsjeća nas da na policama stoji velik broj proizvoda iz uvoza. Istodobno se u javnosti često ponavlja rečenica da bismo se „mogli sami prehraniti“. Da bismo razumjeli što se zapravo događa, potrebno je spojiti tri priče u jednu. Prva je priča o trgovini s inozemstvom, odnosno o tome koliko Hrvatska uvozi, a koliko izvozi hrane. Druga je priča o kućnom budžetu, odnosno o tome koliki dio primanja odlazi na hranu. Treća je priča o tome kako na terenu izgleda hrvatska poljoprivreda, koliko je gospodarstva, kolika su, čime se bave i s kojim se preprekama susreću. Za ovaj fact check koriste se službeni podaci Državnog zavoda za statistiku, rezultati Ankete o potrošnji kućanstava i godišnje izvješće o stanju poljoprivrede takozvano Zeleno izvješće Ministarstva poljoprivrede. (2) (3) (4) (5) Cilj nije ulaziti u stručne rasprave između ekonomista, nego na razumljiv način objasniti što brojke pokazuju i je li slika iz članka pretjerana ili utemeljena.

Analiza

1. Koliko stvarno uvozimo hrane

U članku stoji da je Hrvatska „samo lani“ uvezla hrane za oko 5,1 milijardu eura i da je to oko 12% više nego godinu ranije. (1) Riječ je o podacima Državnog zavoda za statistiku za skupinu koja se zove „Hrana i žive životinje“. U publikaciji o robnoj razmjeni s inozemstvom za 2024. godinu DZS navodi da je ukupni uvoz robe bio oko 43 milijarde eura, a izvoz oko 24 milijarde eura. (2) Za skupinu hrane i živih životinja uvoz se kreće nešto iznad 5 milijardi eura. To je vrlo blizu iznosu koji se spominje u članku, samo što je u novinama broj zaokružen. Još je važnije koliko se taj uvoz povećao. Podaci DZS a pokazuju da je uvoz hrane i živih životinja porastao za približno 12% u odnosu na prethodnu godinu, što je također u skladu s onim što piše u tekstu. (2) Dakle, tvrdnja da uvoz hrane prelazi 5 milijardi eura i da brzo raste oslanja se na službene brojke. Treba dodati jednu napomenu koja u članku nije jasno objašnjena. U skupini „Hrana i žive životinje“ ne nalaze se samo jogurti i kobasice koje mi vidimo na policama, nego i žitarice, stočna hrana, mlijeko u cisternama i drugi proizvodi koji se kod nas dalje prerađuju. Uvoz dijela tih proizvoda kasnije se „vrati“ kroz domaću proizvodnju i izvoz. Ipak, čak i uz to pojašnjenje, činjenica ostaje: Hrvatska više vrijednosti hrane uvozi nego što izvozi i tu ima jasan minus. Taj minus je zadnjih godina u rasponu od otprilike 1,5 do 2 milijarde eura godišnje, ovisno o godini i kretanju cijena. (4)

2. Zašto stalno čujemo da „hrana jede plaće“

U članku se navodi da hrvatska kućanstva oko 27% svojih izdataka troše na hranu i bezalkoholna pića. (1) To na prvu zvuči jako puno, pa je važno provjeriti koliko je taj broj točan. Prema priopćenju DZS-a o potrošnji kućanstava za 2022. godinu, najveći dio kućnog budžeta doista odlazi na hranu i bezalkoholna pića. Udio ove skupine iznosi točno 27%. Nakon toga slijedi prijevoz s 15,5% i stanovanje s vodom, plinom i energentima s 14,5%. (3) (4) (5) Drugim riječima, nije riječ o dojmu, nego o službenoj statistici. Hrana je prva stavka troškova hrvatskih kućanstava. Za usporedbu, prema Eurostatu prosječno kućanstvo u Europskoj uniji na hranu i bezalkoholna pića troši oko 13,2 % ukupnih rashoda, prema grafu “Household expenditure by consumption purpose – COICOP, EU, 2024.

Grafikon prikazuje potrošnju kućanstava prema namjeni – COICOP 2018, Europska unija, 2024., udjeli u ukupnoj potrošnji. Prema: Eurostat (2025), Household consumption by purpose (online data code: nama_10_cp18).  (8)

To ne znači nužno da je hrana u Hrvatskoj skuplja nego drugdje, nego da su primanja niža, pa hrana zauzima veći dio budžeta. Ekonomisti već dugo znaju da se s rastom primanja udio hrane u kućnom budžetu smanjuje. Bogatija kućanstva troše više na putovanja, kulturu, obrazovanje, usluge, a relativno manje na hranu, iako možda kupuju skuplje i kvalitetnije proizvode. Hrvatska je tu bliže siromašnijem dijelu Europske unije, pa i to prirodno povlači veći udio hrane u potrošnji. U članku je taj zaključak prisutan, ali nije do kraja razrađen. Važno je uočiti i vezu s uvozom. Kada ljudi imaju malo slobodnog novca, često biraju jeftinije proizvode. U mnogim kategorijama to su upravo uvozni proizvodi velikih međunarodnih proizvođača koji rade u velikim serijama i imaju niže troškove. To dodatno gura trgovine prema uvozu.

3. Što se stvarno događa na polju, u štali i u hladnjači

Sugovornik u članku naglašava da Hrvatska ima puno sitnih poljoprivrednih gospodarstava i da je to jedan od razloga zašto domaća proizvodnja teško puni police velikih trgovina. (1) Godišnje izvješće o stanju poljoprivrede za 2023. godinu potvrđuje ovakvu sliku. Prema tom dokumentu u Hrvatskoj je aktivan velik broj poljoprivrednih gospodarstava, a zajedno koriste oko 1,5 milijuna hektara poljoprivrednih površina. (4) DZS u svojim podacima o strukturi gospodarstava naglašava da velik dio njih obrađuje relativno male površine, dok mali broj velikih gospodarstava drži veliki dio zemlje. Što to znači u praksi. Mali proizvođač koji obrađuje nekoliko hektara, ima malo stoke i vlastitu obitelj kao radnu snagu, teško može osigurati kontinuitet isporuke kakav traže trgovački lanci. Za lance je bitno da svaki dan imaju istu količinu i kakvoću proizvoda. Zato se oni često okrenu većim dobavljačima, uključujući i uvoznike. Zeleno izvješće pokazuje i da je struktura proizvodnje takva da smo relativno jaki u nekim kulturama, primjerice žitaricama i uljaricama, ali slabiji u voću, povrću i dijelu stočarstva, gdje samodostatnost pada, a uvoz raste. (4) To znači da Hrvatska doma proizvodi mnogo sirovina manje dodane vrijednosti, ali opet uvozi velik dio prerađene hrane, pogotovo proizvoda s ambalažom, brendom i višom cijenom. Kada se ta slika spoji s onim što vidimo na policama, dobije se logičan rezultat. Uvoz nije samo „hir trgovaca“, nego posljedica toga što dio domaće proizvodnje po količini, standardu i pakiranju ne odgovara tome kako danas funkcionira tržište hrane.

4. Je li birokracija glavni krivac

Najkritičniji dio članka nije u brojkama, nego u tonu objašnjenja. Kroz priču o Svenu Perecu, koji se umjesto trgovine uvozom upustio u domaću proizvodnju i naišao na poticajne i administrativne prepreke, stječe se dojam da je upravo birokracija glavni razlog zašto Hrvatska ne proizvodi više hrane. (1)  Primjer je vrlo plastičan. Poduzetniku se obustavljaju potpore i traži se povrat sredstava zbog promjene adrese, iako on i dalje radi i zapošljava. Takve situacije doista postoje i na njih godinama upozoravaju i poljoprivrednici i stručnjaci. U javnim apelima za novu poljoprivrednu politiku u Hrvatskoj često se spominju spora dodjela državnog zemljišta, nejasna pravila i velika uloga lokalne politike pri raspolaganju zemljom. (6) Ipak, tu treba napraviti važan korak unatrag. Birokracija je ozbiljan problem, ali nije jedini. Zeleno izvješće i drugi stručni radovi spominju i druge prepreke. To su starenje stanovništva na selu, odlazak mladih, nedostatak radne snage, mali broj prerađivačkih kapaciteta u nekim regijama, klimatski rizici i pad stočnog fonda u pojedinim godinama. (4) (6) Velik dio poljoprivrede ovisi o vremenu, bolestima i globalnim cijenama na koje hrvatska administracija nema utjecaja.  Uz to, tržište hrane je dio jedinstvenog europskog tržišta. Hrvatska je u Europskoj uniji i robe se kreću bez carina. To znači da trgovci u svakom trenutku mogu birati između domaćih i stranih dobavljača. Ako je uvozna roba stabilnija ili jeftinija, ili ima jači brend, lako dobije prednost. Zato je pojednostavljeno reći da bi se problem uvoza riješio „manje papirologije“. Naravno da treba smanjivati nelogične prepreke i ubrzavati postupke, ali čak i da se to sutra savršeno riješi, ostat će pitanje veličine i organiziranosti domaćih proizvođača, ulaganja u preradu, brendiranje i pregovaračku snagu u lancima opskrbe. U članku se ta šira slika dotiče, ali ostaje u pozadini. Dominira narativ individualne nepravde i apsurdne situacije koje je doživio sugovornik. To je snažno za čitatelja, ali nosi rizik da se vrlo kompleksan problem svede na jednu riječ, a to je „birokracija“.

Zaključak

Što se tiče samih brojki, članak Jutarnjeg lista stoji na čvrstim nogama. Vrijednosti uvoza hrane i živih životinja, udio hrane u potrošnji kućanstava i osnovna slika o strukturi hrvatske poljoprivrede u velikoj su mjeri usklađeni sa službenim podacima Državnog zavoda za statistiku i s godišnjim izvješćem Ministarstva poljoprivrede. (2) (3) (4) (5)

Istina je da Hrvatska uvozi više hrane nego što izvozi. Istina je i da hrvatska kućanstva troše oko 27% svojih izdataka na hranu te da se veliki dio domaće proizvodnje odvija na malim, slabo povezanim gospodarstvima koja teško konkuriraju velikim igračima iz drugih država. Sve to dobro objašnjava zašto na policama vidimo toliko proizvoda iz uvoza.

Ono što je u članku slabije jest objašnjenje uzroka. Birokracija i nelogična pravila sigurno otežavaju život domaćim proizvođačima, što pokazuju i primjeri na terenu i stručni apeli. (6) (7) No, problemi hrvatske poljoprivrede ne stanu u jednu riječ. Radi se o spoju nižih primanja, visoke potrošnje na hranu, male i fragmentirane proizvodnje, jakog turizma, europskog tržišta bez carina i globalnih kretanja cijena. Birokracija je važan dio priče, ali nije jedini ni dovoljan za potpuno objašnjenje. Zbog toga je konačna ocjena ,,većinski točno”. Brojevi i osnovna slika ovisnosti Hrvatske o uvozu hrane u članku su uglavnom točni. Poruka da sustav poticaja i administrativne prepreke otežavaju razvoj poljoprivrede također ima uporište u podacima i stručnim analizama. No, uloga birokracije retorički je pojačana, a šira ekonomska slika pojednostavljena, pa članak ne obuhvaća sve važne uzroke visokog uvoza hrane.

Vidi:

1) Koretić D. Meso, jaja, voće, jogurt… Je li ovo je prava istina zašto masovno uvozimo hranu? Vidi se što je možda i najveći apsurd. Jutarnji list. 7 prosinca 2025. https://www.jutarnji.hr/vijesti/hrvatska/hrvatska-hrana-uvoz-proizvodnja-birokracija-sven-perec-15650286

2) Državni zavod za statistiku. Robna razmjena Republike Hrvatske s inozemstvom u 2024. godini. Zagreb; 2025. https://podaci.dzs.hr/media/tg0dnt5t/vt-2025-1-2-robna-razmjena-republike-hrvatske-s-inozemstvom-u-2024.pdf

3) Državni zavod za statistiku. Osnovne karakteristike potrošnje kućanstava u 2022. Priopćenje ZUDP 2023, https://podaci.dzs.hr/2023/hr/f84175

4) Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i ribarstva. Godišnje izvješće o stanju poljoprivrede u 2023. godini Zeleno izvješće, https://poljoprivreda.gov.hr/UserDocsImages/dokumenti/poljoprivredna_politika/zeleno_izvjesce/2024_08_21%20Zeleno%20izvje%C5%A1%C4%87e%202023_3.pdf

5) Državni zavod za statistiku. Godišnje trošimo 42,4 kg kruha i peciva po članu kućanstva. Priopćenje povodom objave rezultata Ankete o potrošnji kućanstava 2022. Zagreb; 2024. https://dzs.gov.hr/vijesti/godisnje-trosimo-42-4-kg-kruha-i-peciva-po-clanu-kucanstva/1877

6) Ivanović S i suradnici. Javni apel za novu poljoprivrednu politiku u Hrvatskoj. Hrvatsko sociološko društvo; 2025. https://hsd.hr/wp-content/uploads/2025/03/Javni-apel-na-Novu-poljoprivrednu-politiku-u-Hrvatskoj-1.pdf

7) Državni zavod za statistiku. Struktura poljoprivrednih gospodarstava 2023. Priopćenje POLJ 2023 2 8. Zagreb; 2024.,  https://podaci.dzs.hr/2023/hr/75168

8) Grafikon- Eurostat. (2025). Household expenditure by consumption purpose – COICOP 2018, EU, 2024, share of the total. In Household consumption by purpose. Eurostat. https://ec.europa.eu/eurostat/statistics-explained/SEPDF/cache/49480.pdf

Grožđe, šverc i „propast sektora“: što je stvarno istina o vinogradarstvu u Hrvatskoj?

Jutarnji list u članku o urušavanju domaće vinske industrije koristi alarmantne tvrdnje i špekulacije – ali koliko toga ima činjeničnu podlogu?

Autor: Josip Tomašković

Tvrdnja koja se analizira

“Vinogradari su na koljenima, cijeli sektor se urušava. Otkrivamo švercerske rute prema RH: evo odakle dolazi grožđe koje konzumiramo.” — Jutarnji list (Novac.hr), 15. rujna 2025., (1)

 

Područje analize

Članak spaja tri glavne tvrdnje: hrvatski vinogradari su „na koljenima“ i sektor se urušava, grožđe koje se troši u RH u velikom se dijelu uvozi, uključujući sumnjive švercerske rute, država ne reagira dovoljno da zaštiti domaće proizvođače. Tema je važna jer se tiče poljoprivredne politike, ruralnog razvoja i ekonomskih interesa Hrvatske, ali i potrošača (1), (2).

U analizi ćemo razložiti članak u četiri kuta:

  1. Stanje vinogradarskog sektora u RH (statistika, trendovi).
  2. Tvrdnje o uvozu i „švercerskim rutama“ (trgovinska bilanca, carinski podaci).
  3. Retoričke tehnike i manipulacije u članku (emocionalizacija, clickbait).
  4. Kontekst i mjere poljoprivredne politike EU i RH (subvencije, regulacija tržišta).

 

Analiza

1. Stanje vinogradarskog sektora u RH

Članak tvrdi da je „cijeli sektor u urušavanju“. Podaci Državnog zavoda za statistiku (DZS) pokazuju da se površina vinograda u Hrvatskoj uistinu smanjuje: 2009. godine iznosila je oko 33 tisuće ha, a 2023. manje od 20 tisuća ha. Produkcija vina varira, ali u prosjeku je 600–800 tisuća hl godišnje, što je pad u odnosu na 1990-e. (2) (3) (4) Ipak, urušavanje „cijelog sektora“ je pretjerivanje. Hrvatska i dalje ima prepoznatljivu vinsku industriju s brojnim brendiranim vinima, izvoz se održava (oko 13 mil. € godišnje, posebno prema Njemačkoj i Austriji). Strukturalni problemi postoje (fragmentacija, manja konkurentnost), ali tvrdnja da je sektor pred kolapsom nije potkrijepljena. (5) (6) Ovakav način pisanja može se smatrati preuveličavanjem.

2. Tvrdnje o uvozu i „švercerskim rutama“

Članak tvrdi da grožđe „koje konzumiramo“ velikim dijelom dolazi iz uvoza, spominjući Moldaviju, Albaniju i Crnu Goru. Podaci Eurostata i DZS-a pokazuju da Hrvatska godišnje uveze 40–60 tisuća tona grožđa (stolnog i vinogradarskog), uglavnom iz Italije, Španjolske i Grčke. Moldavija i Albanija imaju manji udio i najčešće je riječ o stolnom grožđu, a ne grožđu za vino. (6) (9) Što se tiče „švercerskih ruta“, carinska uprava RH izvještava o zapljenama neregistriranih pošiljki, no to su iznimke, ne dominantni trend. Članak stvara dojam sustavne ilegalne trgovine, iako službeni podaci govore o niskom udjelu krijumčarenog grožđa. (7) (8) (10) Time se stvara netočna sugestija da većina grožđa stiže ilegalno. Uvoz postoji, ali najvećim dijelom legalan i iz EU.

3. Retoričke tehnike i manipulacije u članku

Članak koristi snažnu emocionalnu retoriku: „vinogradari na koljenima“, „sektor se urušava“, „švercerske rute“. To je tipičan primjer clickbait naslova koji miješa stvarne ekonomske probleme (pad proizvodnje, uvoz) s pretjeranim i senzacionalističkim formulacijama. Nedostatak je i cherry-picking – člankom dominiraju izjave pojedinih vinara, dok nedostaju širi podaci EU-a ili ministarstva. Sugestija da „grožđe koje konzumiramo“ dolazi pretežno iz Moldavije i Albanije nije potkrijepljena brojkama. Navedeno se može smatrati manipulacijom osjećaja čitatelja.

4. Kontekst i mjere poljoprivredne politike EU i RH

Hrvatska je korisnica EU fondova za vinogradarstvo kroz Nacionalni program pomoći sektoru vina (tzv. „Vinska omotnica“), koji godišnje iznosi oko 11 mil. € (8) (11). Cilj je upravo modernizacija vinograda, promocija i prilagodba tržištu. Nadalje, Zajednička poljoprivredna politika (ZPP) nudi instrumente potpore proizvođačima. (12) Članak prešućuje postojanje tih instrumenata i time dodatno stvara dojam da država „ništa ne čini“. Istina je da vinogradari često kritiziraju birokraciju i sporost isplata, ali potpore ipak postoje i koriste se. Nedostatak konteksta ne prikazuje stvarno stanje jer problem nije u potpunom ignoriranju sektora od strane države.

 

Zaključak

Članak Jutarnjeg lista o stanju vinogradarstva u Hrvatskoj kombinira stvarne trendove (smanjenje površina vinograda, uvoz grožđa) s pretjeranim tvrdnjama o „urušavanju cijelog sektora“ i „švercerskim rutama“. Podaci DZS-a, Eurostata i Carinske uprave ne potvrđuju tako dramatičnu sliku.

●      Sektor jest u problemima, ali nije u potpunom kolapsu.

●      Uvoz grožđa postoji, no dominantno je iz EU i legalan.

●      Postoje EU i nacionalne potpore koje članak ne spominje.

Na kraju, članak ocjenjujemo ocjenom ,,većinski netočan” jer iako članak polazi od stvarnih problema, zaključci i naslovna poruka pretjerano generaliziraju i koriste manipulativnu retoriku bez dovoljne podloge u podacima.

 

 

Vidi:

  1. Jutarnji list / Novac.hr. „Vinogradari su na koljenima, cijeli sektor se urušava: otkrivamo švercerske rute prema RH – evo odakle dolazi grožđe koje konzumiramo“. 15. rujna 2025. Dostupno na:https://novac.jutarnji.hr/novac/aktualno/vinogradari-su-na-koljenima-cijeli-sektor-se-urusava-otkrivamo-svercerske-rute-prema-rh-evo-odakle-dolazi-grozde-koje-konzumiramo-15623070
  2. Državni zavod za statistiku (DZS). „Struktura vinograda“. Dostupno na:https://web.dzs.hr/PxWeb/pxweb/hr/Poljoprivreda%2C%20lov%2C%20%C5%A1umarstvo%20i%20ribarstvo/Poljoprivreda%2C%20lov%2C%20%C5%A1umarstvo%20i%20ribarstvo__Struktura%20vinograda
  3. Prša, Ivana. „Regionalna obilježja proizvodnje grožđa u Hrvatskoj“. 2024. Dostupno na:https://hrcak.srce.hr/file/461758
  4. Agroklub. „Imamo trend pada vinogradarskih površina i ukupne proizvodnje vina“. 2021. Dostupno na:https://www.agroklub.com/vinogradarstvo/imamo-trend-pada-vinogradarskih-povrsina-i-ukupne-proizvodnje-vina/72170/
  5. Ministarstvo poljoprivrede RH. „Godišnje izvješće o stanju poljoprivrede u 2023. godini (Zeleno izvješće)“. 2024. Dostupno na:https://poljoprivreda.gov.hr/UserDocsImages/dokumenti/poljoprivredna_politika/zeleno_izvjesce/2024_08_21%20Zeleno%20izvje%C5%A1%C4%87e%202023_3.pdf
  6. Carinska uprava RH. „Uvoz i izvoz hmelja, grožđa, duhana i nitrata (Uputa br. 19/24)“. Dostupno na:https://carina.gov.hr/propisi-i-sporazumi/carinska-tarifa-vrijednost-i-podrijetlo/zajednicka-agrarna-i-trgovinska-politika/upute-i-pojasnjenja-carinske-uprave/uvoz-i-izvoz-hmelja-grozdja-duhana-i-nitrata/9024
  7. Eurostat. „Crop production statistics“. Dostupno na: https://ec.europa.eu/eurostat
  8. Ministarstvo poljoprivrede RH. „Izvoz vina, 2023.“ Dostupno na: https://poljoprivreda.gov.hr
  9. Eurostat. „External trade – fresh grapes“. Dostupno na: https://ec.europa.eu/eurostat
  10. Carinska uprava RH. „Izvješća o zapljenama 2022–2024.“ Dostupno na: https://carina.gov.hr
  11. Ministarstvo poljoprivrede RH. „Nacionalni program pomoći sektoru vina (Vinska omotnica)“. Dostupno na: https://poljoprivreda.gov.hr
  12. Europska komisija. „Common Agricultural Policy – Wine sector support programmes“. Dostupno na:https://agriculture.ec.europa.eu