OECD ili Mikulić: što zapravo stoji iza smjena šefova državnih tvrtki

Nacionalov anonimni izvor tvrdi da smjene šefova državnih tvrtki nemaju veze s OECD prilagodbama nego služe za „pokrivanje“ afere Andrije Mikulića, no je li to istinito?

Autor: Josip Tomašković

Tvrdnja koja se analizira

U članku Berislava Jelinića objavljenom na portalu Nacional 7. prosinca 2025. navodi se da visoki izvor blizak vrhu Vlade smatra kako je „preporuka Vlade za opoziv više vodećih ljudi državnih tvrtki nipošto nije povezana s prilagodbama za ulazak Hrvatske u OECD“, nego da je glavni razlog smjena „pokrivanje“ slučaja glavnog državnog inspektora Andrije Mikulića, pri čemu su smijenjeni šefovi opisani kao „kolateralne žrtve“ afere, a odluka se pripisuje premijerovu uskom „kitchen kabinetu“ (1).  U istom tekstu izvor tvrdi da je neposredni povod za odluku o smjenama spoznaja da USKOK sprema uhićenje Andrije Mikulića te da je premijer odluku svjesno povezao sa smjenama više šefova državnih tvrtki kako bi „raspršio“ negativan učinak te korupcijske afere u javnosti (1). U zasebnom komentaru objavljenom dan ranije Nacional dodatno tvrdi da „čistka menadžera nema nikakve veze s OECD-om niti novim Zakonom“ i da je pozivanje na OECD samo političko opravdanje za unaprijed donesene kadrovske odluke (2).

Područje analize

Tvrdnja se pojavljuje u trenutku kada je Hrvatska u završnoj fazi pristupnih pregovora za članstvo u Organizaciji za gospodarsku suradnju i razvoj. Jedan od ključnih paketa usklađivanja odnosi se na način na koji država upravlja svojim poduzećima, uključujući imenovanje uprava i nadzornih odbora, transparentnost, unutarnje kontrole i ograničavanje političkog utjecaja. OECD je 2021. objavio opsežan pregled korporativnog upravljanja u državnim poduzećima u Hrvatskoj u kojem utvrđuje brojne slabosti i traži daljnje reforme (3) (4) Na temelju tog pregleda pokrenut je zajednički projekt Republike Hrvatske i OECD uz potporu Europske komisije s ciljem jačanja upravljanja državnim poduzećima, uključujući izradu i provedbu novog zakonodavnog okvira (5). Novi Zakon o pravnim osobama u vlasništvu Republike Hrvatske stupio je na snagu 1. listopada 2025. i prema stručnim analizama izričito je povezan s usklađivanjem s OECD smjernicama u pogledu korporativnog upravljanja, usklađenosti, upravljanja rizicima i unutarnjih kontrola (6).  Istodobno, krajem studenoga 2025. izbija velika korupcijska afera u kojoj je USKOK pokrenuo istragu protiv glavnog državnog inspektora Andrije Mikulića zbog sumnje na primanje znatnog iznosa mita i raznih pogodnosti od vlasnika kamenoloma, u zamjenu za pogodovanje pri postupanju državnih tijela (11) (12). U istom vremenskom okviru, na zatvorenoj sjednici Vlade razriješen je Mikulić i smijenjeno je više čelnika velikih državnih poduzeća, među njima Hrvatske pošte, HŽ Infrastrukture, ACI-ja, Hrvatske lutrije, Odašiljača i veza i HZZO-a (9) (10). Ovu tvrdnju treba provjeriti iz nekoliko kutova. Prvo, što OECD stvarno traži u području državnih poduzeća i propisuje li smjene konkretnih osoba? Drugo, kako Vlada službeno objašnjava val smjena i u kojoj se mjeri u tim objašnjenjima poziva na OECD i novi zakon? Treće, što se o aferi Andrije Mikulića i tajmingu odluke može rekonstruirati iz službenih i vjerodostojnih izvora? Na kraju, potrebno je procijeniti koliko Nacionalovi izvori kroz anonimne izjave točno opisuju činjenice, a gdje prelaze u interpretaciju motiva i politički komentar.

Analiza

1. Što OECD doista traži od Hrvatske u području državnih poduzeća

OECD Smjernice o korporativnom upravljanju državnim poduzećima čine temelj standarda koje države članice i zemlje kandidatkinje trebaju zadovoljiti. U izvješću za Hrvatsku iz 2021. OECD detaljno opisuje hrvatski sektor državnih poduzeća, pravni okvir i upravljačke prakse te zaključuje da i dalje postoji snažan politički utjecaj na imenovanja, rascjepkana vlasnička funkcija, nedovoljno samostalni nadzorni odbori i ograničena transparentnost (3) (4). Međutim, u tom dokumentu nigdje se ne zahtijeva smjena konkretnih čelnika niti se propisuje minimalan ili „dovoljan“ broj razrješenja kao uvjet za članstvo. OECD naglasak stavlja na sustavne promjene. Preporučuje jačanje profesionalne vlasničke funkcije države, jasnije razdvajanje regulatornih i vlasničkih uloga, uvođenje profesionalnih kriterija za članove nadzornih odbora i uprava, te poboljšanje unutarnjih kontrola i izvještavanja (3) (4) (5). Drugim riječima, OECD od Hrvatske očekuje da promijeni pravila igre, a ne da kroz jednokratnu kadrovsku „čistku“ smijeni određena imena. To ne znači da smjene ne mogu biti dio šire reforme, ali iz samih OECD dokumenata ne proizlazi da je netko u Parizu tražio da se baš ti direktori uklone u određenom tjednu ili uoči određenog datuma. Zato je dio obrazloženja Nacionalova izvora da „kada bi se smjene doista radile zbog OECD-a, preporuka za opoziv bilo bi puno više“ prije svega mišljenje o tome koliko bi reforma trebala biti radikalna, a ne kontračinjenica izvedena iz službenih OECD zahtjeva. Ne postoji normativni dokument koji određuje koliko smjena odgovara „stvarnoj OECD reformi“, pa taj dio ostaje u sferi političke procjene, a ne provjerljive činjenice.

2. Kako Vlada službeno objašnjava smjene i kakvu ulogu pritom ima OECD

Dan nakon zatvorene sjednice Vlade, na kojoj je razriješen Mikulić i smijenjeno više šefova državnih poduzeća, premijer Andrej Plenković dao je izjavu u kojoj navodi da su „jučerašnje smjene smjene u trenutku kada stupa novi zakon“ te da se radi o ulasku u „veliku reformu upravljanja državnim poduzećima“ (7) (8).

U istoj izjavi izričito kaže da je Vlada povezala zadnje mjesece pristupnih pregovora za članstvo u OECD s „puno ozbiljnijim, kvalitetnim i agilnim upravljanjem javnim poduzećima“, te najavljuje da će „biti još promjena“ (7) (8). To znači da se Vlada sama javno poziva na OECD i novi zakon kao okvir u kojem se kadrovske promjene provode. Priopćenja sa zatvorenog dijela sjednice Vlade, koja su posredno prenijeli mediji, navode imena smijenjenih čelnika, ali ne nude detaljna obrazloženja za pojedina razrješenja. Takvo je priopćenje prenio i Jutarnji list, koji navodi listu smijenjenih i upućuje na službeni dokument Vlade (9). Sličan sadržaj objavljuju i drugi portali, koji pišu da je Vlada u tišini smijenila niz šefova državnih firmi i institucija te navode iste osobe (10). Iz perspektive provjerljivih činjenica jasno je sljedeće. Vlada formalno objašnjava smjene kombinacijom stupanja na snagu novog zakona, dugonajavljene reforme državnih poduzeća i usklađivanja s OECD standardima. To se vidi iz službenog priopćenja i iz ponovljenih premijerovih javnih izjava (7) (8). To ne dokazuje da su motivi isključivo reformistički, ali jasno pokazuje da je OECD u vladinom narativu prisutan kao jedan od ključnih okvira. Stoga kategorična tvrdnja Nacionalova izvora da smjene „nipošto nisu povezane“ s OECD-om ne odražava službeno komuniciranu poziciju Vlade i proturječi dokumentiranim izjavama premijera (1) (7) (8).

3. Afera Andrije Mikulića i tajming odluke o smjenama

Nacional točno prenosi da je Andrija Mikulić postao središnja osoba velike korupcijske afere povezane s poslovanjem kamenoloma. Prema javno dostupnim informacijama, USKOK sumnjiči Mikulića i njegovog kuma da su od vlasnika kamenoloma primili najmanje 120 tisuća eura, a prema drugim izvorima i do 190 tisuća eura mita, uz veće količine mesa i građevinskog materijala, u zamjenu za pogodovanje u postupanju Državnog inspektorata i Ministarstva gospodarstva (11) (12). O tim sumnjama izvještavaju brojni mediji, koji navode detalje iz USKOK priopćenja, iskaze osumnjičenika i odvjetnika te tijek privođenja i ispitivanja (2) (11) (12) (13). Ključna činjenica za ovaj fact-check jest tajming. Istoga dana kada USKOK provodi akciju uhićenja, Vlada na zatvorenom dijelu sjednice razrješava Mikulića s funkcije glavnog državnog inspektora, a na istoj sjednici donosi i odluke o smjenama niza šefova državnih poduzeća (9) (13). Premijer kasnije tvrdi da Vlada nije unaprijed znala za USKOK akciju te da Mikulić nije smijenjen zato što se znalo da će biti uhićen, ali istodobno priznaje da se odluka o smjenama već dugo „stvarala“ i da predstavlja dio šire reforme državnih poduzeća (8). Činjenica da se smjena Mikulića i smjene u državnim tvrtkama dogode u istom paketu politički je vrlo upadljiva. Razumljivo je da anonimni izvori i komentatori u tome vide pokušaj da se negativni publicitet afere raspodijeli na više paralelnih vijesti. Ipak, za tvrdnju da je „glavni razlog smjena pokrivanje slučaja Mikulić“ trebalo bi imati dodatne dokaze, primjerice interne bilješke, e-mail komunikaciju ili iskaze više neovisnih izvora s pristupom odlučivanju. Takvi dokazi u javnosti zasad ne postoje. Zasad se može činjenično ustvrditi da su afera Mikulić i kadrovska čistka vremenski poklopljene i politički povezane u javnoj percepciji, ali se ne može dokazati da je upravo skandal oko mita bio jedini ili primarni razlog za sve smjene, kako to tvrdi Nacionalov izvor (1).

4. Što je u Nacionalovu tekstu činjenično, a što je pretjerivanje

Nacional i njegovi anonimni izvori točno opisuju neke elemente stvarne situacije. Točno je da je odluka donesena u vrlo uskom krugu i da su ministri, prema dostupnim informacijama, o dijelu smjena doznali tek na početku sjednice Vlade, što potvrđuju i druge medijske rekonstrukcije (1) (9) (10). Točno je da su smjene pogodile niz direktora koji su na čelu tvrtki bili dugi niz godina, uz česta imenovanja vršitelja dužnosti i nedostatak stabilnih višegodišnjih mandata, što i OECD ranije ističe kao problem loše prakse (3) (4) (5). Točno je i da je korupcijska afera u Državnom inspektoratu ozbiljna i da politički opterećuje Vladu, osobito jer se radi o osobi povezanoj s vladajućom strankom i višegodišnjim dužnosnikom (11) (12) (13). Međutim, ključna rečenica koja nosi naslov i glavnu poruku članka da smjene „nisu maknute zbog OECD-a“ nego zbog „pokrivanja“ Mikulića oslanja se isključivo na interpretaciju jednog anonimnog izvora i izostavlja službene izjave koje OECD izrijekom povezuju s reformom državnih poduzeća (1) (7) (8). Nacional ne nudi nikakav dokument koji bi potvrdio da je Vlada u internim komunikacijama dala naputak da se OECD koristi samo kao „dimna zavjesa“. Nema citata zapisnika užeg kabineta, nema e-mailova, nema potvrde drugog neovisnog izvora slične razine uključenosti. Čitatelj ostaje upućen na vjeru u prosudbu jednoga anonimnog sugovornika. Retorika u tekstu dodatno pojačava dojam. Šefovi državnih tvrtki opisuju se kao „kolateralne žrtve“ afere, a stil je izrazito emotivan, s izrazima poput „diktatorski način vladanja“ i „ja mogu sve“, što upućuje na snažno negativno vrednovanje premijera (1).Takav stil nije sam po sebi dokaz netočnosti, ali pokazuje da se faktografija isprepliće s političkim komentarom. U isto vrijeme, drugi Nacionalov tekst, objavljen dan ranije, potpuno odbacuje mogućnost da je OECD stvarno relevantan za trenutak smjena i tvrdi da „ni djeca ne bi povjerovala“ da je to pravi razlog (2). To je još jedan primjer vrlo oštrog normativnog suda koji ne počiva na dodatnim navođenim dokazima, nego na logici da bi „prava OECD reforma“ morala zahvatiti veći broj tvrtki i drugačiji postupak.

Na razini sadržaja može se reći da Nacional točno identificira dva realna elementa situacije. Prvi je da OECD i novi zakon doista traže podizanje standarda upravljanja državnim poduzećima, ali ne određuju točno tko i kada mora biti smijenjen (3) (5) (6). Drugi je da je afera Mikulić ozbiljna i politički eksplozivna te da tajming smjena nužno utječe na percepciju javnosti (11) (12) (13). Problem nastaje u trenutku kada se iz ova dva elementa izvodi vrlo čvrsta i jednoznačna tvrdnja o motivima. Iz činjenice da OECD ne propisuje imena ne slijedi da odluka „nema veze“ s OECD procesom. Iz činjenice da postoji afera Mikulić ne slijedi automatski da je ona jedini ili glavni motiv za sve smjene. Moguće je da su motivi višestruki, djelomično reformistički, djelomično politički zaštitnički. Bez dodatnih dokaza to ostaje hipoteza, a ne činjenica.

Zaključak

Na temelju službenih dokumenata OECD, vladinih priopćenja i relevantnih medijskih izvještaja može se utvrditi nekoliko stvari. OECD od Hrvatske zahtijeva temeljitu reformu upravljanja državnim poduzećima, ali ne propisuje smjenu konkretnih čelnika. Novi zakon o pravnim osobama u vlasništvu Republike Hrvatske izričito je zamišljen kao dio prilagodbe OECD standardima. Premijer i Vlada javno objašnjavaju smjene upravo kao dio „velike reforme“ povezane s OECD pristupanjem. Istodobno je nesporno da je afera Andrije Mikulića ozbiljna i da se smjena glavnog državnog inspektora i smjene šefova državnih tvrtki događaju istoga dana, što tajmingu daje jasan politički naboj. Nacionalovi izvori točno opisuju dio konteksta, ali glavna tvrdnja da smjene „nipošto nisu povezane“ s OECD procesom, nego primarno služe za „pokrivanje“ afere Mikulić, nije potkrijepljena dodatnim dokazima i suprotstavlja se javno dostupnim izjavama Vlade. Radi se prije o političkoj interpretaciji motiva nego o činjenično provjerljivoj tvrdnji. Time, ovom članku dajemo našu ocjenu ,,većinski netočno”. Ovu ocjenu dodjeljujemo zato što je jezgra tvrdnje presnažno formulirana i u suprotnosti s dokumentirano izrečenim razlozima Vlade, dok se alternativno objašnjenje motiva oslanja isključivo na jedan anonimni izvor bez dodatne dokumentarne potvrde. Istodobno, članak ispravno prepoznaje realne probleme politizacije državnih poduzeća i težinu afere Mikulić, što sprječava da ga se ocijeni kao potpuno netočan.

Vidi:

  1. Jelinić B. Dramatični detalji o smjenama šefova državnih tvrtki i slučaju Andrije Mikulića. Nacional. 7 prosinca 2025. https://www.nacional.hr/dramaticni-detalji-sefovi-drzavnih-tvrtki-nisu-maknuti-zbog-oecd-a-jer-bi-preporuka-za-opoziv-bilo-puno-vise 
  2. Nacional. Smjene menadžera i OECD: redakcijski komentar o Plenkovićevim objašnjenjima. Nacional. prosinac 2025. https://www.nacional.hr/smjene-menadzera-plenkovic-sve-je-to-zbog-oecd-a-ni-djeca-ne-bi-u-to-povjerovala-evo-zasto 
  3. OECD. OECD Review of the Corporate Governance of State Owned Enterprises: Croatia. Paris: OECD Publishing; 2021. https://www.oecd.org/en/publications/oecd-review-of-the-corporate-governance-of-state-owned-enterprises-croatia_b4a46863-en.html
  4. OECD. Croatia should take further action to improve corporate governance of its state owned enterprise sector. Paris: OECD; 8 lipnja 2021. ,: https://www.oecd.org/en/about/news/announcements/2021/06/despite-recent-reforms-oecd-says-croatia-should-take-further-action-to-improve-corporate-governance-of-its-state-owned-enterprise-sector.html 
  5. Ministarstvo prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine. Improving the management of state owned enterprises in the Republic of Croatia. 25 svibnja 2022. , https://mpgi.gov.hr/news/improving-the-management-of-state-owned-enterprises-in-the-republic-of-croatia/14637 
  6. Codupo. OECD standardi u praksi: novi zahtjevi za državna i lokalna trgovačka društva. 2025. ,: https://codupo.hr/compliance-konferencija-2025/oecd-standardi-u-praksi-novi-zahtjevi-za-drzavna-i-lokalna-trgovacka-drustva
  7. Vlada Republike Hrvatske. Izjava predsjednika Vlade o smjenama čelnika državnih poduzeća i reformi upravljanja. 28 studenoga 2025. ,: https://vlada.gov.hr/vijesti/idemo-u-veliku-reformu-upravljanja-drzavnim-poduzecima-bit-ce-jos-promjena/45407
  8. Slobodna Dalmacija. Plenković: Nismo znali za akciju protiv Mikulića, nije zbog toga smijenjen, bit će još promjena. 28 studenoga 2025. ,: https://slobodnadalmacija.hr/vijesti/hrvatska/plenkovic-nismo-znali-za-akciju-protiv-mikulica-nije-zbog-toga-smijenjen-bit-ce-jos-promjena-1521062 
  9. Jutarnji list. Vlada na zatvorenom dijelu sjednice razriješila Andriju Mikulića i niz šefova hrvatskih javnih tvrtki. 27 studenoga 2025. ,: https://www.jutarnji.hr/vijesti/hrvatska/vlada-na-zatvorenom-dijelu-sjednice-razrijesila-andriju-mikulica-i-cijeli-niz-sefova-hrvatskih-javnih-tvrtki-15647120 
  10. Riportal. Čistka u državnim tvrtkama: Vlada smijenila niz šefova državnih firmi i institucija. 27 studenoga 2025. ,: https://riportal.net.hr/vijesti/cistka-vlada-u-tisini-smijenila-niz-sefova-drzavnih-firmi-i-institucija/522452
  11. Index.hr. USKOK objavio detalje o Mikuliću i kumu: uzeli ozbiljan novac i hrpu mesa kao mito. 29 studenoga 2025. ,: https://www.index.hr/vijesti/clanak/uskok-objavio-detalje-o-mikulicu-i-kumu-uzeli-ozbiljan-novac-i-hrpu-mesa-kao-mito/2735335.aspx
  12. 24sata. USKOK se oglasio o Mikuliću: dobio 190 tisuća eura mita i veće količine mesa. 29 studenoga 2025. ,: https://www.24sata.hr/news/uskok-se-oglasio-o-mikulicu-dobio-190-000-eura-mita-i-vece-kolicine-mesa-traze-istrazni-1091421 
  13. Dnevnik.hr. Završeno ispitivanje Mikulića: oglasili se njegovi odvjetnici i otkrili kako se branio. 28 studenoga 2025. ,: https://dnevnik.hr/vijesti/hrvatska/fotogalerija-pretres-mikulicevog-doma-trajao-vise-od-cetiri-sata-pogledajte-sto-su-istrazitelji-oduzeli-kad-su-zavrsili—948902.html

ECB, Euroclear i 140 milijardi eura, što u tekstu jest točno, a što ostaje nedorečeno

Većina konkretnih tvrdnji o ulozi ECB-a, Europske komisije, Belgije i Euroclear-a činjenično je utemeljena, ali se pretjeruje s time koliko je „reparacijski zajam“ bio siguran i koliko je već postojao kao zajam Ukrajini.

Autor: Josip Tomašković

Tvrdnja koja se analizira

Luka Fišić napisao je članak pod naslovom; „Težak udarac za Ukrajinu nakon odluke glavne europske banke, ostaju bez čak 140 milijardi eura!?: ‘To je preriskantno‘“, objavljen 2. prosinca 2025. na portalu Novac, Jutarnji list. (1)

Ovaj fact-check ne bavi se detaljno samim naslovom, nego ključnim tvrdnjama u tekstu, prije svega sljedećim:

  • da je Europska središnja banka odbila dati jamstvo za zajam od 140 milijardi eura Ukrajini i time „ozbiljno ugrozila plan Europske unije“ da tzv. reparacijski zajam osigura zamrznutom ruskom imovinom
  • da je Europska komisija od ECB-a tražila ulogu koju ona „po pravilima EU ne smije preuzeti“, odnosno da pruža jamstvo za golemi zajam osiguran zamrznutom ruskom imovinom
  • da je prvotni prijedlog predviđao državna jamstva, a potom mogućnost da ECB privremeno bude „posuđivač posljednje instance“ za Euroclear Bank
  • da je interna analiza ECB-a pokazala kako bi takvo jamstvo značilo zabranjeno „monetarno financiranje“ država članica
  • da se Belgija protivi planu, da Euroclear drži oko 210 milijardi eura zamrznute ruske imovine, da se sankcije produljuju svakih šest mjeseci jednoglasno i da bi Ukrajina, prema prijedlogu Komisije, novac vraćala tek ako Rusija plati ratne reparacije.

Područje analize

Članak opisuje prijedlog Europske komisije da se Ukrajini odobri tzv. reparacijski zajam od oko 140 milijardi eura, namijenjen pokrivanju financijskih potreba Kijeva u sljedeće dvije godine. Zajam bi bio oslonjen na zamrznutu imovinu Ruske središnje banke u Europskoj uniji, prije svega na sredstva koja se drže u belgijskom depozitaru Euroclear. U tekstu se tvrdi da je Europska središnja banka odbila dati jamstvo za ovaj mehanizam, da Belgija odbija prihvatiti rizik, te da je ideja da Ukrajina dug ne vraća iz vlastitog proračuna, nego iz budućih reparacija koje bi platila Rusija.

Za čitatelja koji ne zna ništa o bankarstvu, ključno je pojasniti nekoliko pojmova.

Europska središnja banka (ECB) je središnja banka za eurozonu. Odgovorna je za stabilnost cijena i za stabilnost financijskog sustava u državama koje koriste euro. Važno je da ECB ne smije izravno financirati države članice, jer bi se tako političke odluke o potrošnji mogle „rješavati“ tiskom novca.Zamrznuta ili imobilizirana imovina znači da sredstva formalno i dalje pripadaju vlasniku, u ovom slučaju Ruskoj središnjoj banci, ali se zbog sankcija ne mogu premjestiti ili koristiti. Studije Europskog parlamenta navode da je u EU imobilizirano oko 210 milijardi eura ruskih državnih sredstava i oko 28 milijardi eura privatnih sredstava. (4) (5) Euroclear je velika financijska institucija sa sjedištem u Belgiji, koja se bavi pohranom i poravnanjem trgovanja vrijednosnim papirima za države, središnje banke i velike investitore. Većina imobiliziranih ruskih državnih sredstava u EU nalazi se upravo kod Euroclear-a; procjene se kreću oko 176 milijardi eura. (6) (7) (8) Posuđivač posljednje instance (lender of last resort) je uloga u kojoj središnja banka u izvanrednim situacijama daje privremene zajmove bankama ili ključnim financijskim institucijama kako bi spriječila njihov stečaj i širenje panike u sustavu. Backstop ili krajnje jamstvo je zaštitni mehanizam, rezervna linija obrane. Ako sve drugo zakaže, postoji institucija koja daje novac ili preuzima obvezu vraćanja. U ovoj priči govorilo se o tome da ECB bude krajnje jamstvo (backstop) prije svega za Euroclear, a ne izravno za Ukrajinu. (2) (3) (7) Monetarno financiranje znači da središnja banka izravno financira državnu potrošnju, primjerice daje kredite vladi ili kupuje državne obveznice izravno od ministarstava financija. U Europskoj uniji takvo financiranje zabranjeno je člankom 123 Ugovora o funkcioniranju EU, upravo zato da se spriječi da vlade na lak način rješavaju deficite i stvaraju inflaciju. (15) (16) Na razini skupine G7 postoji i ERA mehanizam (Extraordinary Revenue Acceleration). G7 je skupina sedam velikih demokratskih gospodarstava. ERA predviđa zajmove Ukrajini u visini oko 45 milijardi eura, koji bi se vraćali iz dobiti ostvarenih na imobiliziranim ruskim deviznim rezervama. (12) (13) (14) Na temelju tih pojmova provjeravamo jesu li tvrdnje iz Fišićeva teksta u skladu sa službenim dokumentima i vjerodostojnim međunarodnim izvorima.

Analiza

1. Je li ECB stvarno „srušila“ zajam od 140 milijardi eura?

Reuters i Financial Times izvještavaju da je ECB odbila prijedlog Europske komisije da preuzme ulogu krajnjeg jamstva za planirani zajam od približno 140 milijardi eura za Ukrajinu. (2) (3) (9) Radi se o tzv. reparacijskom zajmu, konstruiranom tako da bi se dug u najboljem slučaju vraćao iz budućih ratnih reparacija koje bi Rusija trebala platiti Ukrajini. Prema tim izvorima, plan je predviđao da se gotovina i ostali prinosi koji nastaju na imobiliziranim sredstvima Ruske središnje banke kod Euroclear-a koriste kao temelj za podizanje zajma na tržištima. Vlasništvo Rusije nad samim kapitalom ne bi se formalno oduzimalo, ali bi se koristile okolnosti da se ta sredstva ne mogu povući i da na njima nastaje dobit. (3) (7) (16)

Ovdje je osnovna tvrdnja iz članka točna: ECB je odbila preuzeti ulogu krajnjeg jamstva za takvu konstrukciju, a to otežava provedbu konkretnog plana. (2) (3) Problem nastaje na razini dojma. Iz članka se može zaključiti da je zajam od 140 milijardi eura već bio sigurno dogovoren, pa da je ECB sada „uzela“ Ukrajini taj novac. Međutim, iz dostupnih izvora jasno je da taj instrument nije bio formalno usvojen ni odobren, nego je bio politički razrađen prijedlog o kojem se i dalje pregovaralo. (7) (9) Točnije je reći da je odluka ECB-a težak udarac za jedan ambiciozan, ali još nesiguran plan, a ne da je Ukrajina ostala bez već osiguranog zajma.

2. Zašto ECB govori o zabranjenom monetarnom financiranju

Članak točno navodi da je interna analiza ECB-a zaključila kako bi prihvaćanje uloge jamca na kraju značilo da središnja banka preuzima obveze koje pripadaju državama članicama i da bi to predstavljalo zabranjeno monetarno financiranje. (1) (2) (3)

Članak 123 Ugovora o funkcioniranju EU zabranjuje:

  • da ECB i nacionalne središnje banke daju kredite vladama, regionalnim vlastima i ostalim javnim tijelima
  • da izravno kupuju njihove obveznice na primarnom tržištu. (15) (16)

Svrha je jasna. Ako bi vlade imale stalno otvorenu kreditnu liniju kod ECB-a, politički pritisak na središnju banku bio bi velik. Države bi mogle odgađati teške odluke o porezima i rashodima, a troškove prebacivati u inflaciju. U predviđenom modelu reparacijskog zajma formalni dužnik bile bi države članice i EU, koje bi izdale obveznice u iznosu oko 140 milijardi eura. Ako bi se pojavio nagli zahtjev za povrat ruskih sredstava, Euroclear bi mogao ostati bez gotovine. U tom slučaju očekivalo bi se da ECB pruži hitnu likvidnost Euroclearu i tako zapravo preuzme rizik koji bi normalno morao ostati na državama. (2) (3) (17)

ECB je upravo zbog toga procijenila da bi takva konstrukcija bila u suprotnosti s njezinim mandatom. (2) (17) Ovdje je tekst činjenično točan, a i pojednostavljeno objašnjenje povezanosti između monetarnog financiranja, inflacije i neovisnosti središnje banke u osnovi stoji.

3. Državna jamstva, posuđivač posljednje instance i rizici za Euroclear

Članak navodi da je prvotni prijedlog Komisije predviđao državna jamstva za zajam od 140 milijardi eura, raspoređena na sve države članice, te da se iz straha od spore reakcije u slučaju krize razmatrala mogućnost da ECB preuzme ulogu posuđivača posljednje instance za Euroclear. (1) Financial Times i drugi izvori podupiru taj opis. Plan je bio da države članice jamče za dug, ali je postojala bojazan da bi u slučaju naglog zahtjeva za povrat ruskih sredstava politički proces odobravanja gotovine trajao predugo. Zbog toga je Komisija ispitivala može li ECB dati kratkoročne kredite Euroclearu kako bi se izbjegla kriza povjerenja, odnosno „run“ na sredstva koja se drže u toj instituciji. (3) (7) (17)

Ovdje je termin „posuđivač posljednje instance“ korišten prilično slobodno, jer ECB ne bi spašavala Ukrajinu, nego Euroclear. Ipak, tekst na nekoliko mjesta jasno spominje da se radi upravo o likvidnostnoj podršci Euroclearu, pa čitatelja ne dovodi izravno u zabludu. Tvrdnja da, bez podrške ECB-a, mehanizam postaje rizičniji i tehnički složeniji, razumna je interpretacija, a ne gola činjenica. No i Reuters i drugi analitički tekstovi govore o „značajnom izazovu“ i „udarcu“ za plan, što podupire ovakav zaključak. (2) (8) (13) 

Ukratko, opis odnosa između državnih jamstava, ECB-a i rizika za Euroclear u dobroj je mjeri usklađen s relevantnim izvorima.

4. Belgija, Euroclear i iznos zamrznute ruske imovine

Članak tvrdi da se Belgija protivi planu, da Euroclear drži oko 210 milijardi eura zamrznute ruske imovine, da sankcije treba produljivati svakih šest mjeseci jednoglasno, te da Belgija traži čvrsta jamstva. (1) Studije Europskog parlamenta potvrđuju da je u EU imobilizirano oko 210 milijardi eura ruskih državnih sredstava i oko 28 milijardi eura privatnih sredstava. (4) (5) To je ukupni iznos za cijeli EU, ne samo za Euroclear. Neovisni izvori, uključujući Radio Free Europe i nekoliko analitičkih tekstova, navode da se većina tih sredstava nalazi upravo kod Euroclear-a, u iznosu oko 176 milijardi eura, pri čemu ostatak drže druge institucije. (6) (7) (8) (16) Zbog toga je formulacija „Euroclear drži oko 210 milijardi eura“ netočna; točan je ukupan iznos u EU, dok je udio Euroclear-a nešto manji. Što se tiče političkog stava Belgije, više izvještaja potvrđuje da belgijska vlada, na čelu s premijerom Bartom De Weverom, izražava snažnu skepsu. Belgija upozorava na pravni rizik od dugotrajnih tužbi Rusije i strahuje za stabilnost vlastitog financijskog sektora ako Euroclear bude izložen prevelikom riziku. Belgija traži da se rizik podijeli među svim državama članicama i da jamstva budu čvrsta i dugoročna. (7) (8) (10) (11)

Tvrdnja da se sankcije prema Rusiji produljuju jednoglasno i u određenim vremenskim intervalima također je točna. Sankcijski paketi imaju rok važenja i Vijeće EU ih periodično produljuje jednoglasnom odlukom država članica. (4) (17) Ovaj dio članka je, uz korekciju oko točnog iznosa koji drži Euroclear, u osnovi činjenično utemeljen i dobro opisuje političku poziciju Belgije.

5. „Ukrajina ne bi morala vraćati novac dok Rusija ne plati reparacije“

Na kraju, članak navodi da prema prijedlogu Komisije Ukrajina ne bi morala vraćati zajam sve dok Rusija ne pristane platiti ratne reparacije, uz ocjenu da je takav scenarij malo vjerojatan. (1) Analize Europskog parlamenta te izjava europskih dužnosnika potvrđuju da je politička ideja upravo takva. Cilj je da se trošak rata što više prebaci na Rusiju, tako da se zajam vraća iz budućih reparacija ili iz sredstava koja se danas imobiliziraju, a sutra bi se, u okviru nekog mirovnog dogovora, mogla tretirati kao izvor reparacija. (5) (7) (9) (16)

Međutim, postoje dvije važne neizvjesnosti koje članak ne objašnjava dovoljno jasno:

  1. Prvo, i dalje ne postoji konačan, pravno obvezujući tekst kojim bi se do kraja uredila konstrukcija baš ovog reparacijskog zajma od 140 milijardi eura; radi se o prijedlogu u razradi. (9) (16) 
  2. Drugo, nije razrađeno što se događa ako do ratnih reparacija ne dođe ili ako iznos bude znatno manji od potrebnog. U tom bi slučaju trošak zajma morali snositi EU i njezine države članice, vjerojatno kroz dodatne proračunske obveze. Upozorenja na taj rizik dolaze upravo iz Belgije, ali i od dijela pravnih stručnjaka. (7) (8) (10) (16)

Tvrdnja da je politička namjera rasteretiti ukrajinski proračun u korist ruskih reparacija stoji, kao i ocjena da je dragovoljno pristajanje Rusije na takve reparacije trenutno malo vjerojatno. No činjenica da nisu razrađeni „loši scenariji“ znači da je slika u članku nepotpuna.

Zaključak

Kada se odvoje dramatični elementi naslova i pažnja usmjeri na konkretne tvrdnje iz teksta, dobiva se slijedeća slika. Činjenica da je ECB odbila preuzeti ulogu krajnjeg jamstva za predloženi reparacijski zajam od 140 milijardi eura, oslonjen na imobilizirana sredstva Ruske središnje banke kod Euroclear-a, potvrđena je u više vjerodostojnih izvora. Isto vrijedi i za obrazloženje da bi takav aranžman predstavljao oblik zabranjenog monetarnog financiranja, u suprotnosti s člankom 123 Ugovora o funkcioniranju EU. (2) (3) (15) (16)

Opisi tehničke konstrukcije, državna jamstva, uloga ECB-a kao mogućeg posuđivača posljednje instance za Euroclear i strah od likvidnosnog šoka, u osnovi su u skladu s izvještajima Reutersa, Financial Timesa i analitičkim tekstovima. (2) (3) (7) (17) Tvrdnje o iznosu imobilizirane ruske imovine, ulozi Euroclear-a i političkoj opstrukciji iz Belgije uglavnom se poklapaju s podacima Europskog parlamenta i drugim izvorima, uz važnu korekciju: oko 210 milijardi eura odnosi se na ukupna ruska državna sredstva imobilizirana u EU, dok Euroclear drži većinu tog iznosa, ali ne cjelokupni iznos. (4) (5) (6) (7) (8) (10) (11)

Politička ideja da Ukrajina ovaj specifični zajam ne vraća iz svog proračuna, nego da ga u budućnosti pokriva Rusija kroz ratne reparacije, također je ispravno prenesena, ali čitatelju nisu objašnjene ključne neizvjesnosti, prije svega što se događa ako do tih reparacija uopće ne dođe. (5) (7) (9) (12) (13) (14) (16)

Glavni problem nije u pojedinačnim faktima, nego u općem dojmu koji tekst stvara. Članak sugerira da Ukrajina i EU „ostaju bez 140 milijardi eura“, kao da je riječ o već osiguranom, potpisanom zajmu koji je sada blokiran odlukom ECB-a. U stvarnosti se radi o velikom, ali još neformaliziranom prijedlogu koji nije bio pravno odobren i koji je od početka opterećen ozbiljnim pravnim, financijskim i političkim rizicima, osobito zbog stava Belgije.

Zbog toga je, unatoč relativno korektnom prenošenju pojedinih činjenica, ukupna poruka članka preuveličana i djelomično zavodljiva. Time, ovaj članak možemo ocijeniti kao ,,većinski netočno”.  Faktografska jezgra teksta je u velikoj mjeri točna, ali ključna poruka da Ukrajina i EU gube već postojeći, sigurno dogovoreni zajam od 140 milijardi eura ne temelji se na dostupnim dokazima. Riječ je o ambicioznom, ali još uvijek neizvjesnom planu čija je arhitektura sada dovedena u pitanje, a ne o novcu koji je već bio na raspolaganju Ukrajini.

Vidi:

  1. Fišić L. Težak udarac za Ukrajinu nakon odluke glavne europske banke, ostaju bez čak 140 milijardi eura!?: „To je preriskantno“. Novac, Jutarnji list. 2. prosinca 2025. https://novac.jutarnji.hr/novac/aktualno/tezak-udarac-za-ukrajinu-nakon-odluke-glavne-europske-banke-ostaju-bez-cak-140-milijardi-eura-to-je-preriskantno-15648791
  2. Reuters. ECB refuses to provide backstop for 163 billion dollar Ukraine loan, FT reports. 2. prosinca 2025. https://www.reuters.com/business/ecb-refuses-provide-backstop-163-billion-ukraine-loan-ft-reports-2025-12-02/ 
  3. Financial Times. EU to propose tapping 210 billion euro in Russian assets for Ukraine loan. 2. prosinca 2025. https://www.ft.com/content/616c79ee-34de-425a-865e-e94ba10be788
  4. European Parliament. EU sanctions and Russia’s frozen assets. Study EXPO/2025/754487. 15. studenoga 2025. https://www.europarl.europa.eu/RegData/etudes/STUD/2025/754487/EXPO_STU(2025)754487_EN.pdf
  5. European Parliament Research Service. Confiscation of immobilised Russian sovereign assets, state of play, arguments and scenarios. Briefing EPRS 2025. https://www.europarl.europa.eu/RegData/etudes/BRIE/2025/775908/EPRS_BRI(2025)775908_EN.pdf
  6. Radio Free Europe / Radio Liberty. Could frozen Russian assets be Europe’s ticket to US peace talks for Ukraine? 1. prosinca 2025. https://www.rferl.org/a/russia-frozen-assets-europe-us-peace-talks-ukraine/33609999.html
  7. Le Monde. EU considers joint borrowing to support Ukraine instead of seizing Russian assets. 25. studenoga 2025. https://www.lemonde.fr/en/international/article/2025/11/25/eu-considers-joint-borrowing-to-support-ukraine-instead-of-seizing-russian-assets_6747793_4.html
  8. Euronews. Could the EU’s frozen-assets plan really destabilise European bond markets? 29. studenoga 2025. https://www.euronews.com/business/2025/11/29/could-the-eus-frozen-assets-plan-really-destabilise-european-bond-markets
  9. Reuters. European Commission to move ahead with proposal to use Russian  frozen assets for Ukraine, sources say. 3. prosinca 2025.https://www.reuters.com/business/european-commission-move-ahead-with-proposal-use-russias-frozen-assets-ukraine-2025-12-02
  10. Reuters. Top Russian banker says the EU faces 50 years of litigation if it takes Russia’s frozen assets. 1. prosinca 2025. https://www.reuters.com/business/finance/top-russian-banker-says-eu-faces-50-years-litigation-if-it-takes-russias-frozen-2025-12-01/
  11. Reuters. EU finance ministers agree using frozen Russian assets most effective way to finance Ukraine. 13. studenoga 2025. https://www.reuters.com/business/russian-assets-most-effective-way-finance-ukraine-von-der-leyen-says-2025-11-13/
  12. Banque de France. G7 Finance Ministers’ Statement on Extraordinary Revenue Acceleration Loan initiative for the benefit of Ukraine. 25. listopada 2024. https://www.banque-france.fr/system/files/2024-10/G7-Finance-ministers-Communique-ERA-25%20octobre-2024.pdf
  13. Ministry of Finance of Japan. Annex to the G7 Finance Ministers’ Statement on Extraordinary Revenue Acceleration Loan initiative. 25. listopada 2024, https://www.mof.go.jp/policy/international_policy/convention/g7/g7_20241028.pdf
  14. The White House. G7 Leaders’ Statement on Extraordinary Revenue Acceleration (ERA) Loans. 25. listopada 2024. https://bidenwhitehouse.archives.gov/briefing-room/statements-releases/2024/10/25/g7-leaders-statement-on-extraordinary-revenue-acceleration-era-loans/
  15. EUR-Lex. Consolidated version of the Treaty on the Functioning of the European Union, Article 123. Dostupno na: https://eur-lex.europa.eu/LexUriServ/LexUriServ.do?uri=CELEX:12012E/TXT:en:PDF
  16. HM Treasury. Economic and Monetary Policy, Annex on Articles 123 to 125 TFEU. London; 2014. https://assets.publishing.service.gov.uk/media/5a7dc00740f0b65d8b4e345f/2903003_BoC_EMP_acc.pdf
  17. UK House of Commons Library. Sanctions against Russia, what has changed in 2025. Research Briefing CBP 10342. 28. studenoga 2025. Dostupno na: https://commonslibrary.parliament.uk/research-briefings/cbp-10342/

“Švicarci odbili veće oporezivanje bogatih”: istina, ali puno uža nego što naslov sugerira

HINA-in tekst vjerno prati Reutersove informacije o švicarskom referendumu, ali generalizirajući naslov i manjak poreznog konteksta ostavljaju čitatelja s pojednostavljenom slikom.

Autor: Josip Tomašković

Tvrdnje koje se analiziraju

24sata/HINA, 1.12.2025. u svom članku prenose sljedeće:

  1. „Švicarci odbili na referendumu veće oporezivanje bogatih.” (1)
  2. „Više od 78 posto švicarskih birača odbacio je u nedjelju na referendumu predloženi porez na nasljedstvo…” – opis rezultata glasanja. (1)
  3. „Oko 2500 poreznih obveznika u zemlji ima imovinu vrijednu više od 50 milijuna franaka, prema podacima švicarskih poreznih vlasti.” (1)
  4. „Potrebno nam je progresivno oporezivanje bogatstva” – stav milijardera Alfreda Gantnera, uz prijedlog stopa od 1%, 1,2% i 1,5% na vrlo visoka bogatstva. (1)
  5. „Gantner… na 1045. mjestu Forbesove liste milijardera za 2025. s neto vrijednošću 3,5 mlrd dolara.” (1)

Područje analize

Tekst 24sata prenosi HINA-inu vijest temeljenu na agencijskom izvještaju Reutersa o švicarskom referendumu održanom 30. studenoga 2025. Riječ je o narodnoj inicijativi kojom je mladež švicarske Socijaldemokratske stranke (JUSO) tražila uvođenje 50-postotnog poreza na nasljedstva i darove iznad 50 milijuna švicarskih franaka, pri čemu bi prihod bio usmjeren u projekte za borbu protiv klimatskih promjena. (2) (4) Prema službenim rezultatima, 78,3% birača glasalo je protiv inicijative, uz izlaznost od 43%, a nijedan kanton nije je podržao. (2) Švicarski javni servis i portal Swissinfo to opisuju kao „masivno” odbacivanje, veće nego što su sugerirale ankete. (2)

Važno je pritom razumjeti kontekst:

  • Švicarska već ima poreze na nasljedstva – ali na kantonalnoj razini, dok na saveznoj razini ne postoji opći porez na nasljedstvo. (3) (5)
  • Inicijativa je ciljala vrlo uzak sloj najbogatijih: oko 2.500 poreznih obveznika s imovinom većom od 50 milijuna franaka, s ukupnim bogatstvom od približno 500 milijardi franaka. (4) (6)
  • Iste izborne nedjeljei glasalo se i o prijedlogu uvođenja obvezne civilne službe” za sve građane, koji je također uvjerljivo odbijen. (2)

Članak 24sata dodatno ističe izjave švicarskog milijardera Alfreda Gantnera, suosnivača investicijske tvrtke Partners Group, koji nakon poraza inicijative poziva na progresivni porez na bogatstvo kao alternativu porezu na nasljedstvo. (4)

U analizi se fokusiramo na četiri kuta:

(A) Je li naslov „Švicarci odbili veće oporezivanje bogatih” faktografski i kontekstualno   korektan?

(B) Jesu li brojke o rezultatu i ciljanoj skupini (2.500 najbogatijih) točno prenesene?

(C) Je li prikaz stava Alfreda Gantnera vjeran i oslobođen senzacionalizma?

(D) Što nedostaje: širi porezni i politički kontekst švicarskog sustava i ponavljanih „tax the rich” inicijativa?

Analiza

A) „Švicarci odbili veće oporezivanje bogatih” – preširoka generalizacija

Što je točno rečeno?

Naslov tvrdi da su „Švicarci odbili veće oporezivanje bogatih”, sugerirajući opći otpor prema bilo kakvom povećanju poreza za imućne. Tekst, međutim, već u prvom odlomku precizira da se glasalo o konkretnom, vrlo visokom porezu na nasljedstva iznad 50 milijuna franaka, po stopi od 50%. (1) (2)

Što je stvarno bilo na listiću?

Prema službenom objašnjenju inicijative i izvještajima Swissinfoa i Reutersa, prijedlog je: (2) 4,6)

  • uvodio novi federalni porez na nasljedstva i velike darove iznad 50 milijuna CHF
  • ciljao uski krug oko 2.500 najbogatijih
  • namjenski usmjeravao prihod (procijenjeno oko 4 milijarde CHF godišnje) u klimatske projekte.

Drugim riječima, nije se glasalo o svim „porezima za bogate”, nego o jednoj specifičnoj, vrlo agresivnoj varijanti poreza na nasljedstvo.

Retorika i manipulacija

Naslov koristi nekoliko tipičnih novinarskih skraćenica:

  • generalizacija subjekta („Švicarci”) – cijeli narod se homogenizira oko jednog glasanja
  • širenje pojma – „veće oporezivanje bogatih” obuhvaća, u svakodnevnom jeziku, i poreze na dohodak, imovinu, kapitalnu dobit i sl., dok se u stvarnosti radilo o uskom, specifičnom porezu na nasljedstva i darove najbogatijih
  • dramatična dihotomija – bogati vs. ostali, uz dodatni emocionalni sloj u podnaslovu („OGROMNO BOGATSTVO”).

Ovakav naslov nije činjenično pogrešan – riječ je doista o pokušaju da se značajno poveća porezno opterećenje za najbogatije nasljednike – ali bez dodatnog objašnjenja ostavlja prostor za pogrešno razumijevanje: kao da su Švicarci odbili baš svako povećanje poreza na bogate, a ne jednu vrlo specifičnu mjeru.

Ocjena točke A:

Naslov je većinski točan, ali preširoko formuliran i bez objašnjenja može navesti čitatelja na zaključak da Švicarci načelno odbijaju svaki oblik većeg oporezivanja bogatih, a ne konkretan model poreza na nasljedstvo.

B) Brojke: „više od 78%” i „oko 2500 najbogatijih” – ovdje se HINA drži činjenica

Rezultat referenduma

24sata navodi da je „više od 78 posto švicarskih birača odbacio… predloženi porez na nasljedstvo”. Službeni rezultati koje objavljuju Swissinfo i švicarska vlada govore o 78,3% glasova protiv inicijative, uz 43% izlaznosti, pri čemu niti jedan kanton nije glasao „za”. (2) Formulacija „više od 78 posto” stoga je numerički točna, a dodatna napomena da je rezultat gori za inicijativu od predviđanja anketa također je u skladu s Reutersovim navodom da je konačno odbijanje čak nadmašilo očekivanih „dvije trećine protiv”. (2) (3)

Koliko je „superbogatih”?

Članak navodi da oko 2.500 poreznih obveznika u Švicarskoj ima imovinu veću od 50 milijuna franaka, pozivajući se na podatke švicarskih poreznih vlasti. (1) Reuters u tekstovima uoči referenduma navodi da u Švicarskoj ima oko 2.500 poreznih obveznika s imovinom iznad 50 milijuna CHF, ukupno vrijednom oko 500 milijardi franaka. (3) (4) (6). Isto ponavljaju i drugi mediji (The Straits Times, Investing.com) kao sekundarni prenositelji. (6)

Što članku nedostaje?

Iako su brojke točne, nedostaje jedna važna fusnota: Švicarska već ima nasljedne poreze na kantonalnoj razini, pri čemu većina kantona izuzima najbliže članove obitelji, ali oporezuje ostale nasljednike. (5) Bez te informacije, čitatelj može steći dojam da Švicarska uopće nema nikakav porez na nasljedstvo i da je ovo bila prva i jedina šansa da se bogatiji više oporezuju – što nije točno.

Ocjena točke B:

Brojke o rezultatu glasanja i broju najbogatijih prenesene su točno i u skladu s dostupnim podacima. Nedostaje, međutim, objašnjenje sadašnjeg sustava (kantonalni vs. federalni porezi), što bi čitatelju dalo realniju sliku.

C) Milijarder Gantner: „Morate to učiniti”? – retorika je oštrija od izvornika, ali sadržaj odgovara

Što 24sata tvrdi?

Naslov spaja dva motiva: poraz porezne inicijative i poziv švicarskog milijardera Alfreda Gantnera na veće oporezivanje bogatih. U tekstu se navodi da:

  • Gantner smatra da je koncentracija bogatstva globalni problem;
  • ističe da „ne može nekolicina ljudi imati ogromno bogatstvo dok drugi ne znaju kako platiti zdravstveno osiguranje i stanarinu”;
  • drži da porez na nasljedstvo nije dobro rješenje jer se lako zaobilazi;
  • zagovara progresivni porez na bogatstvo: 1% iznad 200 mil. CHF, 1,2% iznad 500 mil., 1,5% iznad milijarde. (1)

Što kažu izvorni intervjui?

Reuters prenosi isti intervju za dnevnik Tages-Anzeiger:

  • Gantner u više navrata govori o „nužnosti” progresivnog poreza na bogatstvo i problemu koncentracije bogatstva;
  • izrijekom kaže da nasljedni porezi „nisu put naprijed” jer ih je lakše izbjeći, ali da uvođenje umičnog, stupnjevitog poreza na bogatstvo jest razumna alternativa
  • potvrđuje i konkretne stope (1%, 1,2%, 1,5%) na vrlo visoka bogatstva (4)

Dakle, sadržajno se HINA/24sata drže izvornog intervjua: Gantner doista zagovara veće oporezivanje najbogatijih kroz progresivni porez na bogatstvo, uz istodobno protivljenje baš ovom modelu poreza na nasljedstvo.

Je li „Morate to učiniti!” fer prijevod?

Izvornik ne citira doslovnu rečenicu „you must do it”, već seriju normativnih izjava („we need progressive wealth taxation”, „it cannot be that…”) kojima Gantner zagovara poreznu reformu. (4) Naslov 24sata parafrazira taj normativni ton u obliku imperativa „Morate to učiniti!”. To jest pojačavanje dramatičnosti, tipično za naslovni prostor, ali ostaje u okviru smisla Gantnerova stava: on zaista tvrdi da je veće oporezivanje velikih bogatstava nužno da bi se smanjila nejednakost.

Ocjena točke C:

Stav Alfreda Gantnera prenesen je većinski točno, uz uobičajeno pojačavanje dramatičnim imperativom u naslovu. Ključna razlika (protivljenje nasljednom porezu, podrška porezu na bogatstvo) jasno je navedena i u članku.

D) Što nedostaje: postojeći porezni sustav, prijašnji referendumi i širi kontekst „tax the rich”

Postojeći porezni sustav

U članku se ne spominje:

  • da Švicarska nema saveznu, ali ima kantonalne poreze na nasljedstvo,
  • da mnogi kantoni oslobađaju najbliže nasljednike, ali oporezuju daljnju rodbinu i treće osobe;
  • da porez na bogatstvo već postoji u određenim kantonima, iako po nižim stopama od onih koje predlaže Gantner. (3) (5) (7)

Bez toga, čitatelj može steći dojam da Švicarska nema nikakve instrumente oporezivanja velikih nasljedstava i bogatstva, što nije točno – predmet referenduma bio je dodatni, visoko ciljani federalni namjenski porez.

Ponavljane „tax the rich” inicijative

Swissinfo podsjeća da ovo nije prvi neuspješni pokušaj jačeg oporezivanja bogatih na saveznoj razini:

  1. je propala inicijativa za uvođenje nacionalne poreza na nasljedstvo
  2. je odbijena inicijativa za poseban porez na kapitalnu dobit

sada je i treća inicijativa (nasljedstva > 50 mil. CHF za klimu) uvjerljivo poražena. (2) (8) To upućuje na obrazac: u nacionalnim referendumima, švicarski birači redovito odbijaju inicijative koje agresivnije ciljaju najbogatije, iako kantoni i općine zadržavaju značajnu autonomiju u oporezivanju. (5) (7) (8)

Demokratski kontekst

Švicarski sustav direktne demokracije omogućuje građanima da relativno često glasaju o vrlo specifičnim, tehničkim poreznim pitanjima. (7) Članak 24sata o tome ne daje nikakvu pozadinu, pa čitatelju koji nije upoznat sa sustavom može izgledati kao da je riječ o iznimnom događaju, a ne o jednom u nizu glasanja o poreznim i socijalnim pitanjima.

Ocjena točke D:

Članak ne sadrži faktografske pogreške, ali propušta ključan kontekst: postojeće kantonalne poreze, prethodne referendume i širi politički obrazac odbijanja „tax the rich” inicijativa. Time čitatelj dobiva ispravne brojke, ali nepotpunu sliku.

Zaključak

Što možemo utvrditi:

  1. Rezultati referenduma – navod da je „više od 78 posto” birača odbilo prijedlog točan je i u skladu sa službenim podacima (78,3% protiv, 43% izlaznosti). (2)
  2. Priroda poreza – članak ispravno navodi da je riječ o 50% porezu na nasljedstvo iznad 50 milijuna franaka, iako ne spominje da se odnosio i na velike darove, niti razjašnjava da Švicarska već ima kantonalne nasljedne poreze. (2) (5)
  3. Broj najbogatijih– podatak o oko 2.500 poreznih obveznika s imovinom većom od 50 milijuna franaka odgovara brojkama švicarskih poreznih vlasti, kako ih prenose Reuters i drugi mediji. (3) (4) (6)
  4. Stav Alfreda Gantnera – prikaz njegova zagovaranja progresivnog poreza na bogatstvo te protivljenja nasljednom porezu jest sadržajno vjernost Reutersovu izvještaju, iako naslovni imperativ „Morate to učiniti!” donekle dramatizira ton. (4)
  5. Širi kontekst – najveći nedostatak teksta jest izostanak objašnjenja švicarskog poreznog mozaika (kantonalni vs. federalni porezi), kao i činjenice da je ovo treća propala inicijativa koja cilja bogate u posljednjem desetljeću. (2) (5) (8)

Članak 24sata/HINA faktografski točno prenosi ključne brojke i osnovnu strukturu prijedloga: radi se o porazu inicijative za 50% porez na nasljedstva iznad 50 milijuna franaka, koji bi pogodio oko 2.500 najbogatijih, te o pozivu milijardera Alfreda Gantnera na progresivni porez na bogatstvo. Istodobno, naslov i okvir koriste generalizaciju („veće oporezivanje bogatih”) bez jasnog razlikovanja između različitih vrsta poreza i bez objašnjenja postojećih kantonalnih rješenja. Nedostaju i informacije o ranijim referendumima i specifičnostima švicarskog sustava. Zbog toga se članak ne može ocijeniti kao potpuno cjelovit i kontekstualiziran, ali osnovne činjenice su točne te mu zato možemo dati ocjenu ,,većinski točno”.

Vidi:

  1. 24sata / HINA. Švicarci odbili na referendumu veće oporezivanje bogatih. Milijarder: Morate to učiniti! 1.12.2025. https://www.24sata.hr/news/svicarci-odbili-na-referendumu-vece-oporezivanje-bogatih-milijarder-morate-to-uciniti-1091803
  2. Wong Sak Hoi G, O’Sullivan D. Swiss voters massively reject inheritance tax, civic duty proposals. SWI swissinfo.ch. 30.11.2025. https://www.swissinfo.ch/eng/swiss-democracy/inheritance-tax-civic-duty-initiatives-headed-for-defeat-as-swiss-cast-ballots/90522356
  3. Luthi A. Swiss voters reject proposed tax on super rich. Reuters. 30.11.2025. https://www.reuters.com/business/swiss-voters-reject-proposed-tax-super-rich-with-79-public-broadcaster-estimates-2025-11-30
  4. Reuters. Swiss wealth tax proposal to test public appetite for redistribution. 28.11.2025. (prenijeli npr. Investing.com, The Straits Times).   https://www.investing.com/news/economy-news/swiss-wealth-tax-proposal-to-test-public-appetite-for-redistribution-4381290
  5. Reuters. Swiss billionaire calls for higher tax on rich. 1.12.2025. Dostupno na:
  6. https://www.reuters.com/business/swiss-billionaire-calls-higher-tax-rich-2025-12-01/
  7. Swissinfo. How Swiss inheritance taxes compare internationally. 11.11.2025. https://www.swissinfo.ch/eng/swiss-politics/how-swiss-inheritance-taxes-compare-internationally/90307227
  8. Swissinfo. How Swiss direct democracy works. (bez datuma ažuriranja navedenog u isječku; pristupljeno 1.12.2025.) https://www.swissinfo.ch/eng/swiss-democracy/how-swiss-direct-democracy-works/89073820
  9. Swissinfo. Why calls to ‘tax the rich’ are loud, popular – and rarely successful. (bez datuma ažuriranja navedenog u isječku; pristupljeno 1.12.2025.).
  10. https://www.swissinfo.ch/eng/democracy/why-dont-voters-want-to-tax-the-super-rich/90479654

“Najviši javni izdaci, najniži troškovi”? Superlativi o hrvatskom zdravstvu jači od brojki

Hrvatska je, prema riječima državnog tajnika Tomislava Dulibića u emisiji “Otvoreno”, zemlja s najvišim udjelom javnog financiranja zdravstva i najnižim troškovima “iz džepa” u Europskoj uniji.

Autor: Josip Tomašković

Tvrdnje koje se analiziraju:

  1. “Hrvatska ima najviši udio javnih izdataka za zdravstvo u Europskoj uniji.”
  2. “Out-of-pocket izdaci kod nas su najniži u EU.”
  3. “Građanima se uzima gotovo 2 posto ukupnog zdravstvenog proračuna, a sustav je i dalje podfinanciran.”

— HRT, emisija “Otvoreno” krajem studenoga 2025., prema izvještaju portala Nacional od 26. 11. 2025. (9)

Područje analize

Tvrdnje se izgovaraju u kontekstu žestoke javne rasprave o poskupljenju dopunskog zdravstvenog osiguranja HZZO-a s 9,29 na 15 eura mjesečno. Pritom se Dulibić poziva na europske usporedbe kako bi opravdao sustav u cjelini i smanjio politički pritisak zbog viših premija, dok oporba naglašava teret koji dopunsko predstavlja za kućne budžete. (9)

Za provjeru je ključno precizno definirati:

  • što znači “udio javnih izdataka za zdravstvo” (koji pokazatelj se koristi, za koju godinu, i za koje zemlje)
  • kako se mjere “out-of-pocket” izdaci (udio u ukupnoj zdravstvenoj potrošnji, po glavi stanovnika, udio u dohotku kućanstava itd.)
  • koliki je stvarni fiskalni značaj dopunskog osiguranja u proračunu HZZO-a i je li izjava o “gotovo 2 % proračuna” brojčano utemeljena.

U ovom tekstu oslanjamo se na:

  • najnovije sažetke zdravstvenih sustava i profile država koje objavljuje Europska opservatorija za zdravstvene sustave i politike, u suradnji s OECD-om i Europskom komisijom (1)
  • službena izvješća HZZO-a za 2024. godinu i dokumente o izvršenju financijskog plana (6) (7)
  • nedavni diplomski rad koji sumira HZZO-ove podatke o dopunskom osiguranju (8).

Analiza je strukturirana u četiri kuta:

(A) retorika i što točno tvrdi Dulibić;

(B) javno financiranje zdravstva – je li Hrvatska stvarno “prva u EU”

(C) izdaci iz džepa – jesu li hrvatski građani zaista u “najboljem” položaju

(D) što brojke kažu o izjavi da dopunsko “uzima gotovo 2 % zdravstvenog proračuna”.

Analiza

A) Što točno tvrdi Dulibić – i kakvu sliku time stvara?

Dulibić u emisiji tvrdi da Hrvatska ima najviši udio javnih izdataka za zdravstvo u EU i da su “out-of-pocket izdaci kod nas najniži u EU”. (9) 

Radi se o klasičnom superlativnom okviru: umjesto formulacija poput “među najvišima” ili “među najnižima”, koriste se apsolutni izrazi “najviši” i “najniži”. Time se:

  • vješto sugerira jedinstvena iznimnost Hrvatske u EU (“mi smo prvi”, “najbolji”)
  • izostavlja pojašnjenje o kojem se točno pokazatelju i godini radi (udio javnih sredstava u ukupnoj potrošnji, udio javnih sredstava u BDP-u, nešto treće?)
  • zanemaruje činjenica da više zemalja u EU dijeli sličan profil – vrlo visok javni dio financiranja i vrlo nizak udio plaćanja iz džepa, a ne samo Hrvatska. (1) (2)

Retorički efekt: u emisiji o poskupljenju dopunskog, u kojoj gledatelji prirodno osjećaju frustraciju zbog većih računa, Dulibićev nastup pomiče fokus s pitanja “tko će platiti više” na priču da je Hrvatska na vrhu Europe po solidarnosti. To je legitiman politički okvir, ali kao činjenična tvrdnja zahtijeva provjeru brojkama.

B) Udio javnih izdataka – je li Hrvatska doista “prva u EU”?

Što kažu službeni podaci za Hrvatsku?

Prema sažetku zdravstvenog sustava za Hrvatsku koji je 2024. objavila Europska opservatorija, približno:

  • 84,1 % ukupne potrošnje za zdravstvo financirano je iz javnih i obveznih shema (država i obvezno zdravstveno osiguranje)
  • oko 9,4 % dolazi iz izravnih plaćanja kućanstava (out-of-pocket)
  • oko 5,1 % iz dobrovoljnog zdravstvenog osiguranja.

Prosjek EU-a je pritom oko 75,5 % javnog financiranja, uz veći udio izdvajanja iz džepa i dobrovoljnog osiguranja. (1) (2)

To znači da je Hrvatska značajno iznad prosjeka EU-a po udjelu javnog financiranja i da se objektivno nalazi u “gornjoj skupini” zemalja po tom kriteriju. Međutim, iz toga još uvijek ne slijedi da je baš prva u Uniji.

Kako stoje druge članice EU-a?

  • Luksemburg: u sažetku zdravstvenog sustava za Luksemburg stoji da je 2022. godine oko 86,1 % ukupne potrošnje za zdravstvo financirano javno, a tek 8,7 % izravno iz džepova kućanstava. (3)
  • Francuska: u profilu iz 2019. navodi se da su javne i obvezne sheme pokrivale 83,7 % zdravstvene potrošnje, dok OOP iznosi oko 9,3 % – najniži udio u EU u tom promatranom razdoblju. (4)
  • Švedska i Danska: u publikaciji Health at a Glance: Europe navodi se da je u EU 2020. u prosjeku oko 81 % potrošnje financirano javno, dok su Švedska i Danska među državama gdje javna i obvezna shema pokriva oko 85 % ukupne zdravstvene potrošnje. (5)

U različitim godinama i publikacijama “prvo mjesto” prema udjelu javnog financiranja izmjenjuju upravo ove zemlje – Luksemburg, Danska, Švedska i Francuska – dok je Hrvatska vrlo visoko, ali ne na apsolutnom vrhu. (1) (2) (3) (5) Što to znači za Dulibićevu tvrdnju? Istina je da je Hrvatska iznad prosjeka EU-a i da spada u najvišu skupinu po udjelu javnih i obveznih izvora financiranja zdravstva. (1) (2) Dostupni podatci ne potvrđuju da je Hrvatska zemlja s najvišim udjelom javnih izdataka u EU – postoje države s barem jednako visokim ili višim udjelom javnog financiranja. (3) (4) Superlativ “najviši” stoga je preuveličavanje. Korektnije bi bilo reći da je Hrvatska “među državama s najvišim udjelom javnih izdataka u EU”.

C) Out-of-pocket izdaci – jesu li hrvatski građani zaista u “najboljem” položaju u Uniji?

Definicija pojma

“Out-of-pocket” izdaci (OOP) su izravna plaćanja kućanstava za zdravstvene usluge i robu (participacije, privatne usluge, lijekovi itd.) koja se ne refundiraju kroz javno ili dobrovoljno osiguranje. Radi se o ključnom pokazatelju financijske zaštite – što je udio OOP veći, to je veći rizik da troškovi liječenja gurnu kućanstva u dug ili siromaštvo. (1) (2) (5)

Gdje je Hrvatska na ljestvici OOP-a?

Isti sažetak za Hrvatsku pokazuje da OOP čini oko 9,4 % ukupne zdravstvene potrošnje, značajno ispod prosjeka EU-a od oko 15 %. (1) (2) To Hrvatsku doista svrstava u skupinu zemalja s niskim udjelom plaćanja iz džepa.

Međutim, usporedbe s drugim zemljama pokazuju da Hrvatska nije jedina u tom “klubu”:

Za Francusku se u profilu 2021. navodi da ima najniži udio OOP-a među svim državama EU-a – oko 9,3 % naspram prosjeka EU-a od 15,4 % u promatranoj godini. (4) Za Luksemburg sažetak iz 2024. navodi da OOP čini oko 8,7 % zdravstvene potrošnje – dakle još nešto manje od hrvatskih 9,4 %. (3) Nizozemska i neke druge zemlje također imaju OOP osjetno ispod EU prosjeka, iako ne nužno niži od Hrvatske. (5) (7) (10)

Drugim riječima, Hrvatska je među državama s najnižim udjelom OOP-a u EU, ali dostupni podaci pokazuju da najmanje dvije članice (Francuska i Luksemburg) imaju jednake ili niže udjele OOP-a od Hrvatske, barem u nekim nedavnim godinama. (3) (4) Niti jedan analizirani izvor ne potvrđuje tvrdnju da je Hrvatska jedina ili nedvojbeno prva po najmanjem OOP-u.

Manipulativni element

Kao i kod javnog financiranja, Dulibić koristi apsolutni superlativ (“najniži”) umjesto relativnog (“među najnižima”), bez navođenja godine, izvora ni pokazatelja. Time se stvara dojam da su hrvatski građani u najboljem financijskom položaju u cijeloj EU, dok podaci pokazuju nijansiraniju sliku: Hrvatska jest u donjem dijelu ljestvice OOP-a, ali ne nužno na samom dnu. (1) (5) (10)

D) “Građanima se uzima gotovo 2 % zdravstvenog proračuna” – što kažu brojevi HZZO-a?

Krstičević tvrdi da se građanima kroz dopunsko “uzima gotovo 2 posto ukupnog zdravstvenog proračuna”. (9) Riječ je o sekundarnoj tvrdnji, ali važnoj za razumijevanje koliko je dopunsko fiskalno značajno.

Koliko dopunsko donosi HZZO-u?

Prema Izvješću o poslovanju HZZO-a za 2024. godinu, dopunsko zdravstveno osiguranje je u 2024. ostvarilo 148,2 milijuna eura prihoda od naplaćenih premija; dio tog iznosa (oko 32,7 milijuna eura) transferira se obveznom osiguranju, no na razini HZZO-a to je i dalje prihod unutar sustava. (6) Istodobno, prema obrazloženju izvršenja financijskog plana, ukupni prihodi HZZO-a za 2024. planirani su na oko 6,0 milijardi eura. (7)

Ako usporedimo ova dva broja:

  • 148,2 milijuna / 6.013,6 milijuna ≈ 2,5 %.

Dakle, prihodi od dopunskog sudjeluju s približno 2,5 % u ukupnim prihodima HZZO-a. (6) (7)

Kako to stoji prema tvrdnji od “gotovo 2 %”?

S čisto računskog stajališta, brojka “gotovo 2 %” podcjenjuje stvarni udio (2,5 %), no u političkom govoru “gotovo 2 %” i “oko 2,5 %” su relativno bliske vrijednosti; razlika je osjetna stručnjacima, ali prosječnom gledatelju može zvučati zanemarivo.

Ovdje je zanimljivo da su dva glavna narativa u emisiji u napetosti, ali ne nužno kontradiktorna:

  • HZZO naglašava da je dopunsko “kap u moru” financiranja (samo nekoliko postotaka ukupnih prihoda);
  • oporba ističe da je riječ o “gotovo 2 % zdravstvenog proračuna” koji se izravno uzima od 1,6–2 milijuna ljudi koji plaćaju dopunsko (8) (9).

Obje izjave mogu biti retorički točne unutar svog okvira: 2,5 % je mali udio u ukupnom proračunu, ali velik teret za pojedina kućanstva, osobito u nižim dohodovnim skupinama. Za razliku od Dulibićevih superlativa, ova tvrdnja je brojčano relativno blizu onome što pokazuju službene brojke – samo je neprecizno zaokružena i bez jasnog objašnjenja denominatora (“proračun HZZO-a” ili ukupni javni izdaci za zdravstvo?).

Zaključak

Navedene tvrdnje i članak možemo ocijeniti kategorijom ,,većinski netočno”. Primarne tvrdnje Tomislava Dulibića da Hrvatska ima “najviši udio javnih izdataka za zdravstvo u EU” i “najniže out-of-pocket izdatke u EU” nisu potkrijepljene dostupnim službenim podacima. Hrvatska se doista nalazi iznad prosjeka EU-a po udjelu javnog financiranja i ima relativno nizak udio plaćanja iz džepa te je opravdano reći da je “u vrhu” ili “među zemljama s najvišim udjelom javnog financiranja” i “među zemljama s najnižim OOP-om”. (1) (2) Međutim, usporedbe s publikacijama za Luksemburg, Francusku, Dansku i Švedsku pokazuju da se prvo mjesto u ovim kategorijama mijenja između nekoliko država te da Hrvatska nije jasno, stabilno i jedino “prva” u EU ni po udjelu javnog financiranja ni po udjelu OOP-a. (3) (4) (5)

Zbog toga je ključni dio poruke – da je Hrvatska apsolutni rekorder EU-a – netočan, iako smjer usporedbe (visok javni udio, nizak OOP) odgovara stvarnosti. To je tipičan slučaj preuveličavanja putem superlativa, bez transparentnog navođenja izvora i metodologije.

Sekundarna tvrdnja Miše Krstičevića da dopunsko građanima “uzima gotovo 2 % ukupnog zdravstvenog proračuna” brojčano je blizu službenim podacima, ali precizniji izračun pokazuje udio od oko 2,5 % prihoda HZZO-a. (6) (7) Tu je problem manje u točnosti, a više u izostavljanju objašnjenja referentne baze (koji “proračun” točno) i u potencijalno dramatičnom uokvirenju podatka.

Izvori:

  1. European Observatory on Health Systems and Policies. Croatia: Health system summary 2024. Brussels: World Health Organization; 2024. https://eurohealthobservatory.who.int/publications/i/croatia-health-system-summary-2024
  2. OECD, European Commission, European Observatory on Health Systems and Policies. Croatia: Country Health Profile 2023. State of Health in the EU. Paris/Brussels;2023. https://www.oecd.org/content/dam/oecd/en/publications/reports/2023/12/croatia-country-health-profile-2023_9d50640a/8a7eadc9-en.pdf
  3. European Observatory on Health Systems and Policies. Luxembourg: Health system summary 2024. Brussels: World Health Organization; 2024. https://eurohealthobservatory.who.int/publications/i/luxembourg-health-system-summary-2024
  4. OECD, European Commission, European Observatory on Health Systems and Policies. France: Country Health Profile 2021. State of Health in the EU. Paris/Brussels; 2021. https://www.oecd.org/en/publications/france-country-health-profile-2021_7d668926-en.html
  5. OECD, European Commission. Health at a Glance: Europe 2022. Paris: OECD Publishing; 2022 https://www.oecd.org/en/publications/health-at-a-glance-europe-2022_507433b0-en.html
  6. Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje (HZZO). Izvješće o poslovanju HZZO-a za 2024. godinu. Zagreb: HZZO; 2025.) https://hzzo.hr/sites/default/files/inline-files/Izvje%C5%A1%C4%87e%20o%20poslovanju%20HZZO-a%20za%202024.%20godinu.pdf
  7. HZZO. Obrazloženje izvršenja financijskog plana HZZO-a za 2024. godinu. Zagreb: HZZO; https://hzzo.hr/sites/default/files/inline-files/Obrazlo%C5%BEenje%20izvr%C5%A1enja%20financijskog%20plana%20HZZO-a%20za%202024_0.docx
  8. Markulin M. Financiranje hrvatskog zdravstvenog sustava [diplomski rad]. Opatija: Fakultet za menadžment u turizmu i ugostiteljstvu, Sveučilište u Rijeci; 2025. https://repository.fthm.uniri.hr/theses/fthm:6657/show-file/0
  9. I.P. ŽESTOKA RASPRAVA Zaiskrilo zbog poskupljenja dopunskog: ‘Kap u moru lošeg financiranja’. Nacional.hr; 26. 11. 2025. Dostupno na: https://www.nacional.hr/zestoka-rasprava-zaiskrilo-zbog-poskupljenja-dopunskog-kap-u-moru-loseg-financiranja/#google_vignette
  10. Organisation for Economic Co-operation and Development, & European Union. (2022). Health at a glance: Europe 2022: State of health in the EU cycle. OECD Publishing. https://doi.org/10.1787/507433b0-en

„Samo arhiva“ u plamenu: je li doista „nije ugroženo funkcioniranje Porezne uprave“?

Porezna uprava tvrdi da požar arhive u Vjesniku nije poremetio rad jer su izgorjeli „riješeni, a ne aktivni predmeti“ i postoji elektronička evidencija

Autor: Josip Tomašković

Tvrdnje koje se analiziraju

  • „Požar u Vjesnikovu neboderu nije ugrozio funkcioniranje Porezne uprave, s obzirom na to da su u njemu bili uskladišteni dokumenti o riješenim, a ne o aktivnim predmetima“, priopćila je Porezna uprava Ministarstva financija na upit Hine, prenose Index i drugi mediji
  • „Izgorjeli su spisi o završenim predmetima“, navodi se pozivom na Poreznu upravu.
  • Na 7., 8., 9. i 10. katu Vjesnika nalazila se arhiva Porezne uprave; zgrada je bila „prepuna arhivske građe, opreme i papira“

Ovaj članak  iznose navedene tvrdnje, objavljene 18.11.2025., iz sljedećih medija:

  • iz Slobodne Dalmacije (2)
  • iz Indexa  (1)
  • iz Dnevnik.hr (16)
  • iz Večernjeg lista (4)
  • iz Dubrovačkog dnevnika (15)
  • iz HRT Vijesti  (3)
  • iz Poslovnog dnevnika (5)

Implicitna tvrdnja / poruka koju provjeravamo

Iz kombinacije navoda proizlazi poruka da požar nije ozbiljan problem za rad Porezne uprave jer su izgorjeli „stari“, riješeni predmeti i postoji elektronička dokumentacija – odnosno da gubitak te arhive nije osobito bitan za funkcioniranje sustava.

Područje analize

Analiza obuhvaća četiri razine:

  1. Faktografiju događaja – što je potvrđeno o opsegu požara i vrsti dokumentacije koja je izgorjela. (1) (5)
  2. Pravni i arhivski okvir – što hrvatski propisi kažu o arhivskom gradivu, rokovima čuvanja i odgovornosti za njegovu zaštitu. (6) (10)
  3. Tvrdnju da „nije ugroženo funkcioniranje“ – u užem (operativnom) i širem (institucionalna memorija, nadzor, prava građana) smislu.
  4. Značenje gubitka „starih predmeta“ – može li se takav gubitak smatrati „nebitnim“, osobito u kontekstu poreznih postupaka, zastare i vladavine prava. (11) (14)

Ključni pojmovi:

  • Arhivsko gradivo: javno dokumentarno i arhivsko gradivo od interesa za RH, s osobitom zaštitom i posebnim pravilima čuvanja i izlučivanja. (6) (7)
  • Dokumentarno gradivo izvan arhiva: radni i spisovni materijal koji stvaraju tijela državne uprave, s propisanim rokovima čuvanja i procedurama uništavanja. (8) (10)
  • Funkcioniranje Porezne uprave: ovdje prije svega operativna sposobnost redovnog rada (obračun i naplata poreza, podnošenje prijava, izdavanje rješenja), a ne nužno širina dokaznih resursa ili povijesna dokumentacija.

Analiza

1) Što pouzdano znamo o požaru i arhivi?

Sve dostupne vijesti – HRT, Slobodna Dalmacija, Večernji list, Poslovni dnevnik i Index – oslanjaju se na iste izvore: priopćenja Ministarstva prostornog uređenja i Porezne uprave te izjave dužnosnika na licu mjesta. (1) (5)

Konzistentno se navodi:

  • da je dio Vjesnikovog nebodera korišten za smještaj arhive nekoliko ministarstava, uključujući Poreznu upravu
  • da je Porezna uprava koristila 7.–10. kat za svoju arhivu
  • da su, prema izjavi Porezne, izgorjeli spisi „o završenim predmetima“, odnosno o predmetima koji nisu aktivni. (2) (5)

Nijedan od ovih izvještaja ne sadrži:

  • popis vrsta predmeta (npr. porez na dohodak, PDV, porez na dobit, postupci nadzora)
  • vremenski raspon (koje godine, koliko unatrag)
  • razradu je li riječ o dokumentima s trajnim rokom čuvanja ili o spisima čiji je rok istekao
  • podatke o tome postoje li za SVE te spise digitalne ili mikrofilmirane preslike.

Dakle, činjenična jezgra – da je doista gorjela arhiva Porezne uprave i da su uništeni papiri o „riješenim predmetima“ – temelji se isključivo na informacijama Porezne uprave, ali je prenose više neovisnih medija, bez kontra-izjava. (2) (5) Za ozbiljniji sud o razmjerima štete nedostaju ključni podaci: godina nastanka predmeta, vrste postupaka, odnos „papir vs. digitalno“ i eventualne ranije procjene rizika za tu arhivu.

2) Pravni i arhivski okvir: što znači „arhivsko gradivo“ i „riješeni predmet“

Zakon o arhivskom gradivu i arhivima propisuje da je arhivsko gradivo od interesa za RH i uživa osobitu zaštitu. Njime se uređuju zaštita, obrada, dostupnost i korištenje gradiva te obveze stvaratelja i imatelja – među njima i tijela državne uprave. (6) (7) Pravilnik o upravljanju dokumentarnim gradivom izvan arhiva definira kako javnopravna tijela organiziraju spise, određuju rokove čuvanja po kategorijama te kada i kako smiju izlučiti gradivo (uništiti ga) uz suglasnost nadležnog arhiva. (8) (10)

U praksi to znači:

  • „Riješen predmet“ nije isto što i nepotrebna dokumentacija. Spis se smatra zaključenim, ali mu se tek tada počinje računati rok čuvanja, često u trajanju od više godina, a za dio gradiva i trajno. (10) (13)
  • Za porezne predmete, Opći porezni zakon predviđa jedinstveni šestogodišnji rok zastare prava na utvrđivanje porezne obveze i naplate, računajući od isteka godine u kojoj je obveza nastala. (11) (12)
  • Rokovi čuvanja računovodstvene i porezne dokumentacije u praksi su, prema stručnim tumačenjima, najčešće 10 i više godina, upravo da bi se pokrilo razdoblje zastare i dodatne revizijske potrebe. (13) (14)

Dakle, „arhivsko gradivo“ i „riješeni predmeti“ u kontekstu Porezne uprave vrlo vjerojatno obuhvaćaju:

  • spise za koje još nije istekao rok zastare porezne obveze
  • spise koji imaju trajan ili vrlo dug rok čuvanja zbog mogućih sudskih postupaka, kaznenih istraga, revizija ili povijesne vrijednosti
  • dokumente koji, iako nisu potrebni za svakodnevni rad šaltera, ostaju pravno i dokazno relevantni

To izravno dovodi u pitanje interpretaciju da je riječ o nečemu „sporednom“ ili „nebitnom“, makar se formalno radi o „završenim“ predmetima.

3) Tvrdnja „nije ugroženo funkcioniranje Porezne“: u užem i širem smislu

Priopćenje Porezne uprave fokusirano je na operativni aspekt: mogućnost da nastavi obavljati svakodnevne poslove. U tom kontekstu navode dvije ključne činjenice:

  1. da su izgorjeli papiri „riješenih, a ne aktivnih predmeta“
  2. da Porezna uprava „od 2018. godine predmete vodi i u elektroničkom obliku“ (1) (2)

Ove tvrdnje treba staviti u okvir Uredbe o uredskom poslovanju. Ta uredba propisuje da javnopravna tijela poslove vode kroz informacijske sustave uredskog poslovanja i da se službeno dopisivanje treba obavljati primarno elektroničkim putem. (8) (9)

U prijevodu:

  • već godinama postoji obveza elektroničkog vođenja spisa i razmjene dokumenata;
  • Porezna, kao centralno porezno tijelo, u takvom sustavu u pravilu drži aktualne predmete i ključne podatke;
  • papirnati spisi u arhivi služe kao izvornik ili dopuna – važna, ali ne nužno presudna za svakodnevni rad.

Nigdje se ne navodi da su IT sustavi Porezne uprave stradali. Iz dostupnih informacija nema indikacija da su porezne prijave, ePorezna, sustavi naplate ili drugi ključni servisi bili prekinuti. (1) (3)

U tom užem, operativnom smislu, tvrdnja da „funkcioniranje Porezne uprave nije ugroženo“ djeluje uvjerljivo:

  • aktualni postupci i komunikacija s poreznim obveznicima odvijaju se preko informacijskih sustava;
  • gubitak arhive riješenih predmeta ne sprječava Poreznu da danas obračuna porez, provodi nadzor ili izdaje nova rješenja.

No, problem nastaje ako se „funkcioniranje“ shvati u širem smislu:

  • mogućnost da se stari predmeti ponovno otvore (npr. zbog kaznenih istraga, revizije, ustavnih tužbi)
  • mogućnost da Porezna i druga tijela (DORH, USKOK, sudovi, Državna revizija) rekonstruiraju postupanje u osjetljivim slučajevima
  • institucionalna memorija i povijesna dokumentacija o poreznoj politici i praksi

U tom širem smislu:

  • gubitak izvornika (papirnatih spisa, priloga, bilješki) može značajno oslabiti dokaznu poziciju države ili građana u budućim sporovima;
  • digitalni zapisi, ako postoje, možda ne obuhvaćaju sve priloge (npr. originalne ugovore, rješenja drugih tijela, interne bilješke) ili nisu propisno ovjereni;
  • nije poznato je li cjelokupno starije gradivo (prije pune digitalizacije) u cijelosti skenirano.

Dakle, iako je tvrdnja o neugroženom svakodnevnom radu Porezne uglavnom utemeljena, ona ne govori ništa o gubitku dokaznih i povijesnih kapaciteta institucije.

4) Je li „nije bitno što su izgorjeli stari predmeti“ održiva tvrdnja?

Formalno, Porezna uprava nigdje eksplicitno ne kaže da „nije bitno“ – ali se takva poruka jasno sugerira kombinacijom tri elementa:

  • naglasak na tome da je riječ o „arhivskoj građi“;
  • isticanje da su u pitanju „riješeni, a ne aktivni predmeti“;
  • smirujuća poruka da „nije ugroženo funkcioniranje“ zahvaljujući elektroničkom vođenju predmeta. (1) (2) (4) (5)

Kada se to usporedi s pravnim i arhivskim standardima, takva implicitna relativizacija gubitka arhive nije održiva:

  • Arhivsko gradivo nije „smeće“
  • Zakon izričito kaže da je arhivsko gradivo od posebnog interesa za RH i uživa osobitu zaštitu. (6) (7) Gubitak takvog gradiva, čak i ako je riječ o „riješenim predmetima“, predstavlja ozbiljan incident, a ne banalnu štetu.
  • Zastara je duga, a odgovornost šira od Porezne
  • Opći porezni zakon predviđa šestogodišnji rok zastare prava na utvrđivanje porezne obveze i naplate, a u složenim slučajevima (npr. međunarodne transakcije, povezane osobe) nadzori se mogu provoditi upravo za starija razdoblja. (11) (12)
  • Osim toga, porezni spisi često su relevantni i za kazneni progon, građanske parnice, upravne sporove i revizije – i nakon isteka porezne zastare.
  • Digitalno nije automatski adekvatna zamjena
  • Uredba o uredskom poslovanju i pravilnici o dokumentarnom gradivu potiču digitalizaciju, ali i naglašavaju obvezu osiguranja čitljivosti i vjerodostojnosti podataka tijekom cijelog roka čuvanja. (8) (10) (14)

Pritom nije javno poznato:

  • jesu li svi „stari predmeti“ koji su izgorjeli u potpunosti digitalizirani?
  • jesu li digitalne kopije pravno jednako jake kao izvornici u svim potencijalnim sporovima?
  • je li prošla procedura izlučivanja gradiva (uz suglasnost nadležnog arhiva) za ono što je eventualno smjelo biti uništeno? (8) (10)

Demokratski i povijesni aspekt

Arhive poreznih i drugih financijskih predmeta služe i kao resurs za nadzor nad državom: novinari, istraživači, povjesničari i nevladine organizacije koriste takvo gradivo za analizu prakse oporezivanja, eventualnih pogodovanja i nepravilnosti. (6) (7)

Njihov fizički nestanak – bez jasnog i javno dokumentiranog plana digitalnog očuvanja – objektivno smanjuje transparentnost.

Sve to upućuje na zaključak:

  • operativno, Porezna može nastaviti raditi i bez dijela papirnate arhive, osobito ako su aktivni predmeti i IT sustavi neoštećeni;
  • institucionalno i demokratski, gubitak arhivskog gradiva jest ozbiljan i nije ga moguće bez ostatka svesti na „nije bitno, sve je ionako u kompjuteru“.

Zaključak

Primarna tvrdnja iz članka Indexa (preuzeta od Hine) – da požar arhive Porezne uprave u Vjesniku nije ugrozio funkcioniranje Porezne uprave jer su izgorjeli spisi „riješenih, a ne aktivnih predmeta“, a predmeti se od 2018. vode i elektronički – u užem, operativnom smislu je uglavnom točna. Nema indicija da je svakodnevni rad Porezne uprave bio prekinut, a pravni okvir doista potiče elektroničko vođenje spisa. (1) (3) (8) (11)

Međutim, implicitna poruka da je gubitak „starih“, arhiviranih predmeta time nebitan nije u skladu s arhivskim i poreznim propisima: arhivsko gradivo uživa posebnu zaštitu, rokovi čuvanja su dugi, a takvi spisi imaju trajnu dokaznu, pravnu i povijesnu vrijednost. (6) (7) (10) (14). Tvrdnja da požar nije ugrozio svakodnevno funkcioniranje Porezne uprave utemeljena je na dostupnim podacima i zakonskom okviru digitalizacije, ali istovremeno podcjenjuje ozbiljnost gubitka arhivskog gradiva i ne daje potpunu sliku dugoročnih posljedica po prava građana, dokazne kapacitete države i institucionalnu memoriju. Time ovom članku možemo dati ocjenu ,,većinski točno”.

Vidi:

  1. Index Vijesti. U Vjesniku je bila arhiva Porezne. „Tu su bili riješeni, a ne aktivni predmeti“. 18.11.2025. Dostupno na: https://www.index.hr/vijesti/clanak/u-vjesniku-je-bila-arhiva-porezne-nije-ugrozeno-funkcioniranje/2731821.aspx
  2. Slobodna Dalmacija / Hina. Požar u Vjesniku: gorjela i arhiva Porezne uprave, tamo su skladištili dokumente; poznato je li ugroženo funkcioniranje. 18.11.2025. Dostupno na: https://slobodnadalmacija.hr/vijesti/hrvatska/pozar-u-vjesniku-gorjela-i-arhiva-porezne-uprave-tamo-su-skladistili-dokumente-poznato-je-li-ugrozeno-funkcioniranje-1518676 slobodnadalmacija.hr
  3. HRT Vijesti / Hina. Požarom zahvaćene arhive Porezne uprave i Ministarstva graditeljstva. 18.11.2025. Dostupno na: https://vijesti.hrt.hr/hrvatska/u-vjesniku-izgorjela-arhiva-ministarstva-graditeljstva-i-drzavne-imovine-12433167
  4. Večernji list. Simbol hrvatskog novinarstva život je počeo u poplavi, završio u požaru. 18.11.2025. Dostupno na: https://www.vecernji.hr/zagreb/simbol-hrvatskog-novinarstva-zivot-je-poceo-u-poplavi-zavrsio-u-pozaru-1908770
  5. Poslovni dnevnik. Tko je vlasnik Vjesnika? Gorjela i arhiva Porezne, rušenje realnije od obnove. 18.11.2025. Dostupno na: https://www.poslovni.hr/hrvatska/gorjela-arhiva-porezne-rusenje-realnije-od-obnove-4511904
  6. Narodne novine. Zakon o arhivskom gradivu i arhivima (NN 61/18, 98/19, 114/22, 36/24). Dostupno na: https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2018_07_61_1265.html 
  7. Hrvatski državni arhiv. Arhivski propisi. Dostupno na: http://www.arhiv.hr/Arhivska-sluzba/Arhivski-propisi 
  8. Narodne novine. Uredba o uredskom poslovanju (NN 75/21). Dostupno na: https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2021_07_75_1415.html
  9. Ministarstvo pravosuđa i uprave. Uredsko poslovanje – informacije o primjeni Uredbe o uredskom poslovanju. Dostupno na: https://mpudt.gov.hr/o-ministarstvu/ustrojstvo-6300/uprava-za-politicki-sustav-i-opcu-upravu/uredsko-poslovanje-26231/26231
  10. Narodne novine. Pravilnik o upravljanju dokumentarnim gradivom izvan arhiva (NN 105/20). Dostupno na: https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/full/2020_09_105_1963.html 
  11. Narodne novine / Zakon.hr. Opći porezni zakon (važeći tekst). Dostupno na: https://www.zakon.hr/z/100/opci-porezni-zakon 
  12. Edusinfo. Tumačenje prijelaznih odredbi novog Općeg poreznog zakona. 22.09.2021. Dostupno na: https://www.edusinfo.hr/aktualno/u-sredistu/47478
  13. RIF. Pregled rokova i način čuvanja poslovne dokumentacije. 18.06.2023. Dostupno na: https://www.rif.hr/pregled-rokova-i-nacin-cuvanja-poslovne-dokumentacije-4 
  14. Porezna uprava RH. Čuvanje dokumentacije za utvrđivanje i plaćanje poreza – mišljenje. Dostupno na:https://porezna-uprava.gov.hr/Misljenja/Detaljno/597
  15. Dubrovački dnevnik. Tko je zapravo vlasnik zgrade Vjesnika i kakva joj je budućnost? 18.11.2025. Dostupno na: https://dubrovackidnevnik.net.hr/vijesti/hrvatska/tko-je-zapravo-vlasnik-zgrade-vjesnika-i-kakva-joj-je-buducnost
  16. Dnevnik.hr. Požar u Vjesnikovu neboderu nije ugrozio funkcioniranje Porezne uprave. 18.11.2025. Dostupno na: https://dnevnik.hr/vijesti/hrvatska/pozar-u-vjesnikovu-neboderu-nije-ugrozio-funkcioniranje-porezne-uprave—946965.html

Caveat emptor: Je li Crni petak u Hrvatskoj poput Crnog petka u ostatku Europske unije?

Crni petak u Hrvatskoj svake godine otvara isto pitanje: je li riječ o stvarnim popustima ili samo dobro upakiranom prividu sniženja? Povijest, mitovi i suvremene prakse otkrivaju puno složeniju priču nego što se čini.

Crni petak

Crni petak je izvorno trgovačka praksa iz SAD-a pri kojoj ne na prvi petak nakon Dana zahvalnosti organiziraju velika i masovna sniženja svih vrsta proizvoda. Nakon 2000. godine praksa Crnog petka postepeno se proširila preko granica SAD-a i sad je redovita u više od polovice država svijeta pa tako i u državama članicama Europske unije. On se odvija i u Hrvatskoj. Svake godine u vrijeme Crnog petka pojave se slutnje, indicije i sumnje u njegovu stvarnost u Hrvatskoj u odnosu na ostatak EU i svijeta.

Povijest Crnog petka

Oko Crnog petka kruže mitovi i lažne informacije. Povremeno se pojavljuje internetska tvrdnja da su trgovci robljem na „Crni petak“ (engl. “Black Friday”) navodno prodavali robove s popustima 1904. godine (Chris Balie, Facebook, 2018.). Nijedan povjesničar, arhiv, ni dokument tog doba to ne potvrđuje. Izraz se u značenju kupovine pojavljuje tek 100 godina nakon ukidanja ropstva. (1), (2) Stvarna povijest Crnog petka nema nikakve veze s rasprodajom robova nego s odnosima na tržištima i s prelaskom kompanija iz „crvenog“ (gubitak) u „crno“ (ostvarivanje dobitka). (3), (4), (5) Ipak, ta tržišna pojava možda ima veze sa stvarnom zavjerom.

„Dana 24. rujna 1869. u Sjedinjenim Državama izbila je panika oko zlata, što je izazvalo financijsku krizu. Panika, koja je postala poznata kao Crni petak, bila je rezultat zavjere između dva investitora, Jaya Goulda, kojem se kasnije pridružio njegov partner James Fisk, i Abela Corbina, sitnog špekulanta koji se oženio Virginijom (Jennie) Grant, mlađom sestrom predsjednika Ulyssesa S. Granta. Osnovali su Zlatni prsten kako bi kontrolirali tržište zlata i podigli cijenu metala na njujorškoj burzi zlata. Skandal se dogodio tijekom Grantovog predsjedništva. Ministar financija, George S. Boutwell, imao je politiku prodaje trezorskog zlata u dvotjednim intervalima za amortizacijski fond za otplatu državnog duga. Uz druge, nestandardne prodaje zlata, ova infuzija gotovine djelovala je na stabilizaciju dolara. Gospodarstvo je prošlo kroz ogromne previranja tijekom Građanskog rata 1861. – 1865. i još nije bilo u potpunosti obnovljeno.

Gould, nadajući se da će iskoristiti Corbinov odnos sa svojim šogorom, predsjednikom Grantom, nagovorio je Corbina da ga upozna s Grantom. Gould i Fisk nadali su se da će im prijateljstvo s predsjednikom pružiti povjerljive informacije o vladinoj politici zlata – pa čak i spriječiti prodaju zlata – i time manipulirati tržištem. To nije uspjelo, jer ih je vlada spriječila, ali je rezultiralo skandalom koji je potkopao i kredibilitet Grantovog predsjedništva i nacionalno gospodarstvo. Gould i Fisk iskoristili su svoje osobne nastupe s Grantom kako bi stekli kredibilitet na Wall Streetu, uz korištenje svojih insajderskih informacija.

Tijekom prvog tjedna rujna, Grantov ministar financija George S. Boutwell primio je pismo od Granta. U njemu mu je rečeno da će prodaja zlata biti štetna za zapadne poljoprivrednike, ideju koju su usadili Gould i Fisk. Boutwell je poništio vlastiti nalog o prodaji velike količine zlata, obustavivši nestandardnu ​​prodaju zlata trezora do kraja mjeseca. Istovremeno, Gould, kojem se sada pridružio Fisk, nastavio je kupovati zlato putem njujorške Zlatne sobe, podižući cijenu zlata. Nakon što je saznao za prirodu njihove sheme, Grant je prvo rekao Corbinu da se riješi svojih zlatnih zaliha prije nego što je 24. rujna naredio ispuštanje 4 milijuna dolara državnog zlata. Grantov potez odmah je snizio cijenu zlata, uništivši utjecaj Zlatnog prstena na tržištu. Uslijedila je panika na Wall Streetu i zemlja je prošla kroz mjesece ekonomskih previranja, iako je nacionalna depresija izbjegnuta. Gould i Fisk angažirali su najbolju dostupnu obranu. Favorizirani od strane sudaca Tweed Ringa, zavjerenički partneri izbjegli su kazneni progon. Vladina istraga iz 1870., koju je vodio kolega republikanac James A. Garfield, oslobodila je Granta svake nezakonite umiješanosti u zavjeru.“ (3)

Suvremena uporaba izraza Crni petak novijeg je datuma i zaista ima veze sa sniženjima raznih proizvoda.

„Najranija poznata upotreba izraza Crni petak za dan nakon Dana zahvalnosti dogodila se u časopisu Factory Management and Maintenance za studeni 1951., a zatim ponovno 1952. Ovdje se odnosio na praksu radnika da se javljaju na bolovanje dan nakon Dana zahvalnosti kako bi imali četverodnevni vikend. Međutim, čini se da se ova upotreba nije primila. Otprilike u isto vrijeme, izrazi Crni petak i Crna subota počeli su se koristiti u policiji u Philadelphiji i Rochesteru kako bi opisali gužve i prometne gužve koje su pratile početak božićne sezone kupovine. Godine 1961. grad i trgovci Philadelphije pokušali su poboljšati uvjete, a stručnjak za odnose s javnošću preporučio je preimenovanje dana u Veliki petak i Velika subota, ali ti su izrazi brzo zaboravljeni.

Upotreba izraza širila se polako, prvi put se pojavljujući u The New York Timesu 29. studenog 1975., u kojem se još uvijek odnosi posebno na najprometniji dan u godini s najvećom količinom kupovine i prometa u Philadelphiji. Iako je ubrzo postao rašireniji, The Philadelphia Inquirer je 1985. izvijestio da trgovci u Cincinnatiju i Los Angelesu još uvijek nisu bili svjesni tog izraza.“ (4)

Sadašnjost Crnog petka u Hrvatskoj i ostatku Europske unije

Od 2008. Crni petak se počeo pojavljivati kao dan sniženja izvan SAD-a (Kanada, Meksiko, EU itd.). Ponegdje su sniženja rastegnuta s prvog petka nakon Dana Zahvalnosti na cijeli tjedan koji je tako postao Crni tjedan. Između 50 i 60% država svijeta danas sudjeluje u Crnom petku (nazivi variraju, ali su prakse skoro identične). (6)

„Jedno objašnjenje za širenje Crnog petka je globalizacija, paralelna s porastom društvenih mreža od kasnih dvadesetih godina. Današnji potrošači, posebno kupci generacije Z, odmah su svjesni što je u trendu u bilo kojem trenutku, bilo gdje na Zemlji.“ (6)

Prosječna sniženja na Crni petak u SAD-u i u EU su između 20 i 50%, a najčešće 28 do 38%. Sniženja u Hrvatskoj barem prema istaknutim sniženim cijenama uglavnom prate taj trend. No, u Hrvatskoj se pojavljuju i radikalna sniženja koja su od 50 do 80%. (7)

Ovdje se često rabi izraz „SNIŽENJE do 50%“ pri čemu je lingvistički trik u riječi „do“. Čak i ako je cijena i samo jednog proizvoda snižena za 50% dok je prosjek sniženja zamislimo 15% još uvijek je istina da je „sniženje do 50%“ iako to vrijedi za samo jedan proizvod. No, prosječno sniženje sugerira da se ovdje radi u najmanju ruku o prešućivanju potpune istine. Uz lingvistički trik uporabom riječi „do“ postoji i grafički, tj. dizajnerski trik pri čemu je riječ „do“ često tiskana vrlo malom veličinom slova, a postotak vrlo velikom veličinom.

Uz radikalna sniženja postoje i klasični modeli lažnih sniženja. Iako neki proizvodi (pogotovo obuća i odjeća jer brzo ulaze i izlaze iz mode pa ih proizvođači rasprodaju) mogu biti zaista toliko sniženi, ipak su takva sniženja često lažno oglašavanje, tj. manipuliranje s cijenom, točnije s popustom. Trik je opće poznat. Cijena se postepeno neopravdano podiže prije sniženja (ili Crnog Petka) npr. s 50 eura do 90 eura, a zatim se za vrijeme sniženja oglasi kako je na djelu sniženje od 30%, tj. s 90 na 60 eura, a to je de facto više od početne cijene. (8)

U Hrvatskoj postoje konstantne sumnje na lažna sniženja usprkos sve strožoj regulaciji tih trgovačkih praksi (bilo da se radi o izvanrednim ili cikličkim sniženjima kao što je Crni petak). (9) Osobni utisci pojedinačnih kupaca se razlikuju, ali svakako se svake godine pojavljuju oni koji ukazuju na to kako je Crni petak u Hrvatskoj neka vrsta obmane jer sniženja nisu niti blizu prosjeku u EU ili SAD-u. (10), (11), (12)

„Mnogi su kritizirali neznatne popuste, jedan je korisnik napisao: “Doslovno skoro ništa, 8% popusta na tablet….”, što sugerira da nije bio oduševljen popustima. Drugi korisnik je bio još oštriji, izjavivši: “Kod nas je Black Friday mamac za budale.” Treći je napisao: “Meni je taj Black Friday kao i svaki običan dan, nema velike razlike.” “Ne. Jučer prošao cijeli City Center i na kraju kupio samo kapu koja i nije bila na akciji… Većina stvari koje sam htio nisu ni bile na akciji, a poneke su bile na tako niskom popustu da nema smisla kupiti”, požalio se još jedan korisnik.“ (9)

Na razini EU više od 50% kupaca misli da se pri sniženjima radi o lažnim sniženjima. (13)

Prema istraživanju koje je predstavila hrvatska zastupnica u Europskom parlamentu Biljana Borzan u 2024., 72 % građana izjavilo je da je naišlo na “lažno sniženje”. (14) U novijim izjavama (2025.) Borzan kaže da ih je — po onome što su potrošači prijavljivali — 94,4 % naišlo na lažna sniženja. (15) Iz izvješća za cijelu EU (gdje je i Hrvatska), na online prodaji, oko jedna četvrtina popusta tijekom Black Friday-a (25%) bila je lažna ili neusklađena sa zakonima o referentnoj cijeni. (16)

No, ne postoji javno dostupan kontinuirani “ranking’” zemalja po postotku lažnih sniženja – statistike dolaze iz pojedinih kampanja (poput Black Friday sweepa), istraživanja potrošača, i izvješća udruženja potrošača. Stoga, usprkos slutnjama (intervjuirani potrošači) i parcijalnim istraživanjima tržišta (kako tvrdi Borzan) ne možemo tvrditi da postoje razlike u vrsti, a ne u stupnju između RH, EU i SAD-a.  Kontrole i “sweeps” tipično obuhvaćaju dio (online) trgovine, ne sve, pa rezultati ne predstavljaju nužno cijelo tržište. Državni i nacionalni izvori rijetko objavljuju redovite, ažurirane statistike o prekršajima, ali, često su to pojedinačne objave, preporuke, priopćenja. “Lažno sniženje” se manifestira raznoliko: od podizanja cijene prije popusta, preko nejasnog prikaza referentne cijene, do netransparentnog dodatnog troška — zbog toga praćenje i kvantificiranje zahtijeva sustavan monitoring kojeg uglavnom nema.

Zaključak

Zaključno možemo samo reći kako je vjerojatno točno da je Crni petak u Hrvatskoj poput onog u SAD-u i EU. Sličnosti su veće nego razlike. Sličnosti se svode na to da se Crni petak zaista odvija i da postoje sniženja. Razlike se svode na to da postotak sniženja vjerojatno prosječno nije jednak prosjeku sniženja u SAD-u i u ostatku EU, iako nije daleko i da u Hrvatskoj vjerojatno ima nešto više lažnih sniženja nego u EU i SAD-u. Ovdje svakako treba reći da su kupci u ostatku EU i SAD-u puno informiraniji o cijenama (i drugim svojstvima) proizvoda i da ih je puno teže prevariti cjenovnim trikovima, neistinama, lažima i prijevarama pa su samim time i ipak nešto odgovorniji. U Hrvatskoj se tek razvijaju organizirane skupine kupaca koje pokazuju viši stupanj znanja i informiranosti o proizvodima pa su samim time i odgovorniji.

Izvori

(1) Wazer, C. (2024) „Everyone Calls the Day After Thanksgiving ‘Black Friday.’ Why?“, Snopes, URL.

(2) Curet, M. (2021) „Black Friday did not originate with the sale of enslaved people“, PolitiFact, URL, Tomičić, L. (2024) „„Crni petak“ nije dobio naziv po danu kada su se prodavali robovi po sniženoj cijeni“, Točno tako, URL.

(3) N.N. (2025) „Black Friday (1869)“, Wikipedia, URL.

(4) N.N. (2025) „Black Friday (shopping)“, Wikipedia, URL.

(5) N.N. (2023) „Zašto se zove baš Crni Petak?“, Index, URL.

(6) Bird, J. (2023) „‘Le Black Friday’: How An American Tradition Spread Around The World“, URL.

(7) N.N. (2025) „What is the average discount offered on Black Friday?“, Red Stag Fulfillment, URL.

(8) Martinović, M., Eterović, P. (2016) „Etički problemi vezani uz čimbenike marketinškog spleta“, u: Jalšenjak, B., Krkač, K. (2016) Poslovna etika, korporacijska društvena odgovornost i održivost, Zagreb: MATE d.o.o., str. 415-448.

(9) N.N. (2024) „”Kod nas je to obična prevara”: Hrvati dijele što su kupili za Crni petak“, Index, URL.

(10) Gupta, A. (2023) „Deceptive advertising, regulation and naive consumers“, International Journal of Industrial Organization, Volume 91, 103026, ISSN 0167-7187, https://doi.org/10.1016/j.ijindorg.2023.103026, URL.

(11) Keller, A., Vogelsang, M., Totzek, D. (2022) „How displaying price discounts can mitigate negative customer reactions to dynamic pricing“, Journal of Business Research, Volume 148, Pages 277-291,

ISSN 0148-2963, https://doi.org/10.1016/j.jbusres.2022.04.027, URL.

(12) Boush, D. M., Friestad, M., Wright, P. (2009) Deception In The Marketplace. The Psychology of Deceptive Persuasion and Consumer Self-Protection, Oxford: Routledge.

(13) YouGov (2024) „Deceptive deals or real savings? 51% of consumers say brands regularly float fake discounts“, URL.

(14) HINA Portal.hr (2024) „Borzan: Gotovo tri četvrtine građana naišlo na lažna sezonska sniženja“, Portal.hr, URL.

(15) HINA/AMŠ (2025) „Borzan: Gotovo 95 posto građana je naišlo na lažna sniženja“, HRT, URL.

(16) European Commission (2025) Sweeps, URL.

‘Kamate su “isparile”, Grad je “zaboravio”: što zapravo znamo o Kerumovu dugu i drugim sporovima u Splitu?’

Više je teških tvrdnji izrečeno o dugu tvrtke Lora produkt prema Gradu Splitu, zastari kamata i „pogodovanju“; pravni okvir i dostupni dokumenti pokazuju da dio narativa ostaje nedokazan, a dio moguć — ali ne i potkrijepljen konkretnim brojkama.

Autor: Josip Tomašković

Tvrdnje koje se analiziraju

Primarne tvrdnje (iz Slobodne Dalmacije, 12. 11. 2025.) (1)

  1. „Kako je Grad Split ‘zaboravio’ na Kerumov dug za stambeni kompleks u Lori? Kad su se sjetili, kamate su već zastarjele!“
  2. Na tematskoj sjednici Gradskog vijeća 3. rujna 2025. izrečena je optužba da je gradski pročelnik pogodovao tvrtki Lora produkt Željka Keruma.
  3. Grad Split je „pet godina spavao“ oko naplate, pa je zato došlo do zastare kamata. 
  4. Porez na nekretnine u Splitu ide s 1,99 €/m² na 5 €/m²“ — najava uoči sjednice, uz tvrdnju da će to „izbrisati mnoge male iznajmljivače“. 

Područje analize

Ovdje se razmatra pravni okvir komunalnog doprinosa i zastare potraživanja, status i dokazivost konkretnog duga (glavnica i kamate), te medijska interpretacija („zaborav“, „isparile kamate“, „pogodovanje“). Pritom su ključni Zakon o komunalnom gospodarstvu i Zakon o obveznim odnosima (opći i posebni rokovi zastare), kao i službene ili vjerodostojne objave koje potvrđuju datume dospijeća, eventualne prekide zastare i procesne radnje Grada. (1), (3), (7), (9), (12), (15).

Zašto je važno? Tvrdnje impliciraju financijski gubitak za proračun Grada Splita i mogući propust u službama koje upravljaju javnim potraživanjima; to je tema od javnog interesa. Analiza će se voditi kroz četiri kuta:

  1. Pravni okvir: što zakon kaže o komunalnom doprinosu i zastari (glavnica vs. kamate, prekid/prekoračenje rokova). (1), (3), (12), (15)
  2. Faktografija slučaja Lora produkt: što u članku jest, a što nije dokumentirano (iznosi, datumi, radnje Grada).
  3. Retorika i moguće manipulacije: „zaborav“, „isparile kamate“, „pogodovanje“.
  4. Sekundarna tvrdnja o porezu na nekretnine: stvarni raspon po zakonu i što znači lokalna odluka. (4), (7), (11), (14)

Analiza

1) Pravni okvir: komunalni doprinos, kamate i zastara

Komunalni doprinos je uređen Zakonom o komunalnom gospodarstvu; njime se definiraju plaćanje doprinosa i nadležna rješenja jedinica lokalne samouprave. (1) U pravilu, visinu i zoniranje propisuje gradskom odlukom predstavničko tijelo; za Split postoje odluke i izmjene kroz službene glasnike (npr., 2010. izmjene visine doprinosa). (1), (5), (6), (10) Zakon predviđa i specifične izuzetke (npr. kod uklanjanja i građenja jednake ili manje volumetrije), no u ovoj provjeri to je sporedno osim ako bi utjecalo na postojanje obveze Lora produkta uopće. (8)

Zastara: Opći okvir daje Zakon o obveznim odnosima — opći rok je 5 godina (a za neka međusobna trgovačka potraživanja 3 godine). (2), (9), (13), (17) Za komunalne naknade/doprinose postoji važna nijansa: ovrha na temelju izvršnog rješenja i upravnog postupka vuče posebna pravila o zastari prava na izvršenje; u protivnom se primjenjuje opći režim iz ZOO-a. (12), (15) Prekid zastare nastupa npr. podnošenjem tužbe, priznanjem duga ili djelomičnim plaćanjem; tada rok teče iznova. (2), (12), (15)

Zaključak ove točke: pravno je moguće da kamate zastare, pogotovo ako nije bilo radnji Grada koje bi prekidale rok. No, za potvrdu u konkretnom predmetu trebaju datumi dospijeća, dokaz o (ne)poduzimanju radnji i status rješenja/ovrhe — toga u članku nema u brojkama i dokumentima. 

2) Što je konkretno dokazano u tekstu o Lora produktu?

Iz članka proizlazi da se radi o dugu Lora produkta (tvrtka Željka Keruma) prema Gradu Splitu po osnovi neplaćenog komunalnog doprinosa za stambeni kompleks u Lori te da je na sjednici 3. rujna 2025. izrečena optužba o „pogodovanju“. No, ključne stavke nedostaju:

  • Nema iznosa glavnice i kamata, ni datuma dospijeća i zadnje radnje Grada (npr. opomena, tužba, ovrha, nagodba).
  • Nema skena/oznaka rješenja (izvršnost), pa se ne može utvrditi koji zastarni režim vrijedi (upravni/ovršni ili opći).
  • Nema potvrde prekida zastare (ili izostanka prekida) — što je presudno za bilo kakav zaključak o „isparavanju“ kamata.

Drugim riječima, članak nije pružio dokumentarne dokaze (broj rješenja, datum, iznos, postupovna radnja) koji bi omogućili preciznu provjeru je li doista nastupila zastara kamata i, ako jest, zašto (pasivnost ili procesna pogreška). U tom smislu, izrečena je ozbiljna sumnja, ali ne i dokazana činjenica. (16), (17)

3) Retorika i potencijalne manipulacije

„Grad je ‘zaboravio’“ je vrijednosna ocjena, a ne činjenično utvrđenje; „kamate su već zastarjele“ zvuči kao konačna činjenica bez datuma i akata. U naslovu i uvodu korištene su snažne formulacije („pet godina ‘spavali’“, „isparile kamate“) koje emocionalno sugeriraju nemar i štetu bez istovremene prezentacije dokaza. To je retorička strategija koja može voditi pretjerivanju i cherry-pickingu (naglašavanje dijela duga — kamata — bez konteksta o glavnom potraživanju i procesnim radnjama).

„Pogodovanje“ je teška optužba. Ako dolazi iz vijećničke izjave (politički govor), tada je dužnost redakcije tražiti dokumentarni temelj (npr. spisi, zapisnici, interne upute, odluke), ili barem službeno očitovanje prozvanog odjela/pročelnika. Članak upućuje da je riječ o konstataciji na sjednici (3. rujna 2025.), ali ne prilaže dokumente. Bez toga se radi o navodu, ne o dokazanoj činjenici.

Što nedostaje:

  • vremenska linija (dospijeće → zadnja radnja Grada → trenutak navodne zastare);
  • razlučivanje glavnice i kamata (je li zastara obuhvatila samo kamate, a glavnica i dalje živi?);
  • status eventualne ovrhe/tužbe/nagodbe;
  • relevantni gradski dokumenti ili izvadci iz predmeta.

Bez toga se ne može prijeći s razine političke izjave i medijskog naslova na razinu dokazive činjenice.

4) Sekundarna tvrdnja: „Porez na nekretnine skače na 5 €/m²“

Tvrdnja se pojavila u istom dnevnom kontekstu (današnja sjednica GV-a). Prema Zakonu o lokalnim porezima, zakonski raspon za porez na nekretnine iznosi 0,60–8,00 €/m² godišnje (izmjene iz prosinca 2024.). (4), (7), (11), (14) Stoga je lokalna odluka, unutar tog raspona,  formalno moguća. Najava rasta sa 1,99 €/m² na 5 €/m² spada u dopušteni raspon; je li to doneseno i s kojim obrazloženjem (projekcije prihoda, učinci na iznajmljivače) — pitanje je odluke GV-a i službenog zapisnika/odluke, a ne same vijesti.

Napomena o metodologiji: tvrdnje tipa „izbrisati će mnoge iz unosnog posla“ su prediktivne/ocjenske i zahtijevaju ekonometrijsku/analitičku podlogu (npr. broj iznajmljivača u osjetljivim zonama × razlika poreza × marže). Budući da medijski tekst to ne pruža, takva formulacija ostaje nedokazana (value claim), iako je zakonska osnova raspona točna.

Zaključak

Tvrdnja 1 (naslovna): „Grad je ‘zaboravio’ na Kerumov dug, kamate su zastarjele.“

Ocjena Lažne uzbune: NEODLUČIVO / NEOCJENJIVO.

  • Obrazloženje: pravno je moguće da su kamate zastarjele (postoji opći i posebni zastarni režim, uz mogućnost prekida), ali nedostaju ključni dokazi (iznosi, datumi dospijeća, status rješenja/ovrhe, zadnje radnje Grada) da bismo zaključili da se to doista dogodilo i zbog čijeg propusta. Članak iznosi ozbiljnu sumnju, ali ne nudi dokumentarni dokaz.

Tvrdnja 2: „Pročelnik je pogodovao tvrtki Lora produkt.“ 

Ocjena Lažne uzbune: NEODLUČIVO / NEOCJENJIVO.

  • Obrazloženje: riječ je o političkoj optužbi izrečeno na sjednici; bez spisa, rješenja, e-pošte/akata i službenih očitovanja — tvrdnja nije dokaziva u javno dostupnim izvorima iz članka.

Tvrdnja 3: „Grad je pet godina ‘spavao’.“

Ocjena Lažne uzbune: NEODLUČIVO / NEOCJENJIVO.

  • Obrazloženje: treba vremensku liniju radnji Grada (opomene, tužbe, ovrhe, nagodbe). Članak ne daje datume; bez njih se ne može zaključiti je li postojao prolongirani propust.

Sekundarna tvrdnja 4: „Porez na nekretnine skače na 5 €/m².“

Ocjena Lažne uzbune: TOČNO.

  • Zakon dopušta 0,60–8,00 €/m²; odluka na 5 €/m² je u okviru zakona. No učinci („izbrisati će mnoge“) su nedokazani bez analize.

Prema standardima Lažne uzbune, konačna ocjena tvrdnji iz članka o Lora produktu bila bi ,,većinski netočno”. Ta ocjena proizlazi iz činjenice da ključni empirijski elementi (iznosi, datumi, akti, status ovrhe/tužbe/nagodbe, prekidi zastare) nisu javno predočeni. Bez njih nije moguće točno zaključiti o zastari kamata niti o uzročno-posljedičnoj vezi s navodnim „zaboravom“ ili „pogodovanjem“.

Vidi:

  1. Slobodna Dalmacija. Kako je Grad Split ‘zaboravio’ na Kerumov dug za stambeni kompleks u Lori? Kad su se sjetili, kamate su već zastarjele! (Urukalo V.). 12. 11. 2025.; https://www.slobodnadalmacija.hr/split-i-zupanija/split/kako-je-grad-split-zaboravio-na-kerumov-dug-za-stambeni-kompleks-u-lori-kad-su-se-sjetili-kamate-su-vec-zastarjele-1517112
  2. Narodne novine. Zakon o komunalnom gospodarstvu (NN 68/18 i dr.). Dostupno na: https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2018_07_68_1393.html
  3. Zakon.hr. Zakon o obveznim odnosima (pročišćeni prikaz). Dostupno na: https://www.zakon.hr/z/75/zakon-o-obveznim-odnosima 
  4. Zakon.hr. Zakon o lokalnim porezima – čl. 26. (0,60–8,00 €/m²). Dostupno na: https://www.zakon.hr/z/875/zakon-o-lokalnim-porezima
  5. Split – Službeni glasnik. Odluka o komunalnom doprinosu (izvadak, 2010.). Dostupno na: https://split.hr/DesktopModules/Bring2mind/DMX/API/Entries/Download?language=hr-HR&Command=Core_Download&EntryId=4461&PortalId=0
  6. Legalizacijagradnje.com. Odluka o komunalnom doprinosu – Grad Split (informativni prijepis, 2010.). Dostupno na: http://www.legalizacijagradnje.com/wp-content/uploads/2011/10/ODLUKA_Komunalni_Split.pdf
  7. Narodne novine. Zakon o izmjenama i dopuni Zakona o lokalnim porezima (NN 152/24). Dostupno na: https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2024_12_152_2504.html
  8. Ministarstvo prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine. Objašnjenje odredbi o komunalnom doprinosu (čl. 82. st. 2. ZKG). Dostupno na: https://mpgi.gov.hr/pristup-informacijama-16/zakoni-i-ostali-propisi/upute-objasnjenja-i-misljenja-3987/zakon-o-komunalnom-gospodarstvu/5852
  9. Odvjetnik-strniscak.hr. ZOO – zastara: opći rok 5 godina; trgovačka 3 godine (pregled). Dostupno na: https://www.odvjetnik-strniscak.hr/odvjetnik/zakon-o-obveznim-odnosima-zastara/
  10. Scribd. „Nova Odluka o komunalnom doprinosu“ – prijedlog (informativno). Dostupno na: https://www.scribd.com/document/622547600/NOVA-ODLUKA-O-KOM-DOPRINOSU
  11. Porezna uprava RH. Porez na nekretnine – sažetak (0,60–8,00 €/m²). Dostupno na: https://porezna-uprava.gov.hr/hr/porez-na-nekretnine-4814/4814
  12. Porezna uprava RH – mišljenje. Zastara i otpis potraživanja komunalne naknade. Dostupno na: https://porezna-uprava.gov.hr/Misljenja/Detaljno/2460
  13. Sudovi.hr (PDF). Zastara kod ugovora o prometu roba i usluga (sažetak prakse: 3-godišnja trgovačka). Dostupno na: https://sudovi.hr/sites/default/files/dokumenti/2019-10/Zastara_kod_ugovora_o_prometu_roba_i_usluga.pdf
  14. e-Savjetovanja. Izmjene Zakona o lokalnim porezima — povećanje raspona na 0,60–8,00 €/m². Dostupno na: https://esavjetovanja.gov.hr/ECon/MainScreen?entityId=28500& 
  15. Informator.hr. O zastari komunalne naknade i komunalnog doprinosa (sažetak). Dostupno na: https://informator.hr/strucni-clanci/o-zastari-komunalne-naknade-i-komunalnog-doprinosa
  16. Slobodna Dalmacija (konkretna najava sjednice/građanski kontekst). „Totalni obračun u Splitu, Kerum zaprijetio Puljcima“ (12. 11. 2025.). Dostupno na: https://slobodnadalmacija.hr/split-i-zupanija/split/kerum-napao-puljkove-sjednica-vijeca-split-politika-1517126
  17. Slobodna Dalmacija. „Splitski vlasnici apartmana na koljenima…“ (12. 11. 2025.) — kontekst rasprave o porezu na nekretnine 5 €/m². Dostupno na: https://slobodnadalmacija.hr/split-i-zupanija/split/splitski-vlasnici-apartmana-na-koljenima-porez-danas-ide-u-nebo-uskoro-odluka-koja-ce-mnoge-izbrisati-iz-unosnog-posla-1517149

Posluju li središnje kompanije u području generativne umjetne inteligencije temeljem oligopola i stvaraju li gospodarski balon?

Usred buke teorija zavjere o umjetnoj inteligenciji, nezapaženo raste mnogo stvarnija priča: mogući gospodarski balon i oligopol koji oblikuju svjetsko tržište.

Autor: Prof. dr. sc. Kristijan Krkač

Uvod

Teorije zavjere o UI

O velikim jezičnim modelima (engl. large language model, LLM) i generativnoj umjetnoj inteligenciji poput ChatGPT, postoje razne misinformacije (nenamjerne), dezinformacije (namjerne), i malinformacije (informacije s ciljem nanošenja štete ili manipuliranja); štoviše, čak i teorije zavjere.

Neke od njih su sljedeće: (a) teorije da AI ima skriveni politički ili ideološki program (1), (2), (b) teorije da AI već ima ili će uskoro imati svijest (3), (c) Teorije da AI služi za masovno nadziranje stanovništva (4), teorije da AI zna “zabranjene istine” koje ne smije otkriti (3) itd.

Zanimljivo je da niti jedna među tim teorijama zavjere (a–c, ali niti ostale) ne uključuju ono što se čini barem sumnjivim, tj. da najveće svjetske kompanije koje se bave generativnom umjetnom inteligencijom stvaraju gospodarski balon i djeluju vrlo blisko načelu oligopola.

Ekonomski balon i oligopol

Ekonomski balon (također nazvan spekulativni ili financijski balon) je „razdoblje kada trenutne cijene imovine znatno premašuju njihovu intrinzičnu vrijednost, odnosno vrijednost koju opravdavaju dugoročni temelji. Balone mogu uzrokovati preoptimistične projekcije o opsegu i održivosti rasta (npr. dot-com balon) i/ili uvjerenje da intrinzična vrijednost više nije relevantna prilikom ulaganja (npr. tulipmanija).“ (5)

Ekonomski balon uključuje:

·       premještanje (engl. displacement) koje se zbiva kad su investitori očarani novom paradigmom. Klasičan primjer premještanja je pad stope federalnih fondova (SAD-a) sa 6,5% u svibnju 2000. na 1% u lipnju 2003. Tijekom ovog trogodišnjeg razdoblja, kamatna stopa na 30-godišnje hipoteke s fiksnom kamatnom stopom pala je za 2,5 postotnih bodova na povijesno niskih 5,21%, stvorivši uvjet za balon nekretnina;

·       procvat koji znači da cijene u početku polako rastu nakon premještanja, ali zatim dobivaju na zamahu kako sve više sudionika ulazi na tržište, postavljajući temelje za fazu procvata;

·       euforija, cijene vrtoglavo rastu; npr., na vrhuncu japanskog balona nekretnina 1989. godine, zemljište u Tokiju prodavalo se za čak 139.000 dolara po kvadratnom metru, što je više od 350 puta više od vrijednosti nekretnina na Manhattanu. Nakon što je balon puknuo, nekretnine su izgubile otprilike 80% svoje napuhane vrijednosti, dok su cijene dionica pale za 70%; profit, procjena točnog vremena kada će balon puknuti može biti teška i izuzetno opasna za financijsko zdravlje, kad se balon jednom probuši više se ne može ponovno napuhati;

·       panika, u toj fazi cijene imovine mijenjaju smjer i padaju jednako brzo kao što su i rasle, investitori i špekulanti, suočeni s pozivima na dopunu marže i padom vrijednosti svojih udjela, sada ih žele likvidirati pod svaku cijenu. Kako ponuda nadmašuje potražnju, cijene imovine naglo padaju; jedan od primjera globalne panike na financijskim tržištima dogodio se u listopadu 2008. (nekoliko tjedana nakon što je Lehman Brothers proglasio bankrot, a Fannie Mae, Freddie Mac i AIG gotovo propali). (6)

Oligopol je tržište na kojem je kontrola cijena u rukama nekolicine prodavača. Zbog svoje tržišne moći, tvrtke na oligopolom tržištu mogu utjecati na cijene manipuliranjem ponudom. Tvrtke u oligopolu međusobno su ovisne, jer se očekuje da će svaka akcija jedne tvrtke utjecati na druge tvrtke na tržištu i izazvati reakciju ili posljedičnu akciju. Kao rezultat toga, tvrtke u oligopolu često pribjegavaju dosluhu kao načinu maksimiziranja profita. (7)

Posluju li kompanije u području generativne umjetne inteligencije stvarajući gospodarski balon i temeljem oligopola?

Sprega: Nvidia, Oracle i OpenAI

Grace Blakeley ovu je pojavu izvrsno pojasnila u svom tekstu „The AI Circular Economy“ (8) Pokušajmo ovdje sažeti njezin tekst. Čini se da živimo unutar balona UI (umjetne inteligencije). Kompanije poput OpenAI vrijede sve više i više, ali bez proporcionalnog rasta dobiti. Zbiva se razvoj infrastrukture UI poput onoga pri ulaganjima u optičke kablove tijekom dot-com balona. Kompanije nerijetko samo dodaju UI (AI) na kraju svog logotipa i privuku investicije. Kompanije koje nude generativnu UI (stvaraju LLM-ove poput ChatGPT-a), kompanije koje osiguravaju hardver i treniranje LLM modela i velike tehnološke kompanije djeluju po načelima cirkularne ekonomije (ironično).

„Tri su se kompanije posebno snažno uplele u ove financijske petlje: Nvidia, Oracle i OpenAI. Nvidia proizvodi čipove koji pogone modele UI. Oracle pruža cloud infrastrukturu. A OpenAI gradi modele. Na papiru svaka kompanija ima jasnu ulogu u vrijednosnom lancu UI. U stvarnosti, granice među njima postaju sve mutnije. Nvidia je objavila planove da tijekom sljedećih nekoliko godina uloži čak 100 milijardi dolara u OpenAI, u ugovoru o kojem sam nedavno pisala. A novac koji Nvidia ulaže vratit će se ravno u njezine vlastite blagajne. OpenAI će iskoristiti Nvidijino ulaganje za kupnju upravo Nvidijinih čipova kako bi napajao svoje nove tvornice UI: podatkovne centre dizajnirane za treniranje i implementaciju modela u velikim razmjerima. Oracle je dio iste petlje. OpenAI se obvezao potrošiti 300 milijardi dolara na kupnju kapaciteta podatkovnih centara od Oraclea, koji sada užurbano gradi nove centre prepune (pogađate) Nvidijinih čipova. Dakle: Nvidia ulaže u OpenAI, OpenAI unajmljuje računalne resurse od Oraclea, Oracle kupuje Nvidijin hardver, a Nvidia bilježi goleme prodaje.

Svi u krugu izvještavaju o rastu prihoda i rastu cijena dionica — ali novac se u velikoj mjeri kreće u krug. U središtu svega ovoga je Nvidia, kompanija koja je dosad najviše profitirala od balona, a sada koristi svoju dobit i tržišnu moć kako bi osigurala nastavak booma. Jedan je promatrač komentirao da je Nvidia postala „narodna banka UI“. Drugim riječima, Nvidia je zajmodavac posljednje instance za tehnološku industriju: nastavit će kreditirati druge kompanije kako bi održala boom. No, Nvidia ne može vječno održavati industriju. U jednom će trenutku OpenAI morati dokazati da postoji stvarna potražnja za njihovim modelima – da su kupci spremni plaćati vrlo velike iznose za njihovu upotrebu. Petlja OpenAI–Nvidia–Oracle samo je dio šireg sustava. OpenAI je sklopio još jedan golemi ugovor s proizvođačem čipova AMD-om, koji bi mogao rezultirati kupnjom toliko čipova da bi bila potrebna “tri puta veća (električna) snaga od one koju proizvodi Hooverova brana”. Microsoft podupire OpenAI već godinama, a Google i Amazon uključeni su u zaseban krug ugovora s OpenAI-jevim konkurentom, Anthropicom. Temelj tih ugovora su kružni tokovi financiranja koji održavaju cijeli sustav.“ (8)

Na nekim tržištima, poput onog u SAD-u, kompanije koje se bave s UI čine oko 80% rasta američkih dionica. To vrijedi na Nvidiju, Oracle i OpenAI. Svi pretpostavljaju da će tržište (tj. balon) rasti beskonačno ili znaju da neće rasti vječno, ali se pouzdaju u svoju procjenu kad će doseći maksimalnu vrijednost i tad će izaći iz posla prije nego što balon pukne.

Ekonomski balon industrije UI

Dot-com kriza (optički kablovi) je bila sličan primjer ovome. (9) Razlika postoji i sastoji se u tome da se danas na infrastrukturu UI (čipovi, serveri, sustavi za treniranje LLM-ova itd.) troši puno više nego što se trošilo na optičke kablove za vrijeme dot-com balona. No, stanje nije potpuno loše, rizično ili opasno. Naime, novi baloni zaista mogu potaknuti izgradnju nove i bolje tehnike. Neke stare infrastrukture izgrađene tijekom ekonomskih balona (npr. željeznička infrastruktura iz 19. st.) korisne su i danas. No, u negativnim primjerima balon puca zato što investitori ne mogu povratiti ulaganja jer shvate da kompanije u koje su ulagali ne mogu proizvesti dovoljno profita (koliko god nečega proizvodili puno, za nisku cijenu i loše kvalitete). Zasad ne postoje niti indicije da će industrija UI ostvariti dobitak (temeljem produktivnosti) koji će opravdati sadašnja i buduća ulaganja. Ako kompanija plaća puno za najnoviji model ChatGPT-ja (što je nužno za profit OpenAI-a), onda će ta kompanija trebati proizvesti puno ili u uštedi ili u prihodu. No, to se trenutačno ne zbiva. Što dakle opravdava današnja ulaganja u industriju UI?

Činjenica je da se balon industrije UI i dalje napuhava i svi vjeruju kako će se izvući s profitom kad balon dosegne vrhunac, tj. prije nego pukne. Neki će uspjeti kao i dosad, ali većina neće i pojavit će se nova kriza koju će rješavati države. Amazon, Google, Microsoft i druge tehnološke kompanije koje obilježavaju našu generaciju preživjele su dot-com balon pa će tako vjerojatno preživjeti i ovaj. Tko će izgubiti? Vjerojatno dio profesionalnih investitora i puno malih ulagača. Svakako će vjerojatno na udaru biti i građani koji uopće nisu ulagali jer trenutačno industrija UI dominantno gura napredak svjetskih ekonomija pa kad nastupi puknuće balona tad će na udaru biti svi jer će se rast naglo pretvoriti u stagnaciju, a moguće i recesiju gospodarstava.

Koliko je vjerojatno da balon pukne? Ukratko, vjerojatnije je da će puknuti nego da neće. Na pitanje kad će se to zbiti nije moguće precizno odgovoriti jer to uključuje predviđanje velikih makroekonomskih ciklusa što je još uvijek nesigurno za predviđanje. Ono što znamo je da kad se ukupni kapital cijelog sektora akumulira u sustavu do određene mjere, tj. kad presudne kompanije sektora postanu prezadužene tad može nastupiti puknuće. Ipak, mnoge su stvari vezane uz ovaj balon industrije UI podosta specifične i njega nije lako u potpunosti poistovjetiti s tipičnim ili na prvi pogled sličnim prethodnim balonima. (10)

Zaključak

Blakeley u citiranom članku termin “cirkularna ekonomija” koristi ironično – ne znači ekološki održivu ekonomiju, nego kružno financiranje među nekoliko tehnoloških divova: Nvidia ulaže u OpenAI → OpenAI tim novcem kupuje Nvidijine čipove → Oracle gradi data centre kupujući Nvidijine čipove, a OpenAI ih unajmljuje →Svi prikazuju rast prihoda, dok se novac zapravo vrti unutar istog zatvorenog kruga. To nije protuzakonito, ali stvara iluziju tržišne potražnje koja zapravo dolazi od njih samih.

U smislu teorije tržišnog gospodarstva to je protutržišno jer:

·       iskrivljuje tržišne signale, stvara barijere ulasku na tržište (ako se Nvidia, OpenAI i Oracle financijski zatvore u vlastite petlje: novi konkurenti nemaju pristup kapitalu, teško im je pristupiti tolikoj infrastrukturi i “kružna mreža” djeluje kao de facto kartel bez formalnog dogovora, a to potkopava konkurenciju, koja je temelj tržišne ekonomije),

·       povećava rizik sistemskih distorzija (cijene dionica, investicije i procjene ne odražavaju tržišnu vrijednost)

·       i stvara ovisnost o financijskim i političkim intervencijama.

No, važno je reći  da ovo nije nužno protutržišno u smislu: nelegalne aktivnosti, eksplicitnog monopolističkog udruživanja i formalnog narušavanja tržišnih pravila. Riječ je više o strukturnoj distorziji unutar koncentriranog sektora. Nadalje, opisano stanje vrlo dobro odgovara obilježjima oligopola, iako s nekoliko važnih nijansi. Blakeley u tekstu govori o:

·       malom broju ključnih aktera (Nvidia, OpenAI, Oracle, plus Microsoft, Google, Amazon, Anthropic)

·       koji dominiraju tržištem,

·       imaju izrazitu međusobnu ovisnost,

·       mogu utjecati na cijene i infrastrukturu

·       i stvaraju visoke barijere ulaska novim konkurentima,

a to su klasična obilježja oligopolskog tržišta.

Zašto ovo jest oblik oligopola?

Mali broj velikih aktera dominira tržištem. U AI infrastrukturi ključni resurs je računalna snaga – a njome dominiraju Nvidia – gotovo monopol nad GPU-ima za duboko učenje, Microsoft, Google, Amazon – oligopol nad cloudom, OpenAI i Anthropic – oligopol nad modelima najvišeg ranga. To predstavlja visoko koncentrirano tržište, što je prvi kriterij oligopola. Ipak, to nije „čisti“ oligopol nego prije neka vrsta međusektorskog oligopola, ali je još uvijek više oligopol nego slobodno tržište.

Ono što je dodatno zanimljivo jest to da teoretičarima zavjere, koji su uglavnom ekonomski slabije informirani ili obrazovani ne pada na pamet da se ovdje možda radi o zavjeri. No ako bi to i pomislili, ovdje ih možemo razuvjeriti jer ne postoji dokazni materijal za tvrđenje zavjere.

Izvori:

(1) Zhao Q, van Prooijen JW, Jiang X, Spadaro G. Suspicious of AI? Perceived autonomy and interdependence predict AI-related conspiracy beliefs. Br J Soc Psychol. 2025 Apr;64(2): e12883. doi: 10.1111/bjso.12883. PMID: 40168138; PMCID: PMC11960797, URL.

(2) Lin CY, Brailovskaia J, Üztemur S, Gökalp A, Değirmenci N, Huang PC, Chen IH, Griffiths MD, Pakpour AH. Dark Future: Development and Initial Validation of Artificial Intelligence Conspiracy Beliefs Scale (AICBS). Brain Behav. 2025 Jul;15(7): e70648. doi: 10.1002/brb3.70648. PMID: 40607584; PMCID: PMC12224044, URL.

(3) Rigoli, F. Deconstructing the Conspiratorial Mind: The Computational Logic Behind Conspiracy Theories. Rev. Phil. Psych. 15, 567–584 (2024). https://doi.org/10.1007/s13164-022-00657-7, URL.

(4) Marx, Julian Brünker Felix, Mirbabaie Milad, Hochstrate Eric (2020) “Conspiracy Machines – The Role of Social Bots during the COVID-19 Infodemic”, Arhiv, Cornell University, URL.

(5) Wikipedia (2015) “Economic Bubble”, URL.

(6) Editorial (2010) “Five Steps Of A Bubble”, Forbes, URL.

(7) Hennerich, H. (2023) “What Makes a Market an Oligopoly?”, Federal Reserve Bank od St. Louis, URL.

(8) Blakeley, G. (2025) „The AI Circular Economy“, URL.

(9) Wikipedia (2025) “Dot-com bubble”, URL.

(10) Kenton, W. (2025) „Understanding Economic Bubbles: How They Form and Burst, With Examples“, Investopedia, URL.

“Bomba nakon dogovora”? — naslov povezuje nesreću i politiku bez čvrstog dokaza

Nacionalov tekst spaja požar u mađarskoj rafineriji MOL-a s dogovorom Vučić–Orbán i istodobno sugerira hitnu prijetnju „sekundarnih sankcija” srpskim bankama zbog NIS-a.

Autor: Josip Tomašković

Tvrdnje koje se analiziraju

  1. Očajni Vučić: Srbija u problemima zbog NIS-a, nakon dogovora s Orbanom bačena bomba na rafineriju MOL-a”
  2. „Drugi dan nakon dogovora s Orbanom je netko bacio bombu [minu/granatu] na rafineriju MOL-a.”
  3. „Srbija već trpi posljedice sankcija i traži mazut/plin te se priprema na moguće poremećaje opskrbe.”
  4. „SAD nisu spremne na kompromis oko NIS-a i očekuju uklanjanje ruskog vlasništva, čak i putem nacionalizacije.”
  5. „Postoji opasnost da SAD uvedu sekundarne sankcije srpskim financijskim institucijama zbog poslovanja s NIS-om; Vučić traži odgodu barem do sredine prosinca.”

— Nacional, 29.10.2025 (1)

Područje analize 

Analiziramo četiri kuta: (A) što se doista zna o incidentu u rafineriji MOL-a i postoji li dokaz za „bombu”/sabotažu; (B) postoji li uzročna veza s političkim susretom Vučić–Orbán; (C) stvarni status i „rokovi” američkih sankcija prema NIS-u, uključujući rizik sekundarnih sankcija bankama; (D) vlasništvo NIS-a i opcije „uklanjanja ruskog vlasništva” te što to praktično znači za opskrbu Srbije. U svakom kutu navodimo provjerljive podatke i objašnjavamo pojmove.

Analiza

A) “Bomba na MOL-ovu rafineriju” — potvrđena činjenica ili pretpostavka?

Što je utvrđeno: U noći 20./21. listopada 2025. izbio je požar u Danube Rafineriji (Százhalombatta) u vlasništvu MOL-a. Prema Associated Pressu, požar je lokaliziran, ozlijeđenih nema, uz istragu uzroka; MOL je istaknuo da nezahvaćene jedinice postupno pokreće te da se nadzor kvalitete zraka provodi u okolici. (2) AP News je istog dana izvijestio da istraga traje i da se nezahvaćene jedinice ponovno kreću s radom; ključno, u ranoj fazi “nije bilo znakova vanjskog ometanja” (“no sign of external tampering”).(3) 

Što to znači za tvrdnju o “bombi”: Izrazi “bomba/mina/granata” označavaju namjeran napad. Do trenutka pisanja, niti policija, niti državno tijelo, niti MOL nisu službeno potvrdili sabotažu ili eksplozivnu napravu; vjerodostojni izvori govore o požaru/eksploziji s neutvrđenim uzrokomi bez indicija o vanjskom ometanju u ranoj fazi. (2) (3) 

Operativni učinak (konkretno objašnjenje): Kod velikih rafinerija, požar u jednoj jedinici (npr. atmosferka/AV3) može privremeno smanjiti izlaz derivata i povećati oslanjanje na zalihe/uvoz. Međutim, i AP i Reuters bilježe kontrolu događaja i postupno pokretanje nepogođenih dijelova, što implicira da domaća opskrba Mađarske nije bila neposredno ugrožena. (2) (3) 

Ocjena točke A: Tvrdnja da je “bačena bomba” nije potkrijepljena službenim dokazima; dostupni autoritativni izvori ne potvrđuju sabotažu.

B) “Drugi dan nakon dogovora s Orbánom” — sugerirana uzročnost

Kronologija (apsolutni datumi): Susret Vučić–Orbán održan je u Budimpešti 20. listopada 2025.; požar u Danube rafineriji izbio je tijekom noći 20./21. listopada. (2) (3)

Zašto je to važno: Sama vremenska koincidencija ne dokazuje kauzalnu vezu (post hoc ergo propter hoc). Da bi se mogla utvrditi uzročnost, morali bi postojati forenzički/operativni nalazi (npr. tragovi eksplozivne naprave, očevici, priznanje/odgovornost, sigurnosni zapisi) ili službena obavijest nadležnih tijela o namjernom napadu. Takvih nalaza u AP/Reuters izvješćima i povezanim izjavama nema. (2) (3)

Ocjena točke B: Sugerirana uzročnost (“dogovor → bomba/napad”) nije potkrijepljena.

C) “Sekundarne sankcije” bankama i status mjera prema NIS-u — što doista kažu pravila i izjava o “sredini prosinca”

Što su sekundarne sankcije (objašnjenje pojma): U američkom režimu (OFAC) to su mjere prema stranim financijskim institucijama koje materijalno pomažu transakcije povezane s ruskom “vojno-industrijskom bazom” i/ili osobama blokiranima prema E.O. 14024. Dana 12. lipnja 2024. OFAC je objavio ažuriranu smjernicu za strane banke s primjerima aktivnosti koje izlažu sekundarnom riziku (npr. otvaranje/održavanje korespondentskih računa, posredovanje u “značajnim transakcijama”, prikrivanje traga plaćanja). (4) (6) 

“Sredina prosinca” – politička molba, ne formalni rok: Vučić je u izjavi (prenosi Tanjug, potvrđuju i drugi regionalni mediji) rekao da se nada da SAD neće uvesti sekundarne sankcije srpskim bankama “barem do sredine prosinca” kako bi Srbija pokušala riješiti pitanje NIS-a. To je politička poruka/traženje odgode, a ne objavljeni službeni OFAC rok. (7) (8)

Kronologija mjera prema NIS-u (2025.):

Tijekom 2025. SAD su više puta odgađale primjenu/pooštravanje mjera prema NIS-u (30-dnevne odgode) kako bi se omogućila tranzicija i spriječili šokovi opskrbe. Reuters bilježi privremene odgode u veljači/ožujku i četvrtu/petu odgodu do kraja srpnja 2025. (9) (10)

OSW (21. listopada 2025.) piše da su 9. listopada 2025. američke sankcije prema NIS-u stvarno stupile na snagu u okviru šireg paketa, nakon niza prijelaznih razdoblja. (11) Praktično za banke (što znači “materijalna pomoć”): OFAC razmatra “značajnost” transakcija u cjelini okolnosti (veličina, učestalost, svijest menadžmenta, uzorak ponašanja, povezanost s blokiranim osobama). Banka koja, primjerice, nastavi svjesno servisirati “značajne” transakcije za sankcioniranu stranku, može biti izložena sekundarnim mjerama (gubitak korespondentskih računa u USD, uvrštenje na popise). (5) (12) 

Ocjena točke C:

– Rizik sekundarnih sankcija je stvaran prema OFAC pravilima i recentnim pojašnjenjima. (4) (6) (12) – No dojam o fiksnom službenom “roku do sredine prosinca” nije utemeljen: riječ je o Vučićevoj molbi, ne o formalno objavljenom ročištu. (7) (8)

D) “Ukloniti rusko vlasništvo u NIS-u” (prodaja ili nacionalizacija) — vlasnička slika i izvedivost opcija

Tko je vlasnik NIS-a (stanje 19. rujna 2025.): Službeni register investitora NIS-a navodi: PJSC Gazprom Neft 44,85%, Republika Srbija 29,87%, JSC Intelligence 11,30%, a ostatak mali dioničari i skrbnički računi. (13)

Napomena: tijekom 2025. došlo je do prijenosa udjela unutar ruske grupacije (npr. dio udjela Gazprom Nefta prema Gazpromu) kako bi se formalno smanjio pojedinačni udio; no američki režim gleda kumulativnu povezanost s Rusijom (ažurirane smjernice i prakse). (10) (11)

Što traži Washington (prema navodima u regionalnim izvješćima): Uklanjanje ruske kontrole nad NIS-om kroz prodaju udjela neruskom subjektu ili nacionalizaciju ruskog dijela. To je političko-regulatorni cilj usklađen s ciljem smanjivanja izloženosti riziku od ruskih energenata. (11)

Praktične posljedice i teret izvedbe:

– Prodaja ruskih udjela traži due diligence, regulatorne suglasnosti i vjerojatno visok financijski okvir koji Srbija možda ne može brzo zatvoriti.

– Nacionalizacija (cijelog ili dijela ruskog udjela) otvara pravna/geopolitička pitanja (odštete, sporovi, bilateralni odnosi; potencijalne kontramjere Rusije).

– Do rješenja, opskrba derivatima može se više oslanjati na uvoz (npr. preko MOL-ovog sustava ili Mediterana), osobito ako rafinerija Pančevo radi ispod kapaciteta zbog ograničenja sirovine/plaćanja. Dodatno, izvanredni događaj u Danube rafineriji kratkoročno zakomplicira regionalnu ravnotežu, ali vlasti i MOL su poručili da je mađarska opskrba stabilna. (2) (3)

Ocjena točke D: Tvrdnja da SAD traže uklanjanje ruske kontrole u NIS-u ima čvrstu podlogu u kronologiji pritisaka i izvješćima; modaliteti (prodaja vs. nacionalizacija) su političke opcije u pregovorima, a ne unaprijed propisana “jedina” formula.

Zaključak

  • Tvrdnja 1 (“bačena bomba na rafineriju MOL-a”): Nedokazano / nepotvrđeno. Autoritativni izvori (AP, Reuters) govore o požaru s istragom uzroka; u ranoj fazi Reuters bilježi “nema znakova vanjskog ometanja”. (2) (3)
  • Tvrdnja 2 (kauzalnost: “nakon dogovora s Orbánom” ⇒ napad): Nedokazano. Vremenska blizina nije dokaz uzročnosti; ne postoje forenzički/operativni nalazi koji bi vezali sastanak i požar. (2) (3)
  • Tvrdnja 3 (rizik sekundarnih sankcija bankama do “sredine prosinca”): Djelomično točno, ali pogrešno uokvireno. Rizik sekundarnih sankcija je realan prema OFAC smjernicama; “sredina prosinca” je Vučićeva politička molba, ne službeni OFAC rok. (4) (8)
  • Tvrdnja 4 (SAD traže uklanjanje ruske kontrole u NIS-u, uključivo nacionalizaciju): Većinski točno, uz napomenu da su modaliteti predmet pregovora i izvedbenih ograničenja. (11) (13)

Službena ocjena

Najistaknutiji i najdramatičniji elementi, “bomba” i sugerirana kauzalnost s dogovorom Vučić–Orbán, ne drže vodu na temelju dostupnih autoritativnih izvora. Djelomično točni segmenti o sankcijskom pritisku i potrebi uklanjanja ruske kontrole nad NIS-om ne mogu kompenzirati netočno/pretjerano uokvirenu glavnu naraciju. Ukupni učinak na čitatelja jest senzacionalistički naslov s nedokazanom insinuacijom, uz istinite, ali nepotpuno objašnjene elemente o sankcijama i opskrbi. Zbog navedenih činjenice ovaj članak proglašavamo ,,većinski netočnim”.

Vidi:

  1. Nacional. Očajni Vučić: Srbija u problemima zbog NIS-a, nakon dogovora s Orbanom bačena bomba na rafineriju MOL-a. 29.10.2025. Dostupno na: https://www.nacional.hr/ocajni-vucic-srbija-u-problemima-zbog-nis-a-nakon-dogovora-s-orbanom-bacena-bomba-na-rafineriju-mol-a/ 
  2. Associated Press. Firefighters contain blaze at Hungary’s main oil refinery; cause under investigation. 21.10.2025. Dostupno na: https://apnews.com/article/hungary-oil-danube-refinery-fire-szazhalombatta-2571de4d3de341a7b7875e8cdda1b4f3. AP News 
  3. Reuters. MOL says restarting units of Danube refinery not affected by fire; probe ongoing. 21.10.2025. Dostupno na: https://www.reuters.com/business/energy/mol-says-restarting-units-danube-refinery-not-affected-by-fire-probe-ongoing-2025-10-21/. 
  4. OFAC (U.S. Treasury). Updated Guidance for Foreign Financial Institutions on OFAC Sanctions Authorities Targeting Support to Russia’s Military-Industrial Base. 12.06.2024. PDF. Dostupno na: https://ofac.treasury.gov/media/932436/download?inline
  5. OFAC FAQ 1147. 12.06.2024. Dostupno na: https://ofac.treasury.gov/faqs/1147 
  6. OFAC FAQ 1184 / Program overview page (RHFAS). 27.06.2025 (ažur.).https://ofac.treasury.gov/faqs/topic/6626
  7. TANJUG. Vučić: Nadam se da SAD neće uvesti sekundarne sankcije zbog NIS-a do polovine decembra. 29.10.2025. Dostupno na:https://www.tanjug.rs/srbija/politika/202960/vucic-kompletan-blokaderski-pokret-je-pao-1-novembra-se-nece-desiti-nista/vest
  8. N1 Srbija. Vučić moli SAD da ne uvedu sekundarne sankcije NIS-u do polovine decembra. 29.10.2025. Dostupno na: https://n1info.rs/biznis/vucic-moli-sad-da-ne-uvedu-sekundarne-sankcije-nis-u 
  9. Reuters. US gives Serbian oil company last-minute sanctions reprieve, says President Vucic. 27.02.2025. Dostupno na: https://www.reuters.com/business/energy/us-temporarily-suspends-sanctions-serbian-oil-company-nis-says-president-vucic-2025-02-27/ 
  10. Reuters. US postpones sanctions against Serbia’s NIS oil firm for fourth time, energy minister says. 27.06.2025. Dostupno na: https://www.reuters.com/business/energy/us-postpones-sanctions-against-serbias-nis-oil-company-fourth-time-tanjug-agency-2025-06-27/
  11. OSW – Centre for Eastern Studies. US sanctions against Serbian oil company NIS. 21.10.2025. Dostupno na: https://www.osw.waw.pl/en/publikacje/analyses/2025-10-21/us-sanctions-against-serbian-oil-company-nis
  12. OFAC FAQ 1151 (“Significant transaction or transactions”). https://ofac.treasury.gov/faqs/1151
  13. NIS a.d. Novi Sad — IR. Shares and ownership structure https://ir.nis.rs/en/shares-and-dividend/shares-and-ownership-structure/

Raste li cijena štete od prirodnih nepogoda dodatno zbog prihvaćanja njihovog poricanja?

Dok cijena šteta od prirodnih nepogoda ubrzano raste, porast klimatskih dezinformacija potiče nečinjenje i povećava gubitke. Koliko nas zapravo košta vjerovanje u lažne tvrdnje o klimatskim promjenama?

Autor: Prof. dr. sc. Kristijan Krkač

Često se o neetičkom i društveno neodgovornom djelovanju govori pod vidikom samog čina koji je nemoralan, a puno rjeđe pod vidikom propuštanja čina koji je moralan i to je ovdje tema, tj. konkretno –  proizvode li porast cijene troška od nepogoda oni koji vjerujući u klimatske dezinformacije propuštaju djelovati u smjeru zaštite od tih istih nepogoda?

Uz primjerice znanstvenike koji su gostovali na HRT-u, o čemu smo već pisali na ovom portalu (1), postoji podosta hrvatskih računa na društvenim mrežama koje propagiraju poricanje postojanja klimatskih promjena i njihovih sve snažnijih učinaka među kojima se ističu financijski troškovi. Također, dosad smo već istraživali donosi li poricanje znanosti i klimatskih promjena zaradu? (2) No, čini se da prihvaćanje poricanja nepogoda i propuštanje djelovanja (tj. nedjelovanje) uzrokuje i dodatne financijske troškove. (3) Jedan od računa verziran za poricanje klimatskih promjena je „Globalna klima i vrijeme kroz povijest i u novije vrijeme“ koji djeluje na Facebooku i ima više od 25.000 pratitelja. (4) Prije par dana na tom se računu tvrdilo sljedeće:

„Često nam takozvani stručnjaci za antropogene klimatske promjene kažu: Uragani će sada biti jači i učestaliji. E sad da vidimo što kažu neke analize novijeg vremena i ne tako davne prošlosti?! Analize prokazuju veću učestalost uragana, pogotovo period od kad je ova analiza počela od 1970. pa do 1990. godine! Ovo je samo jedna od brojnih promašenih „prognoza“ stručnjaka za takozvane „klimatske promjene“ u kojima nam se stalno ponavljalo da nas sada čekaju „jači i češći uragani“, gdje se itekako ignorirala mnogo burnija prošlost od ovakvog tipa tropskih oluja. Sadašnja stvarnost je takva da na globalnoj razini imamo manju aktivnost jakih tropskih oluja, a kad se jedna i formira nakon dužeg vremena kao što je bio nedavni slučaj s uraganom Melissom, to se itekako medijski izdramatizira „kao da je stigao kraj svijeta“! Sve se događalo i prije samo što su nam sada nametnute nekakve „čudne klimatske promjene“ u koje samo onaj tko je dobro naivan, ili glup može pomisliti da se sada događaju, a realan čovjek zna da se klima uvijek mijenjala i da je oduvijek bilo raznih vremenskih ekstrema na globalnoj razini! (Prof. Zoran)“ (Facebook, „Globalna klima i vrijeme kroz povijest i u novije vrijeme“, 05/11/2025) (5)

Ovaj post je doslovno netočan, ali i namjerno obmanjujući. Naime, doslovna netočnost ističe se u tvrdnji o „promašenoj prognozi o jačim i češćim uraganima“.

To da su uragani jači dokazuje se poviješću uragana i brojem uragana koji prelaze u sve više kategorije (prema njihovoj snazi) (6) Porast snage uragana: istraživanja pokazuju da je vjerojatnost da tropska ciklona postane „veliki uragan“ (npr. kategorije 3 ili više) porasla otprilike za 15 % u zadnjih  oko 30 godina. (7) To da su uragani češći dokazuje se ukazivanjem na određena područja u kojima su nedvojbeno češći, poput sjevernog Atlantskog oceana. (8) Štoviše, uragani nad Sjevernim Atlantikom su snažniji (veće brzine vjetra) i češći vrlo vjerojatno zahvaljujući ljudski uzrokovanim klimatskim promjenama. (9) Globalno govoreći uragani postaju sve snažniji, ali njihov broj (kroz godinu) stagnira ili se blago povećava (značajno se povećava samo u nekim područjima).

Drugi dio citirane tvrdnje s navedenog računa glasi: „Sve se događalo i prije samo što su nam sada nametnute nekakve „čudne klimatske promjene“ u koje samo onaj tko je dobro naivan, ili glup može pomisliti da se sada događaju…“ (vidi 5). Dakle, sugerira se sa su glupi oni koji vjeruju u klimatske promjene. Statistički je nevjerojatno da među više od 25.000 pratitelja tog Facebook računa nema osoba koje (pretpostavimo poriču klimatske promjene) neće na neki način propustiti učiniti nešto redovito i razumno sa svrhom zaštite od učinaka nepogoda s obzirom na sebe, svoju okolinu ili čak zajednicu.

Prva stvar koju ovdje treba napomenuti je da cijena od prirodnih nepogoda i njihovih učinaka naglo raste. Ovdje se radi o neposrednim štetama, ali i o kratkoročnim posrednim štetama pri čemu navodimo procjenu njemačke osiguravajuće kuće Munich Re.

„Novčana šteta uzrokovana snažnim olujama i poplavama uvišestručila se od 1980. godine, tvrdi najveća svjetska osiguravajuća kuća Munich Re. U Njemačkoj, jednoj od država s najvećim rastom štete, taj je iznos porastao peterostruko, piše Munich Re. Tvrtka procjenjuje da je od 1980. do 2024. zabilježena šteta od oko 210 milijardi dolara, što je stavlja na treće mjesto, uz Indiju. Tome su značajno doprinijele razorne poplave doline Ahr iz 2021. koje su donijele 42 milijardi dolara štete, piše njemačka agencija DPA. Značajan rast zabilježile su i Kanada, Italija i Francuska, a u nešto manjoj mjeri Indija, Japan te Brazil.“ (10)

Sad se okrenimo poricanju postojanja i učinaka klimatskih promjena. Ovo je druga stvar i još je važnija jer se radi o propuštanju činjenja.  Poricanje ili nedovoljna reakcija znači da se ne implementiraju mjere smanjenja emisija, prilagodbe, zaštite infrastrukture. To vodi ka kašnjenju u odgovoru na štete (popravci, rekonstrukcije, najbolji primjer je obnova u Hrvatskoj nakon potresa u Zagrebu i Petrinji), većem riziku za investiranje i dodatnom povećanju troškova kad se poveća magnituda nepogoda. Štete od nečinjenja na globalnoj razini izražavaju se u milijardama i bilijunima dolara godišnje, a i za pojedinačne velike države iznose preko 250 milijardni godišnje. (11), (12)

Baer, Kastl, Kleinnijenhuis, Thomae i Caldecott, u tekstu „The Cost for the Financial Sector if Firms Delay Climate Action“ (2021) zaključuju sljedeće:

„Analizirane tvrtke nisu dovoljno usklađene s neto nultom tranzicijom, što naglašava da čak i u scenariju u kojem te tvrtke poduzmu rane klimatske mjere 2026. godine, tranzicija se pokazuje neurednom s procijenjenim gubicima od 2,2 bilijuna američkih dolara za financijski sektor. Nalazimo da bi se, uz ovaj financijski trošak, moglo dodati dodatnih 150 milijardi američkih dolara za svaku godinu u kojoj se klimatske mjere tih tvrtki dodatno odgađaju zbog promjena na tržištu i kreditnom riziku povezanih s klimatskom tranzicijom. Nalazimo nelinearnu vezu između odgađanja tranzicije i očekivanih gubitaka, naglašavajući potrebu za hitnim djelovanjem kako bi se izbjeglo nakupljanje klimatskih rizika povezanih s tranzicijom.“ (13)

Ovaj citat je samo primjer koji se odnosi na analizirane kompanije, ali dovoljan je da kao simbol ukaže na činjenicu da trošak učinaka prirodnih nepogoda za društvo u cjelini i gospodarstvo često nadilazi trošak od same nepogode. Štoviše, ukupni troškovi se značajno povećavaju iz desetljeća u desetljeće. Ovdje bi se moglo govoriti i o zatvorenom krugu povećanja troškova jer troškovi mogu prirodno rasti u ekonomskim ciklusima, dok nepogode mogu utjecati negativno na gospodarstvo koje tad povećava svoje troškove koji pak utječu i na povećanje troškova saniranja učinaka nepogoda. Kad se na to dodaju troškovi pripreme društva (ljudi, gospodarstva, okoliša i infrastrukture) na vjerojatne snažnije nepogode u kratkim razdobljima tad troškovi dodatno rastu. Ako se kasni s prilagodbom, onda troškovi još jednom dodatno rastu, a kako nadolaze druge i druge nepogode, tako troškovi rastu ekstremno.

Rečeno je točno globalno govoreći, ali i za Hrvatsku. Prema izvješću Europske investicijske banke, oko 60 % hrvatskih tvrtki navodi da ih negativno pogađaju vremenski ekstremi i klimatski rizici, što utječe na poslovanje. (14) Troškovi šteta od prirodnih nepogoda u Hrvatskoj mjere se u stotinama milijuna eura godišnje, a tolika su i ulaganja u prilagodbe nepogodama.

Za kraj ključno. Osoba koja poriče ljudski uzrokovane klimatske promjene, porast snage i broja prirodnih nepogoda globalno (i u Hrvatskoj, vidi 3) sama proizvodi i širi dezinformacije. Ako ima snažan utjecaj na stanovništvo, što naveden račun s Facebooka ima, onda će dio pratitelja prihvatiti takve dezinformacije i vjerojatno se ponašati u skladu s njima. To može značiti (de facto je značilo tijekom nedavne prošlosti) da se stanovnici osobno neće pripremati na posljedice nepogoda jer ne vjeruju da su sve snažnije i češće. Na koncu to znači niz praktičnih stvari poput održavanja stambenih objekata i njihovog okoliša i pripremu za snažnije nepogode (nevremena, poplave, potrese itd.), a to uzrokuje gubitke. Gubitci su možda zanemarivi na pojedinačnoj razini (iako mogu biti visoki s obzirom na financijske mogućnosti pojedinaca i kućanstava), ali ako imamo primjerice samo 10% od navedenog broja pratitelja nekog računa koji poriče klimatske promjene ili porast magnitude nepogoda i koji se ponašaju u skladu s tim poricanjem, onda je to 2.500 ljudi koji su nepripremljeni u slučaju nepogode. Ako se nepogoda dogodi, tad troškovi ukupno značajno rastu. Štoviše, neka istraživanja sugeriraju da oko 33% i više stanovnika Hrvatske vjeruje u klimatske dezinformacije. (15) Ako pak prijeđemo s razine pojedinih ljudi i manjih skupina na institucije, stvar postaje alarmantna. U Hrvatskoj su u vlasti sudjelovale i sudjeluju stranke koje zagovaraju razne teorije zavjere. Na sreću, ti političari još nisu imali priliku samostalno oblikovati vlast na državnoj razini.

Kako god bilo, jasno je da cijena štete od prirodnih nepogoda (njih samih i njihovog saniranja, ali i prilagođavanja novim i snažnijim nepogodama) dodatno raste zbog prihvaćanja poricanja postojanja tih i takvih nepogoda, tj. radi se o neetičkom, nemoralnom i društveno neodgovornom propustu.

Izvori:

(1) Krkač, K. (2025) „Paar: Nema globalnog zagrijavanja“, Točno tako, URL, (pristupljeno: 08/11/2025).

(2) Krkač, K. (2025) „Donosi li poricanje znanosti, napose ljudski induciranih klimatskih promjena zaradu?“, Točno tako, URL, (pristupljeno: 08/11/2025).

(3) Krkač, K. (2025) Alone amidst the ruins of the future – Philosophy and sustainability of multiple simultaneous disasters, Zagreb: ZSEM, MATE d.o.o., URL.

(4) „Globalna klima i vrijeme kroz povijest i u novije vrijeme“, Facebook, URL, (pristupljeno: 08/11/2025).

(5) „Globalna klima i vrijeme kroz povijest i u novije vrijeme“, Facebook, post „Zanimljivost!“, (05/11/2025), URL, (pristupljeno: 08/11/2025).

(6) „Tropical cyclone“, Wikipedia, URL, (pristupljeno: 08/11/2025).

(7) Wei Mei, Shang Ping-Xie (2022) „Tropical cyclones are increasing in intensity, according to 30 years of research“, World Economic Forum, The Conversation, URL, (pristupljeno: 08/11/2025).

(8) Chu, Jennifer (2021) „Climate modeling confirms historical records showing rise in hurricane activity, MIT News, URL, (pristupljeno: 08/11/2025).

(9) Harvey, C. (2024) „Climate Change Amplified the Winds in Every Hurricane in 2024“, Scientific American, Springer Nature, URL, (pristupljeno: 08/11/2025).

(10) B. S. / Hina (2025) „Šteta od oluja i poplava eksplodirala: Mjeri se u bilijunima eura“, (08/11/2025), Tportal, URL, (pristupljeno: 08/11/2025).

(11) Alberti, C. (2024) „The Cost of Inaction“, CPI, URL,

(12) Leahy, S. (2017) „Hidden Costs of Climate Change Running Hundreds of Billions a Year“, National Geopraphic, URL, (pristupljeno: 08/11/2025).

(13) Baer, M., Kastl, J., Kleinnijenhuis, A., Thomae, J. and Caldecott, B. (2021) „The Cost for the Financial Sector if Firms Delay Climate Action“, URL, (pristupljeno: 08/11/2025).

(14) EIB (2023) „Croatian companies say climate change is negatively affecting business in EIB Investment Survey 2022“, URL, (pristupljeno: 08/11/2025).

(15) Vidov, P. (2024) „Vjerovanje u klimatske dezinformacije među Hrvatima je vrlo rašireno“, Klimatski portal, URL, (pristupljeno: 08/11/2025).