Poljska ima nižu nezaposlenost, ali usporedba s Hrvatskom sadrži ozbiljne pogreške u podacima o plaćama, dugu i milijunašima

Usporedba hrvatskog i poljskog gospodarstva potvrđuje dio navoda Jutarnjeg lista, no miješanje bruto i neto plaća, javnog i inozemnog duga te pogrešno tumačenje UBS-ove statistike mijenjaju značenje nekoliko ključnih zaključaka.

Autor: Josip Tomašković

Poljska je 2025. prema pojedinim ekonomskim pokazateljima bila ispred Hrvatske, a u kolovozu 2026. imala je i nižu stopu nezaposlenosti. Međutim, analiza službenih podataka pokazuje da se u medijskoj usporedbi koriste pokazatelji koji nisu izravno usporedivi, dok su pojedini podaci o bogatstvu stanovništva i kretanju zaduženosti pogrešno protumačeni.

Tvrdnja koja se analizira

Jutarnji list objavio je 17. listopada 2026. članak Vedrana Marjanovića pod naslovom „Poljaci imaju veće plaće od Hrvata, manju nezaposlenost, ali jedna brojka ide nam na ruku…“. U tekstu se uspoređuju realni BDP po stanovniku, kupovna moć, gospodarski rast, industrijska proizvodnja, prihodi velikih poduzeća, plaće, inflacija, kamatne stope, zaduženost i osobno bogatstvo stanovnika dviju država. Autor, među ostalim, navodi da su obje države ispod polovice prosjeka EU prema realnom BDP-u po stanovniku, da su tijekom 2025. smanjile udio inozemnog duga u BDP-u te da Poljska ima 3.888 milijunaša, odnosno da oni predstavljaju četiri posto stanovništva. (1)

Područje analize

Provjera obuhvaća statističke pokazatelje na kojima počiva usporedba Hrvatske i Poljske, s posebnim naglaskom na njihov obuhvat, godinu, jedinicu mjerenja i mogućnost neposredne usporedbe. Realni BDP po stanovniku mjeri gospodarsku proizvodnju prilagođenu promjenama cijena i broju stanovnika, dok BDP po stanovniku izražen standardom kupovne moći, odnosno PPS-om, uzima u obzir razlike u razinama cijena među državama. Ta dva pokazatelja nisu zamjenjiva. Jednako je važno razlikovati bruto plaću prije poreza i doprinosa od neto plaće koju zaposlenik prima, javni dug države od ukupnog inozemnog duga svih domaćih sektora te rast prosječnog bogatstva od rasta bogatstva medijalnog stanovnika. Ocjena se temelji na primarnim statistikama Eurostata, nacionalnih statističkih ureda, Cofacea, Međunarodnog monetarnog fonda i UBS-a, a ne na samom podudaranju navoda u različitim medijima.

Analiza

1) Realni BDP po stanovniku: Hrvatska je ispred Poljske, ali obje države nisu ispod polovice prosjeka EU

U Jutarnjem listu navodi se da je poljski realni BDP po stanovniku 2025. iznosio 17.210 eura, a hrvatski 17.590 eura. Ta je usporedba u skladu s Eurostatovim podacima iz serije realnog BDP-a po stanovniku, izraženog u eurima prema cijenama iz 2020. godine. Riječ je o pokazatelju koji isključuje učinak inflacije i omogućuje praćenje promjene gospodarske proizvodnje tijekom vremena. Podaci za pojedine države, uključujući Hrvatsku, mogu biti označeni kao privremeni i podložni kasnijim revizijama. (2) Razlika između Hrvatske i Poljske iznosila je 380 eura po stanovniku, kako se ispravno navodi u članku. Međutim, problem nastaje kod usporedbe s prosjekom Europske unije. Jutarnji list tvrdi da su obje zemlje bile ispod 50 posto prosjeka realnog BDP-a po stanovniku EU. Prema podacima navedenima u samom članku, europski prosjek iznosio je 34.200 eura. Dijeljenjem poljskih 17.210 eura s 34.200 eura dobiva se 50,32 posto. Za Hrvatsku je račun 17.590 podijeljeno s 34.200, odnosno 51,43 posto.

Obje su države, prema korištenim vrijednostima, bile iznad polovice prosjeka EU, a ne ispod nje. Riječ je o jednostavnoj, ali činjenično važnoj računskoj pogrešci. Netočna je i tvrdnja da je Hrvatska bila na 46 posto prosjeka realnog BDP-a po stanovniku eurozone. U članku se navodi prosjek eurozone od 37.030 eura. Hrvatskih 17.590 eura predstavlja približno 47,5 posto te vrijednosti. (1) (2) Istodobno treba naglasiti da takva usporedba realnog BDP-a izraženog u eurima ne uzima u obzir razlike u razinama cijena među državama. Zbog toga je za usporedbu relativne gospodarske razvijenosti prikladniji pokazatelj BDP-a po stanovniku prema standardu kupovne moći, PPS-u. Prema Eurostatovim podacima za 2025., Poljska je dosegnula 81 posto, Hrvatska 78 posto, a Češka 92 posto prosjeka EU prema PPS-u. Taj dio članka ispravno prenosi odnos među državama. PPS se temelji na usporedbi cijena dobara i usluga te omogućuje usporedbu gospodarskog obujma uz smanjivanje utjecaja različitih nacionalnih razina cijena. Ipak, ni PPS nije izravna mjera raspoloživog dohotka kućanstava. (3) Dodatnu pozornost zahtijeva autorov zaključak da višegodišnji trendovi neumoljivo pokazuju kako će Poljska prestići Hrvatsku prema realnom BDP-u po stanovniku. Poljski realni BDP po stanovniku porastao je s 16.510 eura u 2024. na 17.210 eura u 2025. godini. To je rast od približno 4,24 posto. Hrvatski je pokazatelj povećan sa 17.060 na 17.590 eura, odnosno za približno 3,11 posto. Razlika u stopama rasta iznosila je oko 1,13 postotnih bodova u korist Poljske, a ne 1,1 posto kako se formulira u članku. (1) (2) No za razdoblje od 2018. do 2025. slika je drukčija. Na temelju iznosa povećanja navedenih u Jutarnjem listu, poljski realni BDP po stanovniku porastao je za 3.530 eura, približno 25,8 posto u odnosu na 2018., dok je hrvatski porastao za 4.310 eura, odnosno približno 32,5 posto. Poljska se posljednjih godina doista približavala Hrvatskoj prema ovom pokazatelju. Međutim, iz bržeg rasta tijekom nekoliko godina ne proizlazi siguran datum pretjecanja. Na buduće kretanje utječu produktivnost, ulaganja, tržište rada, demografske promjene i gospodarski ciklusi. Stoga tvrdnja o neizbježnom pretjecanju pripada području projekcija, a ne već utvrđenih činjenica.

2) Plaće i nezaposlenost: potvrđena razlika u nezaposlenosti, ali neusporedivi podaci o primanjima

Jedna od najvažnijih tvrdnji članka odnosi se na prosječne mjesečne plaće u 2025. godini. Jutarnji list uspoređuje 2.037 eura za Poljsku, pozivajući se na tamošnji statistički ured GUS, s 1.449 eura za Hrvatsku prema Državnom zavodu za statistiku. (1) U toj usporedbi postoji metodološki problem. DZS je za 2025. objavio da je prosječna mjesečna neto plaća zaposlenih u pravnim osobama iznosila 1.449 eura, dok je prosječna bruto plaća iznosila 2.016 eura. Podaci su dobiveni statističkim praćenjem isplaćenih plaća u pravnim osobama i ne predstavljaju automatski ukupna primanja svih zaposlenih osoba u svakom obliku rada. (4) Poljski statistički ured GUS objavio je da je prosječna mjesečna plaća u nacionalnom gospodarstvu tijekom 2025. iznosila 8.903,56 zlota. Njegova službena statistička serija taj iznos vodi kao bruto plaću, dakle prije odbitka poreza i doprinosa zaposlenika. (5) Jutarnji list tako na jednom mjestu uspoređuje poljski bruto pokazatelj s hrvatskim neto pokazateljem. Premda se oba podatka odnose na plaće, izravno oduzimanje tih iznosa ne pokazuje razliku između primanja koja radnici stvarno dobivaju. Usto, u članku postoji i zasebna aritmetička pogreška. Razlika između navedenih 2.037 i 1.449 eura iznosi 588 eura, a ne 558 eura. To je pogreška od 30 eura već prije razmatranja metodologije. Za iznos od 2.037 eura potrebno je navesti i primijenjeni tečaj zlota prema euru te pravilo pretvorbe godišnjeg prosjeka. Bez toga se upravo taj preračunati iznos ne može pouzdano reproducirati. U dijelu koji se odnosi na preciznu usporedbu dviju nacionalnih statistika stoga vrijedi zaključak: ne može se pouzdano potvrditi i da navedena razlika predstavlja razliku usporedivih mjesečnih plaća. Jutarnji potom koristi Eurostatove podatke o godišnjim neto zaradama i navodi približno 20.000 eura za Poljsku te 18.000 eura za Hrvatsku. Eurostat doista objavljuje međunarodno usporedive pokazatelje neto zarada, ali oni nastaju na temelju standardiziranog modela. Primjerice, za samca bez djece koji ostvaruje 100 posto prosječne zarade u poslovnom gospodarstvu izračunava se neto iznos nakon poreza i doprinosa. To nije isto što i empirijski utvrđena prosječna neto isplata svim zaposlenima. (6) Bez točne kategorije kućanstva, definicije zarade i serije podataka iz koje su preuzeti iznosi 20.000 i 18.000 eura ne može se pouzdano potvrditi da predstavljaju upravo usporedbu koju opisuje članak. Ipak, korištenje harmoniziranog modela prikladniji je pristup nego uspoređivanje bruto i neto iznosa. Drukčiji je zaključak kod nezaposlenosti. Eurostatovo priopćenje od 1. listopada 2026. pokazuje da je sezonski prilagođena stopa nezaposlenosti u kolovozu iznosila 3,4 posto u Poljskoj i 4,3 posto u Hrvatskoj. Razlika je 0,9 postotnih bodova. Time je potvrđena tvrdnja iz naslova da je Poljska imala nižu nezaposlenost. (7) Eurostat pritom koristi harmoniziranu definiciju nezaposlene osobe, koja obuhvaća osobe bez zaposlenja koje aktivno traže posao i raspoložive su za početak rada, prema međunarodnoj statističkoj metodologiji. Takva se stopa ne smije poistovjećivati s brojem osoba prijavljenih nacionalnim zavodima za zapošljavanje. Među državama s vrlo niskom stopom nezaposlenosti nalazile su se Češka, Slovenija i Poljska, ali i Malta. Poljska je, dakle, bila u skupini europskih zemalja s najnižom nezaposlenošću, premda formulacija o točno tri države pojednostavljuje poredak u kojem više zemalja može imati istu stopu. (7)

3) Poljska industrija i Orlen: broj kompanija uglavnom je točan, ali produktivnost i prihodi pogrešno su prikazani

U članku se kao pokazatelj poljske gospodarske snage navodi Cofaceova ljestvica 500 najvećih kompanija srednje i istočne Europe, na kojoj je prema podacima za 2023. bilo 184 poljskih i 15 hrvatskih kompanija. Izvorno Cofaceovo izvješće potvrđuje navedene apsolutne brojeve. Poljska je bila najzastupljenija država prema broju kompanija na ljestvici, a šest od prvih deset poduzeća dolazilo je iz Poljske. Ipak, udio od 184 među 500 iznosi 36,8 posto, a ne 36 posto. Razlika je mala, ali pokazuje nedosljedno zaokruživanje. (8) Važniji je problem kod prihoda poljske energetske kompanije Orlen. Jutarnji list navodi prihod od 63,9 milijardi eura, povezuje ga s Cofaceovim rangiranjem za 2023. te tvrdi da predstavlja približno polovicu hrvatskog BDP-a iz 2025. godine. Cofaceova tablica prikazuje da je Orlen ostvario približno 63,96 milijardi eura prihoda 2022. godine, dok je 2023. prihod iznosio oko 85,90 milijardi eura. Između te dvije godine prihodi su povećani približno 34 posto. (8) Prema DZS-ovu izvješću o proračunskom manjku i dugu opće države, hrvatski nominalni BDP za 2025. iznosio je približno 92,98 milijardi eura. (9) Kad se 63,96 milijardi eura podijeli s 92,98 milijardi, dobiva se oko 68,8 posto, a ne polovica. Ako se usporedi Orlenov prihod iz 2023. od 85,90 milijardi eura s hrvatskim BDP-om iz 2025., dobiva se približno 92,4 posto. Međutim, nijedna od tih usporedbi ne predstavlja ispravno mjerenje gospodarskog doprinosa kompanije u odnosu na nacionalni BDP. Prihod poduzeća uključuje ukupnu vrijednost prodaje, a BDP mjeri dodanu vrijednost gospodarstva, izbjegavajući višestruko zbrajanje međufaznih proizvoda i usluga. Dodatno, uspoređivanje različitih godina iskrivljuje vremenski okvir. Orlen je nedvojbeno veliko poduzeće prema regionalnim kriterijima, ali iz takve usporedbe ne može se zaključivati da njegova gospodarska dodana vrijednost odgovara određenom postotku hrvatskog BDP-a. Slično se događa s pojmom industrijske produktivnosti. Jutarnji navodi da Poljska, sa šest posto ukupne industrijske proizvodnje EU, zauzima peto mjesto među najproduktivnijim članicama Unije. Eurostatov pregled vrijednosti prodane industrijske proizvodnje za 2025. doista pokazuje da je Poljska imala udio od približno šest posto, nakon Njemačke, Italije, Francuske i Španjolske. Međutim, to je poredak prema ukupnoj vrijednosti prodane proizvodnje, a ne prema produktivnosti rada. (10) Produktivnost se obično izražava kao proizvodnja ili dodana vrijednost po zaposlenoj osobi odnosno po radnom satu. Država s velikim stanovništvom, brojnim industrijskim poduzećima i velikim ukupnim proizvodnim kapacitetom može ostvarivati visok udio u europskoj proizvodnji, a da istodobno nema najvišu produktivnost. Eurostat također navodi da je šest članica ostvarilo 71 posto vrijednosti prodane industrijske proizvodnje EU. Preostalih 21 članica činila je približno 29 posto. U izvornom grafikonu postoje i napomene o statističkom obuhvatu određenih država, zbog čega podatke nije opravdano svoditi na jednak doprinos svake od preostalih zemalja. (10)

4) Inflacija i kamate: inflacija je uspoređena ispravno, a prinosi državnih obveznica predstavljeni kao kamate na kredite

Prema Jutarnjem listu, godišnja inflacija u 2025. iznosila je 3,3 posto u Poljskoj i 4,4 posto u Hrvatskoj. Eurostatovi podaci o harmoniziranom indeksu potrošačkih cijena za 2025. potvrđuju te vrijednosti. Razlika od 1,1 postotnih bodova u korist Poljske proizlazi iz usporedbe istog pokazatelja i iste godine. Harmonizirani indeks temelji se na usporedivoj metodologiji praćenja cijena potrošačke košarice u državama EU. (11) Međutim, tvrdnja o kamatnim stopama zahtijeva ozbiljnu korekciju. Jutarnji navodi da je, prema Europskoj središnjoj banci, prosječna kamatna stopa na dugoročne kredite u rujnu 2026. iznosila 3,59 posto u Hrvatskoj i 6,23 posto u Poljskoj. Ti iznosi odgovaraju statistici dugoročnih prinosa državnih obveznica s preostalim dospijećem od približno deset godina, koja se koristi za ocjenjivanje monetarne konvergencije. (12) Prinos desetogodišnje državne obveznice nije kamatna stopa na dugoročni bankovni kredit građanima ili poduzećima. Kod obveznica se mjeri prinos koji ulagatelj ostvaruje kupnjom državnog dužničkog vrijednosnog papira prema tržišnim uvjetima. Kod bankovnih kredita kamatna stopa ovisi o vrsti kredita, njegovoj namjeni, trajanju, riziku dužnika i drugim ugovornim uvjetima. Prema tome, čak i kada su brojke 3,59 i 6,23 posto točno preuzete, njihov je opis pogrešan. One se ne mogu upotrijebiti kao izravan dokaz da hrvatski građani za dugoročne bankovne kredite plaćaju upravo 3,59 posto kamate, a poljski 6,23 posto.

5) Inozemni i javni dug: različiti pokazatelji, a kretanje poljskog javnog duga suprotno je opisanom

Jedna od ozbiljnijih pogrešaka odnosi se na zaduženost. U članku se tvrdi da je 2025. inozemni dug Poljske iznosio približno 60 posto BDP-a, hrvatski 58 posto te da su obje države smanjile taj udio, pri čemu Poljska znatno snažnije. Problem je što se te brojke ne mogu bez dodatnog objašnjenja povezati sa službenim pokazateljem ukupnog inozemnog duga. Vanjski ili inozemni dug obuhvaća obveze domaćih sektora prema nerezidentima, uključujući različite oblike zaduženosti države, banaka i drugih sektora. Javni dug opće države, naprotiv, obuhvaća konsolidirane dužničke obveze državnog sektora bez obzira na to jesu li vjerovnici domaći ili strani. Eurostatovo priopćenje za četvrto tromjesečje 2025. pokazuje da je poljski javni dug opće države na kraju godine iznosio 59,7 posto BDP-a, a godinu prije 54,8 posto. Prema službenoj tablici, udio se povećao za 4,8 postotnih bodova, pri čemu razlika između prikazanih zaokruženih vrijednosti iznosi približno 4,9 bodova. (13) Hrvatski je javni dug na kraju 2025. iznosio 56,3 posto BDP-a, nakon 57,4 posto na kraju 2024. Smanjenje udjela iznosilo je 1,1 postotni bod. Za Hrvatsku je taj smjer točan, a za Poljsku bi bio suprotan tvrdnji o padu, kada bi se radilo o pokazatelju javnog duga. (9) (13) Usto, hrvatski javni dug nije se smanjio u apsolutnom iznosu. DZS navodi da je porastao s 49,28 milijardi eura na 52,37 milijardi eura, odnosno za oko 3,09 milijardi eura. Njegov udio u BDP-u smanjio se zato što je nazivnik omjera, nominalni BDP, rastao dovoljno brzo. To pokazuje zašto smanjenje omjera duga i BDP-a ne treba izjednačavati sa smanjenjem nominalnog duga. (9) Da nije riječ o zamjenjivim pokazateljima, potvrđuju i procjene Međunarodnog monetarnog fonda. MMF je za Poljsku za 2025. procjenjivao ukupni vanjski dug od približno 48 posto BDP-a, dok je u izvješću za Hrvatsku za istu godinu prikazao približno 63,1 posto BDP-a. Riječ je o procjenama iz publikacija različitih datuma, a ne o konačno revidiranim podacima jedinstvene statističke objave, pa ih treba tumačiti s odgovarajućim oprezom. Ipak, jasno pokazuju da tvrdnju o 60 posto poljskog i 58 posto hrvatskog inozemnog duga nije moguće poistovjetiti s istim vanjskodužničkim pokazateljem u tim izvješćima. (14) (15)Stoga se za točno navedene udjele inozemnog duga, bez utvrđene statističke serije i njezina obuhvata, primjenjuje zaključak ne može se pouzdano potvrditi. Jednako tako, zaključak da gospodarstva obiju država rastu snažnije od njihovih inozemnih dugova ne proizlazi automatski iz jednog omjera. Za takvu je tvrdnju potrebno usporediti promjene nominalnog vanjskog duga i nominalnog BDP-a tijekom istog razdoblja, u usklađenoj valuti i uz usporedivu metodologiju.

6) UBS-ovo bogatstvo: hrvatskih 29 posto je točno, ali poljskih 3.888 milijunaša nije ukupan broj

Završni dio Jutarnjeg članka odnosi se na osobno bogatstvo, a upravo tu nastaje jedna od najjasnije dokazivih pogrešaka. Prema izvješću Global Wealth Report 2026. švicarske banke UBS, Hrvatska je od početka 2020. do kraja 2025. ostvarila rast realnog prosječnog bogatstva po odrasloj osobi od 29 posto. Među 56 tržišta obuhvaćenih analizom taj je rezultat bio treći, nakon Južne Koreje, s više od 55 posto, i Rusije, s približno 37 posto. (16) Taj je dio medijskog navoda potvrđen. Međutim, nije riječ o trećem mjestu među svim državama svijeta, već među 56 analiziranih tržišta koja, prema UBS-u, predstavljaju više od 92 posto ukupnog svjetskog bogatstva. Pokazatelj uključuje financijsku imovinu, nefinancijsku imovinu poput nekretnina te pripadajuće dugove. Rast je izražen u lokalnoj valuti i prilagođen inflaciji, pa se odnosi na realnu promjenu vrijednosti prosječnog bogatstva. UBS procjene sastavlja kombiniranjem međunarodnih i nacionalnih statističkih izvora te vlastitih modela. One nisu popis stvarne imovine svakog pojedinog građanina. Važno je i da prosjek nije medijan. Ako vrijednost imovine relativno malog broja vrlo bogatih osoba snažno raste, prosječno bogatstvo može se povećati i bez jednakog poboljšanja imovinskog položaja većine stanovnika. O hrvatskom rezultatu od 29 posto izvještavali su i Narodno te 5MIN.hr, uz navođenje istog UBS-ova izvješća i istog razdoblja mjerenja. Riječ je o dodatnim medijskim prenošenjima nalaza, a ne o dvjema neovisnim statističkim potvrdama, jer se oba medija oslanjaju na zajednički primarni izvor. Mnogo ozbiljnija pogreška odnosi se na navod da Poljska ima 3.888 milijunaša, odnosno da osobe s više od milijun eura imovine čine četiri posto stanovništva. U UBS-ovu izvješću postoji tablica o promjeni broja milijunaša između 2024. i 2025. Prema toj tablici, broj osoba čije neto bogatstvo prelazi milijun američkih dolara povećao se u Poljskoj za četiri posto, što predstavlja približno 3.888 dodatnih milijunaša. (16) Dakle, četiri posto predstavlja godišnju stopu rasta broja milijunaša, a 3.888 povećanje njihova broja tijekom jedne godine. Nijedan od tih pokazatelja ne predstavlja udio milijunaša u ukupnom poljskom stanovništvu niti njihov ukupan broj. U zasebnoj UBS-ovoj tablici, nazvanoj UBS Millionaire Index, procjenjuje se da je Poljska tijekom 2025. imala približno 101.000 američkih dolarskih milijunaša. Budući da su vrijednosti prikazane u tisućama, poljski unos od 101 znači približno 101 tisuću osoba, a ne 101 osobu. (16) Razlika između ukupnog broja od približno 101.000 i godišnjeg povećanja od 3.888 statistički je presudna. Kad bi se, primjerice, 3.888 osoba pogrešno predstavilo kao ukupna populacija milijunaša, njihov bi broj bio podcijenjen više od dvadeset puta. Usporedba se dodatno mijenja jer UBS prag bogatstva izražava u američkim dolarima, dok se u Jutarnjem listu govori o milijun eura. Ti pragovi nisu identični i broj osoba iznad pojedinog praga ovisi o tečaju valute. Jednako tako, deveto mjesto Poljske u tablici odnosi se na stopu godišnjeg povećanja broja američkih dolarskih milijunaša unutar prikazanog poretka, a ne na deveti najveći udio bogatih građana u ukupnoj populaciji svijeta. Ovdje nije riječ samo o zaokruživanju ili različitom prikazivanju istih podataka. Medijski članak mijenja samu definiciju pokazatelja, njegov nazivnik, jedinicu i vremensko značenje. Time se čitatelju predstavlja bitno drukčija slika raspodjele bogatstva u Poljskoj.

Zaključak

Zbog miješanja bruto i neto plaća te pogrešnog tumačenja podataka o javnom dugu, kamatama i milijunašima, ocjena ovog članka je “većinski netočno”. Usporedba sadržava nekoliko provjerljivo točnih navoda, osobito o nižoj nezaposlenosti u Poljskoj, hrvatskoj prednosti prema realnom BDP-u po stanovniku u 2025., poljskom udjelu u europskoj industrijskoj proizvodnji te rastu hrvatskog prosječnog bogatstva od 29 posto. Međutim, više važnih zaključaka temelji se na neusporedivim indikatorima, pogrešnim vremenskim razdobljima ili netočnom čitanju izvornih statističkih tablica. Netočni su zaključci o tome da su obje zemlje ispod polovice prosjeka realnog BDP-a po stanovniku EU te da je 3.888 ukupan broj poljskih milijunaša, dok prikaz zaduženosti i kamatnih stopa pogrešno opisuje vrstu pokazatelja. Preciznija tvrdnja glasi da je Poljska u kolovozu 2026. imala nižu harmoniziranu stopu nezaposlenosti od Hrvatske te da je 2025. prema PPS-u bila bliže prosječnom BDP-u po stanovniku EU. Hrvatska je istodobno ostvarila nešto viši realni BDP po stanovniku izražen u stalnim cijenama iz 2020. te snažan rast prosječnog neto bogatstva po odrasloj osobi od 2020. do 2025., ali to ne dokazuje jednak rast bogatstva većine građana. Usporedbe plaća, zaduženosti i broja milijunaša zahtijevaju odvojeno navođenje bruto i neto iznosa, javnog i vanjskog duga te stanja i godišnje promjene broja osoba iznad određenog imovinskog praga.

Vidi:

1. Marjanović V. Poljaci imaju veće plaće od Hrvata, manju nezaposlenost, ali jedna brojka ide nam na ruku… Jutarnji list. 17. listopada 2026. Dostupno na:https://www.jutarnji.hr/novac/aktualno/poljaci-imaju-vece-place-od-hrvata-manju-nezaposlenost-ali-jedna-brojka-ide-nam-na-ruku-15756647 . Pristupljeno: 19. listopada 2026.

2. Eurostat. Real GDP per capita, dataset sdg_08_10, izvorna serija nama_10_pc. Europska komisija. Dostupno na: https://ec.europa.eu/eurostat/databrowser/view/sdg_08_10/default/table . Pristupljeno: 19. listopada 2026.

3. Eurostat. Index of GDP per capita, 2025: purchasing power standards, EU indexed at 100. Europska komisija. 2026. Dostupno na: https://ec.europa.eu/eurostat/statistics-explained/SEPDF/cache/103399.pdf . Pristupljeno: 19. listopada 2026.

4. Državni zavod za statistiku. Prosječne mjesečne neto i bruto plaće zaposlenih u 2025. Priopćenje RAD-2025-1-1/12. Dostupno na: https://podaci.dzs.hr/2025/hr/97037 . Pristupljeno: 19. listopada 2026.

5. Główny Urząd Statystyczny. Komunikat w sprawie przeciętnego wynagrodzenia w gospodarce narodowej w 2025 r. Monitor Polski. 10. veljače 2026. Dostupno na: https://api.sejm.gov.pl/eli/acts/MP/2026/192/text.pdf . Pristupljeno: 19. listopada 2026.

6. Eurostat. Wages and labour costs. Statistics Explained. Europska komisija. 2026. Dostupno na:https://ec.europa.eu/eurostat/web/products-euro-indicators/w/3-01102026-ap . Pristupljeno: 19. listopada 2026.

7. Eurostat. Euro area unemployment at 6.4%: August 2026. Euro indicators. 1. listopada 2026. Dostupno na:https://ec.europa.eu/eurostat/web/products-euro-indicators/w/3-01102026-ap. Pristupljeno: 19. listopada 2026.

8. Coface. CEE Top 500 Ranking 2024. Coface Publications. Studeni 2024. Dostupno na: https://www.google.com/url?q=https://www.coface.cz/content/download/71581/file/Coface%2520CEE%2520Top%2520500%2520Ranking%25202024.pdf. Pristupljeno: 19. listopada 2026.

9. Državni zavod za statistiku. Izvješće o proceduri prekomjernoga proračunskog manjka i razini duga opće države, Republika Hrvatska, travanj 2026. Priopćenje NR-2026-4-1/1. 22. travnja 2026. Dostupno na:https://podaci.dzs.hr/2026/hr/121263 . Pristupljeno: 19. listopada 2026.

10. Eurostat. Industrial production statistics. Statistics Explained. Europska komisija. 2026. Dostupno na:https://ec.europa.eu/eurostat/statistics-explained/SEPDF/cache/7316.pdf . Pristupljeno: 19. listopada 2026.

11. Eurostat. Key figures on Europe, 2026 edition. Europska komisija. 2026. Dostupno na:https://ec.europa.eu/eurostat/documents/15216629/23964567/KS-01-26-035-EN-N.pdf/f922271a-da8c-3d8e-30a0-daa5843b6a75. Pristupljeno: 19. listopada 2026.

12. Eurostat. Long term government bond yields, dataset teimf050; podaci Europske središnje banke. Europska komisija. Dostupno na: https://ec.europa.eu/eurostat/databrowser/product/page/TEIMF050 . Pristupljeno: 19. listopada 2026.

13. Eurostat. Government debt at 87.8% of GDP in euro area: fourth quarter 2025. Euro indicators. 22. travnja 2026. Dostupno na: https://ec.europa.eu/eurostat/web/products-euro-indicators/w/2-22042026-bp . Pristupljeno: 19. listopada 2026.

14. International Monetary Fund. IMF Executive Board Concludes 2025 Article IV Consultation with Republic of Poland. 2. veljače 2026. Dostupno na: https://www.imf.org/en/news/articles/2026/02/02/pr-26030-poland-imf-concludes-2025-article-iv-consultation . Pristupljeno: 19. listopada 2026.

15. International Monetary Fund. IMF Executive Board Concludes 2025 Article IV Consultation with Republic of Croatia. 10. prosinca 2025. Dostupno na: https://www.imf.org/en/news/articles/2025/12/10/pr-25417-republic-of-croatia-imf-executive-board-concludes-2025-article-iv-consultation . Pristupljeno: 19. listopada 2026.

16. UBS. Global Wealth Report 2026. UBS Global Wealth Management. 30. lipnja 2026. Dostupno na:https://www.ubs.com/global/en/wealthmanagement/insights/global-wealth-report.htm. Pristupljeno: 19. listopada 2026.

“Dignite novac danas” kao financijski alarm: spektakl hitnosti koji ne rješava stvarni problem

Tekst Dnevno.hr sugerira da je masovno podizanje gotovine razuman odgovor na navodne „gubitke” u banci, iako se kupovna moć ne čuva seljenjem novca s računa u ladicu, nego razumijevanjem realnog prinosa, rizika i postojećih zaštitnih mehanizama.

Autori: prof. dr. sc. Kristijan Krkač i Josip Tomašković

Tvrdnja koja se analizira

“Zašto biste već danas trebali dignuti novac iz banke: Zbog nemara gubite velike svote” — Dnevno.hr (autor naveden u sažetku: Ivana Jurišić), 27.12.2025., (1). U istom kontekstu u javno dostupnom sažetku navodi se i raspon kamatnih stopa na oročenja (“…kamate između 0,02 i 2,8 %… ako poželite oročiti 10 tisuća eura na godinu”). (1)

Područje analize

Tvrdnja je društveno važna jer potiče ponašanje koje može povećati osobni rizik (krađa, gubitak, prijevara), a pritom zamagljuje razliku između nominalnog iznosa (koliko eura piše na računu) i realne vrijednosti (što se za taj iznos može kupiti). U razdobljima povišene inflacije građani doista osjećaju “gubitak” kupovne moći, no iz toga ne slijedi da je racionalno “spas” tražiti u podizanju gotovine. Provjera se zato fokusira na četiri kuta: (i) što točno znači “gubiti” u banci u realnim terminima i je li to “nemar”, (ii) kakva je zakonska zaštita depozita i što ona pokriva, (iii) je li gotovina izvan banke manje rizična i “bolje čuva vrijednost”, (iv) koje su realne, provjerljive alternative za smanjenje erozije kupovne moći bez senzacionalizma.

Analiza

1) Što je rečeno i kako: “hitno danas” plus “nemar” kao moralna presuda

Izraz „već danas” u naslovu djeluje kao okidač hitnosti: sugerira da je odgađanje kažnjivo, pa racionalno razmatranje ustupa mjesto impulzivnoj reakciji. Dodatak „zbog nemara” pritom uvodi moralnu etiketu, prebacujući fokus s odnosa inflacije, kamata i naknada na navodnu neodgovornost pojedinca. To je retorički učinkovito, ali analitički problematično: kupovna moć može se smanjivati i kod vrlo savjesnih štediša ako je realna kamatna stopa negativna. Ključni propust je implicitni uzročno-posljedični skok: iz činjenice da se novac na transakcijskom računu često slabo ili nikako ne oplođuje ne slijedi da je “rješenje” izvaditi ga iz banke. Naprotiv, prebacivanje iz bankovnog depozita u kućnu gotovinu ne mijenja inflaciju i ne stvara prinos; samo mijenja profil rizika. 

2) Što nedostaje: definicija “gubitka” i osnovna matematika realnog prinosa

Kad medijski tekst govori o “gubitku velikih svota”, bez jasnog imenovanja mehanizma, čitatelj može pogrešno zaključiti da banka “uzima” novac ili da je depozit nesiguran. U većini slučajeva riječ je o eroziji realne vrijednosti: ako inflacija raste brže od kamate, realni prinos je negativan. Eurostat je za Hrvatsku u studenome 2025. bilježio godišnju stopu inflacije (HICP) oko 4,3%. (2) Ako je kamata na sredstva na računu 0%, tada je “gubitak” u kupovnoj moći približno jednak inflaciji. Ali ako netko podigne gotovinu i drži je kod kuće, realna erozija i dalje postoji: cijene rastu bez obzira na to je li novac na računu ili u novčaniku. Ono što se može promijeniti nije inflacija, nego prinos (kroz druge instrumente) i trošak (kroz naknade), ali to nije isto što i “dignite novac iz banke”. U javno prikazanom sažetku spominje se raspon kamata na oročenja. I takav raspon sam po sebi ne dokazuje preporuku za gotovinu, nego suprotno: sugerira da postoje bankovni proizvodi s prinosom, koji se biraju usporedbom uvjeta, ročnosti i mogućnosti prijevremenog raskida. (1)

3) Zaštita depozita: sustav postoji upravo zato da “trčanje na banku” ne bude default

Najveća činjenična rupa u alarmističkim savjetima o podizanju novca jest prešućivanje regulatornog okvira. U Europskoj uniji vrijedi Direktiva o sustavima osiguranja depozita koja propisuje pokriće od 100.000 eura po deponentu po kreditnoj instituciji u slučaju nedostupnosti depozita. (3) U Hrvatskoj je nadležno tijelo Hrvatska agencija za osiguranje depozita (HAOD/DAB), koja eksplicitno navodi osigurani iznos 100.000 eura po deponentu po kreditnoj instituciji, uz mogućnost privremeno višeg pokrića u određenim životnim situacijama, te isplatu unutar 7 radnih dana. (4) Drugim riječima, tvrdnja implicira da je građanin nezaštićen ako “ne reagira odmah”. No sustav je dizajniran upravo obratno: da se izbjegne panika i da se deponentima pruži predvidiva zaštita bez potrebe za masovnim podizanjem gotovine. Direktiva propisuje i rok dostupnosti “repayable amount” unutar sedam radnih dana (uz tranzicijski period do 31.12.2023.). (3) Često se u sličnim tekstovima “igra” i kartom bail-ina (“uzeli su na Cipru”, “uzet će i kod nas”). No i tu je ključna nijansa: u pravilima sanacije banaka, pokriveni depoziti (do razine osiguranja) imaju poseban tretman, a institucije poput Jedinstvenog sanacijskog odbora (SRB – Single Resolution Board) u svojim objašnjenjima naglašavaju razliku između pokrivenih i nepokrivenih depozita u kontekstu sanacije. (5)

4) Gotovina “kod kuće” nije neutralna opcija: zamjena jednog rizika drugim

Tekstualni okvir “dignite novac iz banke” u praksi potiče ponašanje koje otvara nove rizike: fizičku krađu, gubitak, oštećenje, prijevarne sheme i jednostavno manjak tragova (što otežava dokazivanje vlasništva). Regulirani bankovni depoziti nose institucionalne mehanizme zaštite; kućna gotovina uglavnom ne nosi. (4) Još važnije, gotovina ne rješava temeljnu tezu o “gubitku”. Ako je problem inflacija, gotovina je jednako izložena inflaciji kao i depozit bez kamata. Razlika nastaje tek ako depozit nosi neku kamatu ili ako se sredstva plasiraju u instrumente koji imaju očekivani prinos. Zato “podizanje” nije ekonomski odgovor, nego logistički potez s dodatnim sigurnosnim troškovima.

5) Što bi bio korektan savjet: usporedba prinosa i troškova, a ne alarm

Korektan, potrošački odgovoran tekst u situaciji povišene inflacije trebao bi čitatelju dati tri provjerljive stvari: razliku nominalno/realno, informaciju o osiguranju depozita i realne opcije koje ne počivaju na panici. U tom smislu korisno je i da postoje službene statistike o kamatnim stopama na depozite, koje prate monetarne institucije u okviru europskog statističkog sustava (npr. ECB statistika kamatnih stopa MFI-jeva). (6) To i dalje ne znači da je “oročenje” univerzalno najbolje, niti da su kamate uvijek iznad inflacije. Znači samo da je racionalan put: usporediti uvjete, razumjeti ročnost, likvidnost i naknade, te odlučiti u skladu s vlastitim horizontom i tolerancijom rizika. Alarmistički naslov koji sugerira hitno podizanje novca preskače taj osnovni potrošački minimum i stvara lažnu dihotomiju: ili “dignite danas” ili “gubite velike svote”.

Zaključak

Na temelju dostupnog javnog sažetka i naslovnog okvira, poruka da biste “već danas” trebali dignuti novac iz banke “jer zbog nemara gubite velike svote” jest manipulativno uokvirena i činjenično problematična. Da, u uvjetima inflacije kupovna moć novca može padati ako je prinos nizak. No podizanje gotovine ne uklanja inflaciju, ne stvara prinos i u pravilu povećava sigurnosne rizike. Usto, prešućuje se ključna činjenica da u Hrvatskoj i EU postoji sustav osiguranja depozita do 100.000 eura po deponentu po kreditnoj instituciji, uz isplatu u roku (u pravilu) do 7 radnih dana, te jasno definirane iznimke i privremeno višu zaštitu u određenim životnim situacijama. (3), (4) Time, ovom članku možemo dati ocjenu ,,netočan”. Opravdanje: naslovno-savjetodavni zaključak (“dignite novac danas”) ne slijedi iz ekonomskih činjenica o inflaciji i kamatama te ignorira postojeće zaštitne mehanizme i rizike, čime čitatelja navodi na pogrešnu i potencijalno štetnu radnju.

Vidi:

  1. Dnevno.hr. “Zašto biste već danas trebali dignuti novac iz banke: Zbog nemara gubite velike svote”. 27.12.2025. https://www.dnevno.hr/gospodarstvo-i-turizam/zasto-biste-vec-danas-trebali-dignuti-novac-iz-banke-zbog-nemara-gubite-velike-svote-3163632/
  2. Eurostat. Euro area annual inflation down to 2.3% (priopćenje s tabličnim prikazom po državama; uključuje Hrvatsku). https://ec.europa.eu/eurostat/en/web/products-euro-indicators/w/2-17122025-ap
  3. EUR-Lex. Direktiva 2014/49/EU o sustavima osiguranja depozita (konsolidirani tekst). https://eur-lex.europa.eu/legal-content/EN/TXT/HTML/?from=BG&uri=CELEX:02014L0049-20140702&
  4. Hrvatska agencija za osiguranje depozita (HAOD/DAB). Osigurani iznos. https://www.haod.hr/sustav-osiguranja-depozita/osigurani-iznos
  5. Single Resolution Board (SRB). Objašnjenja o sanaciji/bail-inu i tretmanu depozita. https://www.haod.hr/sustav-osiguranja-depozita/osigurani-iznos
  6. European Central Bank (ECB) Data Portal. Bank interest rates – deposits from households with an agreed maturity of up to one year (new business), Croatia, Monthly (MIR dataset). https://data.ecb.europa.eu/data/datasets/MIR/MIR.M.HR.B.L22.F.R.A.2250.EUR.N

„Granica siromaštva” kao politička kratica: 600 eura je blizu službenog praga, ali nije isto što i „ne može se preživjeti”

Nacional prenosi Špikinu tvrdnju da je mirovina ispod 600 eura “granica siromaštva”, ali službeni prag ovisi o godini i tipu kućanstva pa je 600 eura samo približna usporedba.

Autori: prof. dr. sc. Kristijan Krkač & Josip Tomašković

Tvrdnja koja se analizira

U članku portala Nacional.hr, objavljenom 29. prosinca 2025., prenesena je izjava Milivoja Špike u kojoj se navodi: „To je već granica siromaštva i s tim sredstvima se ne može preživjeti…”. U istom tekstu iznosi se i brojčana procjena da „i dalje imamo nekih 650 tisuća ljudi” koji će imati mirovinu manju od 600 eura. (1)

Područje analize

U javnom govoru izraz „granica siromaštva” često služi kao snažna politička skraćenica za „premalo za život”. No u službenoj statistici Hrvatske i EU najčešće se misli na prag rizika od siromaštva (at-risk-of-poverty threshold) i pripadajuću stopu rizika od siromaštva: udio osoba čiji je ekvivalentni raspoloživi dohodak (nakon socijalnih transfera) ispod praga postavljenog na 60% nacionalnog medijana. (2) Ta mjera je relativna (ovisi o medijanu dohotka) i ne mjeri „biološku granicu preživljavanja”, nego niske dohotke u odnosu na ostatak društva. (2) (3) Ova provjera zato razdvaja tri stvari koje se u izjavi stapaju u jednu rečenicu: (a) što „granica siromaštva” znači u službenoj metodologiji; (b) koliko je 600 eura blizu službenog praga; (c) što je empirijski provjerljivo u dijelu o broju umirovljenika, a što ostaje vrijednosna ocjena („ne može se preživjeti”). (2) (3)

Analiza

1) Što je „granica siromaštva” u službenim definicijama

Eurostat definira stopu rizika od siromaštva kao udio osoba čiji je ekvivalentni raspoloživi dohodak (nakon transfera) ispod praga koji se postavlja na 60% nacionalnog medijana ekvivalentnog dohotka. (2) Dvije su posljedice te definicije ključne za ovu temu. Prvo, riječ je o dohotku prilagođenom veličini i sastavu kućanstva (ekvivalizacija). To znači da se brojka „600 eura” ne može automatski čitati jednako za samca i za kućanstvo s više članova. (2) (3) Drugo, prag je relativan: pomiče se s medijanom. U zemlji koja općenito postaje bogatija prag može rasti i ako se pojedincu ne mijenja realna kupovna moć; obratno, u krizi prag može padati dok cijene nekih nužnih dobara rastu. Zbog toga je pogrešno prag rizika od siromaštva tumačiti kao „objektivnu granicu života”, iako je kao statistički indikator iznimno važan za praćenje društvenih nejednakosti i dizajn socijalnih politika. (2) DZS u priopćenju o pokazateljima siromaštva za 2024. eksplicitno navodi i definiciju i ograničenje: stopa rizika od siromaštva „ne pokazuje koliko je osoba stvarno siromašno”, nego koliko ih ima dohodak ispod praga; a prag je 60% medijana ekvivalentnog dohotka. (3) To je službeni okvir u kojem bi se izraz „granica siromaštva” trebao koristiti ako se želi preciznost.

2) Je li 600 eura „granica siromaštva” u Hrvatskoj — brojčano

DZS navodi da je prag rizika od siromaštva u 2024. za jednočlano kućanstvo iznosio 7.407 eura godišnje. (3) Kada se to preračuna na mjesec, riječ je o oko 617 eura mjesečno. Dakle, brojka 600 eura jest blizu praga za samca, ali nije jednaka službenom pragu za 2024. — razlika je reda veličine ~17 eura mjesečno, ovisno o zaokruživanju. (3)

Ovdje postoje dvije važne nijanse koje politička formulacija prešućuje:

  • Prva nijansa je godina. Prag koji DZS objavljuje odnosi se na konkretan statistički ciklus (u ovom slučaju 2024.) i može se mijenjati iz godine u godinu. (3) Kad se u političkoj izjavi govori „od 1. siječnja” ili općenito o budućem razdoblju, korektnije je reći da je 600 eura „oko” praga prema posljednjim objavljenim podacima, a ne predstavljati broj kao fiksnu i vječnu granicu.
  • Druga nijansa je tip kućanstva. DZS za 2024. navodi i prag za kućanstvo s dvije odrasle osobe i dvoje djece mlađe od 14 godina: 15.554 eura godišnje (oko 1.296 eura mjesečno za kućanstvo). (3) To ne znači da je 1.296 eura „dovoljno”, nego da se službeni prag mijenja s kućanstvom zbog ekvivalizacije. U raspravi o mirovinama to je presudno: umirovljenik koji živi sam i umirovljenik u dvočlanom kućanstvu nisu usporedivi bez tog konteksta.

Zaključno, dio izjave koji sugerira da je 600 eura „na razini granice siromaštva” ima statističku potporu kao približna usporedba za samca, ali je netočan ako se čita kao precizna identifikacija službenog praga i ako se zanemari kućanstveni kontekst. (3)

3) „Ne može se preživjeti” i broj „oko 650 tisuća ispod 600”

Tvrdnja „s tim sredstvima se ne može preživjeti” nije provjerljiva jednom službenom statistikom poput praga rizika od siromaštva. To je normativan sud koji ovisi o troškovima stanovanja, zdravlja, dugovima, regionalnim cijenama, imovini, obiteljskoj pomoći i potrošačkim navikama. Službeni indikatori mogu potvrditi da je rizik od siromaštva među starijima visok (DZS u istom priopćenju navodi 37,0% za dob 65+ u 2024.), ali ne mogu „dokazati preživljavanje” kao apsolutnu činjenicu za svakog pojedinca. (3) Što se tiče sekundarne tvrdnje o „oko 650 tisuća” umirovljenika s mirovinom manjom od 600 eura, najbolji izvor je HZMO-ova distribucija mirovina „prema svotama”, koju HZMO objavljuje mjesečno kroz statističke materijale i otvorene datoteke. (4) U ovom okruženju nije bilo moguće izravno učitati HZMO-ove priložene PDF/XLSX tablice (tehničko ograničenje pristupa datotekama), pa se brojčana provjera ne može rekonstruirati do zadnje znamenke iz primarne tablice u istom odgovoru. Ipak, neovisni medijski sažeci koji se pozivaju na HZMO podatke navode da je u studenome isplaćeno 662.667 mirovina/korisnika ispod 600 eura (oko 58%). (6) Ta veličina je kompatibilna s političkom formulom „oko 650 tisuća”, ali uz dvije ograde: (a) treba paziti govori li se o broju korisnika ili broju isplata (u praksi se često preklapaju, ali terminološki nije isto), i (b) broj ovisi o tome promatra li se samo sustav „općih propisa” ili ukupna masa mirovina uključujući posebne režime. (6) (7)

Ukratko: dio o „650 tisuća ispod 600” izgleda vjerojatan i blizak javno prenošenim vrijednostima, no bez izravne tablice u ruci treba ga tretirati kao procjenu „reda veličine”, a ne kao precizan statistički podatak. (4) (5) (6)

Zaključak

Izjava da je mirovina manja od 600 eura „već granica siromaštva” počiva na realnoj intuiciji, ali miješa kolokvijalno značenje siromaštva s preciznim statističkim pojmom. Službeni prag rizika od siromaštva u Hrvatskoj za 2024. za jednočlano kućanstvo iznosio je 7.407 eura godišnje (oko 617 eura mjesečno), pa je 600 eura brojčano blizu praga, ali nije isto što i službeni prag i ne vrijedi jednako za sve tipove kućanstava. (3) Dodatna rečenica „ne može se preživjeti” ostaje vrijednosna procjena koja se ne može dokazati jednim indikatorom, iako službeni podaci potvrđuju visok rizik od siromaštva među starijima. (2) (3) Time, naša ocjena ovog članka je ,,većinski točan”.  Razlog: ključna usporedba (600 eura ≈ prag rizika od siromaštva za samca prema posljednjim objavljenim DZS podacima) jest približno pogođena, ali izraz „granica siromaštva” koristi se preširoko (relativna mjera, ovisna o kućanstvu i godini) i nadograđuje se nedokazivim apsolutnim sudom o „preživljavanju”. (2) (3)

Izvori:

  1. Nacional.hr. GRANICA SIROMAŠTVA Špika iznio porazne podatke: ‘S tim sredstvima ne može se preživjeti’. 29.12.2025. https://www.nacional.hr/granica-siromastva-spika-iznio-porazne-podatke-s-tim-sredstvima-ne-moze-se-prezivjeti/
  2. Eurostat (Statistics Explained). Glossary: At-risk-of-poverty rate. https://ec.europa.eu/eurostat/statistics-explained/index.php?title=Glossary:At-risk-of-poverty_rate
  3. Državni zavod za statistiku (DZS). Pokazatelji siromaštva i socijalne isključenosti u 2024. (ZUDP-2025-1-1). 21.03.2025. https://podaci.dzs.hr/media/wksjuvgb/zudp-2025-1-1-pokazatelji-siroma%C5%A1tva-i-socijalne-isklju%C4%8Denosti-u-2024.pdf
  4. Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje (HZMO). Statistika (mjesečne tablice i otvorene datoteke). https://www.mirovinsko.hr/hr/statistika/3759
  5. HZMO. Aktualna statistika za studeni 2025. – isplata u prosincu 2025. https://www.mirovinsko.hr/hr/aktualna-statistika-za-studeni-2025-isplata-u-prosincu-2025/148
  6. N1 Info. Manje od 600 eura ima 58 posto umirovljenika: Evo koliko je mirovina iznad 1.000 eura. 28.11.2025.  https://n1info.hr/biznis/manje-od-600-eura-ima-58-posto-umirovljenika-evo-koliko-je-mirovina-iznad-1000-eura
  7. Državni zavod za statistiku (DZS). Anketa o dohotku stanovništva (EU-SILC) – izvješće o kvaliteti (metodološki okvir). https://dzs.gov.hr/UserDocsImages/dokumenti/Izvje%C5%A1taji%20o%20kvaliteti/ADS_2024_hr_12.06..pdf

Pred “bankrotom” ili pred naslovom?

Dnevno.hr tvrdi da je Hrvatska pred bankrotom jer je proračun “u deficitu koji postaje teško održiv”. Podaci EU-a i HNB-a govore suprotno.

Autor: Josip Tomašković

Područje analize

Ova provjera adresira dvije povezane tvrdnje koje je Dnevno.hr objavio 17. listopada 2025. (1):

●       da je Hrvatska “pred bankrotom”

●       da je deficit državnog proračuna “teško održiv”.

Pritom je nužno razlikovati pojmove proračunski deficit (godišnji manjak prihoda nad rashodima) i dug opće države (akumulirani dug), kao i razumjeti kriterije fiskalne održivosti u EU: Maastrichtski pragovi (deficit ≤ 3 % BDP-a, dug ≤ 60 % BDP-a) te širi okvir reformiranog Pakta o stabilnosti i rastu (programi prilagodbe, procjene održivosti, EDP postupci).

Za aktualne brojke i prognoze korišteni su službeni izvori: Eurostat, Europska komisija (proljetna prognoza 2025.), Hrvatska narodna banka (HNB), Ministarstvo financija / Vlada RH te S&P Global Ratings (9).

Tvrdnja je društveno važna jer izraz “pred bankrotom” implicira neposredni suvereni default ili gubitak tržišnog pristupa, što bi imalo teške posljedice po gospodarstvo i životni standard.

Stoga provjeravamo:

●      što znače “bankrot države” i “održivost deficita” u eurozoni,

●      kakvo je stanje i trend hrvatskog proračuna i duga 2024.–2025.,

●      što o riziku neplaćanja signaliziraju tržišta i rejting,

●      postoji li retoričko preuveličavanje i izostavljen kontekst u izvornom naslovu.

 

Analiza

1) Što zapravo znači “bankrot države” u eurozoni?

U javnom govoru “bankrot” često se koristi kao sinonim za suvereni default — kada država ne plati dospjele obveze prema vjerovnicima. Za zemlje eurozone, kriteriji fiskalne održivosti i nadzor su višeslojni: primjenjuje se EU fiskalni okvir (deficit, dug, planovi prilagodbe) uz mehanizme tržišnog nadzora i, u krajnjoj nuždi, europske zaštitne mreže poput Europskog stabilizacijskog mehanizma (ESM). Rani indikatori približavanja defaultu su: prekomjeran deficit iznad 3 % bez plana konsolidacije, eksplozivan rast omjera duga/BDP-a i tržišni stres (skok prinosa i CDS-a).

U hrvatskom slučaju 2024.–2025.:

●      Deficit opće države ispod je ili oko 3 % BDP-a prema Europskoj komisiji i službenim dokumentima rebalansa (3)(4) (6).

●      Dug/BDP iznosi oko 58–59 % (ožujak 2025.: 58,4 %), ispod referentnih 60 % i u padu na godišnjoj razini (5) (6).

●      Kreditni rejting Hrvatske je A– uz pozitivan izgled (7), što implicira nizak rizik neplaćanja.

Zaključak ove točke: institucionalni i tržišni indikatori ne podupiru tezu o “pred-bankrotnoj” situaciji.

Manipulativna tehnika: alarmističko zaključivanje iz same činjenice postojanja deficita, bez objašnjenja što zaista označava fiskalna neodrživost.

 

2) Brojke: deficit i dug Hrvatske 2024.–2025.

Prema proljetnoj prognozi Europske komisije (19. svibnja 2025.), deficit Hrvatske za 2024. iznosi 2,4 % BDP-a, a za 2025. se očekuje 2,6–2,7 % (3) (4) (10). Vlada RH je u listopadu 2025. rebalansom planirala manjak opće države od 2,9 % BDP-a te smanjila nominalni manjak državnog proračuna s 4,0 na 3,8 mlrd. eura (2). Sve vrijednosti ostaju unutar Maastrichtskog praga od 3 % BDP-a. Prema HNB-u, omjer duga opće države i BDP-a iznosi 58,4 % (ožujak 2025.) naspram 62,0 % godinu ranije, dakle u padu i ispod referentnog praga (5) (6). U usporedbi s prosjekom eurozone (≈88 % BDP-a), hrvatski je dug znatno niži (4)(5).

Što nedostaje u članku? Naslov Dnevno.hr ne prikazuje da su deficit i dug unutar EU pragova i da Vlada rebalansom cilja održiv okvir (2). Bez tog konteksta, čitatelj dobiva pogrešan dojam o “neodrživosti”.

3) Tržišni i rejting signali: ima li “stresa” koji prethodi bankrotima?

Tri brza indikatora:

●      Rejting: S&P Global Ratings 12. rujna 2025. potvrđuje ocjenu A- uz pozitivne izglede, što implicira mogućnost daljnjeg povišenja (7).

●      Prinosi na obveznice: Petogodišnji prinos Hrvatske sredinom listopada 2025. iznosi oko 2,7 %, bez znakova tržišnog stresa (8).

●      CDS (5Y): oko 75 baznih bodova, što označuje vrlo nisku vjerojatnost defaulta u srednjem roku (9).

U stvarnim slučajevima približavanja defaultu obično dolazi do eksplozivnog rasta prinosa i CDS-a te pada rejtinga u “spekulativni” razred — čega ovdje nema.

4) “Teško održiv” deficit? Što kaže fiskalni okvir i projekcije EU

Procjena održivosti deficita uzima u obzir razinu, strukturu, trend i trošak zaduživanja. Prema Komisiji, Hrvatska 2025.–2026. bilježi rast BDP-a oko 3,2 %, nezaposlenost ispod 5% inflaciju u padu (3) (4). Deficit ostaje ispod 3 %, a dug nastavlja silazni trend. Rebalans 2025. potvrđuje ciljanje manjka opće države od 2,9 % BDP-a (2). To je znatno ispod razine koja bi mogla aktivirati postupak prekomjernog deficita (EDP). Usporedno, više država eurozone ima deficite iznad 3 % (poput Poljske, Rumunjske, Francuske i Slovačke), pa Hrvatska ne odskače negativno (4) (5) (10).

Manipulativna tehnika: izostanak vremenskog horizonta i usporedbenog konteksta — pojam “teško održiv” ostavljen je neodređen, bez fiskalnog kriterija.

Zaključak

Primarna tvrdnja da je “Hrvatska pred bankrotom” nije potkrijepljena podacima. Fiskalni i tržišni pokazatelji (deficit ≈2,6–2,9 %, dug 58–59 % BDP-a, rejting A– s pozitivnim izgledima, stabilni prinosi i CDS) ukazuju na niski rizik neplaćanja i urednu fiskalnu poziciju (2) (9). Sekundarna tvrdnja o “teško održivom deficitu” također je neutemeljena: svi relevantni izvori potvrđuju održivost unutar EU okvira (2) (5). Članak koristi alarmistički jezik i izostavlja ključne fiskalne pokazatelje, pretvarajući uobičajeni deficit u navodni rizik bankrota — što dostupni podaci iz službenih izvora izričito pobijaju. Time je ocjena ovog članka: ,,netočno”.

Vidi:

  1. Dnevno.hr. Hrvatska je pred bankrotom: Državni proračun u deficitu koji postaje teško održiv. 19. listopada 2025. Dostupno na: https://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska-je-pred-bankrotom-drzavni-proracun-u-deficitu-koji-postaje-tesko-odrziv-3095026
  2. Ministarstvo financija RH. Rebalans proračuna: Prihodi veći 30 mil. eura, rashodi smanjeni 223 mil. eura.Priopćenje. 3. listopada 2025. Dostupno na: Fhttps://mfin.gov.hr/vijesti/rebalans-proracuna-prihodi-veci-30-mil-eura-rashodi-manji-za-223-mil-eura/3987
  3. European Commission. Economic forecast for Croatia (Spring 2025). 19. svibnja 2025. Dostupno na:https://economy-finance.ec.europa.eu/economic-surveillance-eu-economies/croatia/economic-forecast-croatia_en
  4. European Commission. Spring 2025 Economic Forecast – EU and euro area overview. 19. svibnja 2025. Dostupno na: https://economy-finance.ec.europa.eu/economic-forecast-and-surveys/economic-forecasts/spring-2025-economic-forecast-moderate-growth-amid-global-economic-uncertainty_en
  5. Eurostat. Government finance statistics – quarterly data (EA/EU, 2025). 21. srpnja 2025. Dostupno na:https://ec.europa.eu/eurostat/statistics-explained/index.php/Government_finance_statistics_-_quarterly_data
  6. Hrvatska narodna banka. Dug opće države u ožujku 2025. iznosio je 58,4 % BDP-a. Priopćenje. 30. lipnja 2025. Dostupno na: https://www.hnb.hr/-/dug-opce-drzave-u-ozujku-2025-iznosio-je-58-4-bdp-a
  7. S&P Global Ratings. Croatia ‘A-/A-2’ Ratings Affirmed; Outlook Positive. 12. rujna 2025. Dostupno na:https://www.spglobal.com/ratings/en/regulatory/article/-/view/type/HTML/id/3440375

Manipulacija senzacionalizmom u Dnevno.hr: Je li doista “stravično”?

Analiza pokazuje da tvrdnje iz naslova ne odgovaraju trenutno dostupnim ekonomskim pokazateljima u Hrvatskoj tijekom svibnja 2025.

Autor: Josip Tomašković

Tvrdnja koja se analizira

Portal Dnevno.hr objavio je 17. lipnja 2025. članak pod naslovom: „Hrvatima se dogodilo nešto stravično: Vrištao bih na tvom mjestu!“ (1). Takav naslov koristi pojačanu emocionalnu retoriku, čime se odaje dojam dramatičnosti i izvanrednosti situacije. Čitatelji bi mogli zaključiti da se u Hrvatskoj dogodila ozbiljna gospodarska ili društvena kriza. Sam sadržaj članka temelji se na komentarima s foruma Reddit, u kojima se raspravlja o porastu cijena hrane, stanarine i općem osjećaju smanjene životne pristupačnosti. Ipak, ne pružaju se podaci niti analitički kontekst koji bi podržali tvrdnju o “stravičnom” stanju, a korištene formulacije ne udovoljavaju osnovnim profesionalnim standardima ekonomskog izvještavanja.

Analiza podataka

Prema Državnom zavodu za statistiku (DZS), godišnja stopa inflacije u svibnju 2025. iznosila je 4,3%, dok su cijene hrane porasle za 5,1% (2). U kontekstu opće europske dinamike, gdje je prosječna inflacija iznosila 1,9% (3), Hrvatska se nalazi iznad prosjeka, ali daleko od inflacijske krize. Usporedbe radi, tijekom postpandemijskog razdoblja 2022. i 2023., inflacija je dosezala dvoznamenkaste stope – i do 13% – što implicira da trenutni rast cijena predstavlja usporavanje, a ne izvanrednu situaciju.

Važno je razumjeti razliku između nominalnog i realnog rasta plaća. Nominalna plaća predstavlja iznos u apsolutnim vrijednostima, dok se realna plaća računa umanjenjem nominalne vrijednosti za stopu inflacije. U Hrvatskoj je prosječna neto plaća porasla s 890 eura (2020.) na oko 1500 eura (2025.), što predstavlja nominalni rast od gotovo 70% (4). Kada se u obzir uzme kumulativna inflacija od otprilike 25% u istom razdoblju, realni rast plaća iznosi približno 36%, što znači da su građani u prosjeku danas kupovno moćniji nego prije pet godina. Ipak, postoji značajna disperzija u prihodima između sektora, regija i socijalnih skupina, što doprinosi osjećaju ekonomske nesigurnosti.

U tekstu se navodi da si prosječan Hrvat ne može priuštiti godišnji odmor u vlastitoj zemlji, čime se implicira ekstreman pad standarda. Međutim, podaci Instituta za turizam pokazuju da domaći gosti i dalje čine 13% svih noćenja u komercijalnom smještaju, što upućuje na aktivno sudjelovanje građana u domaćem turizmu (5). Nema podataka koji bi potvrdili da je ta brojka značajno pala u usporedbi s prethodnim godinama. Dapače, turistički kapaciteti za domaće goste ostaju popunjeni u sezoni, što ukazuje na realnu potražnju.

Jedna od tvrdnji iznesena u tekstu jest da je pivo u Hrvatskoj skuplje nego u Njemačkoj. Iako se to može dogoditi kod pojedinih proizvoda u određenim regijama ili turističkim zonama, agregatni podaci Eurostata pokazuju da su razine cijena hrane i pića u Njemačkoj i dalje znatno iznad hrvatskih (6). Naime, Price Level Index (PLI) za prehrambene proizvode u Hrvatskoj iznosi oko 84, dok u Njemačkoj prelazi 110, što znači da su prosječne cijene hrane u Hrvatskoj oko 24% niže od prosjeka EU, a u Njemačkoj oko 10% više od prosjeka. Stoga se radi o selektivnom primjeru koji ne odražava stvarnu strukturu potrošačkih cijena.

Nadalje, indeks ljudskog razvoja (HDI), osobito kada se korigira za nejednakost (IHDI), koristi se za procjenu kvalitete života u državama. Tvrdnja da je Hrvatska ispred SAD-a prema ovom indeksu zahtijevala bi pozivanje na konkretne metodološke izvore, kojih u članku nema. Posljednje objavljene rang-liste Programa Ujedinjenih naroda za razvoj (UNDP) ne potvrđuju tu tvrdnju. Prema izvješću za 2024./2025., SAD i dalje ima viši HDI i IHDI od Hrvatske (7). Bez jasnog izvora, takva usporedba ostaje spekulativna i dovodi u pitanje točnost interpretacije.

Što se tiče cijena stanovanja, podaci HNB-a i DZS-a potvrđuju da su cijene nekretnina u urbanim centrima, posebice u Zagrebu i na obali, značajno porasle od 2020. Međutim, relativna dostupnost nekretnina ostaje viša nego u većim europskim metropolama kada se usporede omjeri cijene kvadrata i prosječne neto plaće (4). Na primjer, za prosječnu plaću u Zagrebu moguće je kupiti više stambene površine nego u Beču, Milanu ili Berlinu.

Ocjena točnosti

Na temelju podataka iz 2025. godine i korištenih stručnih izvora, članak Dnevno.hr sadrži više subjektivnih interpretacija koje nisu potkrijepljene službenim statistikama. Ključne tvrdnje u naslovu i tekstu prenose dojam krize bez jasno definiranih ekonomskih pokazatelja koji bi to opravdali. Emocionalno pojačana retorika stvara pogrešan dojam ozbiljnosti situacije, a korištenje anonimnih komentara s internetskih foruma bez konteksta dodatno umanjuje vjerodostojnost. Čitatelji bi na temelju ovog članka mogli steći dojam o izvanrednom pogoršanju standarda u Hrvatskoj, iako podaci pokazuju umjerene trendove inflacije, rast realnih plaća i ograničeni porast životnih troškova.

Na temelju navedenih informacija, ovaj članak ocjenjujemo ocjenom netočan.

Literatura:

(1) Vidi: https://www.dnevno.hr/gospodarstvo-i-turizam/hvatima-se-dogodilo-nesto-stravicno-vristao-bih-na-tvom-mjestu-2764949

(2) Vidi: https://podaci.dzs.hr/2025/hr/97173

(3) Vidi:  https://ec.europa.eu/eurostat/web/products-euro-indicators/w/2-18062025-ap

(4) Vidi: https://www.hnb.hr/analize-i-publikacije/makroekonomske-projekcije

(5)  Vidi: https://www.htz.hr/hr-HR/informacije-o-trzistima/informacije-o-tijeku-sezone

(6) Vidi:  https://ec.europa.eu/eurostat/databrowser/view/prc_ppp_ind/default/table?lang=en

(7) Vidi: https://hdr.undp.org/data-center/documentation-and-downloads