Povijesni maksimum koji nije povijesni

Medijski prenesena tvrdnja da je razlika plaća javnog i privatnog sektora “povijesno najveća” i da iznosi 32 posto nije u skladu s dostupnim dugoročnim istraživanjima, a pritom se u javnosti komunicira bez jasne metodologije i definicija.

Autori: prof. dr. sc. Kristijan Krkač & Josip Tomašković

Tvrdnja koja se analizira

U medijskim izvještajima o izjavi glavne direktorice Hrvatske udruge poslodavaca (HUP) Irene Weber, objavljenima 23. prosinca 2025., prenesena je primarna tvrdnja: „Svjedočimo povijesno najvećoj razlici… sada je 32 posto.” (1) (2) Kao dodatni kontekst, u medijskom sažetku HUP-ovih poruka o rastu i neravnotežama, objavljenom 8. prosinca 2025., navodi se i sekundarna tvrdnja: „Prosječna plaća isplaćena iz proračuna je 32 posto veća nego u privatnom…” (3)

Područje analize

Usporedbe plaća javnog i privatnog sektora redovito se koriste kao argument u raspravama o tržištu rada, proračunskim rashodima i “odljevu” radnika. No one su pouzdane samo ako su jasne definicije i metodologija. Ključna pitanja su što se uopće smatra javnim sektorom: samo proračunski korisnici ili i javna poduzeća, središnja država ili i lokalna razina. Jednako je važno uspoređuje li se bruto ili neto, po satu ili po mjesecu, te radi li se o prosjeku ili o mjeri koja je manje osjetljiva na ekstremno visoke plaće. Svjetska banka u analizi hrvatskog javnog sektora posebno naglašava razliku između “sirovih” i “prilagođenih” jazova te metodološke zamke kad se koristi samo jedna agregatna brojka. (4) U ovom slučaju presudna je riječ “povijesno”. Superlativ implicira da je današnja razlika najveća u duljem vremenskom horizontu, a to nije moguće dokazati usporedbom s jednom odabranom godinom poput 2019. Zato analizu strukturiramo kroz četiri kuta: kako je tvrdnja formulirana i kakav dojam stvara, što o duljoj dinamici razlika govore empirijska istraživanja, koliko “jaz” odražava strukturu zaposlenih, te što se uopće može provjeriti o brojci 32 posto iz javno dostupnih autoritativnih izvora. (1) (4) (5)

Analiza

Prvo, što je rečeno i kako. U medijskim navodima tvrdnja je maksimalno kategorična: razlika je “povijesno najveća”, a zatim se učvršćuje konkretnom brojkom od 32% i usporedbom s 15% u 2019. (1) (2) Takva konstrukcija ima snažan retorički učinak jer čitatelju sugerira da postoji jasan vremenski niz i nedvojbena metodologija, iako se ti elementi u samom medijskom prijenosu ne prikazuju. U fact check smislu, problem nije u legitimnosti rasprave o plaćama, nego u tome što se superlativ koristi kao činjenica bez prikazanog dokaza i bez nužnih definicija. Za početak je korisno imati jednu čvrstu, vizualnu referencu iz istog izvora koja raspravu o “jazu” spušta na mjerljive brojke.

 

Graf 1: Svjetska banka – Neto plaće po sektorima (HRK), mjesečno i po satu (2008.–2018.)

Lijevi dio prikazuje kretanje mjesečne neto plaće, a desni satne neto plaće u privatnom sektoru, temeljnome javnom sektoru i javnim poduzećima. U cijelom razdoblju javni sektor i javna poduzeća imaju više plaće od privatnog, ali se razlike među sektorima drugačije vide ovisno o tome promatraju li se mjesečni iznosi ili satnice. Ovaj graf pokazuje da “jaz” može izgledati bitno drugačije ovisno o tome gleda li se mjesečni iznos ili satnica, pa bez jasne definicije mjere ne može poduprijeti superlativ “povijesno najveća” niti potvrditi da je upravo “32%” izravno usporediv i provjerljiv navod. (8)

Drugo, je li “povijesno najveća” u skladu s dugoročnim nalazima. Postoje hrvatske empirijske analize koje zahvaćaju dulje razdoblje i eksplicitno uspoređuju javni sektor, poduzeća u državnom vlasništvu i privatni sektor. U radu Nestića, Rubila i Tomića, na temelju Ankete o radnoj snazi, navodi se da je “sirova” razlika u neto plaći po satu između javnog i privatnog sektora na početku promatranog razdoblja bila gotovo 40 posto, dok je kasnije bila niža. (5) Time se ruši doslovna interpretacija superlativa “povijesno najveća” ako “povijesno” obuhvaća barem dva desetljeća. Čak i ako bi netko prigovorio da se u javnosti govori o mjesečnim prosjecima, a dio literature analizira satnicu, upravo to potvrđuje ključnu poantu: bez jasnog definiranja mjere i obuhvata superlativ nije provjerljiv, a dostupni dokazi pokazuju da su u Hrvatskoj već zabilježeni jazovi koji su usporedivi ili veći od 32 posto. (5) Kad se koristi riječ “povijesno”, ključan je dulji vremenski okvir – bez njega se rekord ne može ni tvrditi ni opovrgnuti.

Graf 2: Nestić, Rubil i Tomić, prikaz i razlaganje razlika plaća između sektora kroz dulje razdoblje, s naglaskom na visoke početne razine “sirovog” jaza. Ono što graf može pokazati jest da su u ranijem razdoblju zabilježeni vrlo visoki jazovi (oko četrdesetak posto po satnici), što dovodi u pitanje “povijesno najveća”, ali sam po sebi ne može dokazati da je “32%” točan izračun za 2025. (11)

Napomena: vrijednosti u Grafu 2 izražene su u log-bodovima (razlika logaritama plaća), što je standardna mjera proporcionalnog jaza u plaćama u ekonomskim analizama. To nije isto što i tvrdnja o “32% većoj prosječnoj mjesečnoj plaći” te se ne smije čitati kao izravna usporedba s tim navodom. Za intuitivnu orijentaciju, 0,10 log-bodova približno odgovara oko 10% razlike (točnije 100·(e^0,10 − 1) ≈ 10,5%), ali to vrijedi za definiciju plaće i jedinicu mjere iz izvora (npr. satnicu), a ne za medijski iznesenih 32%.

Treće, što “razlika plaća” zapravo mjeri i koliko je to posljedica strukture zaposlenih. U javnim raspravama često se miješaju dva različita pojma. Prvi je sirovi jaz, odnosno jednostavna razlika prosjeka. Drugi je “premija” javnog sektora, odnosno razlika nakon kontrole za obrazovanje, dob, zanimanje, radno vrijeme i druge karakteristike. Svjetska banka za Hrvatsku prikazuje i sirove i prilagođene razlike te pokazuje da se one mogu bitno razlikovati. Primjerice, u jednoj godini promatranja prosječni sirovi jaz može biti oko četvrtine, dok je prilagođeni jaz jednocifren, što znači da znatan dio razlike dolazi iz različite strukture radne snage, a ne iz toga da se “isti posao” plaća znatno više samo zato što je u javnom sektoru. (4) Da se izbjegne pogrešan zaključak “sektor = uzrok”, sljedeći prikaz razdvaja ukupnu razliku na objašnjivi i neobjašnjivi dio.

Graf 3: Svjetska banka – Prosječni jaz plaća između javnog sektora/javnih poduzeća i privatnog sektora (%, 2008.–2018.)

Prikazani su sirovi (bez prilagodbe) i prilagođeni jazovi, pri čemu je sirovi jaz trajno veći (otprilike 25–35%), a nakon prilagodbe se smanjuje (oko 7–18%); tanke rubne linije označuju 95% interval pouzdanosti. Graf 3 potvrđuje da se u razdoblju 2008.–2018. sirovi jaz često kreće u rasponu oko 25–35%, ali također pokazuje da se nakon prilagodbi jaz znatno smanjuje, pa ne može biti dokaz ni da je današnji jaz “povijesno najveći” ni da je “32%” valjana brojka za 2025. Prije nego se razlika interpretira kao “premija” javnog sektora, treba provjeriti osnovnu strukturu zaposlenih, a obrazovanje je najbrži indikator.(9)

Graf 4: Svjetska banka – Prosječne godine školovanja zaposlenih po sektorima (2008.–2018.).

Javni sektor (core public sector) kroz cijelo razdoblje ima najviše prosječne godine školovanja i bilježi rast, javna poduzeća su između, a privatni sektor najniži, što upućuje na strukturnu (obrazovnu) komponentu razlika u plaćama. Graf 4 pokazuje da javni sektor kroz cijelo razdoblje ima višu obrazovnu strukturu, pa dio “sirovog” jaza može biti strukturni efekt, što znači da se navod “32%” ne može čitati kao čista “premija” javnog sektora niti kao dokaz “povijesnog maksimuma”. Ako se u javnosti barata brojkom “32%”, najpoštenija provjera je usporedba s DZS nizom u istoj definiciji, jer tek tada vidimo je li navod uopće usidren u podatku..(10)

Graf 5. Jaz prosječne mjesečne neto plaće (DZS, Tab. 9.3.1)

Proxy “proračun” = prosjek sektora O+P+Q (javna uprava i obrana; obrazovanje; zdravstvo i socijalna skrb), proxy “privatni” = prosjek sektora A–S bez O,P,Q, mjesečno, 2015–2025. Isprekidana linija označava referentnih 32%. Na ovom proxyju maksimum je 34,1% (06/2024), dok je zadnja dostupna točka 24,7% (10/2025). Napomena: riječ je o neponderiranom prosjeku sektorskih prosjeka (proxy), pa rezultat ovisi o definiciji i obuhvatu “javnog/privatnog” u tvrdnji. (12) (13) (14)

Četvrto, brojka 32 posto i problem provjerljivosti. U medijskom prijenosu brojka se iznosi kao gotova činjenica, ali bez javno prikazane metodologije. Dodatni problem je što se u paralelnoj komunikaciji koristi i druga definicija, “plaća isplaćena iz proračuna”, koja ne mora biti isto što i “javni sektor” u širem smislu, jer javni sektor može uključivati i javna poduzeća, a proračunske isplate obično ciljaju uži krug korisnika. (3) U takvim okolnostima brojka može biti rezultat sasvim određenog presjeka i definicija koje nisu vidljive čitatelju, pa je javna provjera ograničena. Ono što se može provjeriti iz autoritativnih izvora jest da u javnom sektoru postoji složen regulatorni okvir određivanja plaća i da dio rasta dolazi kroz administrativne parametre poput osnovice i dodataka, što povećava potrebu za preciznošću kada se takav sustav uspoređuje s privatnim sektorom. Također, službena statistika o prosječnim plaćama redovito se objavljuje, no standardna priopćenja o prosjeku za pravne osobe ne daju sama po sebi jedinstvenu i metodološki razjašnjenu usporedbu “javni naspram privatnog” s jednim brojem koji bi se mogao proglasiti “povijesnim maksimumom”. (6) (7)

Zaključak

Tvrdnja da “svjedočimo povijesno najvećoj razlici” između plaća javnog i privatnog sektora, uz navod da razlika iznosi 32%, nije u skladu s dostupnim dugoročnim empirijskim nalazima i u javnom je prijenosu predstavljena bez ključnih definicija. Dugoročnije analize za Hrvatsku bilježe razdoblja u kojima je “sirovi” jaz bio vrlo visok, oko četrdesetak posto prema satnici, što dovodi u pitanje superlativ “povijesno najveća” kada se riječ “povijesno” koristi bez vremenskog ograničenja i bez preciziranja mjere. (5) Pritom autoritativna literatura upozorava da se sirovi jaz ne smije automatski tumačiti kao “premija” javnog sektora, jer razlike u obrazovnoj, zanimanjskoj i profesionalnoj strukturi mogu bitno oblikovati agregatnu brojku, dok prilagođene procjene u pravilu ispadaju znatno manje. (4) Zbog toga ovom članku dajemo ocjenu “većinski netočan”. Razlika između plaća javnog i privatnog sektora može postojati i u pojedinim razdobljima može biti veća nego u nekim recentnim godinama, ali tvrdnja da je današnji jaz “povijesno najveći” nije potkrijepljena dugoročnim dokazima. Istodobno, brojka od 32 posto u medijskom obliku ostaje neovisno neprovjerena jer nije popraćena javno dostupnom metodologijom koja bi omogućila provjeru obuhvata i izračuna, uključujući osnovne definicije poput toga odnosi li se mjera na mjesečnu ili satnu plaću te na bruto ili neto iznos, kao i što se točno smatra plaćom “iz proračuna”. U takvom okviru, uz istodobno iznošenje postotka (32%) i superlativa “povijesno najveća”, bez jasne metodologije i bez preciznih definicija, tvrdnja o “povijesnom maksimumu” ne može se utemeljiti, osobito zato što dostupni dugoročniji izvori upućuju na usporedive ili veće “sirove” jazove u prošlosti.  (1) (3) (5)

Vidi:

1. Net.hr. Hoćemo li živjeti bolje? Irena Weber o povišicama iduće godine. 23.12.2025. https://net.hr/danas/rtl-danas/hocemo-li-zivjeti-bolje-irena-weber-o-povisicama-iduce-godine-04e0d53d-df5a-11f0-9a51-9600040c8f8e

2.  Tportal. Irena Weber: Snažan rast plaća nastavit će se i u 2026.; Rast cijena hrane usporava. 23.12.2025. https://www.tportal.hr/biznis/clanak/irena-weber-snazan-rast-placa-nastavit-ce-se-i-u-2026-rast-cijena-hrane-je-usporio-20251223

3. Lider Media. HUP: Hrvatski rast vuče država, privatni sektor ostaje bez daha. 08.12.2025. https://lidermedia.hr/biznis-i-politika/hup-hrvatski-rast-vuce-drzava-privatni-sektor-ostaje-bez-daha/

4. World Bank. Croatia Public Finance Review 2021, Chapter 2: The public private sector wage gap in Croatia; Annexes on methodology and workforce structure. 2021. https://documents1.worldbank.org/curated/en/099420005052236017/pdf/P172617060f2390420827e031de854172f4.pdf

5. Nestić D, Rubil I, Tomić I. Analiza razlika u plaćama između javnog sektora, poduzeća u državnom vlasništvu i privatnog sektora u Hrvatskoj 2000. do 2012. Privredna kretanja i ekonomska politika. 2015;24(1):7–44. https://hrcak.srce.hr/file/206641

6. Državni zavod za statistiku. Prosječne mjesečne neto i bruto plaće zaposlenih za listopad 2025. Objavljeno 19.12.2025. https://podaci.dzs.hr/2025/hr/97033

7. Narodne novine. Odluka o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama u 2025. godini (NN 155/2024). Objavljeno 31.12.2024. https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2024_12_155_2564.html

8. Graf 1. World Bank. Croatia Public Finance Review 2021. Figure 55: Monthly and hourly net wages by sector. 2021. https://documents1.worldbank.org/curated/en/099420005052236017/pdf/P172617060f2390420827e031de854172f4.pdf

9. Graf 3. World Bank. Croatia Public Finance Review 2021. Figure 58: Mean public private wage gaps, raw and adjusted. 2021. https://documents1.worldbank.org/curated/en/099420005052236017/pdf/P172617060f2390420827e031de854172f4.pdf

10. Graf 4. World Bank. Croatia Public Finance Review 2021. Annex Figure 5: Education differences by sector. 2021.  https://documents1.worldbank.org/curated/en/099420005052236017/pdf/P172617060f2390420827e031de854172f4.pdf

11. Graf 2. Nestić D, Rubil I, Tomić I. Analiza razlika u plaćama… Slika 4: razlaganje jaza po komponentama (Oaxaca Blinder) i razine sirovih razlika u ranijem razdoblju. 2015. https://hrcak.srce.hr/file/206641

12. Državni zavod za statistiku (DZS). Statistika u nizu – Zaposlenost i plaće: Plaće (dataset; Excel “place.xlsx”, Tablica 9.3.1 – prosječna mjesečna isplaćena neto plaća prema NKD 2007, mjeseci, JOPPD). https://data.gov.hr/ckan/dataset/statistika-u-nizu-zaposlenost-i-pla-e/resource/613d2e8f-6cb4-46ce-a556-4c9b7ea9232c

13. Državni zavod za statistiku (DZS). Metodologija: Prosječne mjesečne neto i bruto plaće (definicija i način izračuna prosječne mjesečne isplaćene plaće po zaposlenome u pravnim osobama). https://web.dzs.hr/Hrv/DBHomepages/Zaposlenost%20i%20place/metodologija_place.htm

14. Državni zavod za statistiku (DZS). Nacionalna klasifikacija djelatnosti 2007 (NKD 2007) – struktura/objašnjenja (oznake područja O, P, Q). https://web.dzs.hr/App/NKD_Browser/assets/docs/NKD_2007_struktura.pdf

Plaća od 2000 eura bez “jake škole”: realnost ili mit?

Slobodna Dalmacija prenosi niz anonimnih svjedočanstava s interneta o Hrvatima koji zarađuju više od 2000 eura mjesečno, često bez fakulteta. Koliko je ta slika u skladu sa službenim podacima o plaćama u Hrvatskoj?

Autor: Josip Tomašković

Tvrdnje koje se analiziraju

Članak Slobodne Dalmacije prenosi objave s Reddita pod naslovom:

“Evo koje sve poslove Hrvati rade za plaću veću od 2 tisuće eura: ‘Nemam neku posebno jaku školu ni kvalifikaciju’” (1). Tekst se oslanja na anonimne komentare u kojima ispitanici tvrde da u Hrvatskoj zarađuju više od 2000 eura neto, primjerice kao keramičar koji ima oko 2200 eura, vozač–tehničar u hitnoj pomoći s prekovremenim radom oko 2500 eura, voditelj servisa s oko 2000 eura, voditelj nabave i logistike s 2500 eura plus bonuse, te privatni psihoterapeut koji navodi da radi dva dana tjedno i ima 5000 eura mjesečno (1) (3) (12). Implicitna poruka članka jest da u Hrvatskoj postoji širok raspon poslova s neto plaćom iznad 2000 eura, uključujući zanimanja za koja ne treba “neka posebno jaka škola”, te da takve plaće nisu rezervirane samo za usko specijalizirane IT ili menadžerske pozicije (1) (3).

Područje analize

Ovaj fact-check ne može provjeriti istinitost pojedinačnih anonimnih svjedočanstava. Ne znamo identitet komentatora, poslodavce, stvarne ugovore ni točan broj odrađenih sati. Umjesto toga, analiziramo koliko je slika koju članak sugerira u skladu sa službenim statistikama o plaćama i dostupnim istraživanjima tržišta rada. Ključno je razumjeti što u hrvatskom kontekstu znači neto plaća od 2000 eura, kakav je raspored plaća u populaciji i u kojim se zanimanjima takva primanja realno javljaju. U tom smislu koristimo podatke Državnog zavoda za statistiku o prosječnoj i medijalnoj plaći, raspodjeli plaća po razredima te ankete specijaliziranih portala za plaće poput Mojaplaca.hr i Adorio, koji daju uvid u zarade po zanimanjima (4) (5) (6) (8) (9) (10) (11). Analizu strukturiramo kroz četiri pitanja. Prvo, koliko je 2000 eura u odnosu na prosječnu i medijalnu neto plaću u Hrvatskoj. Drugo, podudaraju li se navodi o pojedinim zanimanjima iz članka s dostupnim anketama o plaćama. Treće, kakvu sliku o tržištu rada tekst prenosi, a kakvu sliku pokazuju statistike raspodjele plaća. Četvrto, postoji li rizik da čitatelj stekne iskrivljen dojam o “normalnosti” plaća iznad 2000 eura ako se oslanja samo na ovakav izbor priča.

Analiza

A) Magična granica od 2000 eura i službena statistika

Državni zavod za statistiku navodi da je prosječna mjesečna isplaćena neto plaća po zaposlenom u pravnim osobama Hrvatske za 2023. iznosila 1148 eura (4). U prosincu 2023. prosječna neto plaća bila je 1191 euro, a medijalna neto plaća 1016 eura, što znači da je polovica zaposlenih imala plaću manju ili jednaku 1016 eura, a druga polovica veću (5). U posebnoj publikaciji o raspodjeli plaća DZS navodi vrijednosti decila neto plaća za studeni 2023. Prvi decil bio je oko 700 eura, osmi oko 1507 eura, a deveti 1870 eura neto (5). To znači da je približno desetina zaposlenih imala neto plaću veću od 1870 eura, a još manji udio prelazio je 2000 eura. Tom razinom plaće govorimo, ugrubo, o gornjem dijelu distribucije, a ne o uobičajenoj plaći prosječnog radnika. Istraživanje portala Mojaplaca.hr, koje je u članku Poslovnog dnevnika sažeto za 2023., procjenjuje da je u Hrvatskoj trećina zaposlenih imala plaću između 751 i 1000 eura, oko 35% između 1001 i 1500 eura, a ostatak su oni s nižim plaćama od 750 eura i oni iznad 1500 eura. U komentaru istraživanja navodi se da raste broj radnika čija plaća prelazi 2000 eura, ali ti radnici su i dalje manjina (6). U tom svjetlu plaća od 2000 eura neto nije nedostižna iznimka koja postoji samo u uskom sloju top–menadžera, ali je jasno da se radi o plaći u gornjem dijelu distribucije, znatno iznad prosjeka i medijana. Čak i kada takve plaće postaju češće u određenim sektorima, ostaju daleko od realnosti većine zaposlenih.

Zaključak za ovu točku: implicitna tvrdnja da je 2000 eura neto “visoka, ali dostižna” plaća u hrvatskom kontekstu u skladu je sa službenim podacima. Plaće iznad te granice postoje, rastu i nisu rezervirane samo za jedan sektor, no ostaju karakteristične za manjinu radnika.

B) Konkretna zanimanja iz članka i dostupni podaci

Članak prenosi niz anonimnih izjava. Keramičar u Zagrebu navodi da je zaposlen u firmi i da mu, ako se “isključe prekovremeni”, plaća iznosi oko 1500 eura, a s prekovremenim radom i povremenim fušom dosegne oko 2200 eura neto (1) (2) (3). Specijalizirani portal Mojaplaca.hr navodi da 80% ljudi na poziciji keramičar u Hrvatskoj zarađuje između 1199 i 2311 eura mjesečno neto. Desetina keramičara ima manje od 1199 eura, a desetina više od 2311 eura (9). Drugi portal, Adorio, navodi niži prosjek od 1301 euro neto, ali također raspon u kojem se dio radnika penje bliže 1500 eura pa i više (8). To pokazuje da je plaća keramičara od 1500 eura kao osnovica i povremeno dizanje ukupnog prihoda iznad 2000 eura uz prekovremeni rad i dodatne poslove statistički realistična, osobito u većim gradovima ili za iskusne radnike.Za vozača–tehničara u hitnoj pomoći članak navodi da osnovna plaća s dežurstvima iznosi oko 1600 eura, a s dvostruko više prekovremenih sati u hitnoj dodatnih oko 900 eura, pa ukupno “bude i do 2500 eura” neto (1). Portal Mojaplaca za poziciju vozača hitne pomoći navodi da desetina najbolje plaćenih zaposlenika ima neto plaću veću od 2221 euro, dok desetina najlošije plaćenih ima manje od 1025 eura (7). Prosjek je osjetno niži od 2000 eura, ali gornji dio distribucije pokazuje da kombinacija prekovremenog rada, dodataka i dugog staža može dovesti plaću u raspon koji sugovornik opisuje. Riječ je, međutim, o uvjetima koji podrazumijevaju dodatno opterećenje i nesigurniji raspored rada. Za voditelja nabave i logistike u građevinskoj firmi sugovornik iz članka navodi 2500 eura neto plus bonuse, službeni automobil, mobitel i laptop, uz srednju stručnu spremu i devet godina iskustva u nabavi (1) (12). Prema portalu Mojaplaca, menadžerske pozicije općenito imaju plaće oko 100% iznad nacionalnog prosjeka, a pozicije u nabavi i logistici u većim i uspješnijim tvrtkama redovito prelaze prosjek i mogu se približiti ili premašiti 2000 eura neto za iskusnije kadrove (6) (11). Pojedinačni iznos od 2500 eura ne možemo provjeriti, ali razina plaće nije u suprotnosti s podacima za slične uloge. Najekstremniji navod odnosi se na privatnog psihoterapeuta koji tvrdi da radi dva dana tjedno i ima 5000 eura mjesečno. Prosječna plaća psihoterapeuta u Hrvatskoj, prema portalu Adorio, iznosi 1437 eura neto, a najviši zabilježeni prosječni iznosi za gornji dio distribucije kreću se oko 1800 eura neto (10). Mojaplaca za psihologe navodi raspon u kojem desetina najbolje plaćenih prelazi 2000 eura neto (11). Za vlastitu privatnu praksu s visokom cijenom seanse i stabilnom klijentelom takav prihod nije nemoguć, osobito ako se radi o registriranom poduzetniku koji u dvije radne smjene tjedno zaračunava visoke satnice, no on predstavlja ekstremni, a ne tipičan slučaj u struci.

Zaključak za ovu točku: za većinu navedenih zanimanja dostupne ankete o plaćama potvrđuju da je plaća iznad 2000 eura realna za manji dio radnika, najčešće uz više iskustva, veću odgovornost i prekovremeni rad. Članak prenosi gornji segment distribucije kao ilustraciju, što je činjenično uglavnom u skladu s podacima, ali bez jasnog naglašavanja da je riječ o manjini.

C) Kakvu sliku tržišta rada članak stvara i što ostaje neizrečeno

Naslov i uvod članka stavljaju naglasak na rečenice poput: “Nemam neku posebno jaku školu ni kvalifikaciju, ali ipak imam plaću veću od 2000 eura” (1). Time se stvara dojam da se visok dohodak u današnjoj Hrvatskoj može postići relativno lako i bez visokog obrazovanja, uz naizgled “običan” posao. Implicitna poruka je optimistična: plaća od 2000 eura više nije rezervirana za uski sloj ljudi u tehnološkim ili financijskim sektorima. Statistika, međutim, pokazuje drugačiju sliku za većinu radnika. Medijalna plaća oko 1016 eura znači da polovica zaposlenih ne doseže ni polovicu iznosa na koji se članak fokusira (5). Istraživanje Mojaplaca pokazuje da najveći dio zaposlenih spada u raspon od 751 do 1500 eura neto, dok su plaće iznad 2000 eura karakteristične za manjinu, i to premda je ta manjina brojčano u porastu (6). Uz to, minimalna plaća za 2024. postavljena je na 840 eura bruto, što je i dalje daleko ispod spomenutog praga, a velik broj radnika radi upravo za minimalac ili uz malu razliku u odnosu na minimalnu plaću. Članak ne podsjeća čitatelja na ove razlike, niti naglašava da su opisane plaće uglavnom rezultat kombinacije iskustva, specifičnih vještina, tržišne potražnje i prekovremenog rada. Umjesto toga, niz osobnih priča može stvoriti dojam da je zarada od 2000 eura neto “nova normalna” za sve koji su odlučni, što nije u skladu s raspodjelom dohotka.

S druge strane, tekst jasno naznačuje da se radi o raspravi na Redditu i da je riječ o malom, samoselektirajućem uzorku ljudi koji su se javili zato što imaju plaće iznad 2000 eura. To donekle ublažava rizik pogrešnog dojma, jer čitatelj vidi da se ne radi o reprezentativnom istraživanju, nego o uvidu u specifičnu grupu ljudi (1) (3).

D) Retorika, selekcija primjera i potencijalne zablude

U retoričkom smislu članak koristi nekoliko tehnika poznatih iz popularnog ekonomskog novinarstva. Prva je fokus na jedno “mitsko” brojčano obilježje, u ovom slučaju iznos od 2000 eura, koje dobiva simboličko značenje. Druga je selekcija osobnih priča koje potvrđuju da je ta cifra dosegnuta u različitim zanimanjima i gradovima. Treća je kontrast između skromnog formalnog obrazovanja i relativno visoke plaće, što pojačava emocionalni učinak. Sve je to legitimno kao novinarski izbor, ali za potpuniju sliku nedostaje barem kratko podsjećanje na to da se radi o manjinskom segmentu tržišta rada, uz podsjetnik na prosječnu i medijalnu plaću. Članak ne tvrdi izrijekom da “većina Hrvata” ima ili može lako imati 2000 eura, ali ne koristi ni priliku da jasno kaže kako je riječ o gornjem sloju distribucije. Time ostavlja prostor da dio čitatelja zaključi kako je takva plaća gotovo standard, a svi koji su ispod nje imaju problem koji je prvenstveno osobni, a ne strukturni.

Istodobno, članak pokazuje određenu realističnost u priznavanju prekovremenog rada i dodatnih izvora prihoda. Sugovornici otvoreno govore o fuš poslovima, radu na crno i većem broju sati, čime se implicitno priznaje da je za prelazak praga od 2000 eura često potrebno više od klasične osmosatne smjene (1) (3) (9). To je važan detalj koji umanjuje mogućnost da čitatelj misli kako je dovoljna samo “prosječna” angažiranost.

Zaključak

Na temelju dostupnih podataka može se reći da članak Slobodne Dalmacije prenosi realne tipove zanimanja u kojima je, pod određenim uvjetima, moguće zarađivati više od 2000 eura neto mjesečno u Hrvatskoj. Ankete o plaćama potvrđuju da keramičari, vozači hitne pomoći, menadžeri u nabavi i privatni psiholozi u gornjem dijelu distribucije doista dosežu ili prelaze taj iznos, najčešće uz veću odgovornost, više iskustva i prekovremeni rad (6) (7) (9) (10) (11). Istodobno, službena statistika jasno pokazuje da su plaće iznad 2000 eura rezervirane za manjinu radnika. Prosječna neto plaća za 2023. bila je 1148 eura, medijalna oko 1016 eura, a deveti decil 1870 eura, što znači da 2000 eura i dalje leži u gornjem dijelu distribucije (4) (5). Članak ne navodi te brojke i ne naglašava da je riječ o manjinskom fenomenu. Time se otvara prostor da dio čitatelja stvori preoptimističnu sliku o dostupnosti takvih plaća. Sve to vodi do ocjene ,,većinski točno”. Glavna implicitna tvrdnja članka, da u Hrvatskoj postoje brojna zanimanja u kojima je moguće zaraditi više od 2000 eura neto, uključujući i ona bez fakultetske diplome, u velikoj je mjeri potvrđena službenim statistikama i anketama o plaćama. Nedostaci se odnose na to što tekst ne pokazuje jasno da je riječ o manjini radnika i da su opisane plaće često povezane s prekovremenim radom i višegodišnjim iskustvom. Zbog toga članak dijelom pojednostavljuje sliku tržišta rada, ali ne iznosi činjenično pogrešne tvrdnje o samoj mogućnosti postizanja tih plaća. (13)

Vidi:

  1. Slobodna Dalmacija. Evo koje sve poslove Hrvati rade za plaću veću od 2 tisuće eura: “Nemam neku posebno jaku školu ni kvalifikaciju”. Objavljeno 10. prosinca 2025. https://slobodnadalmacija.hr/mozaik/drustvena-mreza/evo-koje-sve-poslove-hrvati-rade-za-placu-vecu-od-2-tisuce-eura-nemam-neku-posebno-jaku-skolu-ni-kvalifikaciju-1523830?cx_linkref=sd_home_sd_nepropustite_najnovije_items
  2. Dubrovački vjesnik. Evo koje sve poslove Hrvati rade za plaću veću od 2 tisuće eura. Objavljeno 10. prosinca 2025. https://dubrovacki.slobodnadalmacija.hr/dubrovnik/vijesti/hrvatska-i-svijet/evo-koje-sve-poslove-hrvati-rade-za-placu-vecu-od-2-tisuce-eura-nemam-neku-posebno-jaku-skolu-ni-kvalifikaciju-1523861
  3. Reddit. Vi koji imate plaću veću od 2.000 € – čime se bavite? Objavljeno 2025. Dostupno na: reddit.com/r/askcroatia. https://www.reddit.com/r/askcroatia/comments/1pif6g7/vi_koji_imate_pla%C4%87u_ve%C4%87u_od_2000_%C4%8Dime_se_bavite/
  4. Državni zavod za statistiku. Prosječna mjesečna isplaćena neto plaća i prosječna mjesečna bruto plaća po zaposlenom u pravnim osobama Republike Hrvatske za 2023.    https://web.dzs.hr/hub25/place.html
  5. Državni zavod za statistiku. RAD 2023 1 2: Prosječne mjesečne neto i bruto plaće u pravnim osobama RH prema isplatnim razredima i decilima, studeni 2023.https://podaci.dzs.hr/2023/hr/58121
  6. Poslovni dnevnik. U Hrvatskoj 1,65 milijuna zaposlenih, evo kada kreću rasti realne neto plaće. Objavljeno 11. siječnja 2024. https://www.poslovni.hr/hrvatska/u-hrvatskoj-165-milijuna-zaposlenih-realne-neto-place-rastu-od-ozujka-4424378
  7. Mojaplaca.hr. Vozač hitne pomoći – plaće u Hrvatskoj. https://www.mojaplaca.hr/placa/medicina-i-socijalna-skrb/vozac-hitne-pomoci
  8. Adorio.hr. Keramičar – plaća u Hrvatskoj. https://www.adorio.hr/placa/keramicar
  9. Mojaplaca.hr. Keramičar – plaća u Hrvatskoj. https://www.mojaplaca.hr/placa/gradevina-i-nekretnine/keramicar
  10. Adorio.hr. Psihoterapeut – plaća u Hrvatskoj. https://www.adorio.hr/placa/psihoterapeut
  11. Mojaplaca.hr. Psiholog – plaća u Hrvatskoj. https://www.mojaplaca.hr/placa/edukacija-obrazovanje-i-znanost/psiholog
  12. Mojaplaca.hr. Plaće po pozicijama i istraživanje plaća u Hrvatskoj. https://www.mojaplaca.hr/placa
  13.  Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike. Minimalna plaća od 1. siječnja 2024. godine 840 eura bruto. https://mrosp.gov.hr/vijesti/sjednica-vlade-rh-minimalna-placa-od-1-sijecnja-2024-godine-840-eura-bruto/13201

Plaće u Zagrebu: stvarnost iza „rekordnih prosjeka“

Članak Net.hr-a o zagrebačkim plaćama oslanja se na službene izvore, ali nedostaje mu kontekst i metodološka preciznost.

Autor: Josip Tomašković

Tvrdnja koja se analizira:

„Poznata prosječna plaća u Zagrebu: evo tko najviše, a tko najmanje zarađuje“ — Net.hr, 16. rujna 2025.,(1)

 

Područje analize:

U članku se navodi da prosječna neto plaća u Zagrebu iznosi više od 1.400 eura, a naglašava se kako su informatičari i telekomunikacije na vrhu ljestvice, dok su „administrativne i pomoćne uslužne djelatnosti pri dnu“. Autor pritom koristi izraze poput „rekordni prosjek“ i „velike razlike među sektorima“, čime sugerira da podaci sami po sebi oslikavaju ekonomsko stanje grada. Upravo ti izrazi i naglašavanje kontrasta traže provjeru: koliko su podaci vjerodostojni, koliko su reprezentativni za tipičnog zaposlenika, te jesu li razlike prenesene u potpunom kontekstu.

 

Analiza:

1. Izvori podataka i njihova vjerodostojnost

Članak se poziva na Finu, koja redovito objavljuje podatke o plaćama temeljem obrađenih godišnjih financijskih izvještaja poduzetnika. Ti podaci su legitimni, ali treba naglasiti da ne obuhvaćaju sve oblike zaposlenja (npr. obrtništvo, freelancere ili rad u međunarodnim institucijama). Dakle, iako je članak u pravu kada navodi „više od 1.400 eura“ kao prosjek, taj podatak nije potpuno reprezentativan za sve zaposlene u Zagrebu. (2) (5)

 

2. Prosjek, medijan i „rekordni iznosi“

U članku se ističe kako prosjek raste, ali izostavljeno je objašnjenje da prosjek u statistici može biti varljiv jer ga značajno podiže mali broj vrlo visokih plaća. DZS jasno upozorava da je medijan (srednja vrijednost) niži, a on preciznije oslikava ono što „tipični“ radnik prima. Prema podacima Grada Zagreba i DZS-a, medijan neto plaće u Zagrebu u rujnu 2024. iznosio je oko 1.200 eura, dakle oko 200 eura manje od prosjeka. Čitateljima se time ne objašnjava ključna razlika: iako prosjek u IT sektoru prelazi 2.000 eura, većina zaposlenika u tom sektoru ipak zarađuje manje od toga. Izraz „rekordni prosjek“ stoga ima marketinški efekt, ali ne prenosi stvarnu distribuciju plaća. (2) (3) (6) (5) (4)

 

3. Najviše i najmanje plaćeni sektori

Prema Fininim i DZS-ovim podacima, informacijsko-komunikacijske djelatnosti uistinu prednjače, dok su administrativne i pomoćne usluge pri dnu ljestvice s prosjekom od oko 900 eura. Članak to prenosi točno, no pritom pojednostavljuje kompleksnost sektora. Primjerice, „administrativne djelatnosti“ uključuju širok raspon poslova — od čistača do uredskih službenika — što stvara dodatne varijacije koje ostaju nevidljive kada se podaci prikažu samo kroz prosjek. (3) (4) (7)

 

4. Retorika i potencijalna manipulacija

Net.hr koristi retoričke okidače poput „velike razlike među sektorima“ i „rekordni prosjek“ kako bi pojačao kontrast. Time se stvara dojam da:

●      plaće u Zagrebu rastu brže i snažnije nego što to doživljava većina zaposlenika,

●      jaz između „najviše“ i „najmanje“ plaćenih skupina građana drastično raste,

●      podaci prikazuju realnu kupovnu moć Zagrepčana.

U stvarnosti, podaci jesu vjerodostojni, ali selektivno prezentirani. Izostanak spomena medijana, troškova života i razlike između bruto i neto plaća čini sliku nepotpunom.

 

Zaključak:

Članak Net.hr-a o prosječnoj plaći u Zagrebu temelji se na stvarnim i provjerljivim podacima Fine. Tvrdnje o tome tko zarađuje najviše, a tko najmanje uglavnom su točne. No korištenjem izraza poput „rekordni prosjek“ i „velike razlike“ bez objašnjenja metodologije, članak potencijalno dovodi čitatelje u zabludu o tome što većina zaposlenika u Zagrebu doista prima. Brojke su ispravne, ali kontekst i terminologija nepotpuno prenose stvarno stanje, što otvara prostor za pogrešna tumačenja te zato ovom članku dajemo ocjenu ,,većinski točan.”

 

Vidi:

  1. Net.hr. „Poznata prosječna plaća u Zagrebu: Evo tko najviše, a tko najmanje zarađuje“. 17. rujna 2025. https://net.hr/danas/vijesti/poznata-prosjecna-placa-u-zagrebu-evo-tko-najvise-a-tko-najmanje-zaraduje-a57a94d1-9395-11f0-aa13-9600040c8f8e
  2. Fina. „Rezultati poduzetnika sa sjedištem u Gradu Zagrebu od … (2020. do 2024. godine)“ https://www.fina.hr/novosti/rezultati-poduzetnika-sa-sjedistem-u-gradu-zagrebu-od-2020.-do-2024.-godine
  3. Fina. „Prosječna mjesečna neto plaća zaposlenih kod poduzetnika po djelatnostima u 2024.“ https://www.fina.hr/novosti/prosjecna-mjesecna-neto-placa-zaposlenih-kod-poduzetnika-po-djelatnostima-u-2024
  4. Državni zavod za statistiku. „Plaće – Program objave podataka: prosječne mjesečne isplaćene neto i bruto plaće prema stupnju stručne spreme i djelatnostima u 2023.“ https://podaci.dzs.hr/hr/podaci/trziste-rada/place
  5. Državni zavod za statistiku / Grad Zagreb. „Prosječne mjesečne neto i bruto plaće, medijan, za rujan 2024. za Grad Zagreb (pravne osobe)“. 9. prosinca 2024. Dostupno na:https://www.zagreb.hr/userdocsimages/arhiva/statistika/2024/pla%C4%87e%202024/Place%20IX.2024_web.pdfzagreb.hr
  6. Poslovni.hr. „Evo koliko iznosi prosječna neto plaća u Zagrebu“. 11. lipnja 2025. Dostupno na:https://www.poslovni.hr/vijesti/evo-koliko-iznosi-prosjecna-neto-placa-u-zagrebu-4488214 poslovni.hr
  7. Državni zavod za statistiku. „Prosječna neto plaća u lipnju 2024., te najviša i najniža prema djelatnostima“. 21. kolovoz 2024. Dostupno na: https://dzs.gov.hr/vijesti/prosjecna-neto-placa-u-lipnju-2024-iznosila-1-nbsp315-eura/1977 dzs.gov.hr

Manipulacija senzacionalizmom u Dnevno.hr: Je li doista “stravično”?

Analiza pokazuje da tvrdnje iz naslova ne odgovaraju trenutno dostupnim ekonomskim pokazateljima u Hrvatskoj tijekom svibnja 2025.

Autor: Josip Tomašković

Tvrdnja koja se analizira

Portal Dnevno.hr objavio je 17. lipnja 2025. članak pod naslovom: „Hrvatima se dogodilo nešto stravično: Vrištao bih na tvom mjestu!“ (1). Takav naslov koristi pojačanu emocionalnu retoriku, čime se odaje dojam dramatičnosti i izvanrednosti situacije. Čitatelji bi mogli zaključiti da se u Hrvatskoj dogodila ozbiljna gospodarska ili društvena kriza. Sam sadržaj članka temelji se na komentarima s foruma Reddit, u kojima se raspravlja o porastu cijena hrane, stanarine i općem osjećaju smanjene životne pristupačnosti. Ipak, ne pružaju se podaci niti analitički kontekst koji bi podržali tvrdnju o “stravičnom” stanju, a korištene formulacije ne udovoljavaju osnovnim profesionalnim standardima ekonomskog izvještavanja.

Analiza podataka

Prema Državnom zavodu za statistiku (DZS), godišnja stopa inflacije u svibnju 2025. iznosila je 4,3%, dok su cijene hrane porasle za 5,1% (2). U kontekstu opće europske dinamike, gdje je prosječna inflacija iznosila 1,9% (3), Hrvatska se nalazi iznad prosjeka, ali daleko od inflacijske krize. Usporedbe radi, tijekom postpandemijskog razdoblja 2022. i 2023., inflacija je dosezala dvoznamenkaste stope – i do 13% – što implicira da trenutni rast cijena predstavlja usporavanje, a ne izvanrednu situaciju.

Važno je razumjeti razliku između nominalnog i realnog rasta plaća. Nominalna plaća predstavlja iznos u apsolutnim vrijednostima, dok se realna plaća računa umanjenjem nominalne vrijednosti za stopu inflacije. U Hrvatskoj je prosječna neto plaća porasla s 890 eura (2020.) na oko 1500 eura (2025.), što predstavlja nominalni rast od gotovo 70% (4). Kada se u obzir uzme kumulativna inflacija od otprilike 25% u istom razdoblju, realni rast plaća iznosi približno 36%, što znači da su građani u prosjeku danas kupovno moćniji nego prije pet godina. Ipak, postoji značajna disperzija u prihodima između sektora, regija i socijalnih skupina, što doprinosi osjećaju ekonomske nesigurnosti.

U tekstu se navodi da si prosječan Hrvat ne može priuštiti godišnji odmor u vlastitoj zemlji, čime se implicira ekstreman pad standarda. Međutim, podaci Instituta za turizam pokazuju da domaći gosti i dalje čine 13% svih noćenja u komercijalnom smještaju, što upućuje na aktivno sudjelovanje građana u domaćem turizmu (5). Nema podataka koji bi potvrdili da je ta brojka značajno pala u usporedbi s prethodnim godinama. Dapače, turistički kapaciteti za domaće goste ostaju popunjeni u sezoni, što ukazuje na realnu potražnju.

Jedna od tvrdnji iznesena u tekstu jest da je pivo u Hrvatskoj skuplje nego u Njemačkoj. Iako se to može dogoditi kod pojedinih proizvoda u određenim regijama ili turističkim zonama, agregatni podaci Eurostata pokazuju da su razine cijena hrane i pića u Njemačkoj i dalje znatno iznad hrvatskih (6). Naime, Price Level Index (PLI) za prehrambene proizvode u Hrvatskoj iznosi oko 84, dok u Njemačkoj prelazi 110, što znači da su prosječne cijene hrane u Hrvatskoj oko 24% niže od prosjeka EU, a u Njemačkoj oko 10% više od prosjeka. Stoga se radi o selektivnom primjeru koji ne odražava stvarnu strukturu potrošačkih cijena.

Nadalje, indeks ljudskog razvoja (HDI), osobito kada se korigira za nejednakost (IHDI), koristi se za procjenu kvalitete života u državama. Tvrdnja da je Hrvatska ispred SAD-a prema ovom indeksu zahtijevala bi pozivanje na konkretne metodološke izvore, kojih u članku nema. Posljednje objavljene rang-liste Programa Ujedinjenih naroda za razvoj (UNDP) ne potvrđuju tu tvrdnju. Prema izvješću za 2024./2025., SAD i dalje ima viši HDI i IHDI od Hrvatske (7). Bez jasnog izvora, takva usporedba ostaje spekulativna i dovodi u pitanje točnost interpretacije.

Što se tiče cijena stanovanja, podaci HNB-a i DZS-a potvrđuju da su cijene nekretnina u urbanim centrima, posebice u Zagrebu i na obali, značajno porasle od 2020. Međutim, relativna dostupnost nekretnina ostaje viša nego u većim europskim metropolama kada se usporede omjeri cijene kvadrata i prosječne neto plaće (4). Na primjer, za prosječnu plaću u Zagrebu moguće je kupiti više stambene površine nego u Beču, Milanu ili Berlinu.

Ocjena točnosti

Na temelju podataka iz 2025. godine i korištenih stručnih izvora, članak Dnevno.hr sadrži više subjektivnih interpretacija koje nisu potkrijepljene službenim statistikama. Ključne tvrdnje u naslovu i tekstu prenose dojam krize bez jasno definiranih ekonomskih pokazatelja koji bi to opravdali. Emocionalno pojačana retorika stvara pogrešan dojam ozbiljnosti situacije, a korištenje anonimnih komentara s internetskih foruma bez konteksta dodatno umanjuje vjerodostojnost. Čitatelji bi na temelju ovog članka mogli steći dojam o izvanrednom pogoršanju standarda u Hrvatskoj, iako podaci pokazuju umjerene trendove inflacije, rast realnih plaća i ograničeni porast životnih troškova.

Na temelju navedenih informacija, ovaj članak ocjenjujemo ocjenom netočan.

Literatura:

(1) Vidi: https://www.dnevno.hr/gospodarstvo-i-turizam/hvatima-se-dogodilo-nesto-stravicno-vristao-bih-na-tvom-mjestu-2764949

(2) Vidi: https://podaci.dzs.hr/2025/hr/97173

(3) Vidi:  https://ec.europa.eu/eurostat/web/products-euro-indicators/w/2-18062025-ap

(4) Vidi: https://www.hnb.hr/analize-i-publikacije/makroekonomske-projekcije

(5)  Vidi: https://www.htz.hr/hr-HR/informacije-o-trzistima/informacije-o-tijeku-sezone

(6) Vidi:  https://ec.europa.eu/eurostat/databrowser/view/prc_ppp_ind/default/table?lang=en

(7) Vidi: https://hdr.undp.org/data-center/documentation-and-downloads

Jesu li ministri plaćeni pet puta više od nastavnika? Izjava Hajdaša Dončića brojčano ne stoji

Siniša Hajdaš Dončić, aktualni predsjednik SDP-a i zastupnik u Saboru, rekao je netočnu izjavu – da ministri u Hrvatskoj imaju četiri do pet puta veće plaće od nastavnika.

Autor: Ramona Ščuric

Aktualni predsjednik SDP-a i saborski zastupnik, Siniša Hajdaš Dončić, održao je 11. svibnja u Rijeci konferenciju za medije uoči prvog kruga lokalnih izbora u Hrvatskoj. Vijest je prenijela Hrvatska izvještajna novinska agencija (1) u kojoj se nalazi parafrazirana rečenica Hajdaša Dončića o razlici plaća nastavnika i trenutačnih ministara.

Hajdaš Dončić: „Naknadnom provjerom došao sam do podatka da te razlike u bruto iznosu idu blizu onog što sam izjavio“

„Ocijenio je da je suludo da su plaće onih koji educiraju djecu četiri, pet puta manje od plaća ministara“, stoji u tekstu koji je objavila Hina, a prenijeli su i drugi mediji (2). S obzirom na to da Hajdaš Dončić na konferenciji nije iznio odakle mu podaci o plaćama nastavnika za koje je rekao da su četiri do pet puta manje od plaća ministara, poslali smo mu upit u kojemu smo ga zamolili da nam ustupi te informacije kako bismo mogli provjeriti točnost njegove izjave.

– U svom nedavnom govornom nastupu izjavio sam kako su plaće osoba koje obrazuju djecu manje od ministarskih i da je to loše. Naknadnom provjerom došao sam do podatka da te razlike u bruto iznosu idu blizu onog što sam izjavio, što potvrđuje smisao i poruku moje izjave, a to je isticanje važnosti društvenih prioriteta, napisao je Hajdaš Dončić u svom odgovoru.

Dodao je i kako smatra da je „strateški interes Republike Hrvatske izgradnja društva i gospodarstva temeljenog na znanju, inovacijama i izvrsnosti“. Kao preduvjet za to vidi u „održivom, kvalitetnom i pravednom obrazovnom sustavu“.

– To uključuje i adekvatnu razinu plaća koja odražava važnost uloge djelatnika u odgojno-obrazovnim ustanovama. Ako se prema tome postavimo kao prema strateškom interesu, onda to moraju pratiti i izdvajanja iz proračuna. Dio možemo riješiti i kroz uštede. Konkretno, smatram neprihvatljivim da ministar demografije i useljeništva uopće obnaša tu dužnost, a kamoli da za nju prima plaću iz javnih sredstava. Potpuno mi je neprihvatljivo on kao ministar u javnim nastupima reducira djecu na ‘nosače pušaka’ i ne prepoznaje njihovu vrijednost kao nositelja znanja, kreativnosti i razvoja. Ništa bolja situacija nije ni kod resornog ministra koji je više puta pokazao krivi stav prema obrazovanju, čime je izgubio povjerenje roditelja, učenika i nastavnik, komentirao je u svom odgovoru na naš upit Hajdaš Dončić, referirajući se na ministra demografije Ivana Šipića i ministra obrazovanja Radovana Fuchsa.

Usporedba relevantnih podataka o plaćama je pokazala da je izjava Hajdaša Dončića pretjerana, odnosno netočna

Kako nismo dobili informaciju odakle Hajdašu Dončiću podaci o plaćama nastavnika, usporedili smo plaće ministara s jedinim relevantnim podacima – prosječnim bruto i neto plaćama nastavnika koji nisu napredovali i imaju najmanji koeficijent prema Centralnom obračunu plaća (COP) (3). Uspoređivali smo plaće ministara s prosječnim plaćama nastavnika koji nisu napredovali i imaju najmanji koeficijent jer takvi podaci predstavljaju najnižu osnovicu za ulazak u nastavničku profesiju.

Usporedba je pokazala da niti jedna bruto niti neto plaća nijednog ministra ili ministrice nije četiri ni pet puta veća od nastavničke. Podatke o plaćama ministara prikupili smo iz njihovih imovinskih kartica (4). Prema podacima iz ožujka 2025. (5), prosječna bruto plaća nastavnika koji nisu napredovali i imaju najmanji koeficijent iznosi 2.166 eura, a neto 1.532 eura.

Najveću bruto plaću ima ministar prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Branko Bačić i ona iznosi 8.115 eura (6). To je 3,75 puta veća plaća od prosječne bruto plaće nastavnika. Kada gledamo neto plaću, najveću ima ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved – 5.672 eura neto (7). To je 3,70 puta veća plaća od prosječne neto plaće nastavnika. Detaljnije podatke o bruto i neto plaćama ministara i za koliko su puta one veće od prosječne bruto i neto plaće nastavnika pogledajte u tablici.

Izvor: Ministarstvo znanosti, obrazovanja i mladih / Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa (imovinske kartice)

Izračunali smo i koliko iznosi prosječna bruto i neto plaća ministara kojih je ukupno 17. Prosječna bruto plaća ministara iznosi 7.195 eura i to je za 3,32 puta veća plaća od prosječne bruto plaće nastavnika koji nisu napredovali i koji imaju najmanji koeficijent. Prosječna neto plaća ministara je 4.697 eura i to je za 3,07 puta veća plaća od prosječne neto plaće nastavnika koji nisu napredovali i koji imaju najmanji koeficijent.

Izvor: Ministarstvo znanosti, obrazovanja i mladih / Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa (imovinske kartice)

Što znači da je nešto ‘toliko puta’ veće?

Kada se kaže da je nečija plaća „četiri puta veća“, to znači da se iznos množi s brojem četiri. Na primjer, ako nastavnik ima prosječnu neto plaću od 1.532 eura, neto plaća ministra koja bi bila točno četiri puta veća iznosila bi 6.128 eura. Ako bi bila pet puta veća, iznosila bi 7.660 eura neto. U stvarnosti, ministar znanosti i obrazovanja Radovan Fuchs ima neto plaću od 4.573 eura, što je oko 2,98 puta više od nastavničke, a ne četiri ili pet puta kako je rekao Hajdaš Dončić.

Iako su ministarske plaće znatno veće od nastavničkih, podaci ne potvrđuju izjavu Hajdaša Dončića da su četiri ili pet puta veće – niti u bruto niti u neto iznosu. Kako je i sam rekao, podaci iz njegove izjave su „dovoljno blizu“, ali nisu u potpunosti točni. Razlika u plaćama svakako postoji – od 2,3 do 3,7 puta – no ne doseže četiri ili pet puta, kako je ustvrdio Hajdaš Dončić. Stoga je njegova izjava brojčano pretjerana, a ocjenjujemo je kao netočnu.

Reference:

(1) Vidi URL: https://www.hina.hr/vijest/11948416 (pristupljeno 19. svibnja 2025.)

(2) Vidi URL: https://www.index.hr/vijesti/clanak/hajdas-doncic-oni-koji-uce-djecu-imaju-pet-puta-manje-place-od-ministara-suludo/2669515.aspx (pristupljeno 19. svibnja 2025.)
(3) Vidi URL: https://www.fina.hr/javna-tijela/centralizirani-obracun-placa-u-drzavnoj-sluzbi-i-javnim-sluzbama(pristupljeno 19. svibnja 2025.)
(4) Vidi URL: https://www.sukobinteresa.hr/hr/izvjesca-o-imovinskom-stanju?contact_name=&field_naziv_duznosti_value=ministar&contact_name_1=&contact_name_2=&field_nacin_obnasanja_value=All(pristupljeno 19. svibnja 2025.)
(5) Vidi URL: https://mzom.gov.hr/vijesti/isplata-placa-za-travanj-2025-godine-zaposlenicima-skolskih-ustanova-te-prosjecne-i-medijalne-place-u-ozujku-2025-godine/6985 (pristupljeno 19. svibnja 2025.)
(6) Vidi URL: https://www.sukobinteresa.hr/hr/imovinske-kartice/imovinsko-stanje-duznosnika-branko-bacic(pristupljeno 19. svibnja 2025.)
(7) Vidi URL: https://www.sukobinteresa.hr/hr/imovinske-kartice/imovinsko-stanje-duznosnika-tomo-medved(pristupljeno 19. svibnja 2025.)

Milanović: “Potreba za stranim radnicima bila bi manja da je hrvatski radnik bolje plaćen za svoj rad”

Analiziramo tvrdnje predsjednika Republike Hrvatske Zorana Milanovića o tržištu rada u Hrvatskoj

Autor: Ema Tarabochia Veršić

Izvorni članci: (N1info.hr, Jutarnji.hr, Net.hr, Tportal.hr)

Tvrdnja iz članka

Predsjednik Republike Hrvatske Zoran Milanović uputio je povodom Međunarodnog praznika rada poruku u kojoj izražava zabrinutost zbog smjera u kojem se razvija hrvatsko tržište rada. Milanović u poruci ističe kako u Hrvatskoj “nema domaćih ljudi koji žele raditi, pa imamo nikada veću potrebu za radnicima koji dolaze iz drugih zemalja”. Milanović tu pojavu djelomično objašnjava ulaskom Hrvatske u Europsku uniju i otvaranjem tržišta rada, ali ističe da je ključno pitanje jesu li rad i radnik u Hrvatskoj dovoljno vrednovani i plaćeni, zbog čega zaključuje da bi potreba za stranim radnicima bila manja kada bi hrvatski radnici bili bolje plaćeni. Uz to, kritizira model dovođenja radnika koji pristaju raditi za minimalac, smatrajući ga štetnim i za strane i za domaće radnike – jer smanjuje vrijednost rada, narušava standarde i obeshrabruje dugoročno planiranje tržišta rada.

Stanje na tržištu rada u Hrvatskoj; obnova, sezona i javna ulaganja

Prema podacima Ministarstva unutarnjih poslova (1), Republika Hrvatska je u 2024. godini izdala ukupno 206.529 dozvola za boravak i rad. Najviše dozvola izdano je u sektoru graditeljstva (75.071), turizma i ugostiteljstva (56.228), industrije (28.486), prometa i veza (16.149), te trgovine (7.925). Ovaj broj predstavlja znatan porast u odnosu na prethodnu godinu, kada je izdano 172.499 dozvola (2), što jasno ukazuje na rastuću ovisnost hrvatskog gospodarstva o stranoj radnoj snazi, osobito u navedenim sektorima.

Jedan od glavnih razloga povećane potražnje za radnicima su velika ulaganja u obnovu nakon razornih potresa u Zagrebu i na Banovini. Prema podacima Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, do kraja 2023. u obnovu je do 31. prosinca 2023. godine sveukupno uloženo 2,34 milijardi eura – europskih i nacionalnih sredstava (3). Ta su sredstva usmjerena na obnovu privatnih i javnih zgrada te infrastrukture, što je stvorilo snažan poticaj za angažiranje radne snage u građevinskom sektoru.

Istovremeno, hrvatski turizam bilježi snažan rast nakon pandemije s više od 20 milijuna dolazaka turista u 2023. godini (4), i više od 21 milijun u 2024. godini (5), što je povećalo sezonsku potrebu za radnicima u ugostiteljstvu, hotelijerstvu i prijevozu. Zbog sezonalnosti i radnih uvjeta, dio domaćih radnika nije zainteresiran za takve poslove, pa poslodavci sve češće angažiraju radnike iz trećih zemalja kako bi održali operativnost tijekom ljetne sezone, ali i osigurali povoljniju radnu snagu.

Rekordno niska nezaposlenost

S druge strane, službeni podaci govore da domaće rade snage nema dovoljno da bi zadovoljila trenutne potrebe tržišta. Prema podacima Državnog zavoda za statistiku (DZS), u četvrtom tromjesečju 2024. godine broj nezaposlenih osoba u Hrvatskoj iznosio je 88.000, što je pad za 17.000 u odnosu na isto razdoblje prethodne godine (6). Ova relativno niska stopa nezaposlenosti (5,1%) sugerira da domaća radna snaga, čak i kada bi se u cijelosti aktivirala – što u praksi nikad nije slučaj zbog fizičkih ograničenja, neusklađenosti vještina i lokacijske nepokretnosti – ne bi mogla pokriti trenutačnu potražnju za radom.

Izvor: Državni zavod za statistiku

Istovremeno, RH već godinama bilježi negativne demografske i migracijske trendove, osobito nakon potpunog otvaranja tržišta EU za državljane RH. Prema podacima DZS-a (7), u 2021. godini iz Republike Hrvatske u inozemstvo se odselilo 40.424 osoba, od čega je 64,2 % bilo hrvatskih državljana, što iznosi oko 25.945 osoba. Najveći udio odseljenih bio je u dobi od 20 do 39 godina (45,9 %), što jasno upućuje na odljev radno sposobnog stanovništva. Najčešće odredište bila je Njemačka, s udjelom od 32,3 %. Ovi podaci potvrđuju da se smanjenje ponude domaće radne snage ne može pripisivati isključivo (ne)motiviranosti hrvatskih radnika, već i dugotrajnim demografskim i migracijskim trendovima.

Izvor: Državni zavod za statistiku

Visoke plaće i potreba za stranom radnom snagom u razvijeni(ji)m europskim zemljama

Još jedan dokaz da visoke plaće neće smanjiti priljev strane radne snage je situacija u “bogatim” europskim zemljama. Švicarska se često ističe kao primjer zemlje s visokim plaćama i životnim standardom. Prema podacima švicarskog Saveznog statističkog ureda, medijalna bruto mjesečna plaća u 2022. godini iznosila je 6.788 švicarskih franaka, odnosno oko 7.000 eura (8). Unatoč tome, u četvrtom kvartalu 2024. godine u Švicarskoj je bilo zaposleno 1,864 milijuna osoba stranog državljanstva, što čini oko 27 % ukupne radne snage (9). To jasno pokazuje da visoke plaće same po sebi ne znače manju potrebu za uvozom radne snage, već da tržište rada ovisi o nizu strukturnih faktora, poput demografije, obrazovanja i mobilnosti.

Slično je i u Norveškoj. Prosječna godišnja bruto plaća iznosi oko 65.675 eura (10), dok je stopa nezaposlenosti je relativno niska, oko 3,6 % (11). Unatoč tomu, Norveška ima značajan udio stranih radnika: 9,1 % dolazi iz drugih zemalja EU, a dodatnih 13 % iz trećih zemalja. Ovi podaci potvrđuju da čak i u zemljama s visoko razvijenim tržištem rada i plaćama postoji potreba za uvozom radne snage, osobito u sektorima s deficitarnim zanimanjima.

Ocjena točnosti i zaključak

Iako predsjednik Milanović ispravno prepoznaje neke loše trendove na hrvatskom tržištu rada, njegova teza da bi veće plaće značajno smanjile potrebu za uvozom radne snage ne može se potvrditi dostupnim službenim podacima. Tvrdnja je netočna, ali i štetna – zbog načina na koji je formulirana, a koji može doprinijeti razvijanju ozračja netolerancije prema radnicima, naročito onima koji dolaze iz zemalja trećeg svijeta.

Reference:

(1) Ministarstvo unutarnjih poslova: https://mup.gov.hr/UserDocsImages/statistika/2025/1/Mjese%C4%8Dne%20statistike%20prosinac%202024.pdf
(2) Ministarstvo unutarnjih poslova: https://mup.gov.hr/UserDocsImages/statistika/2024/1/Mjesečne%20statistike%20prosinac%202023.pdf
(3) Ministarstvo prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine: https://mpgi.gov.hr/UserDocsImages//dokumenti/Obnova/Izvjesce-o-obnovi-stanje-2023.pdf
(4) HTZ: https://www.htz.hr/hr-HR/press/objave-za-medije/hrvatska-2023-zabiljezila-rekordnih-204-milijuna-dolazaka
(5) HTZ: https://www.htz.hr/hr-HR/press/objave-za-medije/hrvatska-2024-zabiljezila-preko-21-milijuna-dolazaka
(6) DZS: https://podaci.dzs.hr/2024/hr/76778
(7) DZS: https://podaci.dzs.hr/2022/hr/29030
(8) BFS: https://www.bfs.admin.ch/bfs/en/home/statistics/work-income/wages-income-employment-labour-costs.html
(9) BFS: https://www.bfs.admin.ch/bfs/en/home/statistics/work-income/employment-working-hours/economically-active-population/foreign-labour-force.html
(10) CountryEconomy: https://countryeconomy.com/labour/average-wage/norway
(11) EURES: https://eures.europa.eu/living-and-working/labour-market-information-europe/labour-market-information-norway_en

Objavljuje li Ministarstvo obrazovanja netočne podatke o plaćama nastavnika?

Autor: Ramona Ščuric (Srednja.hr)

Ministarstvo znanosti, obrazovanja i mladih je od rujna 2024. (1) počelo samostalno objavljivati podatke o prosječnim i medijalnim plaćama nastavnika u osnovnim i srednjim školama. No, na društvenim mrežama često se pojavljuju komentari na tu vijest koji sugeriraju da se radi o ‘netočnim’, ‘obmanjujući’ pa čak i ‘lažnim’ podacima i da MZOM širi ‘dezinformacije’.

– Vi zaista vjerujete onome što vam MZOM plasira za objavu? Znači, nastavnik s 10 godina staža i dvoje uzdržavanih članova obitelji nema ni prosječnu ni medijalnu plaću. Pa, dajte, izađite na teren po školama i prikupite podatke izravno od zaposlenih, a ne ono što poslodavci žele da javnost misli. Znate i sami kako to funkcionira u privatnom sektoru, ništa drugačije s plasiranjem plaća u javnost ne događa se ni u javnom sektoru. Zašto? Zbog obmanjivanja uže i šire javnosti, da su te plaće već jako velike, dok su u stvarnosti za najmanje 100 eura manje. Pravi novinari drugačije provedu istraživanje ako žele saznati pravu istinu, jedan je od mnogih sličnih komentara na društvenim mrežama (vidi fotografiju ispod).

Izvor: screenshot Facebook/srednja.hr/telegram.hr

Stoga smo provjerili odakle MZOM vadi podatke, kakve točno podatke objavljuje i jesu li to ‘dezinformacije’ kao što govori dio javnog diskursa. Plaće nastavnika, kao i sve plaće javnih i državnih službenika, nalaze se u Centraliziranom obračunu plaća (COP) koji je u vlasništvu FINA-e (2). To je poslovno-informatički sustav namijenjen za obračun i isplatu plaća, kao i ostalih materijalnih prava, naknada i drugog dohotka zaposlenicima i vanjskim suradnicima u državnoj službi i javnim službama te za kvalitetno izvješćivanje i analitiku isplaćenih plaća na razini cijeloga sustava. Za pristup tim podacima potrebno je imati certifikat koji se izdaje u ime poslovnog subjekta te glasi na ime i prezime osobe ovlaštene za upotrebu servisa kao i FINA kriptouređaj s dodijeljenim pravom na pojedini dio sustava.

MZOM: ‘Podatci koje objavljujemo su 100 posto točni’

Upravo iz tog sustava MZOM svakog mjeseca vadi podatke o plaćama nastavnika te ih objavljuje na svojim službenim stranicama od rujna 2024. godine. Upitali smo MZOM koji sve točno podaci se nalaze u COP-u i što sve ulazi u iznose prikazanih bruto i neto plaća nastavnika na njihovoj službenoj internetskoj stranici.

– Prosječna mjesečna isplaćena bruto i neto plaća izračunava se dijeljenjem ukupnih bruto i neto isplata s brojem zaposlenih koji su te isplate primili. Pritom su pod broj zaposlenika uključeni zaposlenici koji rade na puno radno vrijeme cijeli mjesec (dakle, bez zaposlenika koji su tijekom mjeseca bili na bolovanju), a pod isplatom smatra se plaća zaposlenika koja se sastoji od osnovne plaće i svih dodataka na plaću utvrđenih Zakonom o plaćama u državnoj službi i javnim službama, Temeljnim kolektivnim ugovorom za zaposlenike u javnim službama, Kolektivnim ugovorom za zaposlenike u osnovnoškolskim ustanovama  i Kolektivnim ugovorom za zaposlenike u srednjoškolskim ustanovama. Dakle, u iznose prosječnih plaća uključeni su svi dodaci na plaću, ali nije uključena naknada za trošak prijevoza niti iznosi materijalnih prava poput jubilarnih nagrada, pomoći, otpremnina, regresa, božićnice, dara za djecu i drugo, stoji u odgovoru MZOM-a.

Komentirali su i kako odbacuju optužbe za objavljivanje dezinformacija u vezi plaća nastavnika i da se istima ne manipulira.

– Budući da se putem sustava za Centralni obračun plaća (COP) isplaćuju plaće svim zaposlenim u školama, podatci koje objavljujemo su 100 posto točni jer se radi o iznosima isplata na račune svakog pojedinog djelatnika škole u određenom mjesecu, a u koje je uključeno sve što je pojedinom djelatniku taj mjesec isplaćeno na račun. U skladu s ovim, sasvim je jasno da se ne radi ni o kakvoj manipulaciji, nego o realnim isplatama, poručili su iz MZOM-a.

Što ulazi u podatke o plaćama koje objavljuje MZOM?

Kao što su i naveli iz MZOM-a, plaću zaposlenika škola čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. Valja istaknuti da osnovna plaća nije isto što i osnovica plaće. Osnovica plaće u javnim službama se utvrđuje kolektivnim ugovorom (3) zaključenim između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi. Osnovna plaća izračunava se tako da se bruto osnovica plaće, koju ugovore sindikati i Vlada, množi s pripadajućim koeficijentom radnog mjesta zaposlenika koja je propisana Uredbom o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama (4).

Na plaću nastavnika utječe i radni staž. Prema Zakonu o plaćama u javnim službama (5), plaću službenika i namještenika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je službenik i namještenik raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5 posto za svaku navršenu godinu radnog staža. Također puno ovisi i to ima li nastavnik ili nastavnica djecu jer to povisuje plaću za nekoliko stotina eura, ovisno o broju djece. Uz sve navedeno, ne smijemo zaboraviti i na dodatke na osnovnu plaću. U to spadaju dodaci za uspješnost na radu, dodaci za otežane uvjete rada, dodaci za posebne uvjete rada, dodatak za prekovremeni rad, dodatak za rad u smjenama, položajni dodaci i uvećanja plaće.

MZOM objavljuje podatke o prosječnim i medijalnim neto i bruto plaćama nastavnika u osnovnim i srednjim školama. Neto plaća je ono što nastavnici dobivaju na račun nakon što su plaćeni svi porezi i doprinosi. Uz te podatke navodi se i prosječna dob nastavnika zbog toga što se iznos plaće povećava s brojem godina radnog staža. Objavljuje se i razina napredovanja uz koji dolazi i pripadajući koeficijent. To znači da što je veće napredovanje nastavnika, veći mu je koeficijent, što znači da im se povećava i plaća. Također je bitno istaknuti da se podaci o plaćama koje objavljuje MZOM odnose na zaposlenike koji rade na puno radno vrijeme.

Što je prosječna, a što medijalna plaća i kako gledati te podatke?

Prosječna plaća računa se kao aritmetički prosjek svih plaća u nekom sustavu i stoga predstavlja okviran broj jer ne govori puno o tome koliko je u sustavu onih s malom, a koliko onih s velikom plaćom. Medijan je, s druge strane, broj koji razdvaja sortiranu listu brojeva točno na pola. Medijalna plaća se, dakle, dobiva tako da se sve plaće poredaju od najveće od najmanje te da se pogleda iznos one plaće koja se nalazi u sredini. To znači da pola ljudi u sustavu ima veću plaću od medijalne, a pola ima manju od navedene medijalne plaće.

Medijalni iznos plaće koju objavljuje MZOM znači da polovica svih nastavnika ima manji iznos od medijana, dok druga polovica nastavnika ima plaću veću od medijana. Prema podacima koje je portal srednja.hr dobio od MZOM-a u srpnju 2024. (6), ukupni broj učitelja i nastavnika u Hrvatskoj tada je bio 43.895. Dakle, njih 21.947 ima manju plaću od medijalnog iznosa, a ostalih 21.947 veću. Prema posljednjim podacima za prosinac 2024. (7), medijalne plaće nastavnika kreću se od 1.569 pa do 2.107 eura neto, a visina iznosa medijalne plaće ovisi o napredovanju. Oni koji nisu napredovali imaju najmanji koeficijent što, kako smo već rekli, utječe na visinu plaće pa je važno da nastavnici uspoređuju svoju plaću s pripadajućim koeficijentom.

Ima li smisla prikupljati podatke o plaćama izravno od zaposlenih?

U komentaru koji smo naveli na početku teksta predlaže se da se ‘izađe na teren po školama i prikupe podaci izravno od zaposlenih, a ne ono što poslodavci žele da javnost misli’. Taj potez bi jedino imao smisla kada bi apsolutno svih 43.895 zaposlenih nastavnika u osnovnim i srednjim školama dali svoje platne liste na uvid. No, ako se prikupi svega nekoliko tisuća platnih lista i to onih s najmanjim iznosom plaća, to ne bi nužno odražavalo cjelokupno stanje, jer bi takvi podaci bili pristrani i ne bi pružili točan prikaz situacije.

Zašto par tisuća plaća nastavnika s najmanjom plaćom nije odraz ‘realnog’ stanja? Zbog reprezentativnog uzorka (8). Reprezentativni uzorak je skup podataka koji vjerno odražava strukturu veće skupine, u ovom slučaju nastavnika. Da bi uzorak bio reprezentativan, mora uključivati sve relevantne članove skupine u pravim omjerima. U ovom kontekstu, ako se uzmu samo platne liste onih s najnižim plaćama, uzorak neće biti reprezentativan jer ne odražava prosječnu situaciju svih zaposlenih nastavnika. Da bi podaci bili precizni, trebali bi uključivati platne liste svih skupina zaposlenih, ne samo onih s nižim plaćama – što zapravo postoji u sustavu COP.

Zaključak: Tvrdnja da MZOM objavljuje netočne podatke o plaćama nastavnika je većinski netočna

Na temelju dostupnih informacija i odgovora MZOM-a, zaključak je kako Ministarstvo ne objavljuje netočne podatke o plaćama nastavnika. Podaci MZOM-a temelje se na velikom uzorku, što znači da je njihova reprezentativnost visoka. Razlike između stvarnih plaća koje nastavnici primaju i objavljenih prosjeka rezultat su različite metodologije izračuna (prosječna i medijalna plaća) te utjecaja raznih faktora koji se ne pojavljuju u javnim objavama (kao što su dodaci na plaću, prekovremeni, radni staž, broj djece itd.). Dakle, tvrdnja da Ministarstvo manipulira podacima o plaćama nastavnika najvjerojatnije proizlazi iz nesporazuma oko razumijevanja metodoloških razlika i dodatnih čimbenika koji utječu na iznos plaće. Vidljivo je da postoji nesigurnost među zaposlenima u školama u vezi sa stvarnim iznosima. Jesu li plaće nastavnika inače ‘premale’ u odnosu na one koje MZOM objavljuje, tema je za drugu raspravu koju trebaju voditi sindikati. Stoga, tvrdnje o objavi dezinformacija od strane MZOM-a o prosječnim i medijalnim plaćama nastavnika su većinski netočne.

 

(1) Vidi: Ministarstvo znanosti, obrazovanja i mladih. Dostupno na: https://mzom.gov.hr/vijesti/isplata-placa-za-rujan-2024-godine-zaposlenicima-skolskih-ustanova-te-prosjecne-i-medijalne-place-u-kolovozu/6455

(2) Vidi: fina.hr Dostupno na: https://www.fina.hr/javna-tijela/centralizirani-obracun-placa-u-drzavnoj-sluzbi-i-javnim-sluzbama

(3) Vidi: Narodne novine, NN 29/2024. Dostupno na: https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2024_03_29_458.html

(4) Vidi: Narodne novine, NN 22/2024. Dostupno na: https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/full/2024_02_22_354.html

(5) Vidi: Narodne novine, NN 155/2023. Dostupno na: https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2023_12_155_2359.html

(6) Vidi: srednja.hr 2024. Dostupno na: https://www.srednja.hr/novosti/imamo-podatke-koliko-nestrucnih-nastavnika-radi-u-skolama-ali-i-njihov-ukupni-broj-po-zupanijama/

(7) Vidi: Ministarstvo znanosti, obrazovanja i mladih. Dostupno na: https://mzom.gov.hr/vijesti/isplata-placa-za-sijecanj-2025-godine-zaposlenicima-skolskih-ustanova-te-prosjecne-i-medijalne-place-u-prosincu/6763

(8) Vidi: Hrvatska enciklopedija. Dostupno na: https://www.enciklopedija.hr/clanak/reprezentativni-uzorak