Autor: Josip Tomašković

Tvrdnja koja se analizira

Članak Dore Koretić pod naslovom „Meso, jaja, voće, jogurt… Je li ovo je prava istina zašto masovno uvozimo hranu? Vidi se što je možda i najveći apsurd“ objavljen je 7. prosinca 2025. na portalu Jutarnji list. (1)

U tekstu se, uz razgovor s agroekonomistom Svenom Perecom, ističe nekoliko ključnih poruka. Hrvatska je prošle godine uvezla hrane i živih životinja za oko 5,1 milijardu eura, što je oko 12% više nego godinu ranije. Kućanstva troše oko 27% svojih ukupnih izdataka na hranu i bezalkoholna pića. Upozorava se da Hrvatska ima puno malih i slabo povezanih poljoprivrednih gospodarstava te da birokracija i poticajni apsurdi koče domaću proizvodnju, pa zato trgovine pune proizvodi iz uvoza. (1) Ovaj tekst provjerava jesu li brojke točne i koliko je uvjerljivo objašnjenje zašto toliko uvozimo hranu.

Područje analize

Tema uvoza hrane u Hrvatskoj snažno dira u svakodnevni život. Svaki odlazak u trgovinu podsjeća nas da na policama stoji velik broj proizvoda iz uvoza. Istodobno se u javnosti često ponavlja rečenica da bismo se „mogli sami prehraniti“. Da bismo razumjeli što se zapravo događa, potrebno je spojiti tri priče u jednu. Prva je priča o trgovini s inozemstvom, odnosno o tome koliko Hrvatska uvozi, a koliko izvozi hrane. Druga je priča o kućnom budžetu, odnosno o tome koliki dio primanja odlazi na hranu. Treća je priča o tome kako na terenu izgleda hrvatska poljoprivreda, koliko je gospodarstva, kolika su, čime se bave i s kojim se preprekama susreću. Za ovaj fact check koriste se službeni podaci Državnog zavoda za statistiku, rezultati Ankete o potrošnji kućanstava i godišnje izvješće o stanju poljoprivrede takozvano Zeleno izvješće Ministarstva poljoprivrede. (2) (3) (4) (5) Cilj nije ulaziti u stručne rasprave između ekonomista, nego na razumljiv način objasniti što brojke pokazuju i je li slika iz članka pretjerana ili utemeljena.

Analiza

1. Koliko stvarno uvozimo hrane

U članku stoji da je Hrvatska „samo lani“ uvezla hrane za oko 5,1 milijardu eura i da je to oko 12% više nego godinu ranije. (1) Riječ je o podacima Državnog zavoda za statistiku za skupinu koja se zove „Hrana i žive životinje“. U publikaciji o robnoj razmjeni s inozemstvom za 2024. godinu DZS navodi da je ukupni uvoz robe bio oko 43 milijarde eura, a izvoz oko 24 milijarde eura. (2) Za skupinu hrane i živih životinja uvoz se kreće nešto iznad 5 milijardi eura. To je vrlo blizu iznosu koji se spominje u članku, samo što je u novinama broj zaokružen. Još je važnije koliko se taj uvoz povećao. Podaci DZS a pokazuju da je uvoz hrane i živih životinja porastao za približno 12% u odnosu na prethodnu godinu, što je također u skladu s onim što piše u tekstu. (2) Dakle, tvrdnja da uvoz hrane prelazi 5 milijardi eura i da brzo raste oslanja se na službene brojke. Treba dodati jednu napomenu koja u članku nije jasno objašnjena. U skupini „Hrana i žive životinje“ ne nalaze se samo jogurti i kobasice koje mi vidimo na policama, nego i žitarice, stočna hrana, mlijeko u cisternama i drugi proizvodi koji se kod nas dalje prerađuju. Uvoz dijela tih proizvoda kasnije se „vrati“ kroz domaću proizvodnju i izvoz. Ipak, čak i uz to pojašnjenje, činjenica ostaje: Hrvatska više vrijednosti hrane uvozi nego što izvozi i tu ima jasan minus. Taj minus je zadnjih godina u rasponu od otprilike 1,5 do 2 milijarde eura godišnje, ovisno o godini i kretanju cijena. (4)

2. Zašto stalno čujemo da „hrana jede plaće“

U članku se navodi da hrvatska kućanstva oko 27% svojih izdataka troše na hranu i bezalkoholna pića. (1) To na prvu zvuči jako puno, pa je važno provjeriti koliko je taj broj točan. Prema priopćenju DZS-a o potrošnji kućanstava za 2022. godinu, najveći dio kućnog budžeta doista odlazi na hranu i bezalkoholna pića. Udio ove skupine iznosi točno 27%. Nakon toga slijedi prijevoz s 15,5% i stanovanje s vodom, plinom i energentima s 14,5%. (3) (4) (5) Drugim riječima, nije riječ o dojmu, nego o službenoj statistici. Hrana je prva stavka troškova hrvatskih kućanstava. Za usporedbu, prema Eurostatu prosječno kućanstvo u Europskoj uniji na hranu i bezalkoholna pića troši oko 13,2 % ukupnih rashoda, prema grafu “Household expenditure by consumption purpose – COICOP, EU, 2024.

Grafikon prikazuje potrošnju kućanstava prema namjeni – COICOP 2018, Europska unija, 2024., udjeli u ukupnoj potrošnji. Prema: Eurostat (2025), Household consumption by purpose (online data code: nama_10_cp18).  (8)

To ne znači nužno da je hrana u Hrvatskoj skuplja nego drugdje, nego da su primanja niža, pa hrana zauzima veći dio budžeta. Ekonomisti već dugo znaju da se s rastom primanja udio hrane u kućnom budžetu smanjuje. Bogatija kućanstva troše više na putovanja, kulturu, obrazovanje, usluge, a relativno manje na hranu, iako možda kupuju skuplje i kvalitetnije proizvode. Hrvatska je tu bliže siromašnijem dijelu Europske unije, pa i to prirodno povlači veći udio hrane u potrošnji. U članku je taj zaključak prisutan, ali nije do kraja razrađen. Važno je uočiti i vezu s uvozom. Kada ljudi imaju malo slobodnog novca, često biraju jeftinije proizvode. U mnogim kategorijama to su upravo uvozni proizvodi velikih međunarodnih proizvođača koji rade u velikim serijama i imaju niže troškove. To dodatno gura trgovine prema uvozu.

3. Što se stvarno događa na polju, u štali i u hladnjači

Sugovornik u članku naglašava da Hrvatska ima puno sitnih poljoprivrednih gospodarstava i da je to jedan od razloga zašto domaća proizvodnja teško puni police velikih trgovina. (1) Godišnje izvješće o stanju poljoprivrede za 2023. godinu potvrđuje ovakvu sliku. Prema tom dokumentu u Hrvatskoj je aktivan velik broj poljoprivrednih gospodarstava, a zajedno koriste oko 1,5 milijuna hektara poljoprivrednih površina. (4) DZS u svojim podacima o strukturi gospodarstava naglašava da velik dio njih obrađuje relativno male površine, dok mali broj velikih gospodarstava drži veliki dio zemlje. Što to znači u praksi. Mali proizvođač koji obrađuje nekoliko hektara, ima malo stoke i vlastitu obitelj kao radnu snagu, teško može osigurati kontinuitet isporuke kakav traže trgovački lanci. Za lance je bitno da svaki dan imaju istu količinu i kakvoću proizvoda. Zato se oni često okrenu većim dobavljačima, uključujući i uvoznike. Zeleno izvješće pokazuje i da je struktura proizvodnje takva da smo relativno jaki u nekim kulturama, primjerice žitaricama i uljaricama, ali slabiji u voću, povrću i dijelu stočarstva, gdje samodostatnost pada, a uvoz raste. (4) To znači da Hrvatska doma proizvodi mnogo sirovina manje dodane vrijednosti, ali opet uvozi velik dio prerađene hrane, pogotovo proizvoda s ambalažom, brendom i višom cijenom. Kada se ta slika spoji s onim što vidimo na policama, dobije se logičan rezultat. Uvoz nije samo „hir trgovaca“, nego posljedica toga što dio domaće proizvodnje po količini, standardu i pakiranju ne odgovara tome kako danas funkcionira tržište hrane.

4. Je li birokracija glavni krivac

Najkritičniji dio članka nije u brojkama, nego u tonu objašnjenja. Kroz priču o Svenu Perecu, koji se umjesto trgovine uvozom upustio u domaću proizvodnju i naišao na poticajne i administrativne prepreke, stječe se dojam da je upravo birokracija glavni razlog zašto Hrvatska ne proizvodi više hrane. (1)  Primjer je vrlo plastičan. Poduzetniku se obustavljaju potpore i traži se povrat sredstava zbog promjene adrese, iako on i dalje radi i zapošljava. Takve situacije doista postoje i na njih godinama upozoravaju i poljoprivrednici i stručnjaci. U javnim apelima za novu poljoprivrednu politiku u Hrvatskoj često se spominju spora dodjela državnog zemljišta, nejasna pravila i velika uloga lokalne politike pri raspolaganju zemljom. (6) Ipak, tu treba napraviti važan korak unatrag. Birokracija je ozbiljan problem, ali nije jedini. Zeleno izvješće i drugi stručni radovi spominju i druge prepreke. To su starenje stanovništva na selu, odlazak mladih, nedostatak radne snage, mali broj prerađivačkih kapaciteta u nekim regijama, klimatski rizici i pad stočnog fonda u pojedinim godinama. (4) (6) Velik dio poljoprivrede ovisi o vremenu, bolestima i globalnim cijenama na koje hrvatska administracija nema utjecaja.  Uz to, tržište hrane je dio jedinstvenog europskog tržišta. Hrvatska je u Europskoj uniji i robe se kreću bez carina. To znači da trgovci u svakom trenutku mogu birati između domaćih i stranih dobavljača. Ako je uvozna roba stabilnija ili jeftinija, ili ima jači brend, lako dobije prednost. Zato je pojednostavljeno reći da bi se problem uvoza riješio „manje papirologije“. Naravno da treba smanjivati nelogične prepreke i ubrzavati postupke, ali čak i da se to sutra savršeno riješi, ostat će pitanje veličine i organiziranosti domaćih proizvođača, ulaganja u preradu, brendiranje i pregovaračku snagu u lancima opskrbe. U članku se ta šira slika dotiče, ali ostaje u pozadini. Dominira narativ individualne nepravde i apsurdne situacije koje je doživio sugovornik. To je snažno za čitatelja, ali nosi rizik da se vrlo kompleksan problem svede na jednu riječ, a to je „birokracija“.

Zaključak

Što se tiče samih brojki, članak Jutarnjeg lista stoji na čvrstim nogama. Vrijednosti uvoza hrane i živih životinja, udio hrane u potrošnji kućanstava i osnovna slika o strukturi hrvatske poljoprivrede u velikoj su mjeri usklađeni sa službenim podacima Državnog zavoda za statistiku i s godišnjim izvješćem Ministarstva poljoprivrede. (2) (3) (4) (5)

Istina je da Hrvatska uvozi više hrane nego što izvozi. Istina je i da hrvatska kućanstva troše oko 27% svojih izdataka na hranu te da se veliki dio domaće proizvodnje odvija na malim, slabo povezanim gospodarstvima koja teško konkuriraju velikim igračima iz drugih država. Sve to dobro objašnjava zašto na policama vidimo toliko proizvoda iz uvoza.

Ono što je u članku slabije jest objašnjenje uzroka. Birokracija i nelogična pravila sigurno otežavaju život domaćim proizvođačima, što pokazuju i primjeri na terenu i stručni apeli. (6) (7) No, problemi hrvatske poljoprivrede ne stanu u jednu riječ. Radi se o spoju nižih primanja, visoke potrošnje na hranu, male i fragmentirane proizvodnje, jakog turizma, europskog tržišta bez carina i globalnih kretanja cijena. Birokracija je važan dio priče, ali nije jedini ni dovoljan za potpuno objašnjenje. Zbog toga je konačna ocjena ,,većinski točno”. Brojevi i osnovna slika ovisnosti Hrvatske o uvozu hrane u članku su uglavnom točni. Poruka da sustav poticaja i administrativne prepreke otežavaju razvoj poljoprivrede također ima uporište u podacima i stručnim analizama. No, uloga birokracije retorički je pojačana, a šira ekonomska slika pojednostavljena, pa članak ne obuhvaća sve važne uzroke visokog uvoza hrane.

Vidi:

1) Koretić D. Meso, jaja, voće, jogurt… Je li ovo je prava istina zašto masovno uvozimo hranu? Vidi se što je možda i najveći apsurd. Jutarnji list. 7 prosinca 2025. https://www.jutarnji.hr/vijesti/hrvatska/hrvatska-hrana-uvoz-proizvodnja-birokracija-sven-perec-15650286

2) Državni zavod za statistiku. Robna razmjena Republike Hrvatske s inozemstvom u 2024. godini. Zagreb; 2025. https://podaci.dzs.hr/media/tg0dnt5t/vt-2025-1-2-robna-razmjena-republike-hrvatske-s-inozemstvom-u-2024.pdf

3) Državni zavod za statistiku. Osnovne karakteristike potrošnje kućanstava u 2022. Priopćenje ZUDP 2023, https://podaci.dzs.hr/2023/hr/f84175

4) Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i ribarstva. Godišnje izvješće o stanju poljoprivrede u 2023. godini Zeleno izvješće, https://poljoprivreda.gov.hr/UserDocsImages/dokumenti/poljoprivredna_politika/zeleno_izvjesce/2024_08_21%20Zeleno%20izvje%C5%A1%C4%87e%202023_3.pdf

5) Državni zavod za statistiku. Godišnje trošimo 42,4 kg kruha i peciva po članu kućanstva. Priopćenje povodom objave rezultata Ankete o potrošnji kućanstava 2022. Zagreb; 2024. https://dzs.gov.hr/vijesti/godisnje-trosimo-42-4-kg-kruha-i-peciva-po-clanu-kucanstva/1877

6) Ivanović S i suradnici. Javni apel za novu poljoprivrednu politiku u Hrvatskoj. Hrvatsko sociološko društvo; 2025. https://hsd.hr/wp-content/uploads/2025/03/Javni-apel-na-Novu-poljoprivrednu-politiku-u-Hrvatskoj-1.pdf

7) Državni zavod za statistiku. Struktura poljoprivrednih gospodarstava 2023. Priopćenje POLJ 2023 2 8. Zagreb; 2024.,  https://podaci.dzs.hr/2023/hr/75168

8) Grafikon- Eurostat. (2025). Household expenditure by consumption purpose – COICOP 2018, EU, 2024, share of the total. In Household consumption by purpose. Eurostat. https://ec.europa.eu/eurostat/statistics-explained/SEPDF/cache/49480.pdf