Zašto Hrvatska toliko uvozi hranu i je li za sve kriva birokracija

Brojke o uvozu hrane i potrošnji kućanstava u članku Jutarnjeg lista uglavnom su točne, ali tumačenje koje gotovo svu krivnju prebacuje na birokraciju pojednostavljuje stvarni ekonomski problem.

Autor: Josip Tomašković

Tvrdnja koja se analizira

Članak Dore Koretić pod naslovom „Meso, jaja, voće, jogurt… Je li ovo je prava istina zašto masovno uvozimo hranu? Vidi se što je možda i najveći apsurd“ objavljen je 7. prosinca 2025. na portalu Jutarnji list. (1)

U tekstu se, uz razgovor s agroekonomistom Svenom Perecom, ističe nekoliko ključnih poruka. Hrvatska je prošle godine uvezla hrane i živih životinja za oko 5,1 milijardu eura, što je oko 12% više nego godinu ranije. Kućanstva troše oko 27% svojih ukupnih izdataka na hranu i bezalkoholna pića. Upozorava se da Hrvatska ima puno malih i slabo povezanih poljoprivrednih gospodarstava te da birokracija i poticajni apsurdi koče domaću proizvodnju, pa zato trgovine pune proizvodi iz uvoza. (1) Ovaj tekst provjerava jesu li brojke točne i koliko je uvjerljivo objašnjenje zašto toliko uvozimo hranu.

Područje analize

Tema uvoza hrane u Hrvatskoj snažno dira u svakodnevni život. Svaki odlazak u trgovinu podsjeća nas da na policama stoji velik broj proizvoda iz uvoza. Istodobno se u javnosti često ponavlja rečenica da bismo se „mogli sami prehraniti“. Da bismo razumjeli što se zapravo događa, potrebno je spojiti tri priče u jednu. Prva je priča o trgovini s inozemstvom, odnosno o tome koliko Hrvatska uvozi, a koliko izvozi hrane. Druga je priča o kućnom budžetu, odnosno o tome koliki dio primanja odlazi na hranu. Treća je priča o tome kako na terenu izgleda hrvatska poljoprivreda, koliko je gospodarstva, kolika su, čime se bave i s kojim se preprekama susreću. Za ovaj fact check koriste se službeni podaci Državnog zavoda za statistiku, rezultati Ankete o potrošnji kućanstava i godišnje izvješće o stanju poljoprivrede takozvano Zeleno izvješće Ministarstva poljoprivrede. (2) (3) (4) (5) Cilj nije ulaziti u stručne rasprave između ekonomista, nego na razumljiv način objasniti što brojke pokazuju i je li slika iz članka pretjerana ili utemeljena.

Analiza

1. Koliko stvarno uvozimo hrane

U članku stoji da je Hrvatska „samo lani“ uvezla hrane za oko 5,1 milijardu eura i da je to oko 12% više nego godinu ranije. (1) Riječ je o podacima Državnog zavoda za statistiku za skupinu koja se zove „Hrana i žive životinje“. U publikaciji o robnoj razmjeni s inozemstvom za 2024. godinu DZS navodi da je ukupni uvoz robe bio oko 43 milijarde eura, a izvoz oko 24 milijarde eura. (2) Za skupinu hrane i živih životinja uvoz se kreće nešto iznad 5 milijardi eura. To je vrlo blizu iznosu koji se spominje u članku, samo što je u novinama broj zaokružen. Još je važnije koliko se taj uvoz povećao. Podaci DZS a pokazuju da je uvoz hrane i živih životinja porastao za približno 12% u odnosu na prethodnu godinu, što je također u skladu s onim što piše u tekstu. (2) Dakle, tvrdnja da uvoz hrane prelazi 5 milijardi eura i da brzo raste oslanja se na službene brojke. Treba dodati jednu napomenu koja u članku nije jasno objašnjena. U skupini „Hrana i žive životinje“ ne nalaze se samo jogurti i kobasice koje mi vidimo na policama, nego i žitarice, stočna hrana, mlijeko u cisternama i drugi proizvodi koji se kod nas dalje prerađuju. Uvoz dijela tih proizvoda kasnije se „vrati“ kroz domaću proizvodnju i izvoz. Ipak, čak i uz to pojašnjenje, činjenica ostaje: Hrvatska više vrijednosti hrane uvozi nego što izvozi i tu ima jasan minus. Taj minus je zadnjih godina u rasponu od otprilike 1,5 do 2 milijarde eura godišnje, ovisno o godini i kretanju cijena. (4)

2. Zašto stalno čujemo da „hrana jede plaće“

U članku se navodi da hrvatska kućanstva oko 27% svojih izdataka troše na hranu i bezalkoholna pića. (1) To na prvu zvuči jako puno, pa je važno provjeriti koliko je taj broj točan. Prema priopćenju DZS-a o potrošnji kućanstava za 2022. godinu, najveći dio kućnog budžeta doista odlazi na hranu i bezalkoholna pića. Udio ove skupine iznosi točno 27%. Nakon toga slijedi prijevoz s 15,5% i stanovanje s vodom, plinom i energentima s 14,5%. (3) (4) (5) Drugim riječima, nije riječ o dojmu, nego o službenoj statistici. Hrana je prva stavka troškova hrvatskih kućanstava. Za usporedbu, prema Eurostatu prosječno kućanstvo u Europskoj uniji na hranu i bezalkoholna pića troši oko 13,2 % ukupnih rashoda, prema grafu “Household expenditure by consumption purpose – COICOP, EU, 2024.

Grafikon prikazuje potrošnju kućanstava prema namjeni – COICOP 2018, Europska unija, 2024., udjeli u ukupnoj potrošnji. Prema: Eurostat (2025), Household consumption by purpose (online data code: nama_10_cp18).  (8)

To ne znači nužno da je hrana u Hrvatskoj skuplja nego drugdje, nego da su primanja niža, pa hrana zauzima veći dio budžeta. Ekonomisti već dugo znaju da se s rastom primanja udio hrane u kućnom budžetu smanjuje. Bogatija kućanstva troše više na putovanja, kulturu, obrazovanje, usluge, a relativno manje na hranu, iako možda kupuju skuplje i kvalitetnije proizvode. Hrvatska je tu bliže siromašnijem dijelu Europske unije, pa i to prirodno povlači veći udio hrane u potrošnji. U članku je taj zaključak prisutan, ali nije do kraja razrađen. Važno je uočiti i vezu s uvozom. Kada ljudi imaju malo slobodnog novca, često biraju jeftinije proizvode. U mnogim kategorijama to su upravo uvozni proizvodi velikih međunarodnih proizvođača koji rade u velikim serijama i imaju niže troškove. To dodatno gura trgovine prema uvozu.

3. Što se stvarno događa na polju, u štali i u hladnjači

Sugovornik u članku naglašava da Hrvatska ima puno sitnih poljoprivrednih gospodarstava i da je to jedan od razloga zašto domaća proizvodnja teško puni police velikih trgovina. (1) Godišnje izvješće o stanju poljoprivrede za 2023. godinu potvrđuje ovakvu sliku. Prema tom dokumentu u Hrvatskoj je aktivan velik broj poljoprivrednih gospodarstava, a zajedno koriste oko 1,5 milijuna hektara poljoprivrednih površina. (4) DZS u svojim podacima o strukturi gospodarstava naglašava da velik dio njih obrađuje relativno male površine, dok mali broj velikih gospodarstava drži veliki dio zemlje. Što to znači u praksi. Mali proizvođač koji obrađuje nekoliko hektara, ima malo stoke i vlastitu obitelj kao radnu snagu, teško može osigurati kontinuitet isporuke kakav traže trgovački lanci. Za lance je bitno da svaki dan imaju istu količinu i kakvoću proizvoda. Zato se oni često okrenu većim dobavljačima, uključujući i uvoznike. Zeleno izvješće pokazuje i da je struktura proizvodnje takva da smo relativno jaki u nekim kulturama, primjerice žitaricama i uljaricama, ali slabiji u voću, povrću i dijelu stočarstva, gdje samodostatnost pada, a uvoz raste. (4) To znači da Hrvatska doma proizvodi mnogo sirovina manje dodane vrijednosti, ali opet uvozi velik dio prerađene hrane, pogotovo proizvoda s ambalažom, brendom i višom cijenom. Kada se ta slika spoji s onim što vidimo na policama, dobije se logičan rezultat. Uvoz nije samo „hir trgovaca“, nego posljedica toga što dio domaće proizvodnje po količini, standardu i pakiranju ne odgovara tome kako danas funkcionira tržište hrane.

4. Je li birokracija glavni krivac

Najkritičniji dio članka nije u brojkama, nego u tonu objašnjenja. Kroz priču o Svenu Perecu, koji se umjesto trgovine uvozom upustio u domaću proizvodnju i naišao na poticajne i administrativne prepreke, stječe se dojam da je upravo birokracija glavni razlog zašto Hrvatska ne proizvodi više hrane. (1)  Primjer je vrlo plastičan. Poduzetniku se obustavljaju potpore i traži se povrat sredstava zbog promjene adrese, iako on i dalje radi i zapošljava. Takve situacije doista postoje i na njih godinama upozoravaju i poljoprivrednici i stručnjaci. U javnim apelima za novu poljoprivrednu politiku u Hrvatskoj često se spominju spora dodjela državnog zemljišta, nejasna pravila i velika uloga lokalne politike pri raspolaganju zemljom. (6) Ipak, tu treba napraviti važan korak unatrag. Birokracija je ozbiljan problem, ali nije jedini. Zeleno izvješće i drugi stručni radovi spominju i druge prepreke. To su starenje stanovništva na selu, odlazak mladih, nedostatak radne snage, mali broj prerađivačkih kapaciteta u nekim regijama, klimatski rizici i pad stočnog fonda u pojedinim godinama. (4) (6) Velik dio poljoprivrede ovisi o vremenu, bolestima i globalnim cijenama na koje hrvatska administracija nema utjecaja.  Uz to, tržište hrane je dio jedinstvenog europskog tržišta. Hrvatska je u Europskoj uniji i robe se kreću bez carina. To znači da trgovci u svakom trenutku mogu birati između domaćih i stranih dobavljača. Ako je uvozna roba stabilnija ili jeftinija, ili ima jači brend, lako dobije prednost. Zato je pojednostavljeno reći da bi se problem uvoza riješio „manje papirologije“. Naravno da treba smanjivati nelogične prepreke i ubrzavati postupke, ali čak i da se to sutra savršeno riješi, ostat će pitanje veličine i organiziranosti domaćih proizvođača, ulaganja u preradu, brendiranje i pregovaračku snagu u lancima opskrbe. U članku se ta šira slika dotiče, ali ostaje u pozadini. Dominira narativ individualne nepravde i apsurdne situacije koje je doživio sugovornik. To je snažno za čitatelja, ali nosi rizik da se vrlo kompleksan problem svede na jednu riječ, a to je „birokracija“.

Zaključak

Što se tiče samih brojki, članak Jutarnjeg lista stoji na čvrstim nogama. Vrijednosti uvoza hrane i živih životinja, udio hrane u potrošnji kućanstava i osnovna slika o strukturi hrvatske poljoprivrede u velikoj su mjeri usklađeni sa službenim podacima Državnog zavoda za statistiku i s godišnjim izvješćem Ministarstva poljoprivrede. (2) (3) (4) (5)

Istina je da Hrvatska uvozi više hrane nego što izvozi. Istina je i da hrvatska kućanstva troše oko 27% svojih izdataka na hranu te da se veliki dio domaće proizvodnje odvija na malim, slabo povezanim gospodarstvima koja teško konkuriraju velikim igračima iz drugih država. Sve to dobro objašnjava zašto na policama vidimo toliko proizvoda iz uvoza.

Ono što je u članku slabije jest objašnjenje uzroka. Birokracija i nelogična pravila sigurno otežavaju život domaćim proizvođačima, što pokazuju i primjeri na terenu i stručni apeli. (6) (7) No, problemi hrvatske poljoprivrede ne stanu u jednu riječ. Radi se o spoju nižih primanja, visoke potrošnje na hranu, male i fragmentirane proizvodnje, jakog turizma, europskog tržišta bez carina i globalnih kretanja cijena. Birokracija je važan dio priče, ali nije jedini ni dovoljan za potpuno objašnjenje. Zbog toga je konačna ocjena ,,većinski točno”. Brojevi i osnovna slika ovisnosti Hrvatske o uvozu hrane u članku su uglavnom točni. Poruka da sustav poticaja i administrativne prepreke otežavaju razvoj poljoprivrede također ima uporište u podacima i stručnim analizama. No, uloga birokracije retorički je pojačana, a šira ekonomska slika pojednostavljena, pa članak ne obuhvaća sve važne uzroke visokog uvoza hrane.

Vidi:

1) Koretić D. Meso, jaja, voće, jogurt… Je li ovo je prava istina zašto masovno uvozimo hranu? Vidi se što je možda i najveći apsurd. Jutarnji list. 7 prosinca 2025. https://www.jutarnji.hr/vijesti/hrvatska/hrvatska-hrana-uvoz-proizvodnja-birokracija-sven-perec-15650286

2) Državni zavod za statistiku. Robna razmjena Republike Hrvatske s inozemstvom u 2024. godini. Zagreb; 2025. https://podaci.dzs.hr/media/tg0dnt5t/vt-2025-1-2-robna-razmjena-republike-hrvatske-s-inozemstvom-u-2024.pdf

3) Državni zavod za statistiku. Osnovne karakteristike potrošnje kućanstava u 2022. Priopćenje ZUDP 2023, https://podaci.dzs.hr/2023/hr/f84175

4) Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i ribarstva. Godišnje izvješće o stanju poljoprivrede u 2023. godini Zeleno izvješće, https://poljoprivreda.gov.hr/UserDocsImages/dokumenti/poljoprivredna_politika/zeleno_izvjesce/2024_08_21%20Zeleno%20izvje%C5%A1%C4%87e%202023_3.pdf

5) Državni zavod za statistiku. Godišnje trošimo 42,4 kg kruha i peciva po članu kućanstva. Priopćenje povodom objave rezultata Ankete o potrošnji kućanstava 2022. Zagreb; 2024. https://dzs.gov.hr/vijesti/godisnje-trosimo-42-4-kg-kruha-i-peciva-po-clanu-kucanstva/1877

6) Ivanović S i suradnici. Javni apel za novu poljoprivrednu politiku u Hrvatskoj. Hrvatsko sociološko društvo; 2025. https://hsd.hr/wp-content/uploads/2025/03/Javni-apel-na-Novu-poljoprivrednu-politiku-u-Hrvatskoj-1.pdf

7) Državni zavod za statistiku. Struktura poljoprivrednih gospodarstava 2023. Priopćenje POLJ 2023 2 8. Zagreb; 2024.,  https://podaci.dzs.hr/2023/hr/75168

8) Grafikon- Eurostat. (2025). Household expenditure by consumption purpose – COICOP 2018, EU, 2024, share of the total. In Household consumption by purpose. Eurostat. https://ec.europa.eu/eurostat/statistics-explained/SEPDF/cache/49480.pdf

Manipulacija senzacionalizmom u Dnevno.hr: Je li doista “stravično”?

Analiza pokazuje da tvrdnje iz naslova ne odgovaraju trenutno dostupnim ekonomskim pokazateljima u Hrvatskoj tijekom svibnja 2025.

Autor: Josip Tomašković

Tvrdnja koja se analizira

Portal Dnevno.hr objavio je 17. lipnja 2025. članak pod naslovom: „Hrvatima se dogodilo nešto stravično: Vrištao bih na tvom mjestu!“ (1). Takav naslov koristi pojačanu emocionalnu retoriku, čime se odaje dojam dramatičnosti i izvanrednosti situacije. Čitatelji bi mogli zaključiti da se u Hrvatskoj dogodila ozbiljna gospodarska ili društvena kriza. Sam sadržaj članka temelji se na komentarima s foruma Reddit, u kojima se raspravlja o porastu cijena hrane, stanarine i općem osjećaju smanjene životne pristupačnosti. Ipak, ne pružaju se podaci niti analitički kontekst koji bi podržali tvrdnju o “stravičnom” stanju, a korištene formulacije ne udovoljavaju osnovnim profesionalnim standardima ekonomskog izvještavanja.

Analiza podataka

Prema Državnom zavodu za statistiku (DZS), godišnja stopa inflacije u svibnju 2025. iznosila je 4,3%, dok su cijene hrane porasle za 5,1% (2). U kontekstu opće europske dinamike, gdje je prosječna inflacija iznosila 1,9% (3), Hrvatska se nalazi iznad prosjeka, ali daleko od inflacijske krize. Usporedbe radi, tijekom postpandemijskog razdoblja 2022. i 2023., inflacija je dosezala dvoznamenkaste stope – i do 13% – što implicira da trenutni rast cijena predstavlja usporavanje, a ne izvanrednu situaciju.

Važno je razumjeti razliku između nominalnog i realnog rasta plaća. Nominalna plaća predstavlja iznos u apsolutnim vrijednostima, dok se realna plaća računa umanjenjem nominalne vrijednosti za stopu inflacije. U Hrvatskoj je prosječna neto plaća porasla s 890 eura (2020.) na oko 1500 eura (2025.), što predstavlja nominalni rast od gotovo 70% (4). Kada se u obzir uzme kumulativna inflacija od otprilike 25% u istom razdoblju, realni rast plaća iznosi približno 36%, što znači da su građani u prosjeku danas kupovno moćniji nego prije pet godina. Ipak, postoji značajna disperzija u prihodima između sektora, regija i socijalnih skupina, što doprinosi osjećaju ekonomske nesigurnosti.

U tekstu se navodi da si prosječan Hrvat ne može priuštiti godišnji odmor u vlastitoj zemlji, čime se implicira ekstreman pad standarda. Međutim, podaci Instituta za turizam pokazuju da domaći gosti i dalje čine 13% svih noćenja u komercijalnom smještaju, što upućuje na aktivno sudjelovanje građana u domaćem turizmu (5). Nema podataka koji bi potvrdili da je ta brojka značajno pala u usporedbi s prethodnim godinama. Dapače, turistički kapaciteti za domaće goste ostaju popunjeni u sezoni, što ukazuje na realnu potražnju.

Jedna od tvrdnji iznesena u tekstu jest da je pivo u Hrvatskoj skuplje nego u Njemačkoj. Iako se to može dogoditi kod pojedinih proizvoda u određenim regijama ili turističkim zonama, agregatni podaci Eurostata pokazuju da su razine cijena hrane i pića u Njemačkoj i dalje znatno iznad hrvatskih (6). Naime, Price Level Index (PLI) za prehrambene proizvode u Hrvatskoj iznosi oko 84, dok u Njemačkoj prelazi 110, što znači da su prosječne cijene hrane u Hrvatskoj oko 24% niže od prosjeka EU, a u Njemačkoj oko 10% više od prosjeka. Stoga se radi o selektivnom primjeru koji ne odražava stvarnu strukturu potrošačkih cijena.

Nadalje, indeks ljudskog razvoja (HDI), osobito kada se korigira za nejednakost (IHDI), koristi se za procjenu kvalitete života u državama. Tvrdnja da je Hrvatska ispred SAD-a prema ovom indeksu zahtijevala bi pozivanje na konkretne metodološke izvore, kojih u članku nema. Posljednje objavljene rang-liste Programa Ujedinjenih naroda za razvoj (UNDP) ne potvrđuju tu tvrdnju. Prema izvješću za 2024./2025., SAD i dalje ima viši HDI i IHDI od Hrvatske (7). Bez jasnog izvora, takva usporedba ostaje spekulativna i dovodi u pitanje točnost interpretacije.

Što se tiče cijena stanovanja, podaci HNB-a i DZS-a potvrđuju da su cijene nekretnina u urbanim centrima, posebice u Zagrebu i na obali, značajno porasle od 2020. Međutim, relativna dostupnost nekretnina ostaje viša nego u većim europskim metropolama kada se usporede omjeri cijene kvadrata i prosječne neto plaće (4). Na primjer, za prosječnu plaću u Zagrebu moguće je kupiti više stambene površine nego u Beču, Milanu ili Berlinu.

Ocjena točnosti

Na temelju podataka iz 2025. godine i korištenih stručnih izvora, članak Dnevno.hr sadrži više subjektivnih interpretacija koje nisu potkrijepljene službenim statistikama. Ključne tvrdnje u naslovu i tekstu prenose dojam krize bez jasno definiranih ekonomskih pokazatelja koji bi to opravdali. Emocionalno pojačana retorika stvara pogrešan dojam ozbiljnosti situacije, a korištenje anonimnih komentara s internetskih foruma bez konteksta dodatno umanjuje vjerodostojnost. Čitatelji bi na temelju ovog članka mogli steći dojam o izvanrednom pogoršanju standarda u Hrvatskoj, iako podaci pokazuju umjerene trendove inflacije, rast realnih plaća i ograničeni porast životnih troškova.

Na temelju navedenih informacija, ovaj članak ocjenjujemo ocjenom netočan.

Literatura:

(1) Vidi: https://www.dnevno.hr/gospodarstvo-i-turizam/hvatima-se-dogodilo-nesto-stravicno-vristao-bih-na-tvom-mjestu-2764949

(2) Vidi: https://podaci.dzs.hr/2025/hr/97173

(3) Vidi:  https://ec.europa.eu/eurostat/web/products-euro-indicators/w/2-18062025-ap

(4) Vidi: https://www.hnb.hr/analize-i-publikacije/makroekonomske-projekcije

(5)  Vidi: https://www.htz.hr/hr-HR/informacije-o-trzistima/informacije-o-tijeku-sezone

(6) Vidi:  https://ec.europa.eu/eurostat/databrowser/view/prc_ppp_ind/default/table?lang=en

(7) Vidi: https://hdr.undp.org/data-center/documentation-and-downloads

Trendovi sugeriraju da se kućanstva u Hrvatskoj hrane sve zdravije i da na ultra-procesuiranu hranu troše sve manje

Hrane li se Hrvati zdravo ili nezdravo i troše li malo ili puno na vrlo obrađenu hranu?

Autor: prof. dr. sc. Kristijan Krkač

U tekstu pod naslovom „Aktualni trendovi u prehrani: Što i kako jedemo u 2025. godini?“ objavljeno je sljedeće: „Prehrambene navike neprestano se mijenjaju, a ono što je jučer bilo hit, danas može biti zastarjelo. U 2025. godini prehrambeni trendovi, kako se čini, nastavljaju se kretati u smjeru održivosti, zdravlja i personalizacije.“ (1) Trendovi koji se dalje u tekstu spominju su dominantno trendovi prema zdravoj i neprocesuiranoj hrani, odgovornoj kupovini, pripremi i jedenju hrane. Iz toga se može zaključiti da se Hrvati hrane sve manje nezdravo. Pitanje je je li to točno. Naime, iako taj trend može postojati, ipak on istovremeno može biti zanemariv u odnosu na trend nezdravog hranjenja.

Cijene hrane u Hrvatskoj konstantno rastu već nekoliko godina. (2) Košarica poskupljuje godišnje više od 10% (2024. za čak 16%) što je oko 2% više od prosjeka EU, dok su istovremeno plaće i mirovine značajno manje od prosjeka EU. (3) Hrvati troše gotovo 1/3 mjesečnog dohotka na hranu. (4) Posljedica je da se Hrvati hrane nezdravo za što imamo neposredne podatke o kupovini vrsta hrane, ali i posredne temeljem zdravstvenih pokazatelja poput premalo kretanja, previše sjedenja, prekomjerne težine, kardiovaskularnih poremećaja i bolesti itd. Primjerice, 57% odrasle populacije ima prekomjernu težinu, 67% muškaraca i 35% djece. (5) Hrvati jedu previše mesa, a premalo povrća itd. (6)

Ilustracija 1: Udio novca za hranu koji kućanstva u Europi potroše na ultra-procesuiranu hranu

(vidi izvor (8), podatci za 2018.).

 

S obzirom da su cijene hrane visoke, da je potrošačka košarica mala, ali i s obzirom na više različitih trendova načina života, nužno je da Hrvati u značajnom dijelu jedu jeftinu, nekvalitetnu, nezdravu i u nekoj mjeri procesuiranu pa i ultra-procesuiranu hranu. Pojam procesuirane hrane (prema NOVA klasifikaciji) je nejasan i uključuje sve od minimalne obrade poput pranja, rezanja, kuhanja i sl. pa sve do složene kemijske obrane koja uključuje više od 5 dodanih sastojaka i nekoliko koraka obrade (najbolji primjer ultra-procesuirane hrane koju Hrvati često jedu su čips i gotova jela poput hamburgera, a od pića gazirana pića). (7) Ultra-procesuirana hrana uglavnom je procesuirana industrijski, ima puno aditiva, najmanje 5 i više sastojaka i često je pogodna za jelo čim se kupi.

I sad najvažniji podatak. Kućanstva u Hrvatskoj troše skoro 18% novca na kupovinu ultra-procesuirane hrane. (8) To je dakle skoro 1/5 ukupnog novca koji se troši na hranu (vidi Ilustraciju 1, izvor (8)). Ovdje se radi samo o ultra-procesuiranoj hrani, dok je udio manje procesuirane hrane vjerojatno preko 30% novca kućanstava. (9) Procesuirana hrana uzrokuje prekomjernu težinu, kardiovaskularna oboljenja (9) i povezana je s ranom smrću (10), (11).

Čini se netočnim da se Hrvati hrane zdravo i da kućanstva troše novac predviđen za hranu dominantno na neprocesuiranu hranu. No, kako se trendovi kupovine hrane i njezine pripreme podosta brzo mijenjaju, a i podaci nisu ažurirani na protekle 2-3 godine, moguće je kako se zaista trendovi mijenjaju u smjeru zdrave i neprocesuirane hrane. Zbog toga treba oprezno reći da je tvrdnja iz naslova vjerojatno većinski netočna.

Ukratko, nemoguće je da se trendovi kupovine i pripreme hrane u Hrvatskoj značajno mijenjaju na bolje, da se Hrvati hrane zdravije i da kućanstva istovremeno troše najmanje 1/3 novca na procesuiranu hranu i čak 18% novca na ultra-procesuiranu hranu koja je (uz neke iznimke i zdravstveno preporučene obrade poput termičke obrade ili procesuiranja žitarica i vlaknaste hrane) ne samo vrlo nezdrava nego i uzrokuje cijeli niz poremećaja i bolesti (najmanje njih 30) o čemu nam svjedoče zdravstveni podaci. (12)

P.S. Ultra-procesuirana hrana nije samo dominantno nezdrava pri čemu uzrokuje poremećaje i bolesti pa je njezino kupovanje i jedenje osobno neodgovorno (tj. neodgovorno prema vlastitom zdravlju) nego i društveno neodgovorna ako se promotri njezina kupovina, bacanje i proces industrijskog procesuiranja pod vidom cijene proizvodnog procesa i utjecaja na okoliš.

 

Izvori:

(1) Varaždinski list (2025) „Aktualni trendovi u prehrani: Što i kako jedemo u 2025. godini?“, URL: https://varazdinski.net.hr/vijesti/hrana-i-vino/13416476/aktualni-trendovi-u-prehrani-sto-i-kako-jedemo-u-2025-godini/ (Pristupljeno: 01/06/2025).

(2) Marić, J. (2024) „Najveći Vladin neuspjeh. Cijene hrane mahnito idu prema gore, najviše u EU, a poskupljenja triju proizvoda zloguka su najava još teže godine“, URL: https://www.telegram.hr/politika-kriminal/najveci-vladin-neuspjeh-cijene-hrane-mahnito-idu-prema-gore-najvise-u-eu-a-poskupljenja-triju-proizvoda-zloguka-su-najava-jos-teze-godine/  (Pristupljeno: 01/06/2025).

(3) Rak Šajn, J. (2024) „U godinu dana košarica skuplja za 16%, trgovci peru ruke: ‘Nismo glavni generator inflacije nego silan rast plaća’“, URL: https://www.vecernji.hr/barkod/divljanju-cijena-nema-kraja-kosarica-s-deset-artikala-u-godinu-dana-skuplja-16-1814722(Pristupljeno: 01/06/2025).

(4) L. J. (2025) „Hrvati troše gotovo trećinu mjesečnog dohotka na hranu, a budućnost ne izgleda sjajno“, Tportal, URL: https://www.tportal.hr/vijesti/clanak/hrvati-trose-gotovo-trecinu-mjesecnog-dohotka-na-hranu-a-buducnost-ne-izgleda-sjajno-20250306 (Pristupljeno: 01/06/2025).

(5) Vukić, Z. (2021) „Hrvati se hrane nezdravo, a više od pola građana ima višak kilograma: “Naši muškarci su prvaci Europe, držimo čvrsto prvo mjesto““, URL: https://dnevnik.hr/vijesti/hrvatska/eu-pokrece-program-za-zdraviju-prehranu-hrvati-na-dnu-liste-u-konzumaciji-zdrave-hrane—645741.html (Pristupljeno: 01/06/2025).

(6) Jarić Dauenhauer, N. (2021) „Doznali smo čega sve Hrvati jedu previše, a čega premalo“, URL: https://www.index.hr/vijesti/clanak/doznali-smo-cega-sve-hrvati-jedu-previse-a-cega-premalo/2281106.aspx (Pristupljeno: 01/06/2025).

(7) Monteiro, C. et. al. (2019) „Ultra-processed foods: what they are and how to identify them“, Public Health Nutr. 2019 Feb 12;22(5):936–941. doi: 10.1017/S1368980018003762, URL: https://pmc.ncbi.nlm.nih.gov/articles/PMC10260459/ (Pristupljeno: 01/06/2025).

„Ultra-processed foods are basically confections of group 2 ingredients [substances extracted from whole foods], typically combined with sophisticated use of additives, to make them edible, palatable, and habit-forming. They have no real resemblance to group 1 foods [minimally processed foods], although they may be shaped, labelled and marketed so as to seem wholesome and ‘fresh’. Unlike the ingredients included in group 2, ultra-processed foods are typically not consumed with or as part of minimally processed foods, dishes and meals. On the contrary, they are designed to be ready-to-eat (sometimes with addition of liquid such as milk) or ready-to-heat, and are often consumed alone or in combination (such as savoury snacks with soft drinks, bread with burgers).“ (nav. mj.)

(8) Levy,, A. (2018) „Processed Food UK, We come first in Europe for eating factory made products, Daily Mail, URL: https://www.pressreader.com/uk/daily-mail/20180205/281968903134042 (Pristupljeno: 01/06/2025).

(9) Pagliai et. al. (2020) „Consumption of ultra-processed foods and health status: a systematic review and meta-analysis“, Br J Nutr. 2020 Aug 14;125(3):308–318. doi: 10.1017/S0007114520002688, URL:  https://pmc.ncbi.nlm.nih.gov/articles/PMC7844609/(Pristupljeno: 01/06/2025).

(10) Index (2024) „Ultraprocesirana hrana je povezana s ranom smrću, pokazuje 30-godišnje istraživanje“, URL: https://www.index.hr/vijesti/clanak/ultraprocesirana-hrana-je-povezana-s-ranom-smrcu-pokazuje-30godisnje-istrazivanje/2563440.aspx (Pristupljeno: 01/06/2025).

(11) Monteiro, C. et. al. (2017) „Household availability of ultra-processed foods and obesity in nineteen European countries“, URL: https://www.cambridge.org/core/journals/public-health-nutrition/article/household-availability-of-ultraprocessed-foods-and-obesity-in-nineteen-european-countries/D63EF7095E8EFE72BD825AFC2F331149?fbclid=IwY2xjawKo1WdleHRuA2FlbQIxMABicmlkETBkUVFhTlVuMHRhSnh6RGtQAR5RAe0bTlZ9D8woqCfkmvV5sGLPWIDgZRyEoH6zZibDSvmn4V7RAxrowRlKPg_aem_7j3gOBrLj_rkOI4bZB0whg„The study contributes to a growing literature showing that the consumption of ultra-processed foods is associated with an increased risk of diet-related non-communicable diseases. Its findings reinforce the need for public policies and actions that promote consumption of unprocessed or minimally processed foods and make ultra-processed foods less available and affordable.“ (Pristupljeno: 01/06/2025).

(12) Berg, S. (2024) „What doctors wish patients knew about ultraprocessed foods“, AMA, URL: https://www.ama-assn.org/delivering-care/public-health/what-doctors-wish-patients-knew-about-ultraprocessed-foods (Pristupljeno: 01/06/2025).