“Posao u vrtiću može dobiti svatko”: nestručne zamjene jesu zakonski moguće, ali broj od 7.008 nije službeno potvrđen

Hrvatski propisi dopuštaju privremeno zapošljavanje nekvalificiranih osoba nakon neuspjelog natječaja, no službene statistike ne potvrđuju procjene o manjku 7.008 odgojitelja ni o 40 posto nestručnih zamjena.

Autor: Josip Tomašković

Novi list upozorava da širenje mreže vrtića nije pratilo dovoljno brzo povećanje ponude kvalificiranih odgojitelja pa se prazna radna mjesta popunjavaju i osobama drugih zanimanja. Provjera pokazuje da za takvo privremeno zapošljavanje doista postoji zakonska osnova, ali da se naslovno „svatko“ odnosi na iznimku, dok se ključne brojke o 7.008 nedostajućih odgojitelja i 30 do 40 posto nestručnih zamjena ne mogu potvrditi službenom statistikom.

Tvrdnja koja se analizira

Novi list je 4. listopada 2026. objavio članak Ljerke Bratonje Martinović pod naslovom „Umjesto školovanih teta u vrtićima rade frizerke, ekonomisti, ugostitelji… Posao u vrtiću danas može dobiti svatko“. U njemu se navodi da u Hrvatskoj sada nedostaje 7.008 odgojitelja, da između 30 i 40 posto radnih mjesta odgojitelja popunjavaju nestručne zamjene te da se zbog neuspjelih natječaja mogu zaposliti gimnazijalci, frizeri, ekonomisti ili ugostitelji. Tekst također navodi da se manjak od oko 3.000 odgojitelja iz 2020. u šest godina „gotovo udvostručio“. (1)

Područje analize

Središnji problem nije samo pitanje postoji li manjak zaposlenih, nego što se pod „manjkom odgojitelja“ uopće mjeri. Broj zaposlenih osoba, broj sistematiziranih radnih mjesta, broj nepopunjenih radnih mjesta, broj privremenih nestručnih zamjena i procijenjeni broj dodatnih odgojitelja potreban za buduće širenje mreže vrtića nisu isti pokazatelji.

Prema izmjenama Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju iz 2026., osoba koja redovno obavlja poslove odgojitelja mora imati odgovarajuće visoko obrazovanje. Ako takvog kandidata nema, posao pod određenim uvjetima mogu preuzeti osobe sa završenim učiteljskim studijem i odgovarajućim kompetencijama, odnosno učitelji koji te kompetencije moraju steći u roku od dvije godine. Do tada se takva osoba u Zakonu izrijekom vodi kao nestručna i može raditi kao jedan od dvaju odgojitelja uz kvalificiranog odgojitelja. (2) Istodobno, još važnija odredba članka 26. omogućuje nešto širi izuzetak. Ako se na natječaj ne javi kandidat koji zadovoljava stručne uvjete, natječaj se ponavlja, a do tada se može zaposliti osoba koja propisane uvjete ne ispunjava. Takav je ugovor privremen i traje do popunjavanja mjesta kvalificiranom osobom, najdulje pet mjeseci. (3) Zato je moguće da se na radnom mjestu u vrtiću privremeno pojavi osoba koja je po izvornom zanimanju frizer, ekonomist ili ugostitelj. To, međutim, nije jednako tvrdnji da su stručne kvalifikacije ukinute ili da bilo koja osoba automatski može postati kvalificirani odgojitelj. Za provjeru razmjera problema korišteni su najnoviji podaci Državnog zavoda za statistiku. DZS je za početak pedagoške godine 2025./2026. obuhvatio 1.794 izvještajne jedinice, od čega 1.682 dječja vrtića i 112 drugih pravnih osoba koje provode programe predškolskog odgoja. Obuhvaćeno je 158.685 djece. (4) To je administrativno-statistički presjek zaposlenih i djece na početku pedagoške godine, a ne evidencija trenutačno otvorenih natječaja ili nezadovoljene potražnje za radnicima.

Analiza

1) „Posao može dobiti svatko“: pravna mogućnost postoji, ali samo kao iznimka

Najzvučniji dio članka jest tvrdnja da posao u vrtiću „danas može dobiti svatko“. Ako se ta rečenica shvati kao tvrdnja da kvalifikacije za zanimanje odgojitelja više nisu potrebne, ona je netočna. Zakon i dalje određuje odgovarajuću vrstu i razinu obrazovanja, a izmjenama iz 2026. dodatno je razrađen put kojim učitelji primarnog obrazovanja mogu ući u predškolski sustav. (2) Ako se, međutim, rečenica shvati kao opis privremenog popunjavanja radnog mjesta nakon neuspjelog natječaja, ima stvarnu zakonsku podlogu. Članak 26. Zakona omogućuje da se, ako se ne javi osoba koja ispunjava stručne uvjete, privremeni radni odnos zasnuje s osobom koja ih ne ispunjava, najdulje pet mjeseci i do ponovljenog natječaja. (3) Dakle, frizerka ili ekonomist mogu u takvoj situaciji biti zaposleni kao privremeno rješenje, ali time ne stječu kvalifikaciju odgojitelja niti prestaje obveza vrtića da traži kvalificiranog kandidata. To je bitna razlika za tržište rada. Sustav nije formalno dereguliran. Umjesto toga, suočen s nestašicom specifično obrazovane radne snage, koristi zakonsku rezervnu mogućnost kako usluga ne bi morala biti obustavljena. U ekonomskom smislu riječ je o kratkoročnom odgovoru na neravnotežu između potražnje za radom i raspoložive ponude kvalificiranih radnika. Problem manjka kadra ne potvrđuje samo Udruga Sidro. OECD u analizi hrvatskog obrazovnog sustava nedostatak zaposlenih u ranom i predškolskom odgoju označava važnim izazovom te navodi da neka okruženja zbog manjka zaposlenih rade s omjerima djece i osoblja iznad nacionalnih standarda. OECD također navodi da slabiji uvjeti rada mogu otežavati privlačenje i zadržavanje zaposlenih. (7) Istu jezgru teksta prenijeli su Zadarski list i Glas Istre. (12) (13) To ipak nisu dvije dodatne neovisne potvrde brojki jer oba teksta nose isto autorstvo i praktično prenose istu priču. Medijsko multipliciranje jedne procjene zato se ne može računati kao nova statistička potvrda.

2) Nedostaje li točno 7.008 odgojitelja i jesu li 30 do 40 posto zaposlenih nestručne zamjene?

Novi list prenosi procjenu predsjednice Udruge Sidro da je 2020. nedostajalo oko 3.000 odgojitelja, a sada 7.008. (1) U javno dostupnom materijalu Udruge Sidro govori se o manjku koji se „bliži vrijednosti od gotovo 7.000 odgojitelja“ te o približavanju udjelu od gotovo 40 posto nestručnih zamjena. (9) Međutim, nije objavljena baza iz koje bi se mogao rekonstruirati točan rezultat od 7.008, popis vrtića, datum presjeka, definicija slobodnog radnog mjesta ni postupak kojim se od pojedinačnih podataka došlo do nacionalnog ukupnog iznosa. Zbog toga se brojka od 7.008 odgojitelja koji trenutačno nedostaju ne može poudano potvrditi. Isto vrijedi za tvrdnju da nestručne zamjene čine 30 do 40 posto radnih mjesta. Ne može se pouzdano potvrditi ni taj nacionalni udio jer službena statistika ne objavljuje indikator koji bi na jednak način klasificirao sve zaposlene prema tome jesu li kvalificirani odgojitelji, učitelji u prijelaznom režimu ili druge privremeno zaposlene osobe. DZS je na početku pedagoške godine 2025./2026. evidentirao ukupno 17.480 „odgojitelja i učitelja“ u vrtićima i drugim pravnim osobama, od čega 17.208 u samim dječjim vrtićima. (4) Novi list, pozivajući se na Sidro, govori o 17.640 radnih mjesta odgojitelja. (1) Ta se dva broja ne mogu izravno usporediti jer prvi predstavlja zaposlene osobe u zajedničkoj DZS-ovoj kategoriji odgojitelja i učitelja, a drugi se opisuje kao broj radnih mjesta. Razlika između 17.640 i 17.480 iznosi 160, odnosno oko 0,9 posto, ali blizina iznosa ne dokazuje da se radi o istom pokazatelju. DZS daje i zanimljiv dodatni podatak. Među 17.208 odgojitelja i učitelja zaposlenih u dječjim vrtićima 978 osoba ima srednju, a šest osnovnu razinu obrazovanja. To je 984 osobe, odnosno približno 5,7 posto. (4) No ni taj postotak ne smije se proglasiti udjelom „nestručnih“, jer osoba može imati visoko obrazovanje iz druge struke i opet ne ispunjavati propisane kvalifikacije za odgojitelja. Upravo zato službene tablice ne omogućuju provjeru Sidrove procjene od 30 do 40 posto. Ako bi se, samo radi provjere unutarnje matematike članka, na 17.640 radnih mjesta primijenio raspon od 30 do 40 posto, rezultat bi bio između 5.292 i 7.056 radnih mjesta. Broj od 7.008 zato jest aritmetički kompatibilan s gornjim dijelom procjene, ali to nije neovisna potvrda jer obje brojke dolaze iz istog procjeniteljskog okvira. Još je problematičnija formulacija da se manjak od 3.000 povećao na 7.008 i time „gotovo udvostručio“. Ako se obje brojke prihvate kao točne, izračun glasi: (7.008 minus 3.000) podijeljeno s 3.000 jednako je 1,336, odnosno rast od 133,6 posto. Današnja procjena bila bi 2,34 puta početne vrijednosti. Dakle, prema vlastitim brojkama iz članka manjak se ne bi „gotovo udvostručio“, nego bi se više nego udvostručio. Službene statistike istodobno pokazuju da apsolutni broj zaposlenih odgojitelja i učitelja nije padao. DZS je na početku 2020./2021. evidentirao njih 13.999, a na početku 2025./2026. 17.480. (4) (5) Povećanje iznosi 3.481 osobu ili 24,9 posto. Broj djece obuhvaćene programima u istom je usporedivom presjeku porastao sa 137.452 na 158.685, odnosno za 21.233 djece ili 15,4 posto. To ne opovrgava nedostatak radnika. Pokazuje nešto drugo: „manjak odgojitelja“ ne smije se tumačiti kao pad broja zaposlenih. Broj zaposlenih raste, ali istodobno raste broj djece, otvaraju se nove skupine i vrtići, a sustav pokušava zadovoljiti standarde koji stvaraju još veću potražnju za stručnim radom.

3) Ekonomska pozadina: Hrvatska gradi kapacitete brže nego što može proizvesti novi stručni kadar

Upravo je širenje ponude vrtićkih mjesta važan dio objašnjenja sadašnjeg pritiska na tržište rada. U obrazloženju izmjena Zakona Vlada navodi da su tijekom pedagoške godine 2024./2025. intenzivirana infrastrukturna ulaganja radi otvaranja oko 22.500 novih upisnih mjesta. Isti dokument procjenjuje da bi za uključivanje djece od treće godine do polaska u školu do 2030. trebalo osigurati oko 5.658 odgojitelja, dok inicijalno obrazovanje prema tadašnjim analizama godišnje završava oko 600 odgojitelja. (6) Broj od 5.658 posebno je važan za pravilno čitanje članka. To nije službena potvrda da Hrvatskoj danas nedostaje 5.658 ili 7.008 odgojitelja. Riječ je o projekciji dodatne potrebe do 2030. povezane s većim obuhvatom djece. OECD preuzima isti red veličine i također ga opisuje kao broj dodatnih odgojitelja potreban za uključivanje djece starije od tri godine do 2030., a ne kao trenutačan broj praznih radnih mjesta. (7) To je klasičan problem uskog grla na strani ponude rada. Kapitalna ulaganja mogu relativno brzo izgraditi zgradu i otvoriti novu skupinu, ali obrazovanje stručnog radnika traje godinama. Ako se kapaciteti povećaju brže od broja diplomiranih odgojitelja i ako dio postojećih radnika napusti zanimanje, otvara se prostor za sve više ponovljenih natječaja i privremenih zamjena. Taj mehanizam podupiru državni dokumenti i OECD, iako oni sami po sebi ne dokazuju da su plaća ili zdravstveno opterećenje jedini uzroci odlaska iz profesije. (6) (7) Novi list također navodi da je početna bruto plaća oko 2.060 eura. (1) Ta brojka odgovara redu veličine aktualnog javnosektorskog referentnog izračuna. Osnovica od kolovoza do studenoga 2026. iznosi 1.025 eura bruto, a koeficijent za radno mjesto odgajatelja u odgovarajućem javnoslužbenom sustavu iznosi 2,01. Umnožak 1.025 i 2,01 iznosi 2.060,25 eura. (10) (11) Ipak, to ne znači da svaki lokalni vrtić isplaćuje upravo taj iznos jer konačna primanja ovise o osnivaču, kolektivnim pravima, stažu i dodacima. Drugi problem u tekstu jest formulacija da je zakonom propisani standard „maksimalno 10 do 12 djece po odgajatelju“. (1) Državni pedagoški standard nije postavljen tako jednostavno. Broj djece propisuje se po odgojno-obrazovnoj skupini i ovisi o dobi. U redovitim homogenim skupinama maksimum ide od pet djece za najmlađe do 25 djece u skupini pred polazak u školu, a u mješovitim skupinama od deset do 22 djece. Za programe u trajanju od sedam do deset sati predviđena su dva odgojitelja s punim radnim vremenom. (8) Zbog toga rečenica da odgojitelj „ima 20 djece i sam je u smjeni“ može opisivati stvaran problem organizacije rada, ali sama po sebi nije dovoljna za zaključak da je prekršen standard. Za takav zaključak trebalo bi znati dob djece, broj djece u skupini, trajanje programa, raspored rada oba odgojitelja i eventualnu prisutnost djece s teškoćama. Preciznije je govoriti o propisanom broju djece po skupini i broju potrebnih odgojitelja prema trajanju programa, a ne o univerzalnom maksimumu od 10 do 12 djece po jednom odgojitelju. (8)

Zaključak

Zbog stvarne zakonske mogućnosti privremenog zapošljavanja nestručnih osoba i neovisno potvrđenog problema manjka stručnog kadra, ali i neprovjerljivosti ključnih procjena o 7.008 nedostajućih odgojitelja i 30 do 40 posto nestručnih zamjena, ocjena ovog članka je “većinski točan”. Novi list ispravno identificira tržišni problem: vrtićki se kapaciteti povećavaju, potražnja za odgojiteljima raste, a Zakon u slučaju neuspjelog natječaja stvarno dopušta privremeno zapošljavanje osobe koja ne ispunjava stručne uvjete. (2) (3) Istodobno, iznos od točno 7.008 nedostajućih odgojitelja nema objavljenu metodologiju koja bi ga učinila neovisno provjerljivim, a DZS ne vodi kategoriju iz koje bi se mogao potvrditi nacionalni udio od 30 do 40 posto nestručnih zamjena. (4) (9) Dodatno, formulacija da se manjak od 3.000 na 7.008 „gotovo udvostručio“ matematički je pogrešna jer bi takva promjena predstavljala rast od 133,6 posto, dok je prikaz pedagoškog standarda kao univerzalnih „10 do 12 djece po odgojitelju“ previše pojednostavljen. (1) (8) Precizna formulacija glasila bi da hrvatski vrtići, kada se na natječaj ne javi kvalificirana osoba, mogu privremeno, najdulje pet mjeseci do ponovljenog natječaja, zaposliti osobu bez propisanih stručnih uvjeta. Službeni i međunarodni izvori potvrđuju ozbiljan problem nedostatka kadra i potrebu za tisućama dodatnih odgojitelja tijekom daljnjeg širenja sustava, ali trenutačni nacionalni manjak od točno 7.008 osoba i udio od 30 do 40 posto nestručnih zamjena zasad nisu potvrđeni javno dostupnom službenom evidencijom.

Vidi:

  1. Bratonja Martinović L. Umjesto školovanih teta u vrtićima rade frizerke, ekonomisti, ugostitelji… Posao u vrtiću danas može dobiti svatko. Novi list. 4.10.2026. Dostupno na: https://www.novilist.hr/novosti/umjesto-skolovanih-teta-u-vrticima-rade-frizerke-ekonomisti-ugostitelji-posao-u-vrticu-danas-moze-dobiti-svatko/ Pristupljeno: 5.10.2026.
  2. Hrvatski sabor. Zakon o izmjenama i dopuni Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju. Narodne novine 22/2026. Dostupno na: https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/full/2026_03_22_256.html Pristupljeno: 5.10.2026.
  3. Hrvatski sabor. Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o predškolskom odgoju i naobrazbi. Narodne novine 94/2013. Dostupno na: https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2013_07_94_2130.html Pristupljeno: 5.10.2026.
  4. Državni zavod za statistiku. Dječji vrtići i druge pravne osobe koje ostvaruju programe predškolskog odgoja. Početak pedagoške godine 2025./2026. OBR-2026-1-1. 24.7.2026. Dostupno na: https://podaci.dzs.hr/2026/hr/121453 Pristupljeno: 5.10.2026.
  5. Državni zavod za statistiku. Dječji vrtići i druge pravne osobe koje ostvaruju programe predškolskog odgoja. Početak pedagoške godine 2020./2021. OBR-2021-1-1. Dostupno na: https://podaci.dzs.hr/2021/hr/9961 Pristupljeno: 5.10.2026.
  6. Vlada Republike Hrvatske. Konačni prijedlog Zakona o izmjenama i dopuni Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju, P.Z. br. 211. 2026. Dostupno na: https://sabor.hr/sites/default/files/uploads/sabor/2026-01-29/153702/PZ_211.pdf Pristupljeno: 5.10.2026.
  7. OECD. Education and Skills in Croatia: Advancing quality and equity while expanding participation in ECEC. OECD. Dostupno na: https://www.oecd.org/en/publications/education-and-skills-in-croatia_bace00c4-en/full-report/advancing-quality-and-equity-while-expanding-participation-in-ecec_01d75512.html Pristupljeno: 5.10.2026.
  8. Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa. Državni pedagoški standard predškolskog odgoja i naobrazbe. Narodne novine 63/2008. Dostupno na: https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2008_06_63_2128.html Pristupljeno: 5.10.2026.
  9. Udruga SIDRO. Mišljenje o prijedlogu izmjena Zakona o predškolskom odgoju. Dostupno na: https://udruga-sidro.hr/misljenje-o-prijedlogu-izmjena-zakona-o-predskolskom-odgoju/ Pristupljeno: 5.10.2026.
  10. Vlada Republike Hrvatske. Odluka o visini osnovice za obračun plaće zaposlenicima u javnim službama u 2026. godini. Narodne novine 11/2026. Dostupno na: https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2026_01_11_86.html Pristupljeno: 5.10.2026.
  11. Vlada Republike Hrvatske. Uredba o nazivima radnih mjesta, uvjetima za raspored i koeficijentima za obračun plaće u javnim službama. Narodne novine 22/2024. Dostupno na: https://sredisnjikatalogrh.gov.hr/wh/sdurdd-pprh/narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/full/2024_02_22_354.html Pristupljeno: 5.10.2026.
  12. Bratonja Martinović L. Manjak stručnih odgajateljica u šest godina se gotovo udvostručio. Zadarski list. 4.10.2026. Dostupno na: https://zadarskilist.novilist.hr/novosti/manjak-strucnih-odgajateljica-u-sest-godina-se-gotovo-udvostrucio/ Pristupljeno: 5.10.2026.
  13. Bratonja Martinović L. Odgojitelja sve manje, a natječaji propadaju: U vrtiće uskaču frizeri, ekonomisti, ugostitelji… Glas Istre. 4.10.2026. Dostupno na: https://www.glasistre.hr/hrvatska/2026/10/04/odgojitelja-sve-manje-a-natjecaji-propadaju-u-vrtice-uskacu-frizeri-ekonomisti-ugostitelji-1086740 Pristupljeno: 5.10.2026.

Plaća li se odvoz otpada i kada kamion ne dođe? Fiksni račun nije isto što i naplata svakog pojedinog odvoza

Zagrebački sustav naplate otpada ima fiksni i varijabilni dio, pa neizvršeni pojedinačni odvoz ne znači automatski da cijeli račun nema pravnu osnovu.

Autor: Josip Tomašković

Jutarnji list otvorio je važno potrošačko pitanje: što se događa s računom za komunalni otpad kada Čistoća prema redovnom rasporedu ne isprazni spremnik? Problem je stvaran, ali odgovor nije jednostavno pravilo „nema odvoza, nema računa“, jer zakon cijenu javne usluge dijeli na fiksni dio kojim se financira raspoloživost cijelog sustava i dio povezan s količinom predanog miješanog otpada.

Tvrdnja koja se analizira

Jutarnji list je 30. rujna 2026. objavio članak Dore Koretić pod naslovom „Istražili smo: Otpad vam se gomila, Čistoća nije odradila svoj posao, imate li pravo na povrat novca?“. Tekst polazi od tvrdnje da građani kojima odvoz otpada nije izvršen ipak moraju plaćati fiksni dio računa te prenosi iskustvo Hrvatske udruge za zaštitu potrošača prema kojem se prigovori zbog neizvršene usluge često odbijaju. Istodobno, sam Jutarnji navodi da iz službene statistike nije mogao potvrditi koliko se takvih prigovora doista prihvaća ili odbija. (1)

Područje analize

Za razumijevanje problema prvo treba razdvojiti tri stvari koje se u svakodnevnom govoru lako spoje u jednu: račun za javnu uslugu, konkretno pražnjenje spremnika i pravo potrošača na prigovor. Prema Zakonu o gospodarenju otpadom, cijena javne usluge sastoji se od dva elementa. Prvi je cijena za količinu predanog miješanog komunalnog otpada, a drugi cijena obvezne minimalne javne usluge. Zakon obveznu minimalnu javnu uslugu definira kao iznos kojim se osiguravaju ekonomski održivo poslovanje te sigurnost, redovitost i kvaliteta pružanja javne usluge. (2) To znači da fiksni dio računa nije pravno konstruiran kao cijena jednog dolaska kamiona pred kuću. On financira postojanje i funkcioniranje sustava. Zagrebački model slijedi tu zakonsku strukturu. Čistoća objavljuje poseban cjenik javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada, donesen na temelju Zakona i gradske odluke. (3) Zagrebački holding dodatno objašnjava da se cijena obvezne minimalne javne usluge plaća za obračunsko mjesto. Iznimka postoji kada se nekretnina trajno ne koristi, što se mora dokazati prema propisanim uvjetima. (4) Zbog toga je pitanje iz Jutarnjeg potrebno rastaviti na tri provjerljive tvrdnje. Prvo, plaćaju li korisnici doista fiksni dio i kada određeni odvoz izostane. Drugo, postoje li podaci koji potvrđuju da Čistoća „odbija prigovore“. Treće, znači li izostanak automatski da korisnik ima pravo na proporcionalni povrat novca.

Analiza

1) Zašto račun može postojati i kada kamion nije došao?

Na prvi pogled usporedba koju koristi Jutarnji djeluje intuitivno: ako potrošač nešto nije dobio, zašto bi to platio? Međutim, kod komunalnog otpada predmet naplate nije samo jedan fizički dolazak vozila. Zakon izrijekom propisuje da cijenu javne usluge čine cijena za količinu predanog miješanog komunalnog otpada i cijena obvezne minimalne javne usluge. Potonja služi financiranju ekonomske održivosti, sigurnosti, redovitosti i kvalitete cijelog sustava. (2) Zato treba razlikovati plaćanje raspoloživosti javne usluge od plaćanja količine predanog otpada. To je ključ za razumijevanje naizgled paradoksalne situacije opisane u članku. Činjenica da spremnik određenog dana nije ispražnjen može biti dokaz problema u izvršenju javne usluge, ali sama po sebi ne znači da je automatski nestala obveza plaćanja čitavog fiksnog dijela računa. Zagrebački holding i sam navodi da je korisnik dužan plaćati cijenu obvezne minimalne javne usluge za obračunsko mjesto. Kada se nekretnina trajno ne koristi najmanje 12 mjeseci, uz odgovarajuće dokazivanje nekorištenja, obveza može prestati. (4) To pokazuje zašto usporedba s klasičnom kupnjom proizvoda nije sasvim precizna. Korisnik ne kupuje „jedan dolazak kamiona“, nego sudjeluje u financiranju organiziranog sustava prikupljanja otpada. Zakon upravo zato fiksni dio naziva obveznom minimalnom javnom uslugom. (2) S druge strane, to ne znači da pružatelj usluge može neograničeno ne izvršavati svoje obveze bez mogućnosti prigovora. Zakon o gospodarenju otpadom propisuje da se na pitanja koja taj zakon posebno ne uređuje primjenjuju i pravila o zaštiti potrošača, a fizičku osobu koja koristi javnu uslugu izrijekom tretira kao potrošača. Za postupanje po predstavkama potrošača nadležan je i Državni inspektorat. (2) Kontekst objave Jutarnjeg dodatno je važan. Članak je objavljen tijekom štrajka radnika Zagrebačkog holdinga. Sama Čistoća objavila je 27. rujna da će štrajk značajno utjecati upravo na prikupljanje otpada. (5) Prema podacima Holdinga, 29. rujna radilo je nešto više od sedam posto radnika Čistoće, a na teren je u prvoj smjeni izašlo 20 kamiona. Trinaest ih je bilo usmjereno prema javnim, zdravstvenim i obrazovnim ustanovama, dok je odvoz iz kućanstava bio ograničen. (6) Dakle, neizvršenje dijela redovnog odvoza u trenutku nastanka članka nije samo hipotetska mogućnost. Službeni podaci potvrđuju ozbiljno smanjen kapacitet sustava. (5) (6)

2) „Prigovori se odbijaju“: brojke postoje, ali ne dokazuju baš tu tvrdnju

Ovo je najvažnija statistička nijansa članka. Jutarnji prenosi predsjednicu Hrvatske udruge za zaštitu potrošača Anu Knežević, prema kojoj se većina takvih prigovora, dakle onih vezanih uz neizvršeni odvoz i zahtjev za financijsku korekciju, prema informacijama udruge odbija. Međutim, novinarka korektno upozorava da to nije uspjela potvrditi službenom statistikom. (1) To ograničenje bitno mijenja snagu tvrdnje. Jutarnji navodi da je Čistoća tijekom 2024. evidentirala 19.131 prigovor korisnika javne usluge, odnosno 4,65 posto u odnosu na ukupan broj korisnika, ali da javno dostupni podatak ne pokazuje koliko je tih prigovora prihvaćeno, koliko odbijeno niti koliko ih se odnosilo baš na neizvršeni odvoz. (1) Još je važniji podatak za 2025. godinu. Godišnji izvještaj Grupe Zagrebački holding službeni je primarni izvor i opisuje rad zajedničkog Povjerenstva za reklamacije potrošača. Povjerenstvo je tijekom 2025. na 24 sjednice razmatralo 262 reklamacije. Prihvaćene su 24, odbijeno ih je 206, za 16 nije bilo dovoljno dokaza, a za još 16 Povjerenstvo nije bilo nadležno. (7) Izračun potvrđuje postotke koje navodi Jutarnji. Udio prihvaćenih iznosi 24 podijeljeno s 262, odnosno približno 9,2 posto. Udio neprihvaćenih iznosi 206 podijeljeno s 262, odnosno približno 78,6 posto. (1) (7) Ali metodologija je ovdje važnija od samog postotka. Tih 262 predmeta nisu svi prigovori upućeni Čistoći. To su reklamacije koje su došle do zajedničkog drugostupanjskog Povjerenstva i odnose se na javne usluge različitih dijelova Grupe Zagrebački holding. Godišnje izvješće izrijekom navodi da su u prvom stupnju nadležna tijela podružnica i ovisnih društava, a Povjerenstvo rješava reklamacije u drugom stupnju. (7) Zato se iz podatka da je 206 od 262 drugostupanjske reklamacije odbijeno ne može izvesti zaključak da Čistoća odbija 78 posto prigovora zbog neodvezenog otpada. To bi bilo miješanje različitih skupova podataka. Ovdje je za brojčanu tvrdnju iz 2025. pronađen primarni izvor s jasno opisanim obuhvatom, pa se brojke mogu pouzdano potvrditi. Međutim, one potvrđuju samo strukturu odluka drugostupanjskog Povjerenstva, ne stopu odbijanja prigovora Čistoći zbog neizvršenog odvoza. (7) Članak je prenio i N1, koji također naglašava da se iz dostupne statistike ne može utvrditi koliko je prigovora Čistoća prihvatila ili odbila. (8) Drugi mediji istodobno su izvještavali o znatno smanjenom odvozu tijekom štrajka, primjerice HRT, koji je 29. rujna izvijestio da je na zagrebačke ulice izašlo 20 kamiona Čistoće. (9)

3) Što građanin zapravo može osporavati i gdje završava „pravo na povrat“?

Treći dio problema je potrošačko pravo. Čitatelj bi iz naslova mogao zaključiti da postoje samo dvije mogućnosti: ili Čistoća mora vratiti dio novca za svaki propušteni odvoz ili korisnik nema nikakvo pravo. Pravni sustav je složeniji. Zakon o zaštiti potrošača predviđa postupak za korisnike javnih usluga. Nakon pisanog prigovora i odgovora trgovca, odnosno isteka roka ako odgovor nije dostavljen, potrošač može podnijeti reklamaciju nadležnom povjerenstvu. Povjerenstvo mora odgovoriti u roku od 30 dana. (10) Zagrebački holding navodi da na pisani prigovor odgovara u zakonskom roku od 15 dana te da se nezadovoljni korisnik nakon toga može obratiti Povjerenstvu za reklamacije potrošača. (11) Dakle, nije točno da korisnik nema mehanizam osporavanja usluge ili računa. Mehanizam postoji. Drugo je pitanje jamči li prigovor automatski povrat fiksnog dijela računa za dane kada otpad nije odvezen. Takvo automatsko pravilo iz pregledanih propisa i objavljenih uvjeta nije pronađeno. Upravo je zato potrebno biti oprezan s formulacijom da građani „plaćaju odvoz bez usluge“. Fiksni dio nije obračun pojedinačnog odvoza, nego doprinos održavanju sustava javne usluge. (2) (4) Istodobno, ni suprotan apsolutni zaključak, da građanin nikada ne može ostvariti financijsku korekciju zbog ozbiljnog neizvršavanja usluge, ne proizlazi iz pregledanih izvora. Zakon korisnika priznaje kao potrošača i predviđa sustav prigovora, reklamacije te daljnje pravne zaštite. (2) (10) Najpreciznije je zato reći da propušteni odvoz ne proizvodi automatski storno fiksnog dijela računa, ali korisnik zadržava pravo osporavati način pružanja javne usluge i račun kroz zakonom propisani postupak. Posebno je važno razlikovati prvi i drugi stupanj. Zagrebački holding objašnjava da se pisani prigovori prvo rješavaju u stručnim službama, dok zajedničko Povjerenstvo razmatra reklamacije potrošača koji nisu zadovoljni prvotnim odgovorom. (11) Sam podatak da je 2025. Povjerenstvo razmatralo 262 reklamacije zato ništa ne govori o ukupnom broju prvostupanjskih prigovora niti o njihovoj uspješnosti. (7) To je ujedno najvažnija pouka za širu publiku. Statistički podatak nije dovoljan bez pitanja što je njegova jedinica promatranja. „262 reklamacije“ nisu 262 sva prigovora Čistoći. „206 odbijenih“ nisu 206 odbijenih zahtjeva zbog neodvezenog otpada. Riječ je o drugostupanjskim predmetima za više javnih usluga unutar sustava Holdinga. (7)

Zaključak

Zbog točnog prikaza problema neizvršenog odvoza i postojanja velikog broja odbijenih drugostupanjskih reklamacija, ali nedostatka službenih podataka koji bi dokazali da se većina prigovora baš zbog neodvezenog otpada odbija, ocjena ovog članka je “većinski točno”. Jutarnji korektno upozorava da građani mogu nastaviti plaćati fiksni dio računa i kada konkretan odvoz izostane te sam navodi ograničenja dostupne statistike. (1) Službeni izvještaj potvrđuje da su 2025. od 262 drugostupanjske reklamacije za javne usluge Holdinga prihvaćene 24, a odbijeno ih je 206, ali taj podatak ne smije se prikazivati kao stopa odbijanja prigovora zbog neodvezenog otpada. (7) Precizna formulacija glasila bi: korisnik zagrebačke javne usluge sakupljanja otpada plaća obvezni fiksni dio koji financira održavanje i raspoloživost sustava, a ne pojedinačni dolazak kamiona. (2) Neizvršeni odvoz zato ne stvara automatsko pravo na storno cijelog ili proporcionalnog fiksnog dijela računa, ali korisnik ima pravo podnijeti prigovor na uslugu ili račun, zatim reklamaciju drugostupanjskom Povjerenstvu te koristiti daljnje mehanizme zaštite potrošača. (10) (11)

Vidi:

  1. Koretić D. Istražili smo: Otpad vam se gomila, Čistoća nije odradila svoj posao, imate li pravo na povrat novca? Jutarnji list. 30.09.2026. Dostupno na: https://www.jutarnji.hr/vijesti/hrvatska/zagrepccani-placaju-odvoz-bez-usluge-prigovori-se-odbijaju-15751169 Pristupljeno: 30.09.2026.
  2. Hrvatski sabor. Zakon o gospodarenju otpadom. Narodne novine 84/2021. Dostupno na: https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/full/2021_07_84_1554.html Pristupljeno: 30.09.2026.
  3. Zagrebački holding, Podružnica Čistoća. Cjenici usluga. Dostupno na: https://www.cistoca.hr/usluge/cjenici-usluga/1230 Pristupljeno: 30.09.2026.
  4. Zagrebački holding. Komunalni otpad, odgovori na najčešća pitanja korisnika. Dostupno na: https://www.zgh.hr/usluge/zona-za-korisnike/odgovori-na-najcesca-pitanja-korisnika-105/komunalni-otpad/1222 Pristupljeno: 30.09.2026.
  5. Zagrebački holding, Podružnica Čistoća. Obavijest građanima oko postupanja s otpadom uslijed štrajka radnika Zagrebačkog holdinga. 27.09.2026. Dostupno na: https://www.cistoca.hr/info-centar/aktualnosti/2026/obavijest-gradjanima-oko-postupanja-s-otpadom-uslijed-strajka-radnika-zagrebackog-holdinga/4396 Pristupljeno: 30.09.2026.
  6. Zagrebački holding. Holding centar, aktualni statusi komunalnih službi. 29.09.2026. Dostupno na: https://holdingcentar.zgh.hr/ Pristupljeno: 30.09.2026.
  7. Grupa Zagrebački holding. Godišnji izvještaj za 2025. godinu. Zagreb: Zagrebački holding; 2026. Dostupno na: https://www.zgh.hr/UserDocsImages/aktualnosti/Direkcija/Dokumenti%20pdf/ZGHO-fin2025-1Y-REV-K-HR.pdf?vel=5584041 Pristupljeno: 30.09.2026.
  8. N1 Hrvatska. Otpad se gomila, ali računi stižu: Imate li pravo na povrat novca? 30.09.2026. Dostupno na: https://n1info.hr/vijesti/otpad-se-gomila-ali-racuni-stizu-imate-li-pravo-na-povrat-novca/ Pristupljeno: 30.09.2026.
  9. HRT. Štrajk u Zagrebu: Na ulicama jedan tramvaj i autobus te 20 kamiona Čistoće. 29.09.2026. Dostupno na: https://vijesti.hrt.hr/hrvatska/strajk-u-zagrebu-se-nastavlja-danas-sud-raspravlja-o-njegovoj-zakonitosti-12931302 Pristupljeno: 30.09.2026.
  10. Hrvatski sabor. Zakon o zaštiti potrošača. Narodne novine 19/2022. Dostupno na: https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/full/2022_02_19_203.html Pristupljeno: 30.09.2026.
  11. Zagrebački holding. Podnošenje prigovora. Dostupno na: https://www.zgh.hr/usluge/zona-za-korisnike/podnosenje-prigovora/12142 Pristupljeno: 30.09.2026.