Poljska ima nižu nezaposlenost, ali usporedba s Hrvatskom sadrži ozbiljne pogreške u podacima o plaćama, dugu i milijunašima

Usporedba hrvatskog i poljskog gospodarstva potvrđuje dio navoda Jutarnjeg lista, no miješanje bruto i neto plaća, javnog i inozemnog duga te pogrešno tumačenje UBS-ove statistike mijenjaju značenje nekoliko ključnih zaključaka.

Autor: Josip Tomašković

Poljska je 2025. prema pojedinim ekonomskim pokazateljima bila ispred Hrvatske, a u kolovozu 2026. imala je i nižu stopu nezaposlenosti. Međutim, analiza službenih podataka pokazuje da se u medijskoj usporedbi koriste pokazatelji koji nisu izravno usporedivi, dok su pojedini podaci o bogatstvu stanovništva i kretanju zaduženosti pogrešno protumačeni.

Tvrdnja koja se analizira

Jutarnji list objavio je 17. listopada 2026. članak Vedrana Marjanovića pod naslovom „Poljaci imaju veće plaće od Hrvata, manju nezaposlenost, ali jedna brojka ide nam na ruku…“. U tekstu se uspoređuju realni BDP po stanovniku, kupovna moć, gospodarski rast, industrijska proizvodnja, prihodi velikih poduzeća, plaće, inflacija, kamatne stope, zaduženost i osobno bogatstvo stanovnika dviju država. Autor, među ostalim, navodi da su obje države ispod polovice prosjeka EU prema realnom BDP-u po stanovniku, da su tijekom 2025. smanjile udio inozemnog duga u BDP-u te da Poljska ima 3.888 milijunaša, odnosno da oni predstavljaju četiri posto stanovništva. (1)

Područje analize

Provjera obuhvaća statističke pokazatelje na kojima počiva usporedba Hrvatske i Poljske, s posebnim naglaskom na njihov obuhvat, godinu, jedinicu mjerenja i mogućnost neposredne usporedbe. Realni BDP po stanovniku mjeri gospodarsku proizvodnju prilagođenu promjenama cijena i broju stanovnika, dok BDP po stanovniku izražen standardom kupovne moći, odnosno PPS-om, uzima u obzir razlike u razinama cijena među državama. Ta dva pokazatelja nisu zamjenjiva. Jednako je važno razlikovati bruto plaću prije poreza i doprinosa od neto plaće koju zaposlenik prima, javni dug države od ukupnog inozemnog duga svih domaćih sektora te rast prosječnog bogatstva od rasta bogatstva medijalnog stanovnika. Ocjena se temelji na primarnim statistikama Eurostata, nacionalnih statističkih ureda, Cofacea, Međunarodnog monetarnog fonda i UBS-a, a ne na samom podudaranju navoda u različitim medijima.

Analiza

1) Realni BDP po stanovniku: Hrvatska je ispred Poljske, ali obje države nisu ispod polovice prosjeka EU

U Jutarnjem listu navodi se da je poljski realni BDP po stanovniku 2025. iznosio 17.210 eura, a hrvatski 17.590 eura. Ta je usporedba u skladu s Eurostatovim podacima iz serije realnog BDP-a po stanovniku, izraženog u eurima prema cijenama iz 2020. godine. Riječ je o pokazatelju koji isključuje učinak inflacije i omogućuje praćenje promjene gospodarske proizvodnje tijekom vremena. Podaci za pojedine države, uključujući Hrvatsku, mogu biti označeni kao privremeni i podložni kasnijim revizijama. (2) Razlika između Hrvatske i Poljske iznosila je 380 eura po stanovniku, kako se ispravno navodi u članku. Međutim, problem nastaje kod usporedbe s prosjekom Europske unije. Jutarnji list tvrdi da su obje zemlje bile ispod 50 posto prosjeka realnog BDP-a po stanovniku EU. Prema podacima navedenima u samom članku, europski prosjek iznosio je 34.200 eura. Dijeljenjem poljskih 17.210 eura s 34.200 eura dobiva se 50,32 posto. Za Hrvatsku je račun 17.590 podijeljeno s 34.200, odnosno 51,43 posto.

Obje su države, prema korištenim vrijednostima, bile iznad polovice prosjeka EU, a ne ispod nje. Riječ je o jednostavnoj, ali činjenično važnoj računskoj pogrešci. Netočna je i tvrdnja da je Hrvatska bila na 46 posto prosjeka realnog BDP-a po stanovniku eurozone. U članku se navodi prosjek eurozone od 37.030 eura. Hrvatskih 17.590 eura predstavlja približno 47,5 posto te vrijednosti. (1) (2) Istodobno treba naglasiti da takva usporedba realnog BDP-a izraženog u eurima ne uzima u obzir razlike u razinama cijena među državama. Zbog toga je za usporedbu relativne gospodarske razvijenosti prikladniji pokazatelj BDP-a po stanovniku prema standardu kupovne moći, PPS-u. Prema Eurostatovim podacima za 2025., Poljska je dosegnula 81 posto, Hrvatska 78 posto, a Češka 92 posto prosjeka EU prema PPS-u. Taj dio članka ispravno prenosi odnos među državama. PPS se temelji na usporedbi cijena dobara i usluga te omogućuje usporedbu gospodarskog obujma uz smanjivanje utjecaja različitih nacionalnih razina cijena. Ipak, ni PPS nije izravna mjera raspoloživog dohotka kućanstava. (3) Dodatnu pozornost zahtijeva autorov zaključak da višegodišnji trendovi neumoljivo pokazuju kako će Poljska prestići Hrvatsku prema realnom BDP-u po stanovniku. Poljski realni BDP po stanovniku porastao je s 16.510 eura u 2024. na 17.210 eura u 2025. godini. To je rast od približno 4,24 posto. Hrvatski je pokazatelj povećan sa 17.060 na 17.590 eura, odnosno za približno 3,11 posto. Razlika u stopama rasta iznosila je oko 1,13 postotnih bodova u korist Poljske, a ne 1,1 posto kako se formulira u članku. (1) (2) No za razdoblje od 2018. do 2025. slika je drukčija. Na temelju iznosa povećanja navedenih u Jutarnjem listu, poljski realni BDP po stanovniku porastao je za 3.530 eura, približno 25,8 posto u odnosu na 2018., dok je hrvatski porastao za 4.310 eura, odnosno približno 32,5 posto. Poljska se posljednjih godina doista približavala Hrvatskoj prema ovom pokazatelju. Međutim, iz bržeg rasta tijekom nekoliko godina ne proizlazi siguran datum pretjecanja. Na buduće kretanje utječu produktivnost, ulaganja, tržište rada, demografske promjene i gospodarski ciklusi. Stoga tvrdnja o neizbježnom pretjecanju pripada području projekcija, a ne već utvrđenih činjenica.

2) Plaće i nezaposlenost: potvrđena razlika u nezaposlenosti, ali neusporedivi podaci o primanjima

Jedna od najvažnijih tvrdnji članka odnosi se na prosječne mjesečne plaće u 2025. godini. Jutarnji list uspoređuje 2.037 eura za Poljsku, pozivajući se na tamošnji statistički ured GUS, s 1.449 eura za Hrvatsku prema Državnom zavodu za statistiku. (1) U toj usporedbi postoji metodološki problem. DZS je za 2025. objavio da je prosječna mjesečna neto plaća zaposlenih u pravnim osobama iznosila 1.449 eura, dok je prosječna bruto plaća iznosila 2.016 eura. Podaci su dobiveni statističkim praćenjem isplaćenih plaća u pravnim osobama i ne predstavljaju automatski ukupna primanja svih zaposlenih osoba u svakom obliku rada. (4) Poljski statistički ured GUS objavio je da je prosječna mjesečna plaća u nacionalnom gospodarstvu tijekom 2025. iznosila 8.903,56 zlota. Njegova službena statistička serija taj iznos vodi kao bruto plaću, dakle prije odbitka poreza i doprinosa zaposlenika. (5) Jutarnji list tako na jednom mjestu uspoređuje poljski bruto pokazatelj s hrvatskim neto pokazateljem. Premda se oba podatka odnose na plaće, izravno oduzimanje tih iznosa ne pokazuje razliku između primanja koja radnici stvarno dobivaju. Usto, u članku postoji i zasebna aritmetička pogreška. Razlika između navedenih 2.037 i 1.449 eura iznosi 588 eura, a ne 558 eura. To je pogreška od 30 eura već prije razmatranja metodologije. Za iznos od 2.037 eura potrebno je navesti i primijenjeni tečaj zlota prema euru te pravilo pretvorbe godišnjeg prosjeka. Bez toga se upravo taj preračunati iznos ne može pouzdano reproducirati. U dijelu koji se odnosi na preciznu usporedbu dviju nacionalnih statistika stoga vrijedi zaključak: ne može se pouzdano potvrditi i da navedena razlika predstavlja razliku usporedivih mjesečnih plaća. Jutarnji potom koristi Eurostatove podatke o godišnjim neto zaradama i navodi približno 20.000 eura za Poljsku te 18.000 eura za Hrvatsku. Eurostat doista objavljuje međunarodno usporedive pokazatelje neto zarada, ali oni nastaju na temelju standardiziranog modela. Primjerice, za samca bez djece koji ostvaruje 100 posto prosječne zarade u poslovnom gospodarstvu izračunava se neto iznos nakon poreza i doprinosa. To nije isto što i empirijski utvrđena prosječna neto isplata svim zaposlenima. (6) Bez točne kategorije kućanstva, definicije zarade i serije podataka iz koje su preuzeti iznosi 20.000 i 18.000 eura ne može se pouzdano potvrditi da predstavljaju upravo usporedbu koju opisuje članak. Ipak, korištenje harmoniziranog modela prikladniji je pristup nego uspoređivanje bruto i neto iznosa. Drukčiji je zaključak kod nezaposlenosti. Eurostatovo priopćenje od 1. listopada 2026. pokazuje da je sezonski prilagođena stopa nezaposlenosti u kolovozu iznosila 3,4 posto u Poljskoj i 4,3 posto u Hrvatskoj. Razlika je 0,9 postotnih bodova. Time je potvrđena tvrdnja iz naslova da je Poljska imala nižu nezaposlenost. (7) Eurostat pritom koristi harmoniziranu definiciju nezaposlene osobe, koja obuhvaća osobe bez zaposlenja koje aktivno traže posao i raspoložive su za početak rada, prema međunarodnoj statističkoj metodologiji. Takva se stopa ne smije poistovjećivati s brojem osoba prijavljenih nacionalnim zavodima za zapošljavanje. Među državama s vrlo niskom stopom nezaposlenosti nalazile su se Češka, Slovenija i Poljska, ali i Malta. Poljska je, dakle, bila u skupini europskih zemalja s najnižom nezaposlenošću, premda formulacija o točno tri države pojednostavljuje poredak u kojem više zemalja može imati istu stopu. (7)

3) Poljska industrija i Orlen: broj kompanija uglavnom je točan, ali produktivnost i prihodi pogrešno su prikazani

U članku se kao pokazatelj poljske gospodarske snage navodi Cofaceova ljestvica 500 najvećih kompanija srednje i istočne Europe, na kojoj je prema podacima za 2023. bilo 184 poljskih i 15 hrvatskih kompanija. Izvorno Cofaceovo izvješće potvrđuje navedene apsolutne brojeve. Poljska je bila najzastupljenija država prema broju kompanija na ljestvici, a šest od prvih deset poduzeća dolazilo je iz Poljske. Ipak, udio od 184 među 500 iznosi 36,8 posto, a ne 36 posto. Razlika je mala, ali pokazuje nedosljedno zaokruživanje. (8) Važniji je problem kod prihoda poljske energetske kompanije Orlen. Jutarnji list navodi prihod od 63,9 milijardi eura, povezuje ga s Cofaceovim rangiranjem za 2023. te tvrdi da predstavlja približno polovicu hrvatskog BDP-a iz 2025. godine. Cofaceova tablica prikazuje da je Orlen ostvario približno 63,96 milijardi eura prihoda 2022. godine, dok je 2023. prihod iznosio oko 85,90 milijardi eura. Između te dvije godine prihodi su povećani približno 34 posto. (8) Prema DZS-ovu izvješću o proračunskom manjku i dugu opće države, hrvatski nominalni BDP za 2025. iznosio je približno 92,98 milijardi eura. (9) Kad se 63,96 milijardi eura podijeli s 92,98 milijardi, dobiva se oko 68,8 posto, a ne polovica. Ako se usporedi Orlenov prihod iz 2023. od 85,90 milijardi eura s hrvatskim BDP-om iz 2025., dobiva se približno 92,4 posto. Međutim, nijedna od tih usporedbi ne predstavlja ispravno mjerenje gospodarskog doprinosa kompanije u odnosu na nacionalni BDP. Prihod poduzeća uključuje ukupnu vrijednost prodaje, a BDP mjeri dodanu vrijednost gospodarstva, izbjegavajući višestruko zbrajanje međufaznih proizvoda i usluga. Dodatno, uspoređivanje različitih godina iskrivljuje vremenski okvir. Orlen je nedvojbeno veliko poduzeće prema regionalnim kriterijima, ali iz takve usporedbe ne može se zaključivati da njegova gospodarska dodana vrijednost odgovara određenom postotku hrvatskog BDP-a. Slično se događa s pojmom industrijske produktivnosti. Jutarnji navodi da Poljska, sa šest posto ukupne industrijske proizvodnje EU, zauzima peto mjesto među najproduktivnijim članicama Unije. Eurostatov pregled vrijednosti prodane industrijske proizvodnje za 2025. doista pokazuje da je Poljska imala udio od približno šest posto, nakon Njemačke, Italije, Francuske i Španjolske. Međutim, to je poredak prema ukupnoj vrijednosti prodane proizvodnje, a ne prema produktivnosti rada. (10) Produktivnost se obično izražava kao proizvodnja ili dodana vrijednost po zaposlenoj osobi odnosno po radnom satu. Država s velikim stanovništvom, brojnim industrijskim poduzećima i velikim ukupnim proizvodnim kapacitetom može ostvarivati visok udio u europskoj proizvodnji, a da istodobno nema najvišu produktivnost. Eurostat također navodi da je šest članica ostvarilo 71 posto vrijednosti prodane industrijske proizvodnje EU. Preostalih 21 članica činila je približno 29 posto. U izvornom grafikonu postoje i napomene o statističkom obuhvatu određenih država, zbog čega podatke nije opravdano svoditi na jednak doprinos svake od preostalih zemalja. (10)

4) Inflacija i kamate: inflacija je uspoređena ispravno, a prinosi državnih obveznica predstavljeni kao kamate na kredite

Prema Jutarnjem listu, godišnja inflacija u 2025. iznosila je 3,3 posto u Poljskoj i 4,4 posto u Hrvatskoj. Eurostatovi podaci o harmoniziranom indeksu potrošačkih cijena za 2025. potvrđuju te vrijednosti. Razlika od 1,1 postotnih bodova u korist Poljske proizlazi iz usporedbe istog pokazatelja i iste godine. Harmonizirani indeks temelji se na usporedivoj metodologiji praćenja cijena potrošačke košarice u državama EU. (11) Međutim, tvrdnja o kamatnim stopama zahtijeva ozbiljnu korekciju. Jutarnji navodi da je, prema Europskoj središnjoj banci, prosječna kamatna stopa na dugoročne kredite u rujnu 2026. iznosila 3,59 posto u Hrvatskoj i 6,23 posto u Poljskoj. Ti iznosi odgovaraju statistici dugoročnih prinosa državnih obveznica s preostalim dospijećem od približno deset godina, koja se koristi za ocjenjivanje monetarne konvergencije. (12) Prinos desetogodišnje državne obveznice nije kamatna stopa na dugoročni bankovni kredit građanima ili poduzećima. Kod obveznica se mjeri prinos koji ulagatelj ostvaruje kupnjom državnog dužničkog vrijednosnog papira prema tržišnim uvjetima. Kod bankovnih kredita kamatna stopa ovisi o vrsti kredita, njegovoj namjeni, trajanju, riziku dužnika i drugim ugovornim uvjetima. Prema tome, čak i kada su brojke 3,59 i 6,23 posto točno preuzete, njihov je opis pogrešan. One se ne mogu upotrijebiti kao izravan dokaz da hrvatski građani za dugoročne bankovne kredite plaćaju upravo 3,59 posto kamate, a poljski 6,23 posto.

5) Inozemni i javni dug: različiti pokazatelji, a kretanje poljskog javnog duga suprotno je opisanom

Jedna od ozbiljnijih pogrešaka odnosi se na zaduženost. U članku se tvrdi da je 2025. inozemni dug Poljske iznosio približno 60 posto BDP-a, hrvatski 58 posto te da su obje države smanjile taj udio, pri čemu Poljska znatno snažnije. Problem je što se te brojke ne mogu bez dodatnog objašnjenja povezati sa službenim pokazateljem ukupnog inozemnog duga. Vanjski ili inozemni dug obuhvaća obveze domaćih sektora prema nerezidentima, uključujući različite oblike zaduženosti države, banaka i drugih sektora. Javni dug opće države, naprotiv, obuhvaća konsolidirane dužničke obveze državnog sektora bez obzira na to jesu li vjerovnici domaći ili strani. Eurostatovo priopćenje za četvrto tromjesečje 2025. pokazuje da je poljski javni dug opće države na kraju godine iznosio 59,7 posto BDP-a, a godinu prije 54,8 posto. Prema službenoj tablici, udio se povećao za 4,8 postotnih bodova, pri čemu razlika između prikazanih zaokruženih vrijednosti iznosi približno 4,9 bodova. (13) Hrvatski je javni dug na kraju 2025. iznosio 56,3 posto BDP-a, nakon 57,4 posto na kraju 2024. Smanjenje udjela iznosilo je 1,1 postotni bod. Za Hrvatsku je taj smjer točan, a za Poljsku bi bio suprotan tvrdnji o padu, kada bi se radilo o pokazatelju javnog duga. (9) (13) Usto, hrvatski javni dug nije se smanjio u apsolutnom iznosu. DZS navodi da je porastao s 49,28 milijardi eura na 52,37 milijardi eura, odnosno za oko 3,09 milijardi eura. Njegov udio u BDP-u smanjio se zato što je nazivnik omjera, nominalni BDP, rastao dovoljno brzo. To pokazuje zašto smanjenje omjera duga i BDP-a ne treba izjednačavati sa smanjenjem nominalnog duga. (9) Da nije riječ o zamjenjivim pokazateljima, potvrđuju i procjene Međunarodnog monetarnog fonda. MMF je za Poljsku za 2025. procjenjivao ukupni vanjski dug od približno 48 posto BDP-a, dok je u izvješću za Hrvatsku za istu godinu prikazao približno 63,1 posto BDP-a. Riječ je o procjenama iz publikacija različitih datuma, a ne o konačno revidiranim podacima jedinstvene statističke objave, pa ih treba tumačiti s odgovarajućim oprezom. Ipak, jasno pokazuju da tvrdnju o 60 posto poljskog i 58 posto hrvatskog inozemnog duga nije moguće poistovjetiti s istim vanjskodužničkim pokazateljem u tim izvješćima. (14) (15)Stoga se za točno navedene udjele inozemnog duga, bez utvrđene statističke serije i njezina obuhvata, primjenjuje zaključak ne može se pouzdano potvrditi. Jednako tako, zaključak da gospodarstva obiju država rastu snažnije od njihovih inozemnih dugova ne proizlazi automatski iz jednog omjera. Za takvu je tvrdnju potrebno usporediti promjene nominalnog vanjskog duga i nominalnog BDP-a tijekom istog razdoblja, u usklađenoj valuti i uz usporedivu metodologiju.

6) UBS-ovo bogatstvo: hrvatskih 29 posto je točno, ali poljskih 3.888 milijunaša nije ukupan broj

Završni dio Jutarnjeg članka odnosi se na osobno bogatstvo, a upravo tu nastaje jedna od najjasnije dokazivih pogrešaka. Prema izvješću Global Wealth Report 2026. švicarske banke UBS, Hrvatska je od početka 2020. do kraja 2025. ostvarila rast realnog prosječnog bogatstva po odrasloj osobi od 29 posto. Među 56 tržišta obuhvaćenih analizom taj je rezultat bio treći, nakon Južne Koreje, s više od 55 posto, i Rusije, s približno 37 posto. (16) Taj je dio medijskog navoda potvrđen. Međutim, nije riječ o trećem mjestu među svim državama svijeta, već među 56 analiziranih tržišta koja, prema UBS-u, predstavljaju više od 92 posto ukupnog svjetskog bogatstva. Pokazatelj uključuje financijsku imovinu, nefinancijsku imovinu poput nekretnina te pripadajuće dugove. Rast je izražen u lokalnoj valuti i prilagođen inflaciji, pa se odnosi na realnu promjenu vrijednosti prosječnog bogatstva. UBS procjene sastavlja kombiniranjem međunarodnih i nacionalnih statističkih izvora te vlastitih modela. One nisu popis stvarne imovine svakog pojedinog građanina. Važno je i da prosjek nije medijan. Ako vrijednost imovine relativno malog broja vrlo bogatih osoba snažno raste, prosječno bogatstvo može se povećati i bez jednakog poboljšanja imovinskog položaja većine stanovnika. O hrvatskom rezultatu od 29 posto izvještavali su i Narodno te 5MIN.hr, uz navođenje istog UBS-ova izvješća i istog razdoblja mjerenja. Riječ je o dodatnim medijskim prenošenjima nalaza, a ne o dvjema neovisnim statističkim potvrdama, jer se oba medija oslanjaju na zajednički primarni izvor. Mnogo ozbiljnija pogreška odnosi se na navod da Poljska ima 3.888 milijunaša, odnosno da osobe s više od milijun eura imovine čine četiri posto stanovništva. U UBS-ovu izvješću postoji tablica o promjeni broja milijunaša između 2024. i 2025. Prema toj tablici, broj osoba čije neto bogatstvo prelazi milijun američkih dolara povećao se u Poljskoj za četiri posto, što predstavlja približno 3.888 dodatnih milijunaša. (16) Dakle, četiri posto predstavlja godišnju stopu rasta broja milijunaša, a 3.888 povećanje njihova broja tijekom jedne godine. Nijedan od tih pokazatelja ne predstavlja udio milijunaša u ukupnom poljskom stanovništvu niti njihov ukupan broj. U zasebnoj UBS-ovoj tablici, nazvanoj UBS Millionaire Index, procjenjuje se da je Poljska tijekom 2025. imala približno 101.000 američkih dolarskih milijunaša. Budući da su vrijednosti prikazane u tisućama, poljski unos od 101 znači približno 101 tisuću osoba, a ne 101 osobu. (16) Razlika između ukupnog broja od približno 101.000 i godišnjeg povećanja od 3.888 statistički je presudna. Kad bi se, primjerice, 3.888 osoba pogrešno predstavilo kao ukupna populacija milijunaša, njihov bi broj bio podcijenjen više od dvadeset puta. Usporedba se dodatno mijenja jer UBS prag bogatstva izražava u američkim dolarima, dok se u Jutarnjem listu govori o milijun eura. Ti pragovi nisu identični i broj osoba iznad pojedinog praga ovisi o tečaju valute. Jednako tako, deveto mjesto Poljske u tablici odnosi se na stopu godišnjeg povećanja broja američkih dolarskih milijunaša unutar prikazanog poretka, a ne na deveti najveći udio bogatih građana u ukupnoj populaciji svijeta. Ovdje nije riječ samo o zaokruživanju ili različitom prikazivanju istih podataka. Medijski članak mijenja samu definiciju pokazatelja, njegov nazivnik, jedinicu i vremensko značenje. Time se čitatelju predstavlja bitno drukčija slika raspodjele bogatstva u Poljskoj.

Zaključak

Zbog miješanja bruto i neto plaća te pogrešnog tumačenja podataka o javnom dugu, kamatama i milijunašima, ocjena ovog članka je “većinski netočno”. Usporedba sadržava nekoliko provjerljivo točnih navoda, osobito o nižoj nezaposlenosti u Poljskoj, hrvatskoj prednosti prema realnom BDP-u po stanovniku u 2025., poljskom udjelu u europskoj industrijskoj proizvodnji te rastu hrvatskog prosječnog bogatstva od 29 posto. Međutim, više važnih zaključaka temelji se na neusporedivim indikatorima, pogrešnim vremenskim razdobljima ili netočnom čitanju izvornih statističkih tablica. Netočni su zaključci o tome da su obje zemlje ispod polovice prosjeka realnog BDP-a po stanovniku EU te da je 3.888 ukupan broj poljskih milijunaša, dok prikaz zaduženosti i kamatnih stopa pogrešno opisuje vrstu pokazatelja. Preciznija tvrdnja glasi da je Poljska u kolovozu 2026. imala nižu harmoniziranu stopu nezaposlenosti od Hrvatske te da je 2025. prema PPS-u bila bliže prosječnom BDP-u po stanovniku EU. Hrvatska je istodobno ostvarila nešto viši realni BDP po stanovniku izražen u stalnim cijenama iz 2020. te snažan rast prosječnog neto bogatstva po odrasloj osobi od 2020. do 2025., ali to ne dokazuje jednak rast bogatstva većine građana. Usporedbe plaća, zaduženosti i broja milijunaša zahtijevaju odvojeno navođenje bruto i neto iznosa, javnog i vanjskog duga te stanja i godišnje promjene broja osoba iznad određenog imovinskog praga.

Vidi:

1. Marjanović V. Poljaci imaju veće plaće od Hrvata, manju nezaposlenost, ali jedna brojka ide nam na ruku… Jutarnji list. 17. listopada 2026. Dostupno na:https://www.jutarnji.hr/novac/aktualno/poljaci-imaju-vece-place-od-hrvata-manju-nezaposlenost-ali-jedna-brojka-ide-nam-na-ruku-15756647 . Pristupljeno: 19. listopada 2026.

2. Eurostat. Real GDP per capita, dataset sdg_08_10, izvorna serija nama_10_pc. Europska komisija. Dostupno na: https://ec.europa.eu/eurostat/databrowser/view/sdg_08_10/default/table . Pristupljeno: 19. listopada 2026.

3. Eurostat. Index of GDP per capita, 2025: purchasing power standards, EU indexed at 100. Europska komisija. 2026. Dostupno na: https://ec.europa.eu/eurostat/statistics-explained/SEPDF/cache/103399.pdf . Pristupljeno: 19. listopada 2026.

4. Državni zavod za statistiku. Prosječne mjesečne neto i bruto plaće zaposlenih u 2025. Priopćenje RAD-2025-1-1/12. Dostupno na: https://podaci.dzs.hr/2025/hr/97037 . Pristupljeno: 19. listopada 2026.

5. Główny Urząd Statystyczny. Komunikat w sprawie przeciętnego wynagrodzenia w gospodarce narodowej w 2025 r. Monitor Polski. 10. veljače 2026. Dostupno na: https://api.sejm.gov.pl/eli/acts/MP/2026/192/text.pdf . Pristupljeno: 19. listopada 2026.

6. Eurostat. Wages and labour costs. Statistics Explained. Europska komisija. 2026. Dostupno na:https://ec.europa.eu/eurostat/web/products-euro-indicators/w/3-01102026-ap . Pristupljeno: 19. listopada 2026.

7. Eurostat. Euro area unemployment at 6.4%: August 2026. Euro indicators. 1. listopada 2026. Dostupno na:https://ec.europa.eu/eurostat/web/products-euro-indicators/w/3-01102026-ap. Pristupljeno: 19. listopada 2026.

8. Coface. CEE Top 500 Ranking 2024. Coface Publications. Studeni 2024. Dostupno na: https://www.google.com/url?q=https://www.coface.cz/content/download/71581/file/Coface%2520CEE%2520Top%2520500%2520Ranking%25202024.pdf. Pristupljeno: 19. listopada 2026.

9. Državni zavod za statistiku. Izvješće o proceduri prekomjernoga proračunskog manjka i razini duga opće države, Republika Hrvatska, travanj 2026. Priopćenje NR-2026-4-1/1. 22. travnja 2026. Dostupno na:https://podaci.dzs.hr/2026/hr/121263 . Pristupljeno: 19. listopada 2026.

10. Eurostat. Industrial production statistics. Statistics Explained. Europska komisija. 2026. Dostupno na:https://ec.europa.eu/eurostat/statistics-explained/SEPDF/cache/7316.pdf . Pristupljeno: 19. listopada 2026.

11. Eurostat. Key figures on Europe, 2026 edition. Europska komisija. 2026. Dostupno na:https://ec.europa.eu/eurostat/documents/15216629/23964567/KS-01-26-035-EN-N.pdf/f922271a-da8c-3d8e-30a0-daa5843b6a75. Pristupljeno: 19. listopada 2026.

12. Eurostat. Long term government bond yields, dataset teimf050; podaci Europske središnje banke. Europska komisija. Dostupno na: https://ec.europa.eu/eurostat/databrowser/product/page/TEIMF050 . Pristupljeno: 19. listopada 2026.

13. Eurostat. Government debt at 87.8% of GDP in euro area: fourth quarter 2025. Euro indicators. 22. travnja 2026. Dostupno na: https://ec.europa.eu/eurostat/web/products-euro-indicators/w/2-22042026-bp . Pristupljeno: 19. listopada 2026.

14. International Monetary Fund. IMF Executive Board Concludes 2025 Article IV Consultation with Republic of Poland. 2. veljače 2026. Dostupno na: https://www.imf.org/en/news/articles/2026/02/02/pr-26030-poland-imf-concludes-2025-article-iv-consultation . Pristupljeno: 19. listopada 2026.

15. International Monetary Fund. IMF Executive Board Concludes 2025 Article IV Consultation with Republic of Croatia. 10. prosinca 2025. Dostupno na: https://www.imf.org/en/news/articles/2025/12/10/pr-25417-republic-of-croatia-imf-executive-board-concludes-2025-article-iv-consultation . Pristupljeno: 19. listopada 2026.

16. UBS. Global Wealth Report 2026. UBS Global Wealth Management. 30. lipnja 2026. Dostupno na:https://www.ubs.com/global/en/wealthmanagement/insights/global-wealth-report.htm. Pristupljeno: 19. listopada 2026.

Musk je doista rekao da će SAD “1000% bankrotirati”, ali to nije prognoza, a AI nije dokazano jedino rješenje

Večernji list vjerno prenosi Muskove riječi i ključne brojke o dugu i kamatama, ali službene projekcije ne potvrđuju neizbježan bankrot SAD-a niti tvrdnju da su AI i roboti jedini mogući izlaz.

Autor: Josip Tomašković

Večernji list prenio je dramatično upozorenje Elona Muska da će Sjedinjene Američke Države bez umjetne inteligencije i robotike „1000 posto bankrotirati i propasti”. Provjera pokazuje da je Musk doista izgovorio te riječi i da američki javni dug predstavlja ozbiljan problem. Međutim, njegova tvrdnja o sigurnom bankrotu nije utemeljena na službenim ekonomskim prognozama, kao ni tvrdnja da su umjetna inteligencija i roboti jedino moguće rješenje.

Tvrdnja koja se analizira:

Večernji list je 6. listopada 2026. objavio članak Mateje Papić pod naslovom „Elon Musk upozorio: ‘Amerika će 1000 posto bankrotirati i propasti, postoji samo jedno jedino rješenje’”. U članku se prenosi Muskovo upozorenje da će SAD bez razvoja umjetne inteligencije i robotike bankrotirati te da bi mogao „propasti kao država”. Navodi se i da je američki javni dug 18. kolovoza prvi put premašio 40 bilijuna dolara, kao i da država na kamate troši više nego na nacionalnu obranu. (1)

Područje analize:

Američki javni dug već godinama raste, a sve veći troškovi njegova financiranja izazivaju zabrinutost ekonomista i državnih institucija. Ipak, važno je razlikovati visok javni dug od stvarne opasnosti da država prestane plaćati svoje obveze. Javni dug predstavlja ukupne financijske obveze države nastale zaduživanjem tijekom godina. Kada država u jednoj godini potroši više nego što prikupi porezima i drugim prihodima, nastaje proračunski deficit. Takvi se deficiti najčešće financiraju novim zaduživanjem, čime raste i ukupni dug. Pritom nije sav američki javni dug jednak. Jedan dio čine obveze prema ulagačima, bankama, građanima i drugim vlasnicima američkih državnih obveznica, dok drugi dio predstavljaju dugovanja između različitih dijelova samog državnog sustava. Američko Ministarstvo financija obje kategorije ubraja u ukupni federalni dug, dok Kongresni ured za proračun (CBO) pri procjeni dugoročne održivosti često promatra dug koji drži javnost. (3) (5) Jednako tako, visoki dug ne znači da država automatski bankrotira. Do neispunjavanja obveza, odnosno defaulta, dolazi kada država ne može pravodobno platiti ono što duguje. Američki Ured za odgovornost vlade (GAO) upozorava da takva situacija može nastati, primjerice, zbog ograničenja zaduživanja i nedostatka raspoloživog novca, a ne jednostavno zato što je dug dosegnuo određeni iznos. (9) Američke institucije pritom ne skrivaju ozbiljnost problema. GAO upozorava da je sadašnji smjer razvoja američkih javnih financija dugoročno neodrživ bez promjena. S druge strane, Međunarodni monetarni fond (MMF) navodi da su rizici da SAD neće moći podmirivati svoje dugove i dalje niski, među ostalim zbog važnosti američkog dolara i snažnog tržišta državnih obveznica. (6) (7) Zato je potrebno provjeriti što je Musk doista rekao, koliko su točne brojke koje navodi i potvrđuju li službene prognoze njegovo upozorenje o neizbježnom bankrotu.

Analiza:

1) Musk je doista upozorio na bankrot, a američki dug prešao je 40 bilijuna dolara

Elon Musk iznio je spornu izjavu 5. veljače 2026. tijekom gostovanja u Dwarkesh Podcastu, u razgovoru s Dwarkeshom Patelom i Johnom Collisonom. Govoreći o državnoj potrošnji i svojem angažmanu na projektu DOGE, upozorio je na rast američkog javnog duga te ustvrdio da će SAD bez umjetne inteligencije i robotike „1000 posto” bankrotirati. Dodao je da, prema njegovu mišljenju, ništa drugo ne može riješiti problem državnog duga. (2) Večernji list stoga nije izmislio izjavu niti je njezin dramatičan ton nastao u prijevodu. Musk je doista upotrijebio tu formulaciju, a njegovo upozorenje prenijeli su i drugi mediji, među kojima Yahoo Finance i TheStreet. (13) (14) Točan je i navod o prelasku američkog duga preko povijesne granice od 40 bilijuna dolara. Prema službenim podacima američkog Ministarstva financija, ukupni federalni dug 18. kolovoza 2026. iznosio je približno 40,047 bilijuna dolara. Od toga se oko 32,27 bilijuna odnosilo na dug koji drži javnost, dok je približno 7,78 bilijuna predstavljalo obveze unutar samog državnog sustava. Dan ranije ukupan dug još je bio ispod 40 bilijuna dolara. (3) Večernji list navodi da je dug iznosio „nešto više od 40,05 bilijuna dolara”. Riječ je o manjoj nepreciznosti jer se službeni iznos od 40,047 bilijuna zaokružuje na 40,05 bilijuna, ali je zapravo neznatno manji od tog iznosa. Ta razlika ne mijenja osnovnu činjenicu da je američki dug prvi put prešao granicu od 40 bilijuna dolara. Ipak, ta golema brojka sama po sebi ne govori dovoljno o tome koliko je dug opasan za gospodarstvo. Ekonomisti zato često promatraju odnos javnog duga i bruto domaćeg proizvoda (BDP-a), odnosno ukupne vrijednosti dobara i usluga proizvedenih u gospodarstvu tijekom godine. Jednostavnije rečeno, tako se uspoređuje veličina duga s veličinom gospodarstva koje ga treba financirati. Prema projekcijama CBO-a, američki dug koji drži javnost u 2026. iznosi oko 101 posto BDP-a. Ako se postojeći zakoni uglavnom ne promijene, taj bi udio do 2036. mogao porasti na približno 120 posto. (5) To pokazuje da američki dug ne raste samo u dolarima, nego i u odnosu na veličinu gospodarstva, što dugoročno povećava pritisak na javne financije.

2) Amerika već troši više na kamate nego na nacionalnu obranu

Jedan od glavnih argumenata kojima Musk obrazlaže svoju zabrinutost jest tvrdnja da SAD na kamate državnog duga troši više nego na vojsku. Službeni podaci potvrđuju taj odnos. Prema izvješću američkog Ministarstva financija za fiskalnu 2025. godinu, neto izdaci za kamate iznosili su približno 970,4 milijarde dolara, dok su rashodi za nacionalnu obranu iznosili oko 916,6 milijardi dolara. (4) Drugim riječima, američka savezna država potrošila je približno 53,8 milijardi dolara više na kamate nego na nacionalnu obranu, što je gotovo šest posto više. Riječ je o važnom podatku jer kamate predstavljaju novac koji država mora izdvajati za financiranje postojećeg duga. Što su ti troškovi veći, to manje proračunskog prostora ostaje za druge potrebe, poput infrastrukture, zdravstva, obrazovanja ili ulaganja u gospodarstvo. I GAO je u lipnju 2026. upozorio da su troškovi kamata već premašili rashode za nacionalnu obranu te da će nastaviti rasti ako se ne promijeni sadašnja fiskalna politika. (6) Musk pritom vojni proračun zaokružuje na bilijun dolara. Iako je riječ o približno odgovarajućem redu veličine, stvarni rashodi za nacionalnu obranu u fiskalnoj 2025. bili su nešto manji, oko 917 milijardi dolara. Prema projekcijama CBO-a, godišnji neto troškovi kamata u 2026. trebali bi dosegnuti približno bilijun dolara. Istodobno se predviđa proračunski deficit od oko 1,9 bilijuna dolara, odnosno 5,8 posto BDP-a. (5) Takvi podaci jasno pokazuju da je financijska situacija ozbiljna. Međutim, iz njih se ne može zaključiti da je bankrot SAD-a siguran, a još manje da je njegova vjerojatnost „1000 posto”. Vjerojatnost nekog događaja ne može biti veća od 100 posto. Muskova formulacija zato nije stvarna ekonomska procjena, nego način kojim želi naglasiti koliko je uvjeren u svoje upozorenje. Službene američke institucije ne predviđaju neizbježan bankrot države. CBO upozorava na rast duga i deficita, dok GAO sadašnju fiskalnu putanju smatra dugoročno neodrživom bez promjena. MMF također očekuje nastavak rasta američkog javnog duga te procjenjuje da bi bruto dug opće države do 2031. mogao premašiti 140 posto BDP-a. Ipak, istodobno ocjenjuje da su rizici američke nesposobnosti podmirivanja dugova i dalje niski. (5) (6) (7) Razlika je važna jer upozorenje da će dug postati sve teže financirati nije isto što i prognoza da će država sigurno bankrotirati. Američko gospodarstvo i dalje ima nekoliko velikih prednosti. Dolar je vodeća svjetska rezervna valuta, američke državne obveznice imaju iznimno veliko i razvijeno tržište, a SAD raspolaže snažnim gospodarstvom i velikom poreznom osnovicom. To ne znači da rast duga može trajati bez posljedica. Visoki deficiti i kamatni troškovi mogu ograničavati buduću državnu potrošnju, povećavati potrebu za novim zaduživanjem i dodatno opteretiti gospodarstvo. No dostupni podaci ne potvrđuju Muskovo predviđanje o sigurnom propadanju države.

3) Mogu li umjetna inteligencija i roboti spasiti američke javne financije?

Najupitniji dio Muskove izjave nije upozorenje na javni dug, nego tvrdnja da su umjetna inteligencija i robotika jedino moguće rješenje. Njegova ideja ima ekonomsku logiku. Ako umjetna inteligencija i roboti omoguće poduzećima da proizvode više uz manje troškove, produktivnost gospodarstva mogla bi znatno porasti. Veća proizvodnja i veći gospodarski rast mogu povećati dobit poduzeća, prihode građana i porezne prihode države. Ako gospodarstvo raste brže od javnog duga, smanjuje se i opterećenje koje dug predstavlja u odnosu na BDP. Takav razvoj mogao bi pomoći SAD-u da lakše podmiruje postojeće obveze i postupno stabilizira javne financije. Međutim, postoji važna razlika između mogućeg pozitivnog učinka novih tehnologija i tvrdnje da bez njih država mora bankrotirati. CBO u svojim projekcijama već uzima u obzir određeno ubrzanje produktivnosti povezano sa širenjem generativne umjetne inteligencije. Unatoč tome, i dalje očekuje da će javni dug rasti brže od gospodarstva te da će do 2036. dosegnuti oko 120 posto BDP-a. (5) Drugim riječima, čak ni očekivani gospodarski učinci umjetne inteligencije ne znače da će problem javnog duga nestati. CBO je razmotrio i optimističniji scenarij u kojem američko gospodarstvo raste brže nego što se trenutačno očekuje. Kada bi realni BDP tijekom sljedećeg desetljeća rastao prosječno oko 2,6 posto godišnje, zahvaljujući većoj produktivnosti, ulaganjima i sudjelovanju stanovništva na tržištu rada, američki bi javni dug 2036. iznosio približno 109 posto BDP-a, umjesto očekivanih 120 posto. Ukupan proračunski deficit tijekom desetljeća bio bi za oko 1,3 bilijuna dolara manji. (8) To je znatno poboljšanje, ali ne znači da bi javni dug ili proračunski deficit nestali. Brži gospodarski rast zato može biti važan dio rješenja, ali sam po sebi ne mora biti dovoljan. Postoje i druge mogućnosti za stabilizaciju državnih financija. Država može povećati prihode, ograničiti dio rashoda, provesti reforme velikih proračunskih programa ili kombinirati različite mjere. Takvi potezi mogu biti politički nepopularni i gospodarski zahtjevni, ali predstavljaju stvarne instrumente fiskalne politike. Upravo zato GAO zagovara dugoročnu strategiju smanjivanja proračunskih deficita, dok MMF upozorava na potrebu fiskalne prilagodbe. Nijedna od tih institucija ne navodi umjetnu inteligenciju i robotiku kao jedini mogući izlaz. (6) (7) Uz to, još uvijek nije moguće pouzdano procijeniti koliko će brzo umjetna inteligencija povećavati produktivnost, koliko će novih radnih mjesta nastati ili nestati te kako će se tehnološke promjene odraziti na plaće, porezne prihode i državne rashode. Zbog toga je Muskova tvrdnja da „ništa drugo” ne može riješiti američki dug njegovo osobno predviđanje, a ne dokazana ekonomska činjenica.

4) Dodatni vojni troškovi mogli bi još povećati dug

Večernji list u članku navodi i dodatne podatke o američkim vojnim troškovima, koji su važni za razumijevanje pritiska na državni proračun. Prvi se odnosi na procjenu stručnjakinje za javne financije Linde Bilmes, koja je upozorila da bi ukupni troškovi američkog rata u Iranu mogli dosegnuti najmanje bilijun dolara. U razgovoru koji je Harvard Kennedy School objavio 7. travnja 2026. procijenila je tadašnje kratkoročne troškove na približno dvije milijarde dolara dnevno. U dugoročne troškove ubrojila je i obveze koje nastaju nakon završetka sukoba. (10) Važno je naglasiti da je riječ o procjeni mogućih ukupnih troškova, a ne o novcu koji je već u cijelosti potrošen. Večernji list taj podatak ispravno predstavlja kao procjenu stručnjakinje. Drugi podatak odnosi se na moguće povećanje američkog obrambenog proračuna na 1,5 bilijuna dolara godišnje. Prema izračunu organizacije Committee for a Responsible Federal Budget (CRFB), objavljenom 7. siječnja 2026., takav bi potez mogao povećati obrambenu potrošnju za približno pet bilijuna dolara do 2035., a ukupan dug, uključujući dodatne kamate, za oko 5,8 bilijuna dolara. (11) Ta je procjena doista postojala, ali Večernji list nije prenio njezinu noviju verziju. CRFB je 30. ožujka 2026. objavio ažurirani izračun prema kojem bi povećanje obrambenog proračuna moglo dovesti do približno 5,8 bilijuna dolara dodatnih rashoda od 2027. do 2036., dok bi ukupni dodatni dug, zajedno s kamatama, mogao dosegnuti oko 6,9 bilijuna dolara. (12) Dakle, podatak iz Večernjeg lista nije izmišljen ni pogrešno prenesen, ali u trenutku objave članka više nije predstavljao najnoviju procjenu iste organizacije. Ti izračuni dodatno pokazuju koliko buduće odluke o državnoj potrošnji mogu utjecati na američki dug. Ujedno potvrđuju da njegov rast ne ovisi samo o tehnološkom napretku nego i o političkim i proračunskim odlukama.

Zaključak:

Zbog vjernog prijenosa Muskove izjave i ključnih fiskalnih podataka, ali i nedostatka konteksta koji bi jasno razlikovao stvarne financijske probleme od njegovih dramatičnih predviđanja, ocjena članka je “većinski točno”. Večernji list vjerodostojno prenosi da je Musk izjavio kako će SAD bez umjetne inteligencije i robotike „1000 posto” bankrotirati, da je američki federalni dug u kolovozu 2026. prvi put premašio 40 bilijuna dolara te da su godišnji troškovi kamata već postali veći od rashoda za nacionalnu obranu. (1) (2) (3) (4) Riječ je o stvarnim i važnim pokazateljima problema s kojima se suočavaju američke javne financije. Međutim, dramatična formulacija o sigurnom bankrotu može ostaviti pogrešan dojam da je propast američke države već potvrđena ekonomskim prognozama. To nije slučaj. CBO, GAO i MMF upozoravaju na rast duga, velike proračunske deficite i potrebu za promjenama fiskalne politike. Ipak, nijedna od tih institucija ne zaključuje da je bankrot SAD-a neizbježan ili neposredan. (5) (6) (7) Jednako tako, umjetna inteligencija i robotika doista imaju potencijal povećati produktivnost i potaknuti gospodarski rast. Takav razvoj mogao bi olakšati upravljanje državnim dugom, ali ne postoje pouzdani dokazi da su te tehnologije jedino moguće rješenje američkih fiskalnih problema. Večernji list pritom donosi točne osnovne brojke, ali ne pruža dovoljno konteksta za razlikovanje Muskova osobnog predviđanja od zaključaka službenih ekonomskih institucija. U članku je korištena i starija, iako izvorno točna, procjena mogućih troškova povećanja obrambenog proračuna. Preciznije bi bilo reći da američki javni dug doseže rekordne razine, da kamatni troškovi sve snažnije opterećuju državni proračun i da će bez promjena postojeća fiskalna politika dugoročno biti teško održiva. Razvoj umjetne inteligencije i robotike mogao bi pomoći američkom gospodarstvu, ali nije dokazano da predstavlja jedini mogući izlaz niti da će SAD bez tih tehnologija sigurno bankrotirati.

Vidi:

  1. Papić M. Elon Musk upozorio: ‘Amerika će 1000 posto bankrotirati i propasti, postoji samo jedno jedino rješenje’. Večernji list. 6.10.2026. Dostupno na: https://www.vecernji.hr/vijesti/elon-musk-upozorio-amerika-ce-1000-posto-bankrotirati-i-propasti-postoji-samo-jedno-jedino-rjesenje-2001814. Pristupljeno: 6.10.2026.
  2. Patel D. Elon Musk: “In 36 months, the cheapest place to put AI will be space”. Dwarkesh Podcast. 5.2.2026. Dostupno na: https://www.dwarkesh.com/p/elon-musk. Pristupljeno: 6.10.2026.
  3. U.S. Department of the Treasury, Bureau of the Fiscal Service. Debt to the Penny. Dostupno na: https://fiscaldata.treasury.gov/datasets/debt-to-the-penny/. Pristupljeno: 6.10.2026.
  4. U.S. Department of the Treasury, Bureau of the Fiscal Service. Combined Statement of Receipts, Outlays, and Balances of the United States Government, Fiscal Year 2025. 2026. Dostupno na: https://www.fiscal.treasury.gov/files/reports-statements/combined-statement/cs2025/2025-cs-final.pdf. Pristupljeno: 6.10.2026.
  5. Congressional Budget Office. The Budget and Economic Outlook: 2026 to 2036. 11.2.2026. Dostupno na: https://www.cbo.gov/publication/61882. Pristupljeno: 6.10.2026.
  6. U.S. Government Accountability Office. The Nation’s Fiscal Health: Urgent and Sustained Action Needed to Improve the Fiscal Outlook. GAO-26-108610. 11.6.2026. Dostupno na: https://www.gao.gov/products/gao-26-108610. Pristupljeno: 6.10.2026.
  7. International Monetary Fund. United States: 2026 Article IV Consultation. IMF Country Report No. 26/76. 2026. Dostupno na: https://www.imf.org/-/media/files/publications/cr/2026/english/1usaea2026001.pdf. Pristupljeno: 6.10.2026.
  8. Congressional Budget Office. How Budgetary and Economic Outcomes Might Differ From CBO’s February 2026 Projections. 27.2.2026. Dostupno na: https://www.cbo.gov/publication/62184. Pristupljeno: 6.10.2026.
  9. U.S. Government Accountability Office. Debt Limit: Prolonged Negotiations Increase Taxpayer Costs and Disrupt Financial Markets. GAO-26-107872. 2026. Dostupno na: https://www.gao.gov/products/gao-26-107872. Pristupljeno: 6.10.2026.
  10. Harvard Kennedy School. Why is the war in Iran so expensive? 7.4.2026. Dostupno na: https://www.hks.harvard.edu/faculty-research/policy-topics/international-relations-security/why-war-iran-so-expensive. Pristupljeno: 6.10.2026.
  11. Committee for a Responsible Federal Budget. $1.5 Trillion Military Budget Would Add $5.8 Trillion to Debt Over Decade. 7.1.2026. Dostupno na: https://www.crfb.org/blogs/15-trillion-military-budget-would-add-58-trillion-debt-over-decade. Pristupljeno: 6.10.2026.
  12. Committee for a Responsible Federal Budget. A $1.5 Trillion Defense Budget Could Mean Nearly $7 Trillion in Higher Debt. 30.3.2026. Dostupno na: https://www.crfb.org/blogs/15-trillion-defense-budget-could-mean-nearly-7-trillion-higher-debt. Pristupljeno: 6.10.2026.
  13. Robbins J. Elon Musk Claims US Will ‘Go Bankrupt’ Without AI and Robotics Boosting Productivity. Yahoo Finance. 5.10.2026. Dostupno na: https://finance.yahoo.com/economy/policy/articles/elon-musk-claims-us-bankrupt-132933343.html. Pristupljeno: 6.10.2026.
  14. Sinha A. Elon Musk warns America will 1,000% go bankrupt and fail as a country. TheStreet. 28.7.2026. Dostupno na: https://www.thestreet.com/crypto/markets/elon-musk-warns-america-will-1000-go-bankrupt-and-fail-as-a-country. Pristupljeno: 6.10.2026.

“Posao u vrtiću može dobiti svatko”: nestručne zamjene jesu zakonski moguće, ali broj od 7.008 nije službeno potvrđen

Hrvatski propisi dopuštaju privremeno zapošljavanje nekvalificiranih osoba nakon neuspjelog natječaja, no službene statistike ne potvrđuju procjene o manjku 7.008 odgojitelja ni o 40 posto nestručnih zamjena.

Autor: Josip Tomašković

Novi list upozorava da širenje mreže vrtića nije pratilo dovoljno brzo povećanje ponude kvalificiranih odgojitelja pa se prazna radna mjesta popunjavaju i osobama drugih zanimanja. Provjera pokazuje da za takvo privremeno zapošljavanje doista postoji zakonska osnova, ali da se naslovno „svatko“ odnosi na iznimku, dok se ključne brojke o 7.008 nedostajućih odgojitelja i 30 do 40 posto nestručnih zamjena ne mogu potvrditi službenom statistikom.

Tvrdnja koja se analizira

Novi list je 4. listopada 2026. objavio članak Ljerke Bratonje Martinović pod naslovom „Umjesto školovanih teta u vrtićima rade frizerke, ekonomisti, ugostitelji… Posao u vrtiću danas može dobiti svatko“. U njemu se navodi da u Hrvatskoj sada nedostaje 7.008 odgojitelja, da između 30 i 40 posto radnih mjesta odgojitelja popunjavaju nestručne zamjene te da se zbog neuspjelih natječaja mogu zaposliti gimnazijalci, frizeri, ekonomisti ili ugostitelji. Tekst također navodi da se manjak od oko 3.000 odgojitelja iz 2020. u šest godina „gotovo udvostručio“. (1)

Područje analize

Središnji problem nije samo pitanje postoji li manjak zaposlenih, nego što se pod „manjkom odgojitelja“ uopće mjeri. Broj zaposlenih osoba, broj sistematiziranih radnih mjesta, broj nepopunjenih radnih mjesta, broj privremenih nestručnih zamjena i procijenjeni broj dodatnih odgojitelja potreban za buduće širenje mreže vrtića nisu isti pokazatelji.

Prema izmjenama Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju iz 2026., osoba koja redovno obavlja poslove odgojitelja mora imati odgovarajuće visoko obrazovanje. Ako takvog kandidata nema, posao pod određenim uvjetima mogu preuzeti osobe sa završenim učiteljskim studijem i odgovarajućim kompetencijama, odnosno učitelji koji te kompetencije moraju steći u roku od dvije godine. Do tada se takva osoba u Zakonu izrijekom vodi kao nestručna i može raditi kao jedan od dvaju odgojitelja uz kvalificiranog odgojitelja. (2) Istodobno, još važnija odredba članka 26. omogućuje nešto širi izuzetak. Ako se na natječaj ne javi kandidat koji zadovoljava stručne uvjete, natječaj se ponavlja, a do tada se može zaposliti osoba koja propisane uvjete ne ispunjava. Takav je ugovor privremen i traje do popunjavanja mjesta kvalificiranom osobom, najdulje pet mjeseci. (3) Zato je moguće da se na radnom mjestu u vrtiću privremeno pojavi osoba koja je po izvornom zanimanju frizer, ekonomist ili ugostitelj. To, međutim, nije jednako tvrdnji da su stručne kvalifikacije ukinute ili da bilo koja osoba automatski može postati kvalificirani odgojitelj. Za provjeru razmjera problema korišteni su najnoviji podaci Državnog zavoda za statistiku. DZS je za početak pedagoške godine 2025./2026. obuhvatio 1.794 izvještajne jedinice, od čega 1.682 dječja vrtića i 112 drugih pravnih osoba koje provode programe predškolskog odgoja. Obuhvaćeno je 158.685 djece. (4) To je administrativno-statistički presjek zaposlenih i djece na početku pedagoške godine, a ne evidencija trenutačno otvorenih natječaja ili nezadovoljene potražnje za radnicima.

Analiza

1) „Posao može dobiti svatko“: pravna mogućnost postoji, ali samo kao iznimka

Najzvučniji dio članka jest tvrdnja da posao u vrtiću „danas može dobiti svatko“. Ako se ta rečenica shvati kao tvrdnja da kvalifikacije za zanimanje odgojitelja više nisu potrebne, ona je netočna. Zakon i dalje određuje odgovarajuću vrstu i razinu obrazovanja, a izmjenama iz 2026. dodatno je razrađen put kojim učitelji primarnog obrazovanja mogu ući u predškolski sustav. (2) Ako se, međutim, rečenica shvati kao opis privremenog popunjavanja radnog mjesta nakon neuspjelog natječaja, ima stvarnu zakonsku podlogu. Članak 26. Zakona omogućuje da se, ako se ne javi osoba koja ispunjava stručne uvjete, privremeni radni odnos zasnuje s osobom koja ih ne ispunjava, najdulje pet mjeseci i do ponovljenog natječaja. (3) Dakle, frizerka ili ekonomist mogu u takvoj situaciji biti zaposleni kao privremeno rješenje, ali time ne stječu kvalifikaciju odgojitelja niti prestaje obveza vrtića da traži kvalificiranog kandidata. To je bitna razlika za tržište rada. Sustav nije formalno dereguliran. Umjesto toga, suočen s nestašicom specifično obrazovane radne snage, koristi zakonsku rezervnu mogućnost kako usluga ne bi morala biti obustavljena. U ekonomskom smislu riječ je o kratkoročnom odgovoru na neravnotežu između potražnje za radom i raspoložive ponude kvalificiranih radnika. Problem manjka kadra ne potvrđuje samo Udruga Sidro. OECD u analizi hrvatskog obrazovnog sustava nedostatak zaposlenih u ranom i predškolskom odgoju označava važnim izazovom te navodi da neka okruženja zbog manjka zaposlenih rade s omjerima djece i osoblja iznad nacionalnih standarda. OECD također navodi da slabiji uvjeti rada mogu otežavati privlačenje i zadržavanje zaposlenih. (7) Istu jezgru teksta prenijeli su Zadarski list i Glas Istre. (12) (13) To ipak nisu dvije dodatne neovisne potvrde brojki jer oba teksta nose isto autorstvo i praktično prenose istu priču. Medijsko multipliciranje jedne procjene zato se ne može računati kao nova statistička potvrda.

2) Nedostaje li točno 7.008 odgojitelja i jesu li 30 do 40 posto zaposlenih nestručne zamjene?

Novi list prenosi procjenu predsjednice Udruge Sidro da je 2020. nedostajalo oko 3.000 odgojitelja, a sada 7.008. (1) U javno dostupnom materijalu Udruge Sidro govori se o manjku koji se „bliži vrijednosti od gotovo 7.000 odgojitelja“ te o približavanju udjelu od gotovo 40 posto nestručnih zamjena. (9) Međutim, nije objavljena baza iz koje bi se mogao rekonstruirati točan rezultat od 7.008, popis vrtića, datum presjeka, definicija slobodnog radnog mjesta ni postupak kojim se od pojedinačnih podataka došlo do nacionalnog ukupnog iznosa. Zbog toga se brojka od 7.008 odgojitelja koji trenutačno nedostaju ne može poudano potvrditi. Isto vrijedi za tvrdnju da nestručne zamjene čine 30 do 40 posto radnih mjesta. Ne može se pouzdano potvrditi ni taj nacionalni udio jer službena statistika ne objavljuje indikator koji bi na jednak način klasificirao sve zaposlene prema tome jesu li kvalificirani odgojitelji, učitelji u prijelaznom režimu ili druge privremeno zaposlene osobe. DZS je na početku pedagoške godine 2025./2026. evidentirao ukupno 17.480 „odgojitelja i učitelja“ u vrtićima i drugim pravnim osobama, od čega 17.208 u samim dječjim vrtićima. (4) Novi list, pozivajući se na Sidro, govori o 17.640 radnih mjesta odgojitelja. (1) Ta se dva broja ne mogu izravno usporediti jer prvi predstavlja zaposlene osobe u zajedničkoj DZS-ovoj kategoriji odgojitelja i učitelja, a drugi se opisuje kao broj radnih mjesta. Razlika između 17.640 i 17.480 iznosi 160, odnosno oko 0,9 posto, ali blizina iznosa ne dokazuje da se radi o istom pokazatelju. DZS daje i zanimljiv dodatni podatak. Među 17.208 odgojitelja i učitelja zaposlenih u dječjim vrtićima 978 osoba ima srednju, a šest osnovnu razinu obrazovanja. To je 984 osobe, odnosno približno 5,7 posto. (4) No ni taj postotak ne smije se proglasiti udjelom „nestručnih“, jer osoba može imati visoko obrazovanje iz druge struke i opet ne ispunjavati propisane kvalifikacije za odgojitelja. Upravo zato službene tablice ne omogućuju provjeru Sidrove procjene od 30 do 40 posto. Ako bi se, samo radi provjere unutarnje matematike članka, na 17.640 radnih mjesta primijenio raspon od 30 do 40 posto, rezultat bi bio između 5.292 i 7.056 radnih mjesta. Broj od 7.008 zato jest aritmetički kompatibilan s gornjim dijelom procjene, ali to nije neovisna potvrda jer obje brojke dolaze iz istog procjeniteljskog okvira. Još je problematičnija formulacija da se manjak od 3.000 povećao na 7.008 i time „gotovo udvostručio“. Ako se obje brojke prihvate kao točne, izračun glasi: (7.008 minus 3.000) podijeljeno s 3.000 jednako je 1,336, odnosno rast od 133,6 posto. Današnja procjena bila bi 2,34 puta početne vrijednosti. Dakle, prema vlastitim brojkama iz članka manjak se ne bi „gotovo udvostručio“, nego bi se više nego udvostručio. Službene statistike istodobno pokazuju da apsolutni broj zaposlenih odgojitelja i učitelja nije padao. DZS je na početku 2020./2021. evidentirao njih 13.999, a na početku 2025./2026. 17.480. (4) (5) Povećanje iznosi 3.481 osobu ili 24,9 posto. Broj djece obuhvaćene programima u istom je usporedivom presjeku porastao sa 137.452 na 158.685, odnosno za 21.233 djece ili 15,4 posto. To ne opovrgava nedostatak radnika. Pokazuje nešto drugo: „manjak odgojitelja“ ne smije se tumačiti kao pad broja zaposlenih. Broj zaposlenih raste, ali istodobno raste broj djece, otvaraju se nove skupine i vrtići, a sustav pokušava zadovoljiti standarde koji stvaraju još veću potražnju za stručnim radom.

3) Ekonomska pozadina: Hrvatska gradi kapacitete brže nego što može proizvesti novi stručni kadar

Upravo je širenje ponude vrtićkih mjesta važan dio objašnjenja sadašnjeg pritiska na tržište rada. U obrazloženju izmjena Zakona Vlada navodi da su tijekom pedagoške godine 2024./2025. intenzivirana infrastrukturna ulaganja radi otvaranja oko 22.500 novih upisnih mjesta. Isti dokument procjenjuje da bi za uključivanje djece od treće godine do polaska u školu do 2030. trebalo osigurati oko 5.658 odgojitelja, dok inicijalno obrazovanje prema tadašnjim analizama godišnje završava oko 600 odgojitelja. (6) Broj od 5.658 posebno je važan za pravilno čitanje članka. To nije službena potvrda da Hrvatskoj danas nedostaje 5.658 ili 7.008 odgojitelja. Riječ je o projekciji dodatne potrebe do 2030. povezane s većim obuhvatom djece. OECD preuzima isti red veličine i također ga opisuje kao broj dodatnih odgojitelja potreban za uključivanje djece starije od tri godine do 2030., a ne kao trenutačan broj praznih radnih mjesta. (7) To je klasičan problem uskog grla na strani ponude rada. Kapitalna ulaganja mogu relativno brzo izgraditi zgradu i otvoriti novu skupinu, ali obrazovanje stručnog radnika traje godinama. Ako se kapaciteti povećaju brže od broja diplomiranih odgojitelja i ako dio postojećih radnika napusti zanimanje, otvara se prostor za sve više ponovljenih natječaja i privremenih zamjena. Taj mehanizam podupiru državni dokumenti i OECD, iako oni sami po sebi ne dokazuju da su plaća ili zdravstveno opterećenje jedini uzroci odlaska iz profesije. (6) (7) Novi list također navodi da je početna bruto plaća oko 2.060 eura. (1) Ta brojka odgovara redu veličine aktualnog javnosektorskog referentnog izračuna. Osnovica od kolovoza do studenoga 2026. iznosi 1.025 eura bruto, a koeficijent za radno mjesto odgajatelja u odgovarajućem javnoslužbenom sustavu iznosi 2,01. Umnožak 1.025 i 2,01 iznosi 2.060,25 eura. (10) (11) Ipak, to ne znači da svaki lokalni vrtić isplaćuje upravo taj iznos jer konačna primanja ovise o osnivaču, kolektivnim pravima, stažu i dodacima. Drugi problem u tekstu jest formulacija da je zakonom propisani standard „maksimalno 10 do 12 djece po odgajatelju“. (1) Državni pedagoški standard nije postavljen tako jednostavno. Broj djece propisuje se po odgojno-obrazovnoj skupini i ovisi o dobi. U redovitim homogenim skupinama maksimum ide od pet djece za najmlađe do 25 djece u skupini pred polazak u školu, a u mješovitim skupinama od deset do 22 djece. Za programe u trajanju od sedam do deset sati predviđena su dva odgojitelja s punim radnim vremenom. (8) Zbog toga rečenica da odgojitelj „ima 20 djece i sam je u smjeni“ može opisivati stvaran problem organizacije rada, ali sama po sebi nije dovoljna za zaključak da je prekršen standard. Za takav zaključak trebalo bi znati dob djece, broj djece u skupini, trajanje programa, raspored rada oba odgojitelja i eventualnu prisutnost djece s teškoćama. Preciznije je govoriti o propisanom broju djece po skupini i broju potrebnih odgojitelja prema trajanju programa, a ne o univerzalnom maksimumu od 10 do 12 djece po jednom odgojitelju. (8)

Zaključak

Zbog stvarne zakonske mogućnosti privremenog zapošljavanja nestručnih osoba i neovisno potvrđenog problema manjka stručnog kadra, ali i neprovjerljivosti ključnih procjena o 7.008 nedostajućih odgojitelja i 30 do 40 posto nestručnih zamjena, ocjena ovog članka je “većinski točan”. Novi list ispravno identificira tržišni problem: vrtićki se kapaciteti povećavaju, potražnja za odgojiteljima raste, a Zakon u slučaju neuspjelog natječaja stvarno dopušta privremeno zapošljavanje osobe koja ne ispunjava stručne uvjete. (2) (3) Istodobno, iznos od točno 7.008 nedostajućih odgojitelja nema objavljenu metodologiju koja bi ga učinila neovisno provjerljivim, a DZS ne vodi kategoriju iz koje bi se mogao potvrditi nacionalni udio od 30 do 40 posto nestručnih zamjena. (4) (9) Dodatno, formulacija da se manjak od 3.000 na 7.008 „gotovo udvostručio“ matematički je pogrešna jer bi takva promjena predstavljala rast od 133,6 posto, dok je prikaz pedagoškog standarda kao univerzalnih „10 do 12 djece po odgojitelju“ previše pojednostavljen. (1) (8) Precizna formulacija glasila bi da hrvatski vrtići, kada se na natječaj ne javi kvalificirana osoba, mogu privremeno, najdulje pet mjeseci do ponovljenog natječaja, zaposliti osobu bez propisanih stručnih uvjeta. Službeni i međunarodni izvori potvrđuju ozbiljan problem nedostatka kadra i potrebu za tisućama dodatnih odgojitelja tijekom daljnjeg širenja sustava, ali trenutačni nacionalni manjak od točno 7.008 osoba i udio od 30 do 40 posto nestručnih zamjena zasad nisu potvrđeni javno dostupnom službenom evidencijom.

Vidi:

  1. Bratonja Martinović L. Umjesto školovanih teta u vrtićima rade frizerke, ekonomisti, ugostitelji… Posao u vrtiću danas može dobiti svatko. Novi list. 4.10.2026. Dostupno na: https://www.novilist.hr/novosti/umjesto-skolovanih-teta-u-vrticima-rade-frizerke-ekonomisti-ugostitelji-posao-u-vrticu-danas-moze-dobiti-svatko/ Pristupljeno: 5.10.2026.
  2. Hrvatski sabor. Zakon o izmjenama i dopuni Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju. Narodne novine 22/2026. Dostupno na: https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/full/2026_03_22_256.html Pristupljeno: 5.10.2026.
  3. Hrvatski sabor. Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o predškolskom odgoju i naobrazbi. Narodne novine 94/2013. Dostupno na: https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2013_07_94_2130.html Pristupljeno: 5.10.2026.
  4. Državni zavod za statistiku. Dječji vrtići i druge pravne osobe koje ostvaruju programe predškolskog odgoja. Početak pedagoške godine 2025./2026. OBR-2026-1-1. 24.7.2026. Dostupno na: https://podaci.dzs.hr/2026/hr/121453 Pristupljeno: 5.10.2026.
  5. Državni zavod za statistiku. Dječji vrtići i druge pravne osobe koje ostvaruju programe predškolskog odgoja. Početak pedagoške godine 2020./2021. OBR-2021-1-1. Dostupno na: https://podaci.dzs.hr/2021/hr/9961 Pristupljeno: 5.10.2026.
  6. Vlada Republike Hrvatske. Konačni prijedlog Zakona o izmjenama i dopuni Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju, P.Z. br. 211. 2026. Dostupno na: https://sabor.hr/sites/default/files/uploads/sabor/2026-01-29/153702/PZ_211.pdf Pristupljeno: 5.10.2026.
  7. OECD. Education and Skills in Croatia: Advancing quality and equity while expanding participation in ECEC. OECD. Dostupno na: https://www.oecd.org/en/publications/education-and-skills-in-croatia_bace00c4-en/full-report/advancing-quality-and-equity-while-expanding-participation-in-ecec_01d75512.html Pristupljeno: 5.10.2026.
  8. Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa. Državni pedagoški standard predškolskog odgoja i naobrazbe. Narodne novine 63/2008. Dostupno na: https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2008_06_63_2128.html Pristupljeno: 5.10.2026.
  9. Udruga SIDRO. Mišljenje o prijedlogu izmjena Zakona o predškolskom odgoju. Dostupno na: https://udruga-sidro.hr/misljenje-o-prijedlogu-izmjena-zakona-o-predskolskom-odgoju/ Pristupljeno: 5.10.2026.
  10. Vlada Republike Hrvatske. Odluka o visini osnovice za obračun plaće zaposlenicima u javnim službama u 2026. godini. Narodne novine 11/2026. Dostupno na: https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2026_01_11_86.html Pristupljeno: 5.10.2026.
  11. Vlada Republike Hrvatske. Uredba o nazivima radnih mjesta, uvjetima za raspored i koeficijentima za obračun plaće u javnim službama. Narodne novine 22/2024. Dostupno na: https://sredisnjikatalogrh.gov.hr/wh/sdurdd-pprh/narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/full/2024_02_22_354.html Pristupljeno: 5.10.2026.
  12. Bratonja Martinović L. Manjak stručnih odgajateljica u šest godina se gotovo udvostručio. Zadarski list. 4.10.2026. Dostupno na: https://zadarskilist.novilist.hr/novosti/manjak-strucnih-odgajateljica-u-sest-godina-se-gotovo-udvostrucio/ Pristupljeno: 5.10.2026.
  13. Bratonja Martinović L. Odgojitelja sve manje, a natječaji propadaju: U vrtiće uskaču frizeri, ekonomisti, ugostitelji… Glas Istre. 4.10.2026. Dostupno na: https://www.glasistre.hr/hrvatska/2026/10/04/odgojitelja-sve-manje-a-natjecaji-propadaju-u-vrtice-uskacu-frizeri-ekonomisti-ugostitelji-1086740 Pristupljeno: 5.10.2026.

Plaća li se odvoz otpada i kada kamion ne dođe? Fiksni račun nije isto što i naplata svakog pojedinog odvoza

Zagrebački sustav naplate otpada ima fiksni i varijabilni dio, pa neizvršeni pojedinačni odvoz ne znači automatski da cijeli račun nema pravnu osnovu.

Autor: Josip Tomašković

Jutarnji list otvorio je važno potrošačko pitanje: što se događa s računom za komunalni otpad kada Čistoća prema redovnom rasporedu ne isprazni spremnik? Problem je stvaran, ali odgovor nije jednostavno pravilo „nema odvoza, nema računa“, jer zakon cijenu javne usluge dijeli na fiksni dio kojim se financira raspoloživost cijelog sustava i dio povezan s količinom predanog miješanog otpada.

Tvrdnja koja se analizira

Jutarnji list je 30. rujna 2026. objavio članak Dore Koretić pod naslovom „Istražili smo: Otpad vam se gomila, Čistoća nije odradila svoj posao, imate li pravo na povrat novca?“. Tekst polazi od tvrdnje da građani kojima odvoz otpada nije izvršen ipak moraju plaćati fiksni dio računa te prenosi iskustvo Hrvatske udruge za zaštitu potrošača prema kojem se prigovori zbog neizvršene usluge često odbijaju. Istodobno, sam Jutarnji navodi da iz službene statistike nije mogao potvrditi koliko se takvih prigovora doista prihvaća ili odbija. (1)

Područje analize

Za razumijevanje problema prvo treba razdvojiti tri stvari koje se u svakodnevnom govoru lako spoje u jednu: račun za javnu uslugu, konkretno pražnjenje spremnika i pravo potrošača na prigovor. Prema Zakonu o gospodarenju otpadom, cijena javne usluge sastoji se od dva elementa. Prvi je cijena za količinu predanog miješanog komunalnog otpada, a drugi cijena obvezne minimalne javne usluge. Zakon obveznu minimalnu javnu uslugu definira kao iznos kojim se osiguravaju ekonomski održivo poslovanje te sigurnost, redovitost i kvaliteta pružanja javne usluge. (2) To znači da fiksni dio računa nije pravno konstruiran kao cijena jednog dolaska kamiona pred kuću. On financira postojanje i funkcioniranje sustava. Zagrebački model slijedi tu zakonsku strukturu. Čistoća objavljuje poseban cjenik javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada, donesen na temelju Zakona i gradske odluke. (3) Zagrebački holding dodatno objašnjava da se cijena obvezne minimalne javne usluge plaća za obračunsko mjesto. Iznimka postoji kada se nekretnina trajno ne koristi, što se mora dokazati prema propisanim uvjetima. (4) Zbog toga je pitanje iz Jutarnjeg potrebno rastaviti na tri provjerljive tvrdnje. Prvo, plaćaju li korisnici doista fiksni dio i kada određeni odvoz izostane. Drugo, postoje li podaci koji potvrđuju da Čistoća „odbija prigovore“. Treće, znači li izostanak automatski da korisnik ima pravo na proporcionalni povrat novca.

Analiza

1) Zašto račun može postojati i kada kamion nije došao?

Na prvi pogled usporedba koju koristi Jutarnji djeluje intuitivno: ako potrošač nešto nije dobio, zašto bi to platio? Međutim, kod komunalnog otpada predmet naplate nije samo jedan fizički dolazak vozila. Zakon izrijekom propisuje da cijenu javne usluge čine cijena za količinu predanog miješanog komunalnog otpada i cijena obvezne minimalne javne usluge. Potonja služi financiranju ekonomske održivosti, sigurnosti, redovitosti i kvalitete cijelog sustava. (2) Zato treba razlikovati plaćanje raspoloživosti javne usluge od plaćanja količine predanog otpada. To je ključ za razumijevanje naizgled paradoksalne situacije opisane u članku. Činjenica da spremnik određenog dana nije ispražnjen može biti dokaz problema u izvršenju javne usluge, ali sama po sebi ne znači da je automatski nestala obveza plaćanja čitavog fiksnog dijela računa. Zagrebački holding i sam navodi da je korisnik dužan plaćati cijenu obvezne minimalne javne usluge za obračunsko mjesto. Kada se nekretnina trajno ne koristi najmanje 12 mjeseci, uz odgovarajuće dokazivanje nekorištenja, obveza može prestati. (4) To pokazuje zašto usporedba s klasičnom kupnjom proizvoda nije sasvim precizna. Korisnik ne kupuje „jedan dolazak kamiona“, nego sudjeluje u financiranju organiziranog sustava prikupljanja otpada. Zakon upravo zato fiksni dio naziva obveznom minimalnom javnom uslugom. (2) S druge strane, to ne znači da pružatelj usluge može neograničeno ne izvršavati svoje obveze bez mogućnosti prigovora. Zakon o gospodarenju otpadom propisuje da se na pitanja koja taj zakon posebno ne uređuje primjenjuju i pravila o zaštiti potrošača, a fizičku osobu koja koristi javnu uslugu izrijekom tretira kao potrošača. Za postupanje po predstavkama potrošača nadležan je i Državni inspektorat. (2) Kontekst objave Jutarnjeg dodatno je važan. Članak je objavljen tijekom štrajka radnika Zagrebačkog holdinga. Sama Čistoća objavila je 27. rujna da će štrajk značajno utjecati upravo na prikupljanje otpada. (5) Prema podacima Holdinga, 29. rujna radilo je nešto više od sedam posto radnika Čistoće, a na teren je u prvoj smjeni izašlo 20 kamiona. Trinaest ih je bilo usmjereno prema javnim, zdravstvenim i obrazovnim ustanovama, dok je odvoz iz kućanstava bio ograničen. (6) Dakle, neizvršenje dijela redovnog odvoza u trenutku nastanka članka nije samo hipotetska mogućnost. Službeni podaci potvrđuju ozbiljno smanjen kapacitet sustava. (5) (6)

2) „Prigovori se odbijaju“: brojke postoje, ali ne dokazuju baš tu tvrdnju

Ovo je najvažnija statistička nijansa članka. Jutarnji prenosi predsjednicu Hrvatske udruge za zaštitu potrošača Anu Knežević, prema kojoj se većina takvih prigovora, dakle onih vezanih uz neizvršeni odvoz i zahtjev za financijsku korekciju, prema informacijama udruge odbija. Međutim, novinarka korektno upozorava da to nije uspjela potvrditi službenom statistikom. (1) To ograničenje bitno mijenja snagu tvrdnje. Jutarnji navodi da je Čistoća tijekom 2024. evidentirala 19.131 prigovor korisnika javne usluge, odnosno 4,65 posto u odnosu na ukupan broj korisnika, ali da javno dostupni podatak ne pokazuje koliko je tih prigovora prihvaćeno, koliko odbijeno niti koliko ih se odnosilo baš na neizvršeni odvoz. (1) Još je važniji podatak za 2025. godinu. Godišnji izvještaj Grupe Zagrebački holding službeni je primarni izvor i opisuje rad zajedničkog Povjerenstva za reklamacije potrošača. Povjerenstvo je tijekom 2025. na 24 sjednice razmatralo 262 reklamacije. Prihvaćene su 24, odbijeno ih je 206, za 16 nije bilo dovoljno dokaza, a za još 16 Povjerenstvo nije bilo nadležno. (7) Izračun potvrđuje postotke koje navodi Jutarnji. Udio prihvaćenih iznosi 24 podijeljeno s 262, odnosno približno 9,2 posto. Udio neprihvaćenih iznosi 206 podijeljeno s 262, odnosno približno 78,6 posto. (1) (7) Ali metodologija je ovdje važnija od samog postotka. Tih 262 predmeta nisu svi prigovori upućeni Čistoći. To su reklamacije koje su došle do zajedničkog drugostupanjskog Povjerenstva i odnose se na javne usluge različitih dijelova Grupe Zagrebački holding. Godišnje izvješće izrijekom navodi da su u prvom stupnju nadležna tijela podružnica i ovisnih društava, a Povjerenstvo rješava reklamacije u drugom stupnju. (7) Zato se iz podatka da je 206 od 262 drugostupanjske reklamacije odbijeno ne može izvesti zaključak da Čistoća odbija 78 posto prigovora zbog neodvezenog otpada. To bi bilo miješanje različitih skupova podataka. Ovdje je za brojčanu tvrdnju iz 2025. pronađen primarni izvor s jasno opisanim obuhvatom, pa se brojke mogu pouzdano potvrditi. Međutim, one potvrđuju samo strukturu odluka drugostupanjskog Povjerenstva, ne stopu odbijanja prigovora Čistoći zbog neizvršenog odvoza. (7) Članak je prenio i N1, koji također naglašava da se iz dostupne statistike ne može utvrditi koliko je prigovora Čistoća prihvatila ili odbila. (8) Drugi mediji istodobno su izvještavali o znatno smanjenom odvozu tijekom štrajka, primjerice HRT, koji je 29. rujna izvijestio da je na zagrebačke ulice izašlo 20 kamiona Čistoće. (9)

3) Što građanin zapravo može osporavati i gdje završava „pravo na povrat“?

Treći dio problema je potrošačko pravo. Čitatelj bi iz naslova mogao zaključiti da postoje samo dvije mogućnosti: ili Čistoća mora vratiti dio novca za svaki propušteni odvoz ili korisnik nema nikakvo pravo. Pravni sustav je složeniji. Zakon o zaštiti potrošača predviđa postupak za korisnike javnih usluga. Nakon pisanog prigovora i odgovora trgovca, odnosno isteka roka ako odgovor nije dostavljen, potrošač može podnijeti reklamaciju nadležnom povjerenstvu. Povjerenstvo mora odgovoriti u roku od 30 dana. (10) Zagrebački holding navodi da na pisani prigovor odgovara u zakonskom roku od 15 dana te da se nezadovoljni korisnik nakon toga može obratiti Povjerenstvu za reklamacije potrošača. (11) Dakle, nije točno da korisnik nema mehanizam osporavanja usluge ili računa. Mehanizam postoji. Drugo je pitanje jamči li prigovor automatski povrat fiksnog dijela računa za dane kada otpad nije odvezen. Takvo automatsko pravilo iz pregledanih propisa i objavljenih uvjeta nije pronađeno. Upravo je zato potrebno biti oprezan s formulacijom da građani „plaćaju odvoz bez usluge“. Fiksni dio nije obračun pojedinačnog odvoza, nego doprinos održavanju sustava javne usluge. (2) (4) Istodobno, ni suprotan apsolutni zaključak, da građanin nikada ne može ostvariti financijsku korekciju zbog ozbiljnog neizvršavanja usluge, ne proizlazi iz pregledanih izvora. Zakon korisnika priznaje kao potrošača i predviđa sustav prigovora, reklamacije te daljnje pravne zaštite. (2) (10) Najpreciznije je zato reći da propušteni odvoz ne proizvodi automatski storno fiksnog dijela računa, ali korisnik zadržava pravo osporavati način pružanja javne usluge i račun kroz zakonom propisani postupak. Posebno je važno razlikovati prvi i drugi stupanj. Zagrebački holding objašnjava da se pisani prigovori prvo rješavaju u stručnim službama, dok zajedničko Povjerenstvo razmatra reklamacije potrošača koji nisu zadovoljni prvotnim odgovorom. (11) Sam podatak da je 2025. Povjerenstvo razmatralo 262 reklamacije zato ništa ne govori o ukupnom broju prvostupanjskih prigovora niti o njihovoj uspješnosti. (7) To je ujedno najvažnija pouka za širu publiku. Statistički podatak nije dovoljan bez pitanja što je njegova jedinica promatranja. „262 reklamacije“ nisu 262 sva prigovora Čistoći. „206 odbijenih“ nisu 206 odbijenih zahtjeva zbog neodvezenog otpada. Riječ je o drugostupanjskim predmetima za više javnih usluga unutar sustava Holdinga. (7)

Zaključak

Zbog točnog prikaza problema neizvršenog odvoza i postojanja velikog broja odbijenih drugostupanjskih reklamacija, ali nedostatka službenih podataka koji bi dokazali da se većina prigovora baš zbog neodvezenog otpada odbija, ocjena ovog članka je “većinski točno”. Jutarnji korektno upozorava da građani mogu nastaviti plaćati fiksni dio računa i kada konkretan odvoz izostane te sam navodi ograničenja dostupne statistike. (1) Službeni izvještaj potvrđuje da su 2025. od 262 drugostupanjske reklamacije za javne usluge Holdinga prihvaćene 24, a odbijeno ih je 206, ali taj podatak ne smije se prikazivati kao stopa odbijanja prigovora zbog neodvezenog otpada. (7) Precizna formulacija glasila bi: korisnik zagrebačke javne usluge sakupljanja otpada plaća obvezni fiksni dio koji financira održavanje i raspoloživost sustava, a ne pojedinačni dolazak kamiona. (2) Neizvršeni odvoz zato ne stvara automatsko pravo na storno cijelog ili proporcionalnog fiksnog dijela računa, ali korisnik ima pravo podnijeti prigovor na uslugu ili račun, zatim reklamaciju drugostupanjskom Povjerenstvu te koristiti daljnje mehanizme zaštite potrošača. (10) (11)

Vidi:

  1. Koretić D. Istražili smo: Otpad vam se gomila, Čistoća nije odradila svoj posao, imate li pravo na povrat novca? Jutarnji list. 30.09.2026. Dostupno na: https://www.jutarnji.hr/vijesti/hrvatska/zagrepccani-placaju-odvoz-bez-usluge-prigovori-se-odbijaju-15751169 Pristupljeno: 30.09.2026.
  2. Hrvatski sabor. Zakon o gospodarenju otpadom. Narodne novine 84/2021. Dostupno na: https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/full/2021_07_84_1554.html Pristupljeno: 30.09.2026.
  3. Zagrebački holding, Podružnica Čistoća. Cjenici usluga. Dostupno na: https://www.cistoca.hr/usluge/cjenici-usluga/1230 Pristupljeno: 30.09.2026.
  4. Zagrebački holding. Komunalni otpad, odgovori na najčešća pitanja korisnika. Dostupno na: https://www.zgh.hr/usluge/zona-za-korisnike/odgovori-na-najcesca-pitanja-korisnika-105/komunalni-otpad/1222 Pristupljeno: 30.09.2026.
  5. Zagrebački holding, Podružnica Čistoća. Obavijest građanima oko postupanja s otpadom uslijed štrajka radnika Zagrebačkog holdinga. 27.09.2026. Dostupno na: https://www.cistoca.hr/info-centar/aktualnosti/2026/obavijest-gradjanima-oko-postupanja-s-otpadom-uslijed-strajka-radnika-zagrebackog-holdinga/4396 Pristupljeno: 30.09.2026.
  6. Zagrebački holding. Holding centar, aktualni statusi komunalnih službi. 29.09.2026. Dostupno na: https://holdingcentar.zgh.hr/ Pristupljeno: 30.09.2026.
  7. Grupa Zagrebački holding. Godišnji izvještaj za 2025. godinu. Zagreb: Zagrebački holding; 2026. Dostupno na: https://www.zgh.hr/UserDocsImages/aktualnosti/Direkcija/Dokumenti%20pdf/ZGHO-fin2025-1Y-REV-K-HR.pdf?vel=5584041 Pristupljeno: 30.09.2026.
  8. N1 Hrvatska. Otpad se gomila, ali računi stižu: Imate li pravo na povrat novca? 30.09.2026. Dostupno na: https://n1info.hr/vijesti/otpad-se-gomila-ali-racuni-stizu-imate-li-pravo-na-povrat-novca/ Pristupljeno: 30.09.2026.
  9. HRT. Štrajk u Zagrebu: Na ulicama jedan tramvaj i autobus te 20 kamiona Čistoće. 29.09.2026. Dostupno na: https://vijesti.hrt.hr/hrvatska/strajk-u-zagrebu-se-nastavlja-danas-sud-raspravlja-o-njegovoj-zakonitosti-12931302 Pristupljeno: 30.09.2026.
  10. Hrvatski sabor. Zakon o zaštiti potrošača. Narodne novine 19/2022. Dostupno na: https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/full/2022_02_19_203.html Pristupljeno: 30.09.2026.
  11. Zagrebački holding. Podnošenje prigovora. Dostupno na: https://www.zgh.hr/usluge/zona-za-korisnike/podnosenje-prigovora/12142 Pristupljeno: 30.09.2026.