“Europski minimum” kao magla: kada se redovno dizanje trošarina predstavi kao obveza EU

Glas Slavonije prenosi tvrdnju da je povećanje trošarina nužno radi usklađivanja s EU, no važeći europski propisi upućuju da je riječ ponajprije o domaćoj fiskalno-zdravstvenoj odluci, a ne o trenutačno prisilnoj EU obvezi.

Autor: Josip Tomašković

Tvrdnja koja se analizira

U članku Glasa Slavonije objavljenom 18. prosinca 2025. prenosi se izjava ravnatelja Carinske uprave Maria Demirovića: “Hrvatska je na europskom minimumu i usklađivanje visine trošarine je zapravo potreba usklađivanja s europskim trošarinskim propisima.” (1) U istom tekstu navodi se i da država povećava trošarine uz obrazloženje da će proračun dobiti oko 130 milijuna eura. (1)

Područje analize

Trošarine na duhanske proizvode uobičajeno imaju dvojaku funkciju. S jedne strane, riječ je o stabilnom fiskalnom prihodu. S druge strane, porezne i cjenovne mjere dio su javnozdravstvenih politika jer rast cijena u prosjeku smanjuje potrošnju, osobito kod mladih i nižih dohodovnih skupina. Taj pristup prepoznaje i Okvirna konvencija Svjetske zdravstvene organizacije o nadzoru nad duhanom, koja u članku 6 naglašava da su porezne i cjenovne mjere učinkovito sredstvo smanjenja potrošnje te ostavlja državama suvereno pravo oblikovanja porezne politike uz poziv da porezne mjere usklade sa zdravstvenim ciljevima. (8) U Europskoj uniji postoje usklađena minimalna pravila o strukturi i minimalnim pragovima oporezivanja cigareta, no države članice i dalje samostalno određuju konkretne iznose iznad minimuma i dinamiku povećanja. Europska komisija na službenim stranicama sažima da se radi o minimalnim pravilima, odnosno okviru koji treba poštovati, dok se nacionalne stope u praksi razlikuju. (5) Stoga je ključna razlika između “usklađivanja” u smislu poštivanja minimalnih pragova i strukture, te “usklađivanja” kao političke odluke da se trošarine podignu iznad minimuma radi kombinacije proračunskih i zdravstvenih ciljeva. Za provjeru tvrdnje potrebno je razjasniti četiri pitanja. Prvo, na čemu se pravno temelji najava poskupljenja i u kojoj je fazi postupak. Drugo, što je sadržaj “EU minimuma” u pravnom smislu. Treće, može li se na temelju važećih hrvatskih stopa opravdano reći da je Hrvatska “na europskom minimumu”. Četvrto, što se iz službenih obrazloženja može zaključiti o motivaciji mjere: je li riječ o obveznom “usklađivanju” ili o domaćem odabiru politike.

Analiza

U prvoj razini, treba promatrati što je rečeno i kako je to uokvireno. Izjava “Hrvatska je na europskom minimumu” i tvrdnja da je povećanje trošarina “potreba usklađivanja s europskim propisima” formulirane su tako da stvaraju dojam nužnosti. To indicira da se odluka prezentira kao nešto što proizlazi iz vanjskih pravila, a ne kao izbor domaće porezne politike. Iz toga čitatelj može zaključiti da je Hrvatska trenutačno ispod ili na rubu EU zahtjeva te da je povećanje praktički prisilno kako bi se izbjeglo kršenje propisa. (1) U drugoj razini, važno je utvrditi pravni status promjene. Članak Glasa Slavonije oslanja se na medijski prikaz “poskupljenja od 1. siječnja”, ali istodobno se u javnom prostoru kao temelj promjene pojavljuje nacrt uredbe na e Savjetovanjima. (2) Takav postupak je uobičajen: visine trošarina se u Hrvatskoj u pravilu određuju uredbom. Važeće iznose za 2025. godinu propisuje Uredba o visini trošarine na duhanske prerađevine i duhanske proizvode objavljena u Narodnim novinama 27. lipnja 2025. (3) Carinska uprava na svojim stranicama dodatno potvrđuje donošenje i stupanje na snagu te uredbe. (4) To znači da je polazište za usporedbu jasno i provjerljivo: postojeći iznosi su već propisani i objavljeni. U trećoj razini dolazi sadržaj EU minimuma i ono što se u javnosti često skraćuje na jednu riječ “minimum”. U europskom okviru za cigarete uobičajeno se govori o kombinaciji relativnog i fiksnog minimuma, uz iznimku kada je ukupna trošarina dovoljno visoka.

U dokumentima Europske komisije vezanim uz reviziju pravila izrijekom se navodi da Direktiva zahtijeva da ukupna trošarina bude najmanje 60 posto ponderirane prosječne maloprodajne cijene i da ne smije biti niža od 90 eura na 1000 cigareta, pri čemu se 60 posto ne mora ispuniti ako država ionako naplaćuje najmanje 115 eura na 1000 cigareta, tzv. escape clause. (7) Ista logika vidljiva je i u Komisijinu izvješću o učincima reforme, objavljenom na EUR Lexu, koje je sastavni dio paketa prijedloga revizije iz srpnja 2025. (6) U četvrtoj razini treba usporediti hrvatske važeće iznose s tim pragovima. Važeća hrvatska uredba propisuje minimalnu trošarinu na cigarete od 124,20 eura na 1000 cigareta. (3) To je iznad fiksnog minimuma od 90 eura koji se navodi u europskom okviru, i iznad praga od 115 eura koji se u europskim dokumentima navodi kao prag nakon kojeg država ne mora dokazivati ispunjenje 60 posto kriterija. (6) (7) Iz toga proizlazi da tvrdnja “Hrvatska je na europskom minimumu”, ako se čita kao tvrdnja o pravnom minimumu EU, nema čvrsto uporište u brojkama iz važećeg propisa. Ovdje je važno uočiti i moguću dvosmislenost. “Europski minimum” u svakodnevnom govoru ponekad znači “među najnižima u EU” prema usporedbi država, a ne nužno “ispod minimalnih pragova EU prava”. Međutim, izjava koja odmah zatim govori o “potrebi usklađivanja s europskim trošarinskim propisima” tu dvosmislenost sužava: čitatelj se vodi prema zaključku da je riječ o pravnoj obvezi. (1) Kada se komunikacija oslanja na takvo uokvirivanje, ona funkcionira kao prebacivanje odgovornosti na “Bruxelles”: odluka se manje doživljava kao domaći odabir, a više kao namet. To indicira retoričku strategiju pozivanja na autoritet i implicitnog rasterećenja domaće politike od potrebe da javnosti objasni vlastite ciljeve i kompromis između prihoda i zdravlja. Peto, treba provjeriti što službena obrazloženja same promjene govore o motivaciji. Nacrt uredbe na e Savjetovanjima predviđa promjene specifične trošarine, proporcionalne stope i minimalne trošarine te obuhvaća i druge proizvode poput e tekućina i grijanih duhanskih proizvoda. (2)

U praksi, takvi nacrti uredbi standardno sadrže fiskalne procjene i obrazloženje ciljeva. U ovom slučaju u medijskom prostoru se prenosi brojka od oko 130 milijuna eura dodatnog prihoda, što je konzistentno s time da se mjera pravda i fiskalnim učinkom. (1) Povezani medijski izvještaji dodatno ističu da država povećanjem trošarina želi i smanjiti “loše pušačke navike”, što se uklapa u javnozdravstveni okvir mjere. (9) Takav spoj ciljeva nije sporan sam po sebi, ali je bitan za ocjenu tvrdnje o navodnoj prisili EU. Šesto, kada se tvrdi da je povećanje “potreba usklađivanja s europskim propisima”, važno je razlikovati dva scenarija. U prvom scenariju država je ispod EU minimuma i mora podignuti trošarine kako bi bila usklađena. U drugom scenariju država je već iznad EU minimuma, ali podiže trošarine jer želi dodatne prihode, želi postići zdravstvene učinke, ili se želi približiti prosjeku ili višim razinama u drugim državama. Na temelju važeće minimalne trošarine od 124,20 eura na 1000 cigareta, hrvatska situacija više nalikuje drugom scenariju. (3) (6) (7) To ne znači da se u EU ne odvija proces revizije pravila. Komisija je 16. srpnja 2025. predstavila prijedlog revizije Direktive i pripadajuće dokumente, uz najavu da bi se novi okvir mogao primjenjivati od 2028. godine. (10)

Međutim, iz toga ne slijedi da današnje povećanje trošarina u Hrvatskoj predstavlja ispunjavanje trenutačne, neposredne obveze, nego prije domaći izbor politike u postojećem okviru, uz moguće anticipiranje budućih trendova. Sedmo, korisno je i prizemljiti dio tvrdnje koji se odnosi na poskupljenje. Rast minimalne trošarine može utjecati na donji segment cijena i potaknuti korekciju maloprodajnih cjenika. No koliki će biti konačni rast cijena ovisi o ponašanju proizvođača, distributera i trgovaca, a ne samo o iznosu trošarine. Iz toga čitatelj može zaključiti da naslovna tvrdnja o poskupljenju u pravilu opisuje smjer, ali ne precizno mjeri učinak u eurima po pakiranju bez detaljnijih tržišnih podataka. U tom smislu, medijska formulacija može biti informativna, ali ostaje opća.

Graf: EU pragovi i hrvatska minimalna trošarina (€/1000 cigareta). Hrvatska je već iznad EU fiksnog minimuma (90 €) i iznad praga od 115 €, što relativizira tvrdnju da se povećanje mora provesti “zbog EU minimuma”.

Na kraju, u ocjeni treba biti precizan: izjava da se trošarine “svake godine razmatraju” i da se Hrvatska “približava europskim minimumima” može odražavati politički narativ o kretanju prema europskim standardima. (1) Ali kada se to prevede u tvrdnju o nužnosti “usklađivanja s europskim propisima”, a istodobno važeći propisi pokazuju da je minimalna trošarina već iznad ključnih pragova koji se ističu u europskim dokumentima, tada komunikacija postaje zavaravajuća u svojoj impliciranoj poruci. (3) (6) (7)

Zaključak

Glas Slavonije korektno prenosi da država razmatra povećanje trošarina i da se mjera javno objašnjava proračunskim učinkom od oko 130 milijuna eura. (1) Međutim, ključna poruka prenesene izjave, da je Hrvatska “na europskom minimumu” te da je povećanje trošarina “potreba usklađivanja s europskim trošarinskim propisima”, indicira trenutačnu prisilnu EU obvezu. Dostupni propisi i službeni iznosi upućuju da Hrvatska već važećom uredbom ima minimalnu trošarinu na cigarete od 124,20 eura na 1000 cigareta, što je iznad pragova koji se u europskim dokumentima navode kao fiksni minimum od 90 eura te praga od 115 eura koji se navodi uz tzv. escape clause. (3) (6) (7) Iz toga slijedi da se najavljeno povećanje uvjerljivije tumači kao domaća fiskalno-zdravstvena odluka unutar postojećeg EU okvira, a ne kao nužno “usklađivanje” zbog trenutačne neusklađenosti. Time ovom članku dajemo ocjenu Lažne uzbune;  ,,većinski netočan”.

Vidi:

  1. Glas Slavonije. Pušače čeka novo poskupljenje: Cigarete skuplje zbog viših trošarina. 18.12.2025. https://glas-slavonije.hr/novosti/hrvatska/2025/12/18/pusace-ceka-novo-poskupljenje-cigarete-skuplje-zbog-visih-trosarina-736412
  2. e-Savjetovanja, Ministarstvo financija RH. Savjetovanje za Nacrt Uredbe o visini trošarine na duhanske prerađevine i duhanske proizvode (entityId=32298). 2025. https://esavjetovanja.gov.hr/ECon/MainScreen?entityId=32298
  3. Narodne novine. Uredba o visini trošarine na duhanske prerađevine i duhanske proizvode (NN 95/2025). 27.06.2025. https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2025_06_95_1291.html
  4. Carinska uprava RH. Donesena je Uredba o visini trošarine na duhanske prerađevine i duhanske proizvode. 27.06.2025. https://carina.gov.hr/vijesti/donesena-je-uredba-o-visini-trosarine-na-duhanske-preradjevine-i-duhanske-proizvode-16989/16989
  5. Europska komisija. Excise duties on tobacco. https://taxation-customs.ec.europa.eu/taxation/excise-duties/excise-duties-tobacco_en
  6. Europska komisija. Commission Staff Working Document, Impact Assessment Report, CELEX: 52025SC0560. 16.07.2025. https://eur-lex.europa.eu/legal-content/EN/TXT/?uri=CELEX:52025SC0560
  7. Europska komisija. Commission proposal package on the revision of the Tobacco Taxation Directive, opis minimuma 90 EUR i praga 115 EUR. 2025. https://taxation-customs.ec.europa.eu/taxation/excise-duties/excise-duties-tobacco/revision-tobacco-taxation-directive-proposal_en
  8. World Health Organization. WHO Framework Convention on Tobacco Control. 2003. https://iris.who.int/bitstream/handle/10665/42811/9241591013.pdf
  9. Dnevnik.hr. Novi udar na pušače! Stiže novo poskupljenje, evo i od kada. 18.12.2025. https://dnevnik.hr/vijesti/hrvatska/novi-udar-na-pusace-stize-novo-poskupljenje-evo-i-od-kada-trgovci-ce-pokusati-prevaliti-porez-na-krajnjeg-potrosaca—952670.html
  10. Europska komisija. European Commission modernises Tobacco Taxation Directive. 16.07.2025. https://taxation-customs.ec.europa.eu/news/european-commission-modernises-tobacco-taxation-directive-2025-07-16_en

“Buyout” bez kupnje: kad se zakonska konverzija kredita predstavlja kao preuzimanje

Nacional.hr u tekstu sugerira da je konverzija CHF kredita u eure bila usporediva s “buyoutom” banaka, no dostupni pravni i financijski okviri ne podupiru takvu kvalifikaciju.

Autor: Josip Tomašković

Tvrdnje koje se analiziraju

U članku portala Nacional.hr, objavljenom 17. prosinca 2025., autor iznosi tezu da je zakonska konverzija kredita vezanih uz švicarski franak (CHF) u eure usporediva s preuzimanjem (“buyout”) te time implicira da je riječ o postupku koji bankama može donijeti korist nalik kupnji “podcijenjenog” poslovanja. (1) U tom se smislu u tekstu navodi da je “konverzija švicarca u eure bila ‘buyout banaka’”, uz dodatno pojašnjenje da je “preuzimanje banke ili dijela njezinog poslovanja značilo kupovanje podcijenjene banke”. (1) U istom kontekstu autor tvrdi i da je “zaštita potrošača… jedan od stupova, kao i stabilnost financijskog sustava i stabilnost cijena u statutu ECB-a”. (1) Kao sporedna, ali tematski povezana tvrdnja, u članku se pojavljuje i izjava da se “banke se uopće nisu zadužile u švicarskim francima”. (1)

Područje analize

Krediti vezani uz švicarski franak (CHF) u Hrvatskoj su, osobito nakon 2004., postali rašireni ponajprije zbog nižih kamatnih stopa i percepcije tečajne stabilnosti, što se navodi i u analitičkom izvješću Hrvatske narodne banke iz rujna 2015. (2) Nakon što je Švicarska narodna banka 15. siječnja 2015. ukinula minimalni tečaj CHF prema euru, franak je snažno ojačao, a obveze dijela dužnika, izražene u kunama i eurima, porasle su. (3) Hrvatski zakonodavac je u rujnu 2015. uveo model konverzije kojim se potrošače s CHF kreditima nastojalo dovesti u položaj usporediv s onima koji su od početka imali euro kredit, uz retroaktivni izračun i preinaku ugovornih parametara. (4) Takav pristup otvorio je dugotrajnije sporove, uključujući pitanja primjene Direktive 93/13/EEZ o nepoštenim ugovornim odredbama, o čemu je Sud Europske unije raspravljao i u predmetima povezanim s hrvatskim kontekstom konverzije. (12) (5) Analiza se stoga usmjerava na tri ključna pitanja: prvo, što pojam “buyout” znači u financijskom smislu i može li se zakonska konverzija uopće razumno svrstati u taj okvir; drugo, što dostupni izvori indiciraju o inicijativi za mjeru te o raspodjeli troškova i koristi; treće, jesu li tvrdnje o mandatu ECB-a i o (ne)zaduživanju banaka u CHF-u potkrijepljene provjerljivim izvorima.

Analiza

1) Što je rečeno i kako: “buyout” kao interpretativna oznaka konverzije

Tekst Nacional.hr uvodi pojam “buyout” kao ključnu interpretaciju konverzije, pri čemu se može zaključiti da autor konverziju prikazuje kao postupak s obilježjima preuzimanja koji bankama omogućuje “kupovanje podcijenjenog”. (1) Međutim, u financijskoj terminologiji “buyout” ima relativno stabilno i specifično značenje te se odnosi na transakciju preuzimanja vlasničke kontrole nad poduzećem ili njegovim dijelom, često uz visok udio duga i jasno prepoznatljivu transakcijsku strukturu. Takvo se razumijevanje pojma nalazi u institucionalnim rječnicima i pregledima financijske stabilnosti. (6) (7) Zakonska konverzija potrošačkih kredita u Hrvatskoj 2015. ne pokazuje tipične elemente buyout transakcije. Ne proizlazi da je došlo do kupoprodaje banke, prijenosa vlasničkih udjela ili promjene kontrole, niti do prijenosa portfelja na drugog vlasnika u smislu tržišne akvizicije. Umjesto toga, radi se o regulatornoj intervenciji u ugovorne odnose između banaka i dužnika, provedivoj na temelju zakona te vezanoj uz metodologiju preračuna, promjenu valute i pripadajućih ugovornih parametara. (4) U takvom okviru izostaju osnovni transakcijski elementi “buyouta”, poput kupca i prodavatelja, kupoprodajne cijene i financiranja akvizicije.

2) Retorika i manipulativne tehnike: stručni termin kao zamjena za dokazni mehanizam

Upotreba izraza “buyout” u ovom kontekstu može se interpretirati kao retoričko pojačalo koje sugerira određenu vrstu namjere i koristi, iako se u samom tekstu ne iznosi mjerljiv mehanizam koji bi potvrdio da je konverzija imala obilježja preuzimanja. Umjesto prikaza konkretnih transakcijskih obilježja, čitatelju se nudi termin koji zvuči tehnički i autoritativno, dok je pravni instrument u osnovi zakonska obveza konverzije. (4) (8) To upućuje na obrazac u kojem se složen pojam koristi kao interpretativna oznaka, bez dokazivanja da se opisani događaj doista uklapa u kategoriju na koju se pojam uobičajeno odnosi. (6) (7)

3) Što nedostaje: pravna narav mjere i pitanje inicijative

U tekstu se može prepoznati sugestija da su banke konverziju priželjkivale ili da im je ona bila korisna u smislu stabilizacije i izbjegavanja priznanja problema. (1) Međutim, dio javno dostupnih izvještaja, uključujući Reuters, opisuje konverziju kao mjeru koju je hrvatska vlada nametnula bankama te je pritom naglašeno da je teret u znatnoj mjeri prebačen na kreditore, uz visoke procijenjene troškove i sporove koji su se potom otvorili. (8) (9) Takav kontekst otežava zaključak da se radilo o instrumentu koji su banke dizajnirale i provodile kao “buyout” u vlastitu korist. Istodobno, iz dostupnih izvora proizlazi da je mjera imala i makrofinancijske implikacije. HNB je u rujnu 2015. razmatrao učinke različitih rješenja i naveo da bi konverzija u EUR uz otpis dijela glavnice mogla imati visok trenutačni trošak za banke te potencijalno utjecati na međunarodne pričuve u pojedinim scenarijima. (2) To indicira da su kanali utjecaja postojali, ali ne potvrđuje tezu da je sama mjera po svojoj naravi bila “buyout”.

4) Dokazi kontra-teze: što zakon određuje kao cilj konverzije

Normativno polazište konverzije jest da se potrošača s CHF kreditom dovede u položaj usporediv s onim kao da je od početka ugovorio euro kredit pod usporedivim uvjetima, uz propisanu metodologiju izračuna. (4) Iz toga se može zaključiti da je “konverzija” ponajprije pravni institut preinake ugovora temeljem obvezne zakonske norme, a ne tržišna transakcija preuzimanja. U europskom pravnom okviru sporovi oko konverzije dodatno se povezuju s pitanjima zaštite potrošača i nepoštenih ugovornih odredbi. Sud EU u predmetu C-567/20, među ostalim, razmatra odnos konverzije i režima Direktive 93/13/EEZ, uključujući pitanje posljedica nepoštenih odredbi. (5) Takav fokus upućuje na to da je pravna “os” teme potrošačko-ugovorna i regulatorna, a ne korporativno-akvizicijska.

5) Sekundarno: tvrdnja o “stupovima” u statutu ECB-a

Nacional.hr navodi da su “zaštita potrošača”, “stabilnost financijskog sustava” i “stabilnost cijena” “stupovi” u statutu ECB-a. (1) Međutim, ECB-ovi materijali i temeljni ugovorni okvir jasno ističu da je primarni cilj Eurosustava održavanje stabilnosti cijena. (10) UFEU, članak 127,, te Statut ESCB/ECB postavljaju hijerarhiju ciljeva u kojoj je stabilnost cijena na prvom mjestu, dok se zaštita potrošača ne pojavljuje kao “stup” ECB-ova mandata u obliku kako je sugerirano u tekstu. (11) Iz toga proizlazi da sporna formulacija vjerojatno miješa različite javne politike i razine odgovornosti, pri čemu opis ECB-ova mandata ostaje preširok.

6) Sekundarno: tvrdnja da se banke “uopće nisu zadužile u CHF-u”

Izjava da se banke “uopće nisu zadužile u švicarskim francima” iznesena je kategorički, bez navođenja izvora ili metodologije. (1) HNB-ovo izvješće pokazuje da se pri razmatranju valutnih pozicija banaka uzimaju u obzir obveze i mehanizmi zatvaranja valutne neusklađenosti, uključujući i konverzije valuta na međunarodnim tržištima. (2) To ne dokazuje da je svaki pojedini kredit bio izravno financiran u CHF-u, ali je dovoljno da se problematizira apsolutna tvrdnja “uopće nisu”, osobito bez preciziranja na koje razine bilance ili na koje institucije se izjava odnosi.

Zaključak

Na temelju provjerljivih definicija i pravnog okvira može se zaključiti da kvalifikacija zakonske konverzije CHF kredita u eure kao “buyouta banaka” nije utemeljena. Konverzija ne pokazuje tipična obilježja akvizicije ili promjene kontrole, već ima karakter regulatorne intervencije u potrošačke ugovore, kako proizlazi iz relevantnog zakona. (4) (6) (7) Dodatno, izvještaji koji opisuju provedbu mjere upućuju na to da je konverzija bila nametnuta bankama uz značajne troškove i posljedične sporove, što ne podržava interpretaciju o “buyoutu” kao instrumentu osmišljenom u interesu banaka. (8) (2) Sekundarne tvrdnje iz članka, osobito one koje se odnose na mandat ECB-a i “stupove” u statutu, formulirane su preširoko te nisu usklađene s temeljnim dokumentima o ciljevima Eurosustava. (10) (11) Ovom članku, zato, možemo dati ocjenu ,,netočan”.

Vidi:

  1. Nacional.hr. Toksični krediti: konverzija švicaraca u eure bila je buyout banaka jer preuzimanje banke ili dijela njenog poslovanja značilo je kupovanje podcijenjene banke. 17.12.2025. https://www.nacional.hr/toksicni-krediti-konverzija-svicaraca-u-eure-bila-je-buyout-banaka-jer-preuzimanje-banke-ili-dijela-njenog-poslovanja-znacilo-je-kupovanje-podcijenjene-banke/
  2. Hrvatska narodna banka. Izvješće o problematici zaduženosti građana kreditima u švicarskim francima i prijedlozima mjera za olakšavanje položaja dužnika u švicarskim francima. Rujan 2015. https://www.hnb.hr/documents/20182/447389/hp15092015_CHF.pdf/6e84815b-eb41-4315-96a2-9ecf5b8c6183
  3. Swiss National Bank. SNB discontinues minimum exchange rate and lowers interest rate to minus 0.75%. 15.01.2015. https://www.snb.ch/en/publications/communication/press-releases/2015/pre_20150115
  4. Narodne novine. Zakon o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/2015). 25.09.2015. https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2015_09_102_1973.html
  5. EUR-Lex. Presuda Suda EU u predmetu C-567/20, A.H. protiv Zagrebačke banke d.d. 05.05.2022. https://eur-lex.europa.eu/legal-content/HR/TXT/?uri=CELEX:62020CJ0567&
  6. OECD. OECD Glossary of Statistical Terms: Leveraged buyout. https://www.oecd.org/content/dam/oecd/en/publications/reports/2008/09/oecd-glossary-of-statistical-terms_g1gh9ad7/9789264055087-en.pdf
  7. European Central Bank. Financial Stability Review. Lipanj 2007. https://www.ecb.europa.eu/pub/pdf/fsr/financialstabilityreview200706en.pdf
  8. Reuters. Banks agree to end action against Croatia in loan conversion dispute. 02.02.2021. https://www.reuters.com/article/markets/europe/banks-agree-to-end-action-against-croatia-in-loan-conversion-dispute-idUSL8N2K82YU
  9. Reuters. Croatia hit with lawsuit for franc-loan conversion law. 15.09.2016. https://www.reuters.com/article/markets/europe/croatia-hit-with-lawsuit-for-franc-loan-conversion-law-idUSL8N1BR3JD
  10. European Central Bank. Price Stability: Objective of the Eurosystem (MP.001 08/06). 2006. https://www.ecb.europa.eu/ecb-and-you/educational/shared/img/MP_0806_300dpi-textsheet.en.pdf
  11. EUR-Lex. Ugovor o funkcioniranju Europske unije, članak 127. https://eur-lex.europa.eu/legal-content/HR/TXT/?uri=CELEX%3A12012E127
  12. EUR-Lex. Direktiva Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima. 05.04.1993. https://eur-lex.europa.eu/eli/dir/1993/13/oj/eng

EU “plan” za stanovanje: zvuči veliko, ali je li doista prekretnica?

Provjerili smo je li Europska komisija doista predstavila “prvi europski plan” za pristupačnije stanovanje te koliko su točne brojke o rastu cijena i najamnina koje prate objavu.

Tvrdnja koja se analizira

Net.hr / danas.hr je 16.12.2025. objavio članak u kojem se navodi: “Komisija je danas predstavila prvi europski plan za cjenovno pristupačno stanovanje” (1). U istom tekstu stoji i da su cijene stambenih nekretnina porasle “više od 60 %”, a najamnine “za više od 20 %” (1).

Područje analize

Stambena pristupačnost posljednjih je godina postala jedno od ključnih društveno-ekonomskih pitanja u Europskoj uniji, osobito u većim gradovima gdje se rast cijena nekretnina, najamnina i troškova života sve češće prelijeva u politički pritisak i socijalne napetosti. Eurostatovi pregledi pokazuju dugotrajan rast cijena nekretnina i najamnina na razini EU-a, uz znatne razlike među državama članicama. (6) Istodobno, institucije EU-a posljednjih mjeseci eksplicitno stavljaju stanovanje na dnevni red, pri čemu Europsko vijeće 23.10.2025. formalno poziva Komisiju da brzo predstavi ambiciozan i sveobuhvatan plan, uz naglašavanje supsidijarnosti i nacionalnih nadležnosti. (8) U ovoj provjeri činjenica fokus je na četiri analitička kuta. Prvo, je li točno da je Komisija 16.12.2025. doista predstavila “prvi europski plan” za priuštivo stanovanje i o kakvom se dokumentu radi. (1) (3) Drugo, što znače brojke “više od 60%” i “više od 20%” te jesu li kompatibilne s javno dostupnim europskim statistikama i metodologijama. (3) (6) Treće, što plan stvarno može proizvesti u praksi s obzirom na ograničene ovlasti EU-a u stambenoj politici, koja je primarno u rukama država i lokalnih razina. (3) (8) Četvrto, kako naslovno kadriranje “plan za cijelu Europu” može stvoriti dojam neposrednog rješenja, iako su dio mjera tek najave ili koordinacijski instrumenti. (1) (3) (7)

Analiza

1. Je li Europska komisija doista predstavila “prvi europski plan” 16.12.2025.?

Net.hr tvrdi da je Komisija “danas” (16.12.2025.) predstavila prvi europski plan za cjenovno pristupačno stanovanje. (1) Tu jezgru je moguće provjeriti kroz primarne dokumente Komisije. Europska komisija je objavila “European Affordable Housing Plan” kao službenu komunikaciju s pripadajućim dokumentima i opisom ciljeva, pri čemu se plan javno predstavlja kao “first ever” na razini EU-a. (3) (4) Dodatno, i službena komunikacija prema javnosti (npr. Predstavništvo Komisije u Hrvatskoj) istog datuma opisuje plan istom formulacijom i istim naglascima, što upućuje da je Net.hr sadržajno prenio institucionalni tekst. (2) Ključno je, međutim, razumjeti što “plan” znači u terminima EU prava i politike. Ovdje se ne radi o jedinstvenom zakonu koji bi automatski i izravno regulirao cijene stanova ili najamnina na razini cijele Unije, nego o paketu mjera, najava i koordinacijskih instrumenata, uz dio budućih zakonodavnih inicijativa. (3) (4) U samom planu Komisija navodi da djeluje kao potpora i komplement nacionalnim naporima, što je usklađeno s ranijim političkim signalima Europskog vijeća o poštivanju supsidijarnosti i nacionalnih nadležnosti. (3) (8)

Zaključno za ovaj kut: tvrdnja da je plan predstavljen 16.12.2025. i da ga Komisija uokviruje kao “prvi” na razini EU-a jest u skladu s objavljenim dokumentima i institucionalnim izvorima. (1) (2) (3)

2. Jesu li brojke “više od 60%” i “više od 20%” točne i usporedive?

Sekundarna tvrdnja u Net.hr tekstu navodi prosječan rast cijena stambenih nekretnina “više od 60%” i najamnina “više od 20%” u “posljednjih deset godina”. (1) Ovdje se pojavljuje tipičan problem medijskog korištenja statistike: bez jasnog navođenja početne godine, indeksa i je li riječ o nominalnim ili realnim promjenama, iste rečenice mogu biti točne u jednom, a netočne ili neprecizne u drugom okviru. Komisijin plan kao referentni dokument navodi da su “od 2013. do 2024.” cijene nekretnina porasle za više od 60%, a najamnine “oko 20%” na razini EU-a. (3) To je vrlo blisko formulaciji iz Net.hr teksta, uz razliku u tome što Net.hr govori o “posljednjih deset godina”, dok Komisija eksplicitno navodi raspon 2013. do 2024. (3) Ta razlika je važna jer “posljednjih deset godina” nije strogo identično razdoblju 2013.–2024., a i zato što se stope rasta značajno mijenjaju ovisno o tome uzmete li 2010., 2013., 2015. ili neku drugu baznu godinu. Eurostatov pregled “Housing in Europe – 2025 edition” donosi agregatne podatke koji kažu da su na razini EU-a kućne cijene porasle 53% između 2010. i 2024., dok su najamnine porasle 25% u istom razdoblju. (6) To nije u izravnoj kontradikciji s Komisijinim navodom, nego pokazuje da promjena baze (2010 naspram 2013) i dinamika rasta u pojedinim godinama mogu promijeniti ukupni postotak. Eurostat čak naglašava ubrzanje rasta cijena od 2013. prema 2022., s vrlo snažnim godišnjim stopama u 2021. i 2022., što objašnjava kako se u razdoblju “od 2013.” može doći do većeg kumulativnog rasta nego u dužem razdoblju “od 2010.” (6) Dodatno, Vijeće EU u javnom pregledu krize stanovanja navodi da su cijene kuća “porasle do 60% u prosjeku od 2015.”, uz napomenu da su u nekim državama rastovi prelazili 200%. (7) To opet potvrđuje isti smjer i red veličine, ali i činjenicu da “jedna brojka” skriva ogromne razlike među državama i gradovima.

Zaključno za ovaj kut: brojke “više od 60%” i “više od 20%” nisu očito izmišljene; one su konzistentne s Komisijinim dokumentom za razdoblje 2013.–2024. (3) Ipak, Net.hr formulacija “u posljednjih deset godina” ostaje metodološki neprecizna jer ne definira razdoblje ni indikator, a Eurostatovi agregati za 2010.–2024. daju drukčije ukupne postotke (53% i 25%). (6) To je tipičan primjer kako točna statistika može biti prenesena s “olabavljenim” vremenskim okvirom, što mijenja interpretaciju.

3. Što plan konkretno sadrži i gdje su granice EU djelovanja?

Naslov i framing “plan za pristupačnije stanovanje za cijelu Europu” sugeriraju snažan, izravno operativan zahvat. (1) Međutim, Komisijin dokument i prateće stranice naglašavaju da se radi o potpori državama članicama, regijama i gradovima kroz mjere “dodane vrijednosti EU-a”, a ne o preuzimanju stambene politike. (3) Tu se vidi važna razlika između političke ambicije i pravno-institucionalne realnosti: stanovanje je u velikoj mjeri nacionalno i lokalno pitanje, dok EU kroz jedinstveno tržište, državne potpore, proračunske instrumente i regulaciju platformi može djelovati posredno. Komisija plan strukturira oko nekoliko prioriteta, uključujući povećanje ponude stanovanja, poticanje ulaganja i reformi, adresiranje kratkoročnog najma u područjima pod “stambenim stresom” te potporu najpogođenijim skupinama. (3) Takva struktura u praksi znači kombinaciju financijskih poluga i regulatornog okvira koji će tek nastajati. Jedan od opipljivijih elemenata je najava pan-europske investicijske platforme za stanovanje, s ciljem mobilizacije ulaganja i boljeg spajanja EU sredstava s potrebama na terenu. Komisijina stranica o platformi govori o kombiniranju financiranja i savjetodavne podrške, te navodi da je investicijski jaz procijenjen na oko 150 milijardi eura godišnje, uz potrebu za dodatnim stambenim jedinicama u velikom opsegu. (5) Istovremeno, Zajednički istraživački centar (JRC) objavljuje 16.12.2025. procjene da će EU do 2035. trebati više od 2 milijuna novih domova godišnje kako bi se zadovoljila potražnja, što pokazuje razmjere problema na razini demografije i ponude. (11) No i ovdje je bitno uočiti granice: investicijske platforme, preporuke i koordinacija ne rješavaju automatski pitanje dostupnosti zemljišta, urbanističkih pravila, lokalne infrastrukture, poreznih poticaja ili socijalnih politika, koje su temeljni “prekidači” stambene ponude i cijena. To je razlog zašto Europsko vijeće u zaključcima 23.10.2025. eksplicitno govori o “podršci i komplementu” nacionalnim naporima i o supsidijarnosti. (8) (9) (10)

Zaključno za ovaj kut: Net.hr ispravno prenosi da plan cilja više smjerova djelovanja, ali bez dodatnog konteksta čitatelj može steći dojam da je EU upravo “riješio” stambenu krizu jednim dokumentom, što nije realno ni institucionalno ni vremenski. (1) (3) (8)

4. Retorika i mogući učinci kadriranja

U Net.hr tekstu nema klasičnih dezinformacijskih elemenata poput izmišljenih institucija, lažnih citata ili krivotvorenih brojki. (1) Ono što se ipak vidi jest tipičan obrazac “institucionalnog autoriteta”: tekst je napisan tako da komisijska formulacija funkcionira kao zaključak sama po sebi, bez kritičkog objašnjenja što je pravno obvezujuće, što je najava, a što je tek okvir za buduće inicijative. (1) (3) Drugi element je statističko kadriranje. Navođenje postotaka rasta cijena i najamnina bez metodološke napomene stvara snažan dojam dramatičnosti, ali ostavlja prostor da se iste brojke kasnije osporavaju ili različito tumače, ovisno o bazi i izvoru. (1) (6) U ovom slučaju, Komisija navodi jedan raspon (2013–2024) koji daje “više od 60%” i “oko 20%”. (3) Eurostat za 2010–2024 daje drukčiju sliku agregata (53% i 25%), što nije suštinski suprotno, ali mijenja nijanse. (6) Treći element je obećanje političkog zamaha kroz najavu europskog saveza za stanovanje, izvješća o napretku prije kraja mandata i sastanka na vrhu 2026. (1) To su legitimni politički instrumenti, ali su u medijskom sažimanju lako čitljivi kao “jamstvo rezultata”, iako su stvarni ishodi uvjetovani odlukama država članica, provedbom na lokalnoj razini i budućim zakonodavnim procesima. (3) (8) U tom smislu, naslov “za cijelu Europu” je retorički privlačan, ali sadržajno bi preciznije bilo reći “plan EU potpore i koordinacije”, jer plan ne može jednako djelovati na sve teritorije ni jednako brzo. (3) (7)

Zaključak

Europska komisija je 16.12.2025. doista predstavila dokument koji sama opisuje kao prvi europski plan za cjenovno pristupačno stanovanje, a Net.hr prenosi glavne smjerove tog plana u skladu s institucionalnim izvorima. (1) (2) (3) Brojke o rastu cijena i najamnina su u skladu s Komisijinim prikazom za razdoblje 2013.–2024., no Net.hr formulacija “u posljednjih deset godina” ostaje metodološki neprecizna, a Eurostatovi agregati za 2010.–2024. daju drukčije kumulative (53% za cijene i 25% za najamnine). (3) (6) Najveći problem nije “laž”, nego dojam koji naslovno kadriranje može proizvesti: plan je stvaran i politički važan, ali ne predstavlja trenutačno, izravno rješenje stambene krize na razini cijele EU, jer su ključne poluge i dalje primarno nacionalne i lokalne. (3) (8) Na kraju, ovom članak možemo dati našu ocjenu ,,većinski točno”. Tvrdnja je u osnovi točna (plan je predstavljen i opisani ciljevi odgovaraju službenim dokumentima), ali je dio o “posljednjih deset godina” statistički nedovoljno precizno definiran, a framing “za cijelu Europu” može prenapuhati očekivanja o neposrednim učincima i ovlastima EU-a. (1) (3) (6)

Izvori

  1. Net.hr / danas.hr. Europska komisija predstavlja plan za pristupačnije stanovanje za cijelu Europu. 16.12.2025. https://net.hr/danas/vijesti/europska-komisija-predstavlja-plan-za-pristupacnije-stanovanje-za-cijelu-europu-e88e0fc2-da8f-11f0-9a51-9600040c8f8e
  2. Predstavništvo Europske komisije u Hrvatskoj. Europski plan za cjenovno pristupačno stanovanje 2025. 16.12.2025. https://croatia.representation.ec.europa.eu/news/komisija-poduzima-mjere-za-cjenovno-pristupacnije-stanovanje-u-cijeloj-europi-2025-12-16_hr
  3. European Commission. European Affordable Housing Plan (COM dokument, PDF). 16.12.2025. https://housing.ec.europa.eu/document/download/756915b5-d1b1-4bde-ac82-03532d2d3d90_en?filename=0.pdf 
  4. European Commission, Housing. European Affordable Housing Plan. 16.12.2025. https://housing.ec.europa.eu/european-affordable-housing-plan_en?prefLang=hr 
  5. European Commission, Housing. Pan-European Housing Investment Platform. 2025. https://housing.ec.europa.eu/pan-european-housing-investment-platform_en?prefLang=hr
  6. Eurostat. Housing in Europe, 2025 edition (Interactive publication). 2025. https://ec.europa.eu/eurostat/web/interactive-publications/housing-2025
  7. Council of the European Union. The EU’s housing crisis. 2025. https://www.consilium.europa.eu/en/policies/housing-crisis
  8. European Council. European Council meeting (23 October 2025) Conclusions (PDF). 23.10.2025. https://www.consilium.europa.eu/media/d2nhnqso/20251023-european-council-conclusions-en.pdf 
  9. European Parliament. Commission to present the EU’s Affordable Housing Plan. 15.12.2025. https://www.europarl.europa.eu/news/en/agenda/plenary-news/2025-12-15/14/commission-to-present-the-eu-s-affordable-housing-plan 
  10. European Commission, Housing. The Affordable Housing Dialogue. 2025. https://housing.ec.europa.eu/affordable-housing-dialogue_en
  11. European Commission, Joint Research Centre. Housing in the EU: more than 2 million new homes per year needed by 2035 to meet demand. 16.12.2025. https://joint-research-centre.ec.europa.eu/jrc-news-and-updates/housing-eu-more-2-million-new-homes-year-needed-2035-meet-demand-2025-12-16_en

“210 milijardi iz ruske imovine”: kako EU zapravo pokušava pretvoriti zamrznute rezerve u novac za Ukrajinu

Večernji list piše da EU planira zajam “osiguran zamrznutom ruskom imovinom”. Fokusirali smo se na ekonomski mehanizam: što je točno “zamrznuto”, što je “izvanredna dobit”, što su “gotovinske bilance”, i gdje u toj konstrukciji nastaje stvarni novčani tok.

Autor: Josip Tomašković

Tvrdnja koja se analizira

“Pozicionirao se kao najistaknutiji europski zagovornik… plana EU-a za financiranje ukrajinskog ratnog proračuna zajmom od 210 milijardi eura, osiguranim zamrznutom ruskom imovinom.” Večernji.hr, 16. prosinca 2025., (1).

Područje analize

Da bismo ekonomski provjerili ovu formulaciju, moramo razdvojiti tri sloja koji se u medijima često stapaju u jednu rečenicu: status imovine (zamrznuta ili imobilizirana), tip novca koji EU pokušava koristiti (prinosi i izvanredne gotovinske bilance, ne nužno “glavnica”), te financijsku konstrukciju zajma (tko posuđuje, od koga, uz kakav rizik i kada se vraća). U prosincu 2025. Europska komisija doista predlaže instrument nazvan “Reparations Loan” do 210 mlrd eura, financiran “cash balances” koji se gomilaju u financijskim institucijama EU-a zbog zabrane transakcija vezanih uz rezerve i imovinu Ruske središnje banke (2). 

U nastavku su ključni pojmovi, objašnjeni kao financijske i imovinske činjenice, bez političkih etiketa.

  1. Suverena imovina Ruske središnje banke (CBR) u EU-u: riječ je o državnim (suverenim) pričuvama koje središnje banke drže kao stranu imovinu: vrijednosnice, depoziti i druga financijska potraživanja prema institucijama izvan svoje zemlje. Kada Komisija govori o oko 210 mlrd eura “imobilizirane” imovine u EU-u, govori prvenstveno o takvim rezervama koje CBR potražuje u europskom financijskom sustavu (2). Europski parlament u studiji iz 2025. navodi da je EU “imobilizirao” oko 210 mlrd eura ruskih suverenih sredstava te “zamrznuo” oko 28 mlrd eura privatne imovine (3). 
  2. Zamrzavanje i imobilizacija: u praksi EU sankcija, “zamrznuto” često znači da vlasnik ne može raspolagati imovinom. “Imobilizirano” je uži, tehnički opis specifično za situaciju gdje su transakcije upravljanja i prijenosa (npr. prijenos kupona, prodaja, reinvestiranje) zabranjene, ali se formalno ne dira vlasništvo. Komisija u prijedlogu naglašava da je CBR-ovo potraživanje prema europskim institucijama i dalje ruska imovina, a obveza tih institucija da vrate CBR-u ostaje netaknuta; zabrana je u tome da se ta obveza trenutačno ne smije izvršiti (2).
  3. Glavnica i prinos: glavnica je nominalna vrijednost imovine (npr. vrijednost obveznica i depozita). Prinos su novčani tokovi koji nastaju iz glavnice: kuponi, kamate, dividende, odnosno zarada od reinvestiranja gotovine. EU je već 2024. uspostavio pravila koja se odnose upravo na “izvanredne prihode” i neto dobit koja nastaje jer se gotovina povezana s imobiliziranom imovinom gomila i može se reinvestirati (4) (5).
  4. Središnji depozitorij vrijednosnih papira (CSD) i Euroclear: CSD je infrastruktura tržišta kapitala koja vodi evidenciju vrijednosnih papira, obavlja namiru transakcija i skrbništvo (custody). Euroclear, sa sjedištem u Belgiji, jedan je od ključnih europskih CSD-ova i upravo se uz njega veže većina imobilizirane ruske suverene imovine u EU-u, što je razlog da se financijski rizici i eventualni sporovi često “koncentriraju” na Belgiju i Euroclear. Euroclear je u svojim objavama o rezultatima naveo da su kamatne zarade povezane s ruskom imovinom u 2024. generirale i značajne porezne prihode u Belgiji, uz istovremene troškove sankcija i protumjera (6).
  5. Izvanredne gotovinske bilance (extraordinary cash balances): ovo je najvažniji tehnički pojam jer objašnjava odakle uopće dolazi “novac koji se može posuditi”. Kada su transakcije prema CBR-u zabranjene, kuponi i dospijeća koji bi inače bili isplaćeni vlasniku završavaju kao gotovina na bilancama posredničkih institucija i CSD-ova, ali se ne smiju prenijeti dalje. Vijeće EU-a je 12. veljače 2024. donijelo odluku koja traži da CSD-ovi takve izvanredne gotovinske bilance posebno evidentiraju i da i pripadne prihode drže odvojeno (4). Komisija u prijedlogu “Reparations Loan” koristi istu logiku, ali šire: govori o “cash balances” koje se gomilaju u financijskim institucijama u EU-u upravo zato što su transakcije u vezi s rezervama CBR-a zabranjene (2).
  6. Windfall profits i neto dobit: “Windfall” u ovom kontekstu znači neočekivana, izvanredna dobit koja se pojavila zbog sankcijskog režima, ne zato što je CSD promijenio poslovni model. Vijeće EU-a je 21. svibnja 2024. usvojilo set pravnih akata kojima se “neto dobit” iz takvih izvanrednih prihoda usmjerava za potporu Ukrajini, uključujući vojnu potporu, kapacitete obrambene industrije i obnovu (5). Europski parlament u analizi iz 2024. eksplicitno navodi model raspodjele u kojem se značajan dio tih profita kanalizira kroz Europski instrument mirovne pomoći (EPF), a dio kroz proračun EU-a (7).

Analiza

1) Što znači “zajam od 210 mlrd eura” i zašto je to broj koji lako zavara

U javnom prostoru broj od 210 mlrd eura zvuči kao “EU uzima 210 mlrd i daje Ukrajini”. Financijski dokument Komisije kaže nešto specifičnije: predlaže se instrument potpore “do 210 mlrd eura”, a financiranje bi došlo iz “cash balances” u financijskim institucijama EU-a koje se gomilaju zato što se transakcije vezane uz rezerve CBR-a ne smiju izvršiti (2). Drugim riječima, 210 mlrd je gornja granica povezane imobilizirane imovine i potencijalne “baze” na koju se konstrukcija naslanja, ali stvarni iznos isplate ovisi o ukrajinskim potrebama, raspoloživosti likvidnosti i političko pravnim aranžmanima unutar EU-a. Reuters je 12. prosinca 2025. izvijestio da se u EU-u spominje zajam “do 165 mlrd eura” za 2026. i 2027. nakon dogovora o neograničenom produženju zamrzavanja, što sugerira da se u pregovorima razlikuju maksimalni okvir i realistični plan isplate u dvogodišnjem horizontu (8). Ova razlika je ekonomski bitna: plan se ne mjeri “koliko je imovine zamrznuto”, nego “koliko je likvidnosti moguće sigurno mobilizirati” bez destabilizacije infrastrukture tržišta, bez prevelikog rizika za CSD i bez prebacivanja tereta na jednu državu članicu.

2) “Osigurano zamrznutom imovinom” nije isto što i “konfiskacija imovine”: gdje je kolateral u ovoj konstrukciji

Večernji koristi frazu “osiguran zamrznutom ruskom imovinom” (1). Ekonomski, to čitatelja vodi na standardni kreditni obrazac: postoji kolateral koji se može aktivirati ako dužnik ne plati. Komisijin prijedlog je drukčiji i zato su pojmovi važni. Komisija opisuje “limited recourse” zajam koji “postaje dospjeo i plativ” kada Ukrajina od Rusije primi reparacije, odštete ili financijsku nagodbu, osim teritorija (2). To je bliže konceptu “zajma čije se vraćanje veže uz budući, uvjetni prihod” nego klasičnom kreditu s hipotekom. U financijskim terminima, osiguranje se u najvećoj mjeri oslanja na pretpostavku buduće naplate reparacija, a kratkoročni izvor likvidnosti nisu “uzeti” ruski vrijednosni papiri nego gotovinske bilance koje su se akumulirale jer se ruskom vlasniku ne smije transferirati novac (2). Europski parlament u studiji iz 2025. upravo zato razlikuje scenarije korištenja prihoda, korištenja glavnice i pravnog “zaobilaženja” konfiskacije kroz zajmove i mehanizme ubrzanja prihoda (3). Zato je formulacija Večernjeg ekonomski djelomično točna, ali nedovoljno precizna. Postoji veza s imobiliziranom imovinom, ali mehanizam je zamišljen tako da se formalno ne dira vlasništvo nad glavnicom i da se likvidnost izvuče iz “zarobljene” gotovine, ne iz prodaje ruskih vrijednosnih papira.

3) Od “izvanrednih profita” do “reparations loan”: kako EU pokušava povećati “flow” bez diranja “stock”

Za razumijevanje ekonomije cijele priče korisno je razmišljati u kategorijama “stock” i “flow”. “Stock” je stanje imobilizirane imovine (oko 210 mlrd eura). “Flow” je novčani tok koji se može generirati iz tog stanja. EU je 2024. krenuo s “flow” pristupom: odvajanje izvanrednih gotovinskih bilanci i usmjeravanje neto dobiti od izvanrednih prihoda prema Ukrajini (4) (5). To je “soft” verzija korištenja zamrznute imovine: ne dira se glavnica, nego se uzima dobit koja nastaje u sustavu dok je glavnica blokirana. Euroclearovi javno objavljeni rezultati potvrđuju da je takav “flow” financijski značajan, uz vidljiv fiskalni efekt kroz belgijski porezni prihod (6).“Reparations Loan” je pokušaj da se iz “flow” logike prijeđe na veći obujam financiranja bez formalne konfiskacije “stocka”. Komisija u prijedlogu eksplicitno kaže da bi Unija posudila sredstva financirana “cash balances” u financijskim institucijama EU-a, a zatim ih proslijedila Ukrajini, uz konstrukciju da se sve zatvara kada dođe do reparacija: Ukrajina vraća EU-u, EU vraća financijskim institucijama, a institucije tada mogu ispuniti obvezu prema CBR-u ako sankcije prestanu vrijediti (2). To je financijski “reverzibilna” arhitektura, zamišljena da pravno i računovodstveno ostavi otvoren put za buduće razrješenje vlasništva, ali da sada proizvede likvidnost.

4) Gdje su ekonomski rizici: bilanca, likvidnost, pravni troškovi i povjerenje u europsku infrastrukturu

Ovakve konstrukcije imaju trošak i rizik čak i kada se glavnica formalno ne dira. Prvi je rizik bilance i pravnog spora za institucije koje drže sredstva. Reuters i drugi izvori bilježe da Ruska središnja banka pokreće tužbe protiv Euroclear-a, tražeći vrlo velike iznose odštete, što u praksi znači potencijalne troškove pravne obrane, reputacijske troškove i rizik protumjera prema europskim imovinama u Rusiji (9) (10). Euroclear u svojim komunikacijama već navodi da sankcije i protumjere stvaraju izravne troškove (6). Drugi je rizik koncentracije: ako se većina imovine i “flow” mehanizama veže uz jednu infrastrukturu u jednoj državi, tada se i financijski rizik percipira kao “belgijski problem”, pa nije slučajno da se u pregovorima traže jamstva i raspodjela rizika na razini EU-a. Reuters 12. prosinca 2025. navodi da je Komisija spremna uvažiti belgijske zabrinutosti oko jamstava i potencijalnih pravnih posljedica (11). To je ekonomski smisleno: bez zajedničkog osiguranja rizika, sama konstrukcija zajma može biti preskupa ili operativno neizvediva. Treći je širi tržišni rizik povjerenja. AP prenosi da Europska središnja banka upozorava na potencijalni učinak na povjerenje u euro kao rezervnu valutu i u europsko financijsko okruženje ako se prijeđe granica između blokade transakcija i percepcije konfiskacije (12). To nije politička nego financijska poanta: rezerve središnjih banaka u svijetu počivaju na pretpostavci pravne sigurnosti i predvidljivog tretmana državne imovine. Ako tržište vjeruje da se “pravila igre” mogu promijeniti ad hoc, tražit će veću premiju rizika ili diverzificirati izvan sustava.

Zaključak

Ekonomska jezgra članka Večernjeg lista je prepoznatljiva i uglavnom utemeljena: EU doista radi na instrumentu “Reparations Loan” čiji se maksimalni okvir veže uz oko 210 mlrd eura imobilizirane suverene imovine Ruske središnje banke u EU-u, a financiranje se u prijedlogu opisuje kroz posuđivanje likvidnosti nastale gomilanjem “cash balances” zbog zabrane transakcija (2) (3). EU je već 2024. uspostavio režim odvajanja izvanrednih gotovinskih bilanci i kanaliziranja neto dobiti iz izvanrednih prihoda prema Ukrajini, što objašnjava kako iz “zamrznute” imovine nastaje stvarni novčani tok (4) (5). Slabija točka je formulacija “osiguran zamrznutom ruskom imovinom” jer ekonomski sugerira klasični kolateral i izravno “uzimanje” glavnice, dok Komisijin dokument opisuje reverzibilnu konstrukciju koja formalno ne dira vlasništvo nad glavnicom i oslanja se na gotovinske bilance i na uvjetnu buduću naplatu reparacija kao trenutak zatvaranja kruga (2). U takvom mehanizmu pojmovi nisu ukras nego ključ za razumijevanje: glavnica, prinos, izvanredne gotovinske bilance, neto dobit, CSD i likvidnost znače da priča nije “EU uzima 210 mlrd”, nego “EU pokušava iz postojećeg sankcijskog efekta izvući veći, strukturirani tok financiranja”. Na kraju, ovom članku možemo dati našu ocjenu ,,većinski točno”.

Vidi:

  1. Večernji.hr. Njemačka mijenja smjer: Što je to smislio Merz? 16.12.2025. https://www.vecernji.hr/vijesti/njemacka-mijenja-smjer-sto-je-to-smislio-merz-1916537
  2. European Commission. Proposal document: Reparations Loan to Ukraine. 03.12.2025. https://commission.europa.eu/document/download/ceae8dde-0291-4ee3-8519-80b30317bf35_en
  3. European Parliament. EU sanctions and Russia’s frozen assets. Study. 2025. https://www.europarl.europa.eu/thinktank/en/document/EXPO_STU(2025)754487
  4. Council of the European Union. Immobilised Russian assets: Council decides to set aside extraordinary revenues. 12.02.2024. https://www.consilium.europa.eu/en/press/press-releases/2024/02/12/immobilised-russian-assets-council-decides-to-set-aside-extraordinary-revenues/
  5. Council of the European Union. Extraordinary revenues generated by immobilised Russian assets: Council greenlights the use of windfall net profits to support Ukraine’s self-defence and reconstruction. 21.05.2024. https://www.consilium.europa.eu/en/press/press-releases/2024/05/21/extraordinary-revenues-generated-by-immobilised-russian-assets-council-greenlights-the-use-of-windfall-net-profits-to-support-ukraine-s-self-defence-and-reconstruction/
  6. Euroclear. Euroclear continues to deliver strong results in 2024. 05.02.2025. https://www.euroclear.com/newsandinsights/en/press/2025/mr-05-euroclear-delivers-strong-results-in-2024.html
  7. European Parliament Think Tank. Ukraine, the European Peace Facility and additional financing. 03.09.2024. https://epthinktank.eu/2024/09/03/ukraine-the-european-peace-facility-and-additional-financing/
  8. Reuters. EU agrees to indefinitely freeze Russian assets, removing obstacle to Ukraine loan. 12.12.2025. https://www.reuters.com/business/finance/eu-set-indefinitely-freeze-russian-assets-removing-obstacle-ukraine-loan-2025-12-12/
  9. Reuters. Russia’s central bank seeks $230 billion in damages from Belgium’s Euroclear, Moscow court says. 15.12.2025. https://www.reuters.com/business/russias-central-bank-seeks-230-billion-damages-belgiums-euroclear-moscow-court-2025-12-15/
  10. The Guardian. Russia seeks $230bn in damages from Euroclear over seized assets. 15.12.2025. https://www.theguardian.com/world/live/2025/dec/15/ukraine-us-russia-berlin-nato-eu-russian-funds-steve-witkoff-volodymyr-zelenskyy-vladimir-putin-europe-live-news?CMP=share_btn_url&page=with%3Ablock-694008988f08c8c808c2adbe
  11. Reuters. EU open to accommodate Belgian concerns on guarantees in Russian asset plan. 12.12.2025. https://www.reuters.com/business/eu-open-accommodate-belgian-concerns-guarantees-russian-asset-plan-2025-12-12/
  12. AP News. Russia’s Central Bank sues Belgian financial institution as EU mulls using Moscow’s frozen assets. 13.12.2025. https://apnews.com/article/russia-frozen-assets-belgium-eu-euroclear-sanctions-b378cb2bf74bd79175930b8ca991c1cc

Ogromna promjena za umirovljenike od 1. siječnja ili samo korekcija pravila?

Dnevno.hr najavljuje velike promjene za umirovljenike od 1. siječnja 2026., ali ne razlikuje uvijek zakonski usvojene mjere od političkih obećanja. Analiziramo što zaista stupa na snagu, koga obuhvaća i jesu li iznesene brojke vjerodostojne.

Autor: Josip Tomašković

Tvrdnja koja se analizira

Iz članka koji prenosi Dnevno.hr, prema dostupnom sažetku i citatima iz drugih medija, proizlazi poruka da od 1. siječnja 2026. invalidske mirovine rastu za 10%, ukida se penalizacija za prijevremene umirovljenike koji imaju 70 ili više godina (oko 137 tisuća ljudi), uvodi se godišnji dodatak na mirovinu te se najavljuje ukidanje poreza na sve mirovine kroz novi porezni zakon u 2026. godini. (1) Sve se predstavlja kao “ogromna promjena” za umirovljenike, uz ograničeno naglašavanje uvjeta i provedbenih rokova. Članak se oslanja na izjave predsjednika Hrvatske stranke umirovljenika Veselka Gabričevića dane za N1 i prenesene u više medija. U tekstu se spominje i izjava: “U 2026. godini ide novi zakon o porezima, i u tom zakonu ima jedna stavka, bit će članak u kojem će biti ukinuti porezi na sve mirovine.” (Veselko Gabričević za N1, preneseno u više medija i citirano u članku Dnevno.hr). (2) (5) (6) (7)

Područje analize

Od 1. srpnja 2025. na snazi je novi Zakon o mirovinskom osiguranju (Narodne novine 96/25), kojim se uvode izmjene usmjerene na povećanje mirovina i poticanje duljeg ostanka u svijetu rada. (3) (4) Mjere koje se u javnosti ističu za 1. siječnja 2026. odnose se na povećanje invalidskih mirovina, ukidanje penalizacije za prijevremene umirovljenike nakon navršene 70. godine života te širenje mogućnosti rada uz isplatu mirovine. Službene informacije objavljuje Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje (HZMO) kroz obavijesti o izmjenama i redovite statističke publikacije. U isto vrijeme, u istupima predstavnika HSU-a iznose se procjene da će “više od 200 tisuća” korisnika invalidskih mirovina dobiti povišicu od 10%, a 137 tisuća prijevremenih umirovljenika starijih od 70 godina u prosjeku 55 eura veću mirovinu nakon ukidanja penalizacije. (2) (5) (6) (7)

U paket promjena često se uključuje i godišnji dodatak na mirovinu od 6 eura po godini staža, uveden posebnim zakonom, s prvom isplatom u prosincu 2025., ali se u medijskim prikazima nerijetko navodi zajedno s mjerama “od Nove godine”. Uz to, najavljeno je i ukidanje poreza na mirovine kroz novi porezni zakon. Dio javnih nastupa taj element prikazuje kao dovršen politički cilj, dok proračunske i fiskalne analize upućuju da je dinamika provedbe podložna promjenama. (7) (11) (15)

Analiza se vodi kroz četiri pitanja:

  1.  Što prema zakonu i HZMO-u stupa na snagu 1. siječnja 2026.?
  2. Jesu li brojke o broju korisnika i visini povišica realne?
  3. Kako je tretirano ukidanje poreza na mirovine i što je u tom trenutku formalno odlučeno?
  4. Koliki je stvarni razmjer promjena u odnosu na ukupni sustav i životni standard umirovljenika?

Analiza

1. Što se zaista mijenja 1. siječnja 2026.?

Prema obavijesti HZMO-a, tri mjere započinju s primjenom od 1. siječnja 2026. (3) Prva je povećanje invalidskih mirovina. Mirovinski faktori za invalidske mirovine mijenjaju se tako da se kod potpune invalidnosti faktor povećava s 1,0 na 1,1, a kod djelomične s 0,8 na 0,9. To u praksi odgovara povećanju približno 10% za većinu korisnika invalidskih mirovina. HZMO navodi da se preračun provodi od 1. siječnja te da novi iznosi trebaju biti isplaćeni najkasnije do 31. ožujka 2026. (3)

Druga je promjena vezana uz prijevremene starosne mirovine nakon 70. godine života. ZOMO propisuje da se nakon navršene dobne granice za starosnu mirovinu više ne primjenjuje smanjeni polazni faktor, nego se prijevremena mirovina preračunava kao redovita starosna. To obuhvaća i osobe koje su 70 godina navršile ranije, ali im je mirovina i dalje trajno umanjena. HZMO potvrđuje da će se preračun provoditi po službenoj dužnosti od 1. siječnja, uz dovršetak najkasnije do kraja ožujka 2026. (3) (8)

Treća je širenje mogućnosti rada uz mirovinu. Proširuju se kategorije umirovljenika koji mogu raditi do punog radnog vremena uz isplatu dijela mirovine, uključujući starosne i prijevremene umirovljenike te korisnike obiteljske i dijela obiteljske mirovine. Uvodi se i pravilo za korisnike invalidske mirovine, kojima se omogućuje rad do 3,5 sata dnevno uz zadržavanje invalidske mirovine. (3) (8) (9)

Prema tome, datum 1. siječnja 2026. doista predstavlja početak primjene više zakonskih mjera. Ono što u medijskim prikazima često izostaje jest provedbena dinamika: dio korisnika neće dobiti uvećane isplate već u siječnju, jer se preračuni provode tijekom prva tri mjeseca 2026., a razlika se potom isplaćuje retroaktivno. Taj detalj mijenja očekivanja o “kada novac sjeda”, ali ne mijenja činjenicu da pravila stupaju na snagu s početkom godine.

2. Brojevi: 200 tisuća, 137 tisuća i 55 eura

Dnevno.hr prenosi brojke koje se pojavljuju u istupima Veselka Gabričevića i u drugim medijima. (2) (5) (6) (7) Ključne procjene su da “preko 200.000” korisnika invalidskih mirovina dobiva oko 10% veće iznose, da se penalizacija briše za 137 tisuća prijevremenih umirovljenika starijih od 70 godina uz prosjek od oko 55 eura više te da godišnji dodatak od 6 eura po godini staža obuhvaća oko 1,23 milijuna korisnika uz trošak oko 210 milijuna eura HZMO navodi da je u travnju 2025. bilo oko 1,23 milijuna korisnika mirovina, a prosječna mirovina iznosila je oko 572 eura (bez međunarodnih ugovora 644 eura). (9) U srpnju 2025. bilo je oko 82.900 korisnika invalidskih mirovina prema općem zakonu, uz prosjek oko 437 eura, dok je kategorija “starosna mirovina prevedena iz invalidske” brojila oko 62.800 korisnika uz prosjek oko 585 eura. (10) (14) Mirovina.hr, pozivajući se na HZMO, navodi da bi povećanje od 10% moglo obuhvatiti oko 160.000 korisnika invalidskih mirovina (uključujući i prevedene u starosnu), uz prosječno povećanje oko 43 eura. (11) (16) (17) Zbog toga se brojka “više od 200 tisuća” teško potvrđuje kroz javno istaknute HZMO-ove prikaze, dok se procjena od oko 160 tisuća pojavljuje kao češći referentni okvir u izvorima koji se pozivaju na HZMO. Razlika može proizlaziti iz različitog obuhvata kategorija i različitog trenutka mjerenja, ali članak Dnevno.hr ne daje dodatno objašnjenje koje bi čitatelju omogućilo provjeru zašto se koristi viša brojka. Za broj 137 tisuća prijevremenih umirovljenika starijih od 70 godina ne postoji zasebna javna tablica u navedenim izvorima, ali HZMO navodi da je u rujnu 2025. bilo oko 177 tisuća korisnika prijevremenih starosnih mirovina. (12) U tom okviru, procjena da se velika većina prijevremenih umirovljenika nalazi u starijim dobnim skupinama djeluje kompatibilno s ukupnim brojem, iako ostaje riječ o procjeni, a ne službeno objavljenoj strukturi po dobi. Prosječno povećanje od 55 eura nakon ukidanja penalizacije također je u skladu s okvirnim izračunom. Ako prosječna prijevremena mirovina iznosi oko 632 eura, a penalizacija se kod dijela korisnika kreće oko 10–15%, uklanjanje umanjenja može rezultirati povećanjem u rasponu desetaka eura, često oko 50–80 eura, ovisno o individualnim parametrima. (12) (18) Kod godišnjeg dodatka, podaci o 6 eura po godini staža, trošku oko 210 milijuna eura i obuhvatu približno 1,23 milijuna korisnika pojavljuju se u javno dostupnim izjavama i medijskim navodima koji se pozivaju na sustavske podatke. (5) (10) (19) Taj dio je numerički konzistentan s ukupnim brojem korisnika mirovina.

3. Ukidanje poreza na mirovine: usvojeno ili najavljeno

Dnevno.hr prenosi Gabričevićevu tvrdnju da će se u 2026. donijeti novi porezni zakon kojim će se ukinuti porezi na sve mirovine, te taj element prikazuje kao dio paketa mjera koji se veže uz promjene “od 1. siječnja”. (1) (2) (5) (7) Ovdje je presudno razlikovati sadržaj važećih propisa od političkih najava. Postoje javne objave i priopćenja HSU-a u kojima se ukidanje poreza opisuje kao ostvarenje programskog cilja i najavljuje kroz budući zakon. (20) Istodobno, proračunske i porezne analize u medijima upućuju da se porezne mjere mogu odgađati i revidirati te se spominje mogućnost pomicanja rokova. (15) Uz to, dostupni podaci govore da porez na mirovine predstavlja značajan prihod, posebno za lokalne jedinice, što objašnjava zašto je pitanje politički i fiskalno osjetljivo. (13) U trenutku pisanja analiziranog teksta, u navedenim izvorima ne pojavljuje se objavljen konačni tekst poreznog propisa u Narodnim novinama kojim bi ukidanje poreza na sve mirovine već bilo provedeno. Stoga se ukidanje poreza u tom trenutku može opisati kao najava, a ne kao već primijenjeno pravilo. Kada se najavljeno ukidanje poreza prezentira uz mjere koje su već ugrađene u ZOMO i opisane kroz obavijest HZMO-a, granica između “doneseno” i “najavljeno” postaje manje vidljiva. Posljedica je da čitatelj može steći dojam jednake izvjesnosti za sve elemente paketa, iako se radi o različitim razinama normativne potvrđenosti.

4. Razmjer promjena u kontekstu sustava

Formulacija “ogromna promjena” pripada vrijednosnoj procjeni, a ne provjerljivoj činjenici, no razmjer se može procijeniti kroz broj korisnika i prosječne iznose. HZMO navodi da je u travnju 2025. bilo oko 1,23 milijuna korisnika mirovina, s prosječnom mirovinom oko 572 eura (bez međunarodnih ugovora 644 eura). (9) Iz drugih javnih izvora proizlazi da velik dio umirovljenika i dalje živi uz relativno niske iznose, pri čemu je rizik siromaštva starijih osoba važan društveni indikator. (13) (14) U tom kontekstu, povećanje invalidskih mirovina za približno 10% i ukidanje penalizacije prijevremenih mirovina nakon 70. godine imaju konkretan učinak za dio populacije. Za prosječnu invalidsku mirovinu oko 419 eura, rast od 10% znači približno 40–45 eura mjesečno. (11) (16) (17) Kod dijela prijevremenih umirovljenika preračun može donijeti i više, ovisno o visini penalizacije. (12) (18) Istodobno, promjene nisu jednako raspodijeljene. Umirovljenici koji nisu u skupinama obuhvaćenima ovim ciljanim mjerama neće dobiti “posebno povećanje” u siječnju osim redovitih mehanizama usklađivanja. Godišnji dodatak od 6 eura po godini staža predstavlja jednokratnu isplatu, a ne trajno povećanje mjesečne mirovine. (10) (19) Zbog toga se opis reforme kao “ogromne” može razumjeti kao naglašavanje pozitivnih učinaka za specifične skupine, ali taj opis ne obuhvaća jednakim intenzitetom cjelokupnu populaciju umirovljenika niti rješava temeljni problem niskih mirovina za velik broj korisnika.

Zaključak

Članak Dnevno.hr prenosi poruku da od 1. siječnja 2026. na snagu stupaju mjere koje donose povećanja i nova prava (povećanje invalidskih mirovina, ukidanje penalizacije nakon 70. godine te šire mogućnosti rada uz mirovinu), uz isticanje godišnjeg dodatka i najave ukidanja poreza na mirovine. (1) (2) (3) (5) (7) Usporedba sa službenim i javno dostupnim izvorima pokazuje da mjere vezane uz invalidske mirovine, ukidanje penalizacije i rad uz mirovinu jesu dio ZOMO-a i započinju s primjenom 1. siječnja 2026., uz provedbene preračune koji se, prema HZMO-u, dovršavaju najkasnije do kraja ožujka 2026. (3) (8) Procjene o 137 tisuća korisnika prijevremenih mirovina starijih od 70 godina i prosječnom povećanju od 55 eura uklapaju se u okvir koji je moguće obrazložiti dostupnim prosjecima, iako se radi o zaokruženim procjenama, a ne javno objavljenoj evidenciji po dobi. (12) (18) Procjena “preko 200 tisuća” korisnika invalidskih mirovina koji dobivaju povećanje nije jasno potkrijepljena u prikazima koji se u izvorima pripisuju HZMO-u, gdje se češće navodi okvir oko 160 tisuća. (11) (16) (17) Ukidanje poreza na mirovine u trenutku objave analiziranog sadržaja ostaje u statusu najave, bez navedenog važećeg poreznog propisa koji bi ga već proveo. (15) (20)

Ukupno gledano, ključni dio članka o promjenama od 1. siječnja jest usklađen s onim što stoji u zakonu i službenim obavijestima, ali je dojam “ogromnosti” pojačan kroz optimističnije brojke i spajanje zakonski usvojenih mjera s poreznom najavom koja tada još nema status važeće norme. Time, ovom članku možemo dati ocjenu ,,većinski točno”. Opisane zakonske promjene doista stupaju na snagu i donose vidljiv učinak dijelu umirovljenika, no broj korisnika invalidskih mirovina vjerojatno je prikazan previsoko, a ukidanje poreza na mirovine prezentira se čvršće nego što to u tom trenutku omogućuju važeći propisi.

Vidi:

  1. Dnevno.hr. Od 1. siječnja novo pravilo za umirovljenike stupa na snagu, promjena je ogromna. 9. prosinca 2025. https://www.dnevno.hr/gospodarstvo-i-turizam/od-1-sijecnja-novo-pravilo-za-umirovljenike-stupa-na-snagu-promjena-je-ogromna-3149691
  2. N1 Hrvatska. Što čeka umirovljenike od 1. siječnja? Brisanje penalizacije za 137.000 korisnika, ukidanje poreza na mirovine. 9. prosinca 2025. https://n1info.hr/biznis/sto-ceka-umirovljenike-od-1-sijecnja-brisanje-penalizacije-za-137000-korisnika-ukidanje-poreza-na-mirovine/
  3. Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje. Novi Zakon o mirovinskom osiguranju – obavijest o ključnim izmjenama u mirovinskom sustavu. https://www.mirovinsko.hr/hr/novi-zakon-o-mirovinskom-osiguranju-obavijest-o-kljucnim-izmjenama-u-mirovinskom-sustavu/4049
  4. Zakon o mirovinskom osiguranju. Narodne novine 96/25. https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2025_06_96_1305.html
  5. Poslovni dnevnik. Evo što čeka umirovljenike od 1. siječnja: Mnogi će osjetiti blagodati novog zakona. 10. prosinca 2025. https://www.poslovni.hr/hrvatska/evo-sto-ceka-umirovljenike-od-1-sijecnja-mnogi-ce-osjetiti-blagodati-novog-zakona-4515509
  6. Nacional.hr. Neki su zadovoljni: Evo što čeka umirovljenike od 1. siječnja. 9. prosinca 2025. https://www.nacional.hr/neki-su-zadovoljni-evo-sto-ceka-umirovljenike-od-1-sijecnja
  7. MojeVrijeme. Gabričević: Stižu blagodati, rast će mirovine, godišnji dodatak je primjeren. 9. prosinca 2025. https://www.mojevrijeme.hr/magazin/2025/12/gabricevic-stizu-blagodati-rast-ce-mirovine-godisnji-dodatak-je-primjeren
  8. Mirovina.hr. SUH dao primjedbe na mirovinsku reformu; pogledajte koje sve izmjene traže. 15. travnja 2025. https://www.mirovina.hr/mirovine/suh-dao-primjedbe-na-mirovinsku-reformu-pogledajte-koje-sve-izmjene-traze/
  9. Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje. Pregled osnovnih podataka o stanju u sustavu mirovinskog osiguranja za travanj 2025. https://www.mirovinsko.hr/UserDocsImages/statistika/Osnovni-podatci-2025/osnovni-podatci-2025-05-HR.pdf?vel=1086991
  10. Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje. Pregled osnovnih podataka o stanju u sustavu mirovinskog osiguranja za srpanj 2025. https://www.mirovinsko.hr/UserDocsImages/statistika/Osnovni-podatci-2025/HR_Osnovni_podaci_srpanj_2025_isplata_u_kolovozu_2025.pdf?vel=1085298
  11. Mirovina.hr. Invalidske mirovine rast će za deset posto: Evo tko će dobiti povećanje. 11. ožujka 2025. https://www.mirovina.hr/mirovine/invalidske-mirovine-rast-ce-za-deset-posto-evo-tko-ce-dobiti-povecanje/
  12. Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje. Pregled osnovnih podataka o stanju u sustavu mirovinskog osiguranja za rujan 2025. https://www.mirovinsko.hr/UserDocsImages/statistika/Osnovni-podatci-2025/osnovni-podatci-2025-10-HR.pdf?vel=1086258
  13. Nacional.hr. Porez na sirotinju: plaćat će ga više od polovice umirovljenika, limit od 600 eura je sramotan. 22. studenoga 2025. https://www.nacional.hr/porez-na-sirotinju-placat-ce-ga-vise-od-polovice-umirovljenika-limit-od-600-eura-je-sramotan
  14. Državni zavod za statistiku. Social protection in Republic of Croatia 2023 – ESSPROS methodology. Zagreb: DZS. https://podaci.dzs.hr/media/15whdmvr/psz-2025-3-1-social-protection-in-republic-of-croatia-2023-esspros-methodology.pdf
  15. Poslovni dnevnik. U 8 posto većem proračunu nema rasterećenja plaća, osobni odbitak ostaje 600 eura. 20. studenoga 2025. https://www.poslovni.hr/hrvatska/u-8-posto-vecem-proracunu-nema-rasterecenja-placa-osobni-odbitak-ostaje-600-eura-4512108
  16. Mirovina.hr. Invalidskih mirovina s godinama sve manje: Rast će za deset posto, a tu je i opcija rada. 10. rujna 2025. https://www.mirovina.hr/mirovine/invalidskih-mirovina-s-godinama-sve-manje-rast-ce-za-deset-posto-a-tu-je-i-opcija-rada/
  17. N1 Hrvatska. Koliko iznose invalidske mirovine? Najviše umirovljenika s najnižim iznosima. 8. srpnja 2025. https://n1info.hr/biznis/koliko-iznose-invalidske-mirovine-najvise-umirovljenika-s-najnizim-iznosima-ovo-je-prosjek/
  18. Povjerenstvo za fiskalnu politiku. Mjesečna informacija PFP br. 6., rujan 2025. https://pfp.hr/hr/dogadanja/novosti/mjesecna-informacija-br-6,110.html
  19. Mirovina.hr. Ivo Bulaja (HZMO) otkrio kada će stići godišnji dodatak: Evo što u slučaju pojedinih vrsta mirovina. 2. prosinca 2025. https://www.mirovina.hr/mirovine/ivo-bulaja-hzmo-otkrio-kada-ce-stici-godisnji-dodatak-evo-sto-u-slucaju-pojedinih-vrsta-mirovina/
  20. HSU. HSU postigla cilj – 2026. ukinut će se porez na mirovine. 1. listopada 2025. https://hsu.hr/aktivnosti/hsu-postigla-cilj-2026-ukinut-ce-se-porez-na-mirovine/

Na ZŠEM-u je održana javna tribina o izazovima dezinformacija u javnom prostoru

Zagrebačka škola ekonomije i managementa u suradnji s partnerima održala je javnu tribinu posvećenu jednom od ključnih izazova suvremenog društva — problemu dezinformacija i borbi protiv njih u javnom prostoru.

Na tribini su sudjelovali: prof. Kristijan Krkač, ZŠEM, Goran Pirš, novinar, Radio808, i Vedrana Pribičević, ekonomistica i viša predavačica na ZŠEM-u.

U dinamičnoj i profesionalnoj raspravi otvorili su ključna pitanja vezana uz medijsku pismenost, odgovornost izvora informacija te utjecaj dezinformacija na društvo, ekonomiju i javni diskurs. Publiku su činili studenti, nastavnici te zainteresirana javnost, a razmjena mišljenja potvrdila je koliko je ova tema važna i aktualna u današnjem informacijskom okruženju. Tribina je održana na ZŠEM-u kao dio kontinuiranih aktivnosti usmjerenih jačanju kritičkog razmišljanja i poticanju odgovorne konzumacije informacija, s posebnim naglaskom na problem dezinformacija i metode njihova prepoznavanja i suzbijanja, te je održana u sklopu projekta „Prepoznavanje i razotkrivanje dezinformacija – nove tehnologije, iskustvo i znanje kao alati“.

Plaća od 2000 eura bez “jake škole”: realnost ili mit?

Slobodna Dalmacija prenosi niz anonimnih svjedočanstava s interneta o Hrvatima koji zarađuju više od 2000 eura mjesečno, često bez fakulteta. Koliko je ta slika u skladu sa službenim podacima o plaćama u Hrvatskoj?

Autor: Josip Tomašković

Tvrdnje koje se analiziraju

Članak Slobodne Dalmacije prenosi objave s Reddita pod naslovom:

“Evo koje sve poslove Hrvati rade za plaću veću od 2 tisuće eura: ‘Nemam neku posebno jaku školu ni kvalifikaciju’” (1). Tekst se oslanja na anonimne komentare u kojima ispitanici tvrde da u Hrvatskoj zarađuju više od 2000 eura neto, primjerice kao keramičar koji ima oko 2200 eura, vozač–tehničar u hitnoj pomoći s prekovremenim radom oko 2500 eura, voditelj servisa s oko 2000 eura, voditelj nabave i logistike s 2500 eura plus bonuse, te privatni psihoterapeut koji navodi da radi dva dana tjedno i ima 5000 eura mjesečno (1) (3) (12). Implicitna poruka članka jest da u Hrvatskoj postoji širok raspon poslova s neto plaćom iznad 2000 eura, uključujući zanimanja za koja ne treba “neka posebno jaka škola”, te da takve plaće nisu rezervirane samo za usko specijalizirane IT ili menadžerske pozicije (1) (3).

Područje analize

Ovaj fact-check ne može provjeriti istinitost pojedinačnih anonimnih svjedočanstava. Ne znamo identitet komentatora, poslodavce, stvarne ugovore ni točan broj odrađenih sati. Umjesto toga, analiziramo koliko je slika koju članak sugerira u skladu sa službenim statistikama o plaćama i dostupnim istraživanjima tržišta rada. Ključno je razumjeti što u hrvatskom kontekstu znači neto plaća od 2000 eura, kakav je raspored plaća u populaciji i u kojim se zanimanjima takva primanja realno javljaju. U tom smislu koristimo podatke Državnog zavoda za statistiku o prosječnoj i medijalnoj plaći, raspodjeli plaća po razredima te ankete specijaliziranih portala za plaće poput Mojaplaca.hr i Adorio, koji daju uvid u zarade po zanimanjima (4) (5) (6) (8) (9) (10) (11). Analizu strukturiramo kroz četiri pitanja. Prvo, koliko je 2000 eura u odnosu na prosječnu i medijalnu neto plaću u Hrvatskoj. Drugo, podudaraju li se navodi o pojedinim zanimanjima iz članka s dostupnim anketama o plaćama. Treće, kakvu sliku o tržištu rada tekst prenosi, a kakvu sliku pokazuju statistike raspodjele plaća. Četvrto, postoji li rizik da čitatelj stekne iskrivljen dojam o “normalnosti” plaća iznad 2000 eura ako se oslanja samo na ovakav izbor priča.

Analiza

A) Magična granica od 2000 eura i službena statistika

Državni zavod za statistiku navodi da je prosječna mjesečna isplaćena neto plaća po zaposlenom u pravnim osobama Hrvatske za 2023. iznosila 1148 eura (4). U prosincu 2023. prosječna neto plaća bila je 1191 euro, a medijalna neto plaća 1016 eura, što znači da je polovica zaposlenih imala plaću manju ili jednaku 1016 eura, a druga polovica veću (5). U posebnoj publikaciji o raspodjeli plaća DZS navodi vrijednosti decila neto plaća za studeni 2023. Prvi decil bio je oko 700 eura, osmi oko 1507 eura, a deveti 1870 eura neto (5). To znači da je približno desetina zaposlenih imala neto plaću veću od 1870 eura, a još manji udio prelazio je 2000 eura. Tom razinom plaće govorimo, ugrubo, o gornjem dijelu distribucije, a ne o uobičajenoj plaći prosječnog radnika. Istraživanje portala Mojaplaca.hr, koje je u članku Poslovnog dnevnika sažeto za 2023., procjenjuje da je u Hrvatskoj trećina zaposlenih imala plaću između 751 i 1000 eura, oko 35% između 1001 i 1500 eura, a ostatak su oni s nižim plaćama od 750 eura i oni iznad 1500 eura. U komentaru istraživanja navodi se da raste broj radnika čija plaća prelazi 2000 eura, ali ti radnici su i dalje manjina (6). U tom svjetlu plaća od 2000 eura neto nije nedostižna iznimka koja postoji samo u uskom sloju top–menadžera, ali je jasno da se radi o plaći u gornjem dijelu distribucije, znatno iznad prosjeka i medijana. Čak i kada takve plaće postaju češće u određenim sektorima, ostaju daleko od realnosti većine zaposlenih.

Zaključak za ovu točku: implicitna tvrdnja da je 2000 eura neto “visoka, ali dostižna” plaća u hrvatskom kontekstu u skladu je sa službenim podacima. Plaće iznad te granice postoje, rastu i nisu rezervirane samo za jedan sektor, no ostaju karakteristične za manjinu radnika.

B) Konkretna zanimanja iz članka i dostupni podaci

Članak prenosi niz anonimnih izjava. Keramičar u Zagrebu navodi da je zaposlen u firmi i da mu, ako se “isključe prekovremeni”, plaća iznosi oko 1500 eura, a s prekovremenim radom i povremenim fušom dosegne oko 2200 eura neto (1) (2) (3). Specijalizirani portal Mojaplaca.hr navodi da 80% ljudi na poziciji keramičar u Hrvatskoj zarađuje između 1199 i 2311 eura mjesečno neto. Desetina keramičara ima manje od 1199 eura, a desetina više od 2311 eura (9). Drugi portal, Adorio, navodi niži prosjek od 1301 euro neto, ali također raspon u kojem se dio radnika penje bliže 1500 eura pa i više (8). To pokazuje da je plaća keramičara od 1500 eura kao osnovica i povremeno dizanje ukupnog prihoda iznad 2000 eura uz prekovremeni rad i dodatne poslove statistički realistična, osobito u većim gradovima ili za iskusne radnike.Za vozača–tehničara u hitnoj pomoći članak navodi da osnovna plaća s dežurstvima iznosi oko 1600 eura, a s dvostruko više prekovremenih sati u hitnoj dodatnih oko 900 eura, pa ukupno “bude i do 2500 eura” neto (1). Portal Mojaplaca za poziciju vozača hitne pomoći navodi da desetina najbolje plaćenih zaposlenika ima neto plaću veću od 2221 euro, dok desetina najlošije plaćenih ima manje od 1025 eura (7). Prosjek je osjetno niži od 2000 eura, ali gornji dio distribucije pokazuje da kombinacija prekovremenog rada, dodataka i dugog staža može dovesti plaću u raspon koji sugovornik opisuje. Riječ je, međutim, o uvjetima koji podrazumijevaju dodatno opterećenje i nesigurniji raspored rada. Za voditelja nabave i logistike u građevinskoj firmi sugovornik iz članka navodi 2500 eura neto plus bonuse, službeni automobil, mobitel i laptop, uz srednju stručnu spremu i devet godina iskustva u nabavi (1) (12). Prema portalu Mojaplaca, menadžerske pozicije općenito imaju plaće oko 100% iznad nacionalnog prosjeka, a pozicije u nabavi i logistici u većim i uspješnijim tvrtkama redovito prelaze prosjek i mogu se približiti ili premašiti 2000 eura neto za iskusnije kadrove (6) (11). Pojedinačni iznos od 2500 eura ne možemo provjeriti, ali razina plaće nije u suprotnosti s podacima za slične uloge. Najekstremniji navod odnosi se na privatnog psihoterapeuta koji tvrdi da radi dva dana tjedno i ima 5000 eura mjesečno. Prosječna plaća psihoterapeuta u Hrvatskoj, prema portalu Adorio, iznosi 1437 eura neto, a najviši zabilježeni prosječni iznosi za gornji dio distribucije kreću se oko 1800 eura neto (10). Mojaplaca za psihologe navodi raspon u kojem desetina najbolje plaćenih prelazi 2000 eura neto (11). Za vlastitu privatnu praksu s visokom cijenom seanse i stabilnom klijentelom takav prihod nije nemoguć, osobito ako se radi o registriranom poduzetniku koji u dvije radne smjene tjedno zaračunava visoke satnice, no on predstavlja ekstremni, a ne tipičan slučaj u struci.

Zaključak za ovu točku: za većinu navedenih zanimanja dostupne ankete o plaćama potvrđuju da je plaća iznad 2000 eura realna za manji dio radnika, najčešće uz više iskustva, veću odgovornost i prekovremeni rad. Članak prenosi gornji segment distribucije kao ilustraciju, što je činjenično uglavnom u skladu s podacima, ali bez jasnog naglašavanja da je riječ o manjini.

C) Kakvu sliku tržišta rada članak stvara i što ostaje neizrečeno

Naslov i uvod članka stavljaju naglasak na rečenice poput: “Nemam neku posebno jaku školu ni kvalifikaciju, ali ipak imam plaću veću od 2000 eura” (1). Time se stvara dojam da se visok dohodak u današnjoj Hrvatskoj može postići relativno lako i bez visokog obrazovanja, uz naizgled “običan” posao. Implicitna poruka je optimistična: plaća od 2000 eura više nije rezervirana za uski sloj ljudi u tehnološkim ili financijskim sektorima. Statistika, međutim, pokazuje drugačiju sliku za većinu radnika. Medijalna plaća oko 1016 eura znači da polovica zaposlenih ne doseže ni polovicu iznosa na koji se članak fokusira (5). Istraživanje Mojaplaca pokazuje da najveći dio zaposlenih spada u raspon od 751 do 1500 eura neto, dok su plaće iznad 2000 eura karakteristične za manjinu, i to premda je ta manjina brojčano u porastu (6). Uz to, minimalna plaća za 2024. postavljena je na 840 eura bruto, što je i dalje daleko ispod spomenutog praga, a velik broj radnika radi upravo za minimalac ili uz malu razliku u odnosu na minimalnu plaću. Članak ne podsjeća čitatelja na ove razlike, niti naglašava da su opisane plaće uglavnom rezultat kombinacije iskustva, specifičnih vještina, tržišne potražnje i prekovremenog rada. Umjesto toga, niz osobnih priča može stvoriti dojam da je zarada od 2000 eura neto “nova normalna” za sve koji su odlučni, što nije u skladu s raspodjelom dohotka.

S druge strane, tekst jasno naznačuje da se radi o raspravi na Redditu i da je riječ o malom, samoselektirajućem uzorku ljudi koji su se javili zato što imaju plaće iznad 2000 eura. To donekle ublažava rizik pogrešnog dojma, jer čitatelj vidi da se ne radi o reprezentativnom istraživanju, nego o uvidu u specifičnu grupu ljudi (1) (3).

D) Retorika, selekcija primjera i potencijalne zablude

U retoričkom smislu članak koristi nekoliko tehnika poznatih iz popularnog ekonomskog novinarstva. Prva je fokus na jedno “mitsko” brojčano obilježje, u ovom slučaju iznos od 2000 eura, koje dobiva simboličko značenje. Druga je selekcija osobnih priča koje potvrđuju da je ta cifra dosegnuta u različitim zanimanjima i gradovima. Treća je kontrast između skromnog formalnog obrazovanja i relativno visoke plaće, što pojačava emocionalni učinak. Sve je to legitimno kao novinarski izbor, ali za potpuniju sliku nedostaje barem kratko podsjećanje na to da se radi o manjinskom segmentu tržišta rada, uz podsjetnik na prosječnu i medijalnu plaću. Članak ne tvrdi izrijekom da “većina Hrvata” ima ili može lako imati 2000 eura, ali ne koristi ni priliku da jasno kaže kako je riječ o gornjem sloju distribucije. Time ostavlja prostor da dio čitatelja zaključi kako je takva plaća gotovo standard, a svi koji su ispod nje imaju problem koji je prvenstveno osobni, a ne strukturni.

Istodobno, članak pokazuje određenu realističnost u priznavanju prekovremenog rada i dodatnih izvora prihoda. Sugovornici otvoreno govore o fuš poslovima, radu na crno i većem broju sati, čime se implicitno priznaje da je za prelazak praga od 2000 eura često potrebno više od klasične osmosatne smjene (1) (3) (9). To je važan detalj koji umanjuje mogućnost da čitatelj misli kako je dovoljna samo “prosječna” angažiranost.

Zaključak

Na temelju dostupnih podataka može se reći da članak Slobodne Dalmacije prenosi realne tipove zanimanja u kojima je, pod određenim uvjetima, moguće zarađivati više od 2000 eura neto mjesečno u Hrvatskoj. Ankete o plaćama potvrđuju da keramičari, vozači hitne pomoći, menadžeri u nabavi i privatni psiholozi u gornjem dijelu distribucije doista dosežu ili prelaze taj iznos, najčešće uz veću odgovornost, više iskustva i prekovremeni rad (6) (7) (9) (10) (11). Istodobno, službena statistika jasno pokazuje da su plaće iznad 2000 eura rezervirane za manjinu radnika. Prosječna neto plaća za 2023. bila je 1148 eura, medijalna oko 1016 eura, a deveti decil 1870 eura, što znači da 2000 eura i dalje leži u gornjem dijelu distribucije (4) (5). Članak ne navodi te brojke i ne naglašava da je riječ o manjinskom fenomenu. Time se otvara prostor da dio čitatelja stvori preoptimističnu sliku o dostupnosti takvih plaća. Sve to vodi do ocjene ,,većinski točno”. Glavna implicitna tvrdnja članka, da u Hrvatskoj postoje brojna zanimanja u kojima je moguće zaraditi više od 2000 eura neto, uključujući i ona bez fakultetske diplome, u velikoj je mjeri potvrđena službenim statistikama i anketama o plaćama. Nedostaci se odnose na to što tekst ne pokazuje jasno da je riječ o manjini radnika i da su opisane plaće često povezane s prekovremenim radom i višegodišnjim iskustvom. Zbog toga članak dijelom pojednostavljuje sliku tržišta rada, ali ne iznosi činjenično pogrešne tvrdnje o samoj mogućnosti postizanja tih plaća. (13)

Vidi:

  1. Slobodna Dalmacija. Evo koje sve poslove Hrvati rade za plaću veću od 2 tisuće eura: “Nemam neku posebno jaku školu ni kvalifikaciju”. Objavljeno 10. prosinca 2025. https://slobodnadalmacija.hr/mozaik/drustvena-mreza/evo-koje-sve-poslove-hrvati-rade-za-placu-vecu-od-2-tisuce-eura-nemam-neku-posebno-jaku-skolu-ni-kvalifikaciju-1523830?cx_linkref=sd_home_sd_nepropustite_najnovije_items
  2. Dubrovački vjesnik. Evo koje sve poslove Hrvati rade za plaću veću od 2 tisuće eura. Objavljeno 10. prosinca 2025. https://dubrovacki.slobodnadalmacija.hr/dubrovnik/vijesti/hrvatska-i-svijet/evo-koje-sve-poslove-hrvati-rade-za-placu-vecu-od-2-tisuce-eura-nemam-neku-posebno-jaku-skolu-ni-kvalifikaciju-1523861
  3. Reddit. Vi koji imate plaću veću od 2.000 € – čime se bavite? Objavljeno 2025. Dostupno na: reddit.com/r/askcroatia. https://www.reddit.com/r/askcroatia/comments/1pif6g7/vi_koji_imate_pla%C4%87u_ve%C4%87u_od_2000_%C4%8Dime_se_bavite/
  4. Državni zavod za statistiku. Prosječna mjesečna isplaćena neto plaća i prosječna mjesečna bruto plaća po zaposlenom u pravnim osobama Republike Hrvatske za 2023.    https://web.dzs.hr/hub25/place.html
  5. Državni zavod za statistiku. RAD 2023 1 2: Prosječne mjesečne neto i bruto plaće u pravnim osobama RH prema isplatnim razredima i decilima, studeni 2023.https://podaci.dzs.hr/2023/hr/58121
  6. Poslovni dnevnik. U Hrvatskoj 1,65 milijuna zaposlenih, evo kada kreću rasti realne neto plaće. Objavljeno 11. siječnja 2024. https://www.poslovni.hr/hrvatska/u-hrvatskoj-165-milijuna-zaposlenih-realne-neto-place-rastu-od-ozujka-4424378
  7. Mojaplaca.hr. Vozač hitne pomoći – plaće u Hrvatskoj. https://www.mojaplaca.hr/placa/medicina-i-socijalna-skrb/vozac-hitne-pomoci
  8. Adorio.hr. Keramičar – plaća u Hrvatskoj. https://www.adorio.hr/placa/keramicar
  9. Mojaplaca.hr. Keramičar – plaća u Hrvatskoj. https://www.mojaplaca.hr/placa/gradevina-i-nekretnine/keramicar
  10. Adorio.hr. Psihoterapeut – plaća u Hrvatskoj. https://www.adorio.hr/placa/psihoterapeut
  11. Mojaplaca.hr. Psiholog – plaća u Hrvatskoj. https://www.mojaplaca.hr/placa/edukacija-obrazovanje-i-znanost/psiholog
  12. Mojaplaca.hr. Plaće po pozicijama i istraživanje plaća u Hrvatskoj. https://www.mojaplaca.hr/placa
  13.  Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike. Minimalna plaća od 1. siječnja 2024. godine 840 eura bruto. https://mrosp.gov.hr/vijesti/sjednica-vlade-rh-minimalna-placa-od-1-sijecnja-2024-godine-840-eura-bruto/13201

OECD ili Mikulić: što zapravo stoji iza smjena šefova državnih tvrtki

Nacionalov anonimni izvor tvrdi da smjene šefova državnih tvrtki nemaju veze s OECD prilagodbama nego služe za „pokrivanje“ afere Andrije Mikulića, no je li to istinito?

Autor: Josip Tomašković

Tvrdnja koja se analizira

U članku Berislava Jelinića objavljenom na portalu Nacional 7. prosinca 2025. navodi se da visoki izvor blizak vrhu Vlade smatra kako je „preporuka Vlade za opoziv više vodećih ljudi državnih tvrtki nipošto nije povezana s prilagodbama za ulazak Hrvatske u OECD“, nego da je glavni razlog smjena „pokrivanje“ slučaja glavnog državnog inspektora Andrije Mikulića, pri čemu su smijenjeni šefovi opisani kao „kolateralne žrtve“ afere, a odluka se pripisuje premijerovu uskom „kitchen kabinetu“ (1).  U istom tekstu izvor tvrdi da je neposredni povod za odluku o smjenama spoznaja da USKOK sprema uhićenje Andrije Mikulića te da je premijer odluku svjesno povezao sa smjenama više šefova državnih tvrtki kako bi „raspršio“ negativan učinak te korupcijske afere u javnosti (1). U zasebnom komentaru objavljenom dan ranije Nacional dodatno tvrdi da „čistka menadžera nema nikakve veze s OECD-om niti novim Zakonom“ i da je pozivanje na OECD samo političko opravdanje za unaprijed donesene kadrovske odluke (2).

Područje analize

Tvrdnja se pojavljuje u trenutku kada je Hrvatska u završnoj fazi pristupnih pregovora za članstvo u Organizaciji za gospodarsku suradnju i razvoj. Jedan od ključnih paketa usklađivanja odnosi se na način na koji država upravlja svojim poduzećima, uključujući imenovanje uprava i nadzornih odbora, transparentnost, unutarnje kontrole i ograničavanje političkog utjecaja. OECD je 2021. objavio opsežan pregled korporativnog upravljanja u državnim poduzećima u Hrvatskoj u kojem utvrđuje brojne slabosti i traži daljnje reforme (3) (4) Na temelju tog pregleda pokrenut je zajednički projekt Republike Hrvatske i OECD uz potporu Europske komisije s ciljem jačanja upravljanja državnim poduzećima, uključujući izradu i provedbu novog zakonodavnog okvira (5). Novi Zakon o pravnim osobama u vlasništvu Republike Hrvatske stupio je na snagu 1. listopada 2025. i prema stručnim analizama izričito je povezan s usklađivanjem s OECD smjernicama u pogledu korporativnog upravljanja, usklađenosti, upravljanja rizicima i unutarnjih kontrola (6).  Istodobno, krajem studenoga 2025. izbija velika korupcijska afera u kojoj je USKOK pokrenuo istragu protiv glavnog državnog inspektora Andrije Mikulića zbog sumnje na primanje znatnog iznosa mita i raznih pogodnosti od vlasnika kamenoloma, u zamjenu za pogodovanje pri postupanju državnih tijela (11) (12). U istom vremenskom okviru, na zatvorenoj sjednici Vlade razriješen je Mikulić i smijenjeno je više čelnika velikih državnih poduzeća, među njima Hrvatske pošte, HŽ Infrastrukture, ACI-ja, Hrvatske lutrije, Odašiljača i veza i HZZO-a (9) (10). Ovu tvrdnju treba provjeriti iz nekoliko kutova. Prvo, što OECD stvarno traži u području državnih poduzeća i propisuje li smjene konkretnih osoba? Drugo, kako Vlada službeno objašnjava val smjena i u kojoj se mjeri u tim objašnjenjima poziva na OECD i novi zakon? Treće, što se o aferi Andrije Mikulića i tajmingu odluke može rekonstruirati iz službenih i vjerodostojnih izvora? Na kraju, potrebno je procijeniti koliko Nacionalovi izvori kroz anonimne izjave točno opisuju činjenice, a gdje prelaze u interpretaciju motiva i politički komentar.

Analiza

1. Što OECD doista traži od Hrvatske u području državnih poduzeća

OECD Smjernice o korporativnom upravljanju državnim poduzećima čine temelj standarda koje države članice i zemlje kandidatkinje trebaju zadovoljiti. U izvješću za Hrvatsku iz 2021. OECD detaljno opisuje hrvatski sektor državnih poduzeća, pravni okvir i upravljačke prakse te zaključuje da i dalje postoji snažan politički utjecaj na imenovanja, rascjepkana vlasnička funkcija, nedovoljno samostalni nadzorni odbori i ograničena transparentnost (3) (4). Međutim, u tom dokumentu nigdje se ne zahtijeva smjena konkretnih čelnika niti se propisuje minimalan ili „dovoljan“ broj razrješenja kao uvjet za članstvo. OECD naglasak stavlja na sustavne promjene. Preporučuje jačanje profesionalne vlasničke funkcije države, jasnije razdvajanje regulatornih i vlasničkih uloga, uvođenje profesionalnih kriterija za članove nadzornih odbora i uprava, te poboljšanje unutarnjih kontrola i izvještavanja (3) (4) (5). Drugim riječima, OECD od Hrvatske očekuje da promijeni pravila igre, a ne da kroz jednokratnu kadrovsku „čistku“ smijeni određena imena. To ne znači da smjene ne mogu biti dio šire reforme, ali iz samih OECD dokumenata ne proizlazi da je netko u Parizu tražio da se baš ti direktori uklone u određenom tjednu ili uoči određenog datuma. Zato je dio obrazloženja Nacionalova izvora da „kada bi se smjene doista radile zbog OECD-a, preporuka za opoziv bilo bi puno više“ prije svega mišljenje o tome koliko bi reforma trebala biti radikalna, a ne kontračinjenica izvedena iz službenih OECD zahtjeva. Ne postoji normativni dokument koji određuje koliko smjena odgovara „stvarnoj OECD reformi“, pa taj dio ostaje u sferi političke procjene, a ne provjerljive činjenice.

2. Kako Vlada službeno objašnjava smjene i kakvu ulogu pritom ima OECD

Dan nakon zatvorene sjednice Vlade, na kojoj je razriješen Mikulić i smijenjeno više šefova državnih poduzeća, premijer Andrej Plenković dao je izjavu u kojoj navodi da su „jučerašnje smjene smjene u trenutku kada stupa novi zakon“ te da se radi o ulasku u „veliku reformu upravljanja državnim poduzećima“ (7) (8).

U istoj izjavi izričito kaže da je Vlada povezala zadnje mjesece pristupnih pregovora za članstvo u OECD s „puno ozbiljnijim, kvalitetnim i agilnim upravljanjem javnim poduzećima“, te najavljuje da će „biti još promjena“ (7) (8). To znači da se Vlada sama javno poziva na OECD i novi zakon kao okvir u kojem se kadrovske promjene provode. Priopćenja sa zatvorenog dijela sjednice Vlade, koja su posredno prenijeli mediji, navode imena smijenjenih čelnika, ali ne nude detaljna obrazloženja za pojedina razrješenja. Takvo je priopćenje prenio i Jutarnji list, koji navodi listu smijenjenih i upućuje na službeni dokument Vlade (9). Sličan sadržaj objavljuju i drugi portali, koji pišu da je Vlada u tišini smijenila niz šefova državnih firmi i institucija te navode iste osobe (10). Iz perspektive provjerljivih činjenica jasno je sljedeće. Vlada formalno objašnjava smjene kombinacijom stupanja na snagu novog zakona, dugonajavljene reforme državnih poduzeća i usklađivanja s OECD standardima. To se vidi iz službenog priopćenja i iz ponovljenih premijerovih javnih izjava (7) (8). To ne dokazuje da su motivi isključivo reformistički, ali jasno pokazuje da je OECD u vladinom narativu prisutan kao jedan od ključnih okvira. Stoga kategorična tvrdnja Nacionalova izvora da smjene „nipošto nisu povezane“ s OECD-om ne odražava službeno komuniciranu poziciju Vlade i proturječi dokumentiranim izjavama premijera (1) (7) (8).

3. Afera Andrije Mikulića i tajming odluke o smjenama

Nacional točno prenosi da je Andrija Mikulić postao središnja osoba velike korupcijske afere povezane s poslovanjem kamenoloma. Prema javno dostupnim informacijama, USKOK sumnjiči Mikulića i njegovog kuma da su od vlasnika kamenoloma primili najmanje 120 tisuća eura, a prema drugim izvorima i do 190 tisuća eura mita, uz veće količine mesa i građevinskog materijala, u zamjenu za pogodovanje u postupanju Državnog inspektorata i Ministarstva gospodarstva (11) (12). O tim sumnjama izvještavaju brojni mediji, koji navode detalje iz USKOK priopćenja, iskaze osumnjičenika i odvjetnika te tijek privođenja i ispitivanja (2) (11) (12) (13). Ključna činjenica za ovaj fact-check jest tajming. Istoga dana kada USKOK provodi akciju uhićenja, Vlada na zatvorenom dijelu sjednice razrješava Mikulića s funkcije glavnog državnog inspektora, a na istoj sjednici donosi i odluke o smjenama niza šefova državnih poduzeća (9) (13). Premijer kasnije tvrdi da Vlada nije unaprijed znala za USKOK akciju te da Mikulić nije smijenjen zato što se znalo da će biti uhićen, ali istodobno priznaje da se odluka o smjenama već dugo „stvarala“ i da predstavlja dio šire reforme državnih poduzeća (8). Činjenica da se smjena Mikulića i smjene u državnim tvrtkama dogode u istom paketu politički je vrlo upadljiva. Razumljivo je da anonimni izvori i komentatori u tome vide pokušaj da se negativni publicitet afere raspodijeli na više paralelnih vijesti. Ipak, za tvrdnju da je „glavni razlog smjena pokrivanje slučaja Mikulić“ trebalo bi imati dodatne dokaze, primjerice interne bilješke, e-mail komunikaciju ili iskaze više neovisnih izvora s pristupom odlučivanju. Takvi dokazi u javnosti zasad ne postoje. Zasad se može činjenično ustvrditi da su afera Mikulić i kadrovska čistka vremenski poklopljene i politički povezane u javnoj percepciji, ali se ne može dokazati da je upravo skandal oko mita bio jedini ili primarni razlog za sve smjene, kako to tvrdi Nacionalov izvor (1).

4. Što je u Nacionalovu tekstu činjenično, a što je pretjerivanje

Nacional i njegovi anonimni izvori točno opisuju neke elemente stvarne situacije. Točno je da je odluka donesena u vrlo uskom krugu i da su ministri, prema dostupnim informacijama, o dijelu smjena doznali tek na početku sjednice Vlade, što potvrđuju i druge medijske rekonstrukcije (1) (9) (10). Točno je da su smjene pogodile niz direktora koji su na čelu tvrtki bili dugi niz godina, uz česta imenovanja vršitelja dužnosti i nedostatak stabilnih višegodišnjih mandata, što i OECD ranije ističe kao problem loše prakse (3) (4) (5). Točno je i da je korupcijska afera u Državnom inspektoratu ozbiljna i da politički opterećuje Vladu, osobito jer se radi o osobi povezanoj s vladajućom strankom i višegodišnjim dužnosnikom (11) (12) (13). Međutim, ključna rečenica koja nosi naslov i glavnu poruku članka da smjene „nisu maknute zbog OECD-a“ nego zbog „pokrivanja“ Mikulića oslanja se isključivo na interpretaciju jednog anonimnog izvora i izostavlja službene izjave koje OECD izrijekom povezuju s reformom državnih poduzeća (1) (7) (8). Nacional ne nudi nikakav dokument koji bi potvrdio da je Vlada u internim komunikacijama dala naputak da se OECD koristi samo kao „dimna zavjesa“. Nema citata zapisnika užeg kabineta, nema e-mailova, nema potvrde drugog neovisnog izvora slične razine uključenosti. Čitatelj ostaje upućen na vjeru u prosudbu jednoga anonimnog sugovornika. Retorika u tekstu dodatno pojačava dojam. Šefovi državnih tvrtki opisuju se kao „kolateralne žrtve“ afere, a stil je izrazito emotivan, s izrazima poput „diktatorski način vladanja“ i „ja mogu sve“, što upućuje na snažno negativno vrednovanje premijera (1).Takav stil nije sam po sebi dokaz netočnosti, ali pokazuje da se faktografija isprepliće s političkim komentarom. U isto vrijeme, drugi Nacionalov tekst, objavljen dan ranije, potpuno odbacuje mogućnost da je OECD stvarno relevantan za trenutak smjena i tvrdi da „ni djeca ne bi povjerovala“ da je to pravi razlog (2). To je još jedan primjer vrlo oštrog normativnog suda koji ne počiva na dodatnim navođenim dokazima, nego na logici da bi „prava OECD reforma“ morala zahvatiti veći broj tvrtki i drugačiji postupak.

Na razini sadržaja može se reći da Nacional točno identificira dva realna elementa situacije. Prvi je da OECD i novi zakon doista traže podizanje standarda upravljanja državnim poduzećima, ali ne određuju točno tko i kada mora biti smijenjen (3) (5) (6). Drugi je da je afera Mikulić ozbiljna i politički eksplozivna te da tajming smjena nužno utječe na percepciju javnosti (11) (12) (13). Problem nastaje u trenutku kada se iz ova dva elementa izvodi vrlo čvrsta i jednoznačna tvrdnja o motivima. Iz činjenice da OECD ne propisuje imena ne slijedi da odluka „nema veze“ s OECD procesom. Iz činjenice da postoji afera Mikulić ne slijedi automatski da je ona jedini ili glavni motiv za sve smjene. Moguće je da su motivi višestruki, djelomično reformistički, djelomično politički zaštitnički. Bez dodatnih dokaza to ostaje hipoteza, a ne činjenica.

Zaključak

Na temelju službenih dokumenata OECD, vladinih priopćenja i relevantnih medijskih izvještaja može se utvrditi nekoliko stvari. OECD od Hrvatske zahtijeva temeljitu reformu upravljanja državnim poduzećima, ali ne propisuje smjenu konkretnih čelnika. Novi zakon o pravnim osobama u vlasništvu Republike Hrvatske izričito je zamišljen kao dio prilagodbe OECD standardima. Premijer i Vlada javno objašnjavaju smjene upravo kao dio „velike reforme“ povezane s OECD pristupanjem. Istodobno je nesporno da je afera Andrije Mikulića ozbiljna i da se smjena glavnog državnog inspektora i smjene šefova državnih tvrtki događaju istoga dana, što tajmingu daje jasan politički naboj. Nacionalovi izvori točno opisuju dio konteksta, ali glavna tvrdnja da smjene „nipošto nisu povezane“ s OECD procesom, nego primarno služe za „pokrivanje“ afere Mikulić, nije potkrijepljena dodatnim dokazima i suprotstavlja se javno dostupnim izjavama Vlade. Radi se prije o političkoj interpretaciji motiva nego o činjenično provjerljivoj tvrdnji. Time, ovom članku dajemo našu ocjenu ,,većinski netočno”. Ovu ocjenu dodjeljujemo zato što je jezgra tvrdnje presnažno formulirana i u suprotnosti s dokumentirano izrečenim razlozima Vlade, dok se alternativno objašnjenje motiva oslanja isključivo na jedan anonimni izvor bez dodatne dokumentarne potvrde. Istodobno, članak ispravno prepoznaje realne probleme politizacije državnih poduzeća i težinu afere Mikulić, što sprječava da ga se ocijeni kao potpuno netočan.

Vidi:

  1. Jelinić B. Dramatični detalji o smjenama šefova državnih tvrtki i slučaju Andrije Mikulića. Nacional. 7 prosinca 2025. https://www.nacional.hr/dramaticni-detalji-sefovi-drzavnih-tvrtki-nisu-maknuti-zbog-oecd-a-jer-bi-preporuka-za-opoziv-bilo-puno-vise 
  2. Nacional. Smjene menadžera i OECD: redakcijski komentar o Plenkovićevim objašnjenjima. Nacional. prosinac 2025. https://www.nacional.hr/smjene-menadzera-plenkovic-sve-je-to-zbog-oecd-a-ni-djeca-ne-bi-u-to-povjerovala-evo-zasto 
  3. OECD. OECD Review of the Corporate Governance of State Owned Enterprises: Croatia. Paris: OECD Publishing; 2021. https://www.oecd.org/en/publications/oecd-review-of-the-corporate-governance-of-state-owned-enterprises-croatia_b4a46863-en.html
  4. OECD. Croatia should take further action to improve corporate governance of its state owned enterprise sector. Paris: OECD; 8 lipnja 2021. ,: https://www.oecd.org/en/about/news/announcements/2021/06/despite-recent-reforms-oecd-says-croatia-should-take-further-action-to-improve-corporate-governance-of-its-state-owned-enterprise-sector.html 
  5. Ministarstvo prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine. Improving the management of state owned enterprises in the Republic of Croatia. 25 svibnja 2022. , https://mpgi.gov.hr/news/improving-the-management-of-state-owned-enterprises-in-the-republic-of-croatia/14637 
  6. Codupo. OECD standardi u praksi: novi zahtjevi za državna i lokalna trgovačka društva. 2025. ,: https://codupo.hr/compliance-konferencija-2025/oecd-standardi-u-praksi-novi-zahtjevi-za-drzavna-i-lokalna-trgovacka-drustva
  7. Vlada Republike Hrvatske. Izjava predsjednika Vlade o smjenama čelnika državnih poduzeća i reformi upravljanja. 28 studenoga 2025. ,: https://vlada.gov.hr/vijesti/idemo-u-veliku-reformu-upravljanja-drzavnim-poduzecima-bit-ce-jos-promjena/45407
  8. Slobodna Dalmacija. Plenković: Nismo znali za akciju protiv Mikulića, nije zbog toga smijenjen, bit će još promjena. 28 studenoga 2025. ,: https://slobodnadalmacija.hr/vijesti/hrvatska/plenkovic-nismo-znali-za-akciju-protiv-mikulica-nije-zbog-toga-smijenjen-bit-ce-jos-promjena-1521062 
  9. Jutarnji list. Vlada na zatvorenom dijelu sjednice razriješila Andriju Mikulića i niz šefova hrvatskih javnih tvrtki. 27 studenoga 2025. ,: https://www.jutarnji.hr/vijesti/hrvatska/vlada-na-zatvorenom-dijelu-sjednice-razrijesila-andriju-mikulica-i-cijeli-niz-sefova-hrvatskih-javnih-tvrtki-15647120 
  10. Riportal. Čistka u državnim tvrtkama: Vlada smijenila niz šefova državnih firmi i institucija. 27 studenoga 2025. ,: https://riportal.net.hr/vijesti/cistka-vlada-u-tisini-smijenila-niz-sefova-drzavnih-firmi-i-institucija/522452
  11. Index.hr. USKOK objavio detalje o Mikuliću i kumu: uzeli ozbiljan novac i hrpu mesa kao mito. 29 studenoga 2025. ,: https://www.index.hr/vijesti/clanak/uskok-objavio-detalje-o-mikulicu-i-kumu-uzeli-ozbiljan-novac-i-hrpu-mesa-kao-mito/2735335.aspx
  12. 24sata. USKOK se oglasio o Mikuliću: dobio 190 tisuća eura mita i veće količine mesa. 29 studenoga 2025. ,: https://www.24sata.hr/news/uskok-se-oglasio-o-mikulicu-dobio-190-000-eura-mita-i-vece-kolicine-mesa-traze-istrazni-1091421 
  13. Dnevnik.hr. Završeno ispitivanje Mikulića: oglasili se njegovi odvjetnici i otkrili kako se branio. 28 studenoga 2025. ,: https://dnevnik.hr/vijesti/hrvatska/fotogalerija-pretres-mikulicevog-doma-trajao-vise-od-cetiri-sata-pogledajte-sto-su-istrazitelji-oduzeli-kad-su-zavrsili—948902.html

Zašto Hrvatska toliko uvozi hranu i je li za sve kriva birokracija

Brojke o uvozu hrane i potrošnji kućanstava u članku Jutarnjeg lista uglavnom su točne, ali tumačenje koje gotovo svu krivnju prebacuje na birokraciju pojednostavljuje stvarni ekonomski problem.

Autor: Josip Tomašković

Tvrdnja koja se analizira

Članak Dore Koretić pod naslovom „Meso, jaja, voće, jogurt… Je li ovo je prava istina zašto masovno uvozimo hranu? Vidi se što je možda i najveći apsurd“ objavljen je 7. prosinca 2025. na portalu Jutarnji list. (1)

U tekstu se, uz razgovor s agroekonomistom Svenom Perecom, ističe nekoliko ključnih poruka. Hrvatska je prošle godine uvezla hrane i živih životinja za oko 5,1 milijardu eura, što je oko 12% više nego godinu ranije. Kućanstva troše oko 27% svojih ukupnih izdataka na hranu i bezalkoholna pića. Upozorava se da Hrvatska ima puno malih i slabo povezanih poljoprivrednih gospodarstava te da birokracija i poticajni apsurdi koče domaću proizvodnju, pa zato trgovine pune proizvodi iz uvoza. (1) Ovaj tekst provjerava jesu li brojke točne i koliko je uvjerljivo objašnjenje zašto toliko uvozimo hranu.

Područje analize

Tema uvoza hrane u Hrvatskoj snažno dira u svakodnevni život. Svaki odlazak u trgovinu podsjeća nas da na policama stoji velik broj proizvoda iz uvoza. Istodobno se u javnosti često ponavlja rečenica da bismo se „mogli sami prehraniti“. Da bismo razumjeli što se zapravo događa, potrebno je spojiti tri priče u jednu. Prva je priča o trgovini s inozemstvom, odnosno o tome koliko Hrvatska uvozi, a koliko izvozi hrane. Druga je priča o kućnom budžetu, odnosno o tome koliki dio primanja odlazi na hranu. Treća je priča o tome kako na terenu izgleda hrvatska poljoprivreda, koliko je gospodarstva, kolika su, čime se bave i s kojim se preprekama susreću. Za ovaj fact check koriste se službeni podaci Državnog zavoda za statistiku, rezultati Ankete o potrošnji kućanstava i godišnje izvješće o stanju poljoprivrede takozvano Zeleno izvješće Ministarstva poljoprivrede. (2) (3) (4) (5) Cilj nije ulaziti u stručne rasprave između ekonomista, nego na razumljiv način objasniti što brojke pokazuju i je li slika iz članka pretjerana ili utemeljena.

Analiza

1. Koliko stvarno uvozimo hrane

U članku stoji da je Hrvatska „samo lani“ uvezla hrane za oko 5,1 milijardu eura i da je to oko 12% više nego godinu ranije. (1) Riječ je o podacima Državnog zavoda za statistiku za skupinu koja se zove „Hrana i žive životinje“. U publikaciji o robnoj razmjeni s inozemstvom za 2024. godinu DZS navodi da je ukupni uvoz robe bio oko 43 milijarde eura, a izvoz oko 24 milijarde eura. (2) Za skupinu hrane i živih životinja uvoz se kreće nešto iznad 5 milijardi eura. To je vrlo blizu iznosu koji se spominje u članku, samo što je u novinama broj zaokružen. Još je važnije koliko se taj uvoz povećao. Podaci DZS a pokazuju da je uvoz hrane i živih životinja porastao za približno 12% u odnosu na prethodnu godinu, što je također u skladu s onim što piše u tekstu. (2) Dakle, tvrdnja da uvoz hrane prelazi 5 milijardi eura i da brzo raste oslanja se na službene brojke. Treba dodati jednu napomenu koja u članku nije jasno objašnjena. U skupini „Hrana i žive životinje“ ne nalaze se samo jogurti i kobasice koje mi vidimo na policama, nego i žitarice, stočna hrana, mlijeko u cisternama i drugi proizvodi koji se kod nas dalje prerađuju. Uvoz dijela tih proizvoda kasnije se „vrati“ kroz domaću proizvodnju i izvoz. Ipak, čak i uz to pojašnjenje, činjenica ostaje: Hrvatska više vrijednosti hrane uvozi nego što izvozi i tu ima jasan minus. Taj minus je zadnjih godina u rasponu od otprilike 1,5 do 2 milijarde eura godišnje, ovisno o godini i kretanju cijena. (4)

2. Zašto stalno čujemo da „hrana jede plaće“

U članku se navodi da hrvatska kućanstva oko 27% svojih izdataka troše na hranu i bezalkoholna pića. (1) To na prvu zvuči jako puno, pa je važno provjeriti koliko je taj broj točan. Prema priopćenju DZS-a o potrošnji kućanstava za 2022. godinu, najveći dio kućnog budžeta doista odlazi na hranu i bezalkoholna pića. Udio ove skupine iznosi točno 27%. Nakon toga slijedi prijevoz s 15,5% i stanovanje s vodom, plinom i energentima s 14,5%. (3) (4) (5) Drugim riječima, nije riječ o dojmu, nego o službenoj statistici. Hrana je prva stavka troškova hrvatskih kućanstava. Za usporedbu, prema Eurostatu prosječno kućanstvo u Europskoj uniji na hranu i bezalkoholna pića troši oko 13,2 % ukupnih rashoda, prema grafu “Household expenditure by consumption purpose – COICOP, EU, 2024.

Grafikon prikazuje potrošnju kućanstava prema namjeni – COICOP 2018, Europska unija, 2024., udjeli u ukupnoj potrošnji. Prema: Eurostat (2025), Household consumption by purpose (online data code: nama_10_cp18).  (8)

To ne znači nužno da je hrana u Hrvatskoj skuplja nego drugdje, nego da su primanja niža, pa hrana zauzima veći dio budžeta. Ekonomisti već dugo znaju da se s rastom primanja udio hrane u kućnom budžetu smanjuje. Bogatija kućanstva troše više na putovanja, kulturu, obrazovanje, usluge, a relativno manje na hranu, iako možda kupuju skuplje i kvalitetnije proizvode. Hrvatska je tu bliže siromašnijem dijelu Europske unije, pa i to prirodno povlači veći udio hrane u potrošnji. U članku je taj zaključak prisutan, ali nije do kraja razrađen. Važno je uočiti i vezu s uvozom. Kada ljudi imaju malo slobodnog novca, često biraju jeftinije proizvode. U mnogim kategorijama to su upravo uvozni proizvodi velikih međunarodnih proizvođača koji rade u velikim serijama i imaju niže troškove. To dodatno gura trgovine prema uvozu.

3. Što se stvarno događa na polju, u štali i u hladnjači

Sugovornik u članku naglašava da Hrvatska ima puno sitnih poljoprivrednih gospodarstava i da je to jedan od razloga zašto domaća proizvodnja teško puni police velikih trgovina. (1) Godišnje izvješće o stanju poljoprivrede za 2023. godinu potvrđuje ovakvu sliku. Prema tom dokumentu u Hrvatskoj je aktivan velik broj poljoprivrednih gospodarstava, a zajedno koriste oko 1,5 milijuna hektara poljoprivrednih površina. (4) DZS u svojim podacima o strukturi gospodarstava naglašava da velik dio njih obrađuje relativno male površine, dok mali broj velikih gospodarstava drži veliki dio zemlje. Što to znači u praksi. Mali proizvođač koji obrađuje nekoliko hektara, ima malo stoke i vlastitu obitelj kao radnu snagu, teško može osigurati kontinuitet isporuke kakav traže trgovački lanci. Za lance je bitno da svaki dan imaju istu količinu i kakvoću proizvoda. Zato se oni često okrenu većim dobavljačima, uključujući i uvoznike. Zeleno izvješće pokazuje i da je struktura proizvodnje takva da smo relativno jaki u nekim kulturama, primjerice žitaricama i uljaricama, ali slabiji u voću, povrću i dijelu stočarstva, gdje samodostatnost pada, a uvoz raste. (4) To znači da Hrvatska doma proizvodi mnogo sirovina manje dodane vrijednosti, ali opet uvozi velik dio prerađene hrane, pogotovo proizvoda s ambalažom, brendom i višom cijenom. Kada se ta slika spoji s onim što vidimo na policama, dobije se logičan rezultat. Uvoz nije samo „hir trgovaca“, nego posljedica toga što dio domaće proizvodnje po količini, standardu i pakiranju ne odgovara tome kako danas funkcionira tržište hrane.

4. Je li birokracija glavni krivac

Najkritičniji dio članka nije u brojkama, nego u tonu objašnjenja. Kroz priču o Svenu Perecu, koji se umjesto trgovine uvozom upustio u domaću proizvodnju i naišao na poticajne i administrativne prepreke, stječe se dojam da je upravo birokracija glavni razlog zašto Hrvatska ne proizvodi više hrane. (1)  Primjer je vrlo plastičan. Poduzetniku se obustavljaju potpore i traži se povrat sredstava zbog promjene adrese, iako on i dalje radi i zapošljava. Takve situacije doista postoje i na njih godinama upozoravaju i poljoprivrednici i stručnjaci. U javnim apelima za novu poljoprivrednu politiku u Hrvatskoj često se spominju spora dodjela državnog zemljišta, nejasna pravila i velika uloga lokalne politike pri raspolaganju zemljom. (6) Ipak, tu treba napraviti važan korak unatrag. Birokracija je ozbiljan problem, ali nije jedini. Zeleno izvješće i drugi stručni radovi spominju i druge prepreke. To su starenje stanovništva na selu, odlazak mladih, nedostatak radne snage, mali broj prerađivačkih kapaciteta u nekim regijama, klimatski rizici i pad stočnog fonda u pojedinim godinama. (4) (6) Velik dio poljoprivrede ovisi o vremenu, bolestima i globalnim cijenama na koje hrvatska administracija nema utjecaja.  Uz to, tržište hrane je dio jedinstvenog europskog tržišta. Hrvatska je u Europskoj uniji i robe se kreću bez carina. To znači da trgovci u svakom trenutku mogu birati između domaćih i stranih dobavljača. Ako je uvozna roba stabilnija ili jeftinija, ili ima jači brend, lako dobije prednost. Zato je pojednostavljeno reći da bi se problem uvoza riješio „manje papirologije“. Naravno da treba smanjivati nelogične prepreke i ubrzavati postupke, ali čak i da se to sutra savršeno riješi, ostat će pitanje veličine i organiziranosti domaćih proizvođača, ulaganja u preradu, brendiranje i pregovaračku snagu u lancima opskrbe. U članku se ta šira slika dotiče, ali ostaje u pozadini. Dominira narativ individualne nepravde i apsurdne situacije koje je doživio sugovornik. To je snažno za čitatelja, ali nosi rizik da se vrlo kompleksan problem svede na jednu riječ, a to je „birokracija“.

Zaključak

Što se tiče samih brojki, članak Jutarnjeg lista stoji na čvrstim nogama. Vrijednosti uvoza hrane i živih životinja, udio hrane u potrošnji kućanstava i osnovna slika o strukturi hrvatske poljoprivrede u velikoj su mjeri usklađeni sa službenim podacima Državnog zavoda za statistiku i s godišnjim izvješćem Ministarstva poljoprivrede. (2) (3) (4) (5)

Istina je da Hrvatska uvozi više hrane nego što izvozi. Istina je i da hrvatska kućanstva troše oko 27% svojih izdataka na hranu te da se veliki dio domaće proizvodnje odvija na malim, slabo povezanim gospodarstvima koja teško konkuriraju velikim igračima iz drugih država. Sve to dobro objašnjava zašto na policama vidimo toliko proizvoda iz uvoza.

Ono što je u članku slabije jest objašnjenje uzroka. Birokracija i nelogična pravila sigurno otežavaju život domaćim proizvođačima, što pokazuju i primjeri na terenu i stručni apeli. (6) (7) No, problemi hrvatske poljoprivrede ne stanu u jednu riječ. Radi se o spoju nižih primanja, visoke potrošnje na hranu, male i fragmentirane proizvodnje, jakog turizma, europskog tržišta bez carina i globalnih kretanja cijena. Birokracija je važan dio priče, ali nije jedini ni dovoljan za potpuno objašnjenje. Zbog toga je konačna ocjena ,,većinski točno”. Brojevi i osnovna slika ovisnosti Hrvatske o uvozu hrane u članku su uglavnom točni. Poruka da sustav poticaja i administrativne prepreke otežavaju razvoj poljoprivrede također ima uporište u podacima i stručnim analizama. No, uloga birokracije retorički je pojačana, a šira ekonomska slika pojednostavljena, pa članak ne obuhvaća sve važne uzroke visokog uvoza hrane.

Vidi:

1) Koretić D. Meso, jaja, voće, jogurt… Je li ovo je prava istina zašto masovno uvozimo hranu? Vidi se što je možda i najveći apsurd. Jutarnji list. 7 prosinca 2025. https://www.jutarnji.hr/vijesti/hrvatska/hrvatska-hrana-uvoz-proizvodnja-birokracija-sven-perec-15650286

2) Državni zavod za statistiku. Robna razmjena Republike Hrvatske s inozemstvom u 2024. godini. Zagreb; 2025. https://podaci.dzs.hr/media/tg0dnt5t/vt-2025-1-2-robna-razmjena-republike-hrvatske-s-inozemstvom-u-2024.pdf

3) Državni zavod za statistiku. Osnovne karakteristike potrošnje kućanstava u 2022. Priopćenje ZUDP 2023, https://podaci.dzs.hr/2023/hr/f84175

4) Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i ribarstva. Godišnje izvješće o stanju poljoprivrede u 2023. godini Zeleno izvješće, https://poljoprivreda.gov.hr/UserDocsImages/dokumenti/poljoprivredna_politika/zeleno_izvjesce/2024_08_21%20Zeleno%20izvje%C5%A1%C4%87e%202023_3.pdf

5) Državni zavod za statistiku. Godišnje trošimo 42,4 kg kruha i peciva po članu kućanstva. Priopćenje povodom objave rezultata Ankete o potrošnji kućanstava 2022. Zagreb; 2024. https://dzs.gov.hr/vijesti/godisnje-trosimo-42-4-kg-kruha-i-peciva-po-clanu-kucanstva/1877

6) Ivanović S i suradnici. Javni apel za novu poljoprivrednu politiku u Hrvatskoj. Hrvatsko sociološko društvo; 2025. https://hsd.hr/wp-content/uploads/2025/03/Javni-apel-na-Novu-poljoprivrednu-politiku-u-Hrvatskoj-1.pdf

7) Državni zavod za statistiku. Struktura poljoprivrednih gospodarstava 2023. Priopćenje POLJ 2023 2 8. Zagreb; 2024.,  https://podaci.dzs.hr/2023/hr/75168

8) Grafikon- Eurostat. (2025). Household expenditure by consumption purpose – COICOP 2018, EU, 2024, share of the total. In Household consumption by purpose. Eurostat. https://ec.europa.eu/eurostat/statistics-explained/SEPDF/cache/49480.pdf

Rekordna imovina mirovinskih fondova: točni milijuni, pogrešne godine

Većina brojki u Hininom tekstu o „rekordnoj“ imovini mirovinskih fondova za listopad 2025. doista odgovara službenim podacima Hanfe. No u nekoliko rečenica krivo su navedene godine, a naslovno „rušenje rekorda“ ostaje retorički pojačano.

Autor: Josip Tomašković

Tvrdnje koje se analiziraju

Članak koji se provjerava je „Mirovinski fondovi ruše rekorde: Neto imovina im u listopadu porasla za 308 milijuna eura“ – Hina, objavljeno na portalu Novac/Jutarnji list 1. prosinca 2025. (1)

U tekstu se tvrdi, među ostalim, da:

  • je neto imovina obveznih mirovinskih fondova (OMF-ova) na kraju listopada 2025. iznosila 26,1 milijardu eura, odnosno 307,8 milijuna eura više nego prethodni mjesec
  • su OMF-ovi na kraju listopada imali 2.391.429 članova, „odnosno njih 3.669 ili 0,15 posto više u odnosu na rujan 2023. godine“
  • neto imovina dobrovoljnih mirovinskih fondova (DMF-ova) iznosi oko 1,6 milijardi eura uz mjesečni rast od 1,3 %
  • su Mirex-prinosi po kategorijama fondova pozitivni na mjesečnoj, godišnjoj i dugoročnoj razini.
  • mirovinski fondovi „ruše rekorde“ i nalaze se na „povijesno visokim razinama“ neto imovine. (1)

Te tvrdnje uspoređene su s mjesečnim izvješćem Hanfe za listopad 2025. i Hanfinim člankom na portalu Novac za sutra. (2) (3)

Područje analize

Hinin tekst sažima mjesečno izvješće Hanfe za listopad 2025. – ključni dokument za podatke o neto imovini, članovima, doprinosima, isplatama i prinosima mirovinskih fondova. (2) Hrvatski mirovinski sustav počiva na tri stupa: generacijskoj solidarnosti (I. stup), obveznoj individualnoj kapitaliziranoj štednji u obveznim mirovinskim fondovima (II. stup) i dobrovoljnoj kapitaliziranoj štednji (III. stup). (4) (5) Za osiguranike u oba obvezna stupa doprinos se obračunava na istu osnovicu, ali se dijeli na 15 % bruto plaće za I. stup i 5 % za II. stup. (4) (6) U takvom sustavu neto imovina fondova gotovo nužno raste: svaki mjesec slijevaju se novi doprinosi (obveznih 5 % plaće), ostvaruju se prinosi na ulaganja, a u razdobljima povišene inflacije raste i nominalna vrijednost financijske imovine. (4) (7) (9) To je važno za razumijevanje naslovnog „rušenja rekorda“.

Analiza Lažne uzbune usredotočuje se na četiri pitanja:

  1. jesu li točne brojke o neto imovini, doprinosima i isplatama obveznih fondova?
  2. kako je prikazan broj članova, osobito dio o „rujnu 2023.“?
  3. jesu li podaci o dobrovoljnim fondovima i Mirex-prinosima korektno preneseni?
  4. koliko je opravdana retorika o „rekordima“ bez dodatnog konteksta inflacije i budućih mirovina.

Analiza

1. Neto imovina i doprinosi: brojke točne i usklađene s Hanfom

Hina navodi da je neto imovina OMF-ova na kraju listopada 2025. iznosila 26,1 milijardu eura te da je bila viša za 307,8 milijuna eura (1,2 %) u odnosu na prethodni mjesec. (1) U Hanfinu mjesečnom izvješću nalazi se upravo ta formulacija: neto imovina 26,1 mlrd eura, rast od 307,8 milijuna eura ili 1,2 % u odnosu na rujan 2025. (2) Isti iznos i isti postotni rast navode se i u Hanfinom popularizacijskom tekstu na portalu Novac za sutra. (3) Članak zatim ističe da su ukupni neto doprinosi u listopadu iznosili 151,2 milijuna eura, dok su isplate po zatvaranju osobnih računa iz svih OMF-ova dosegnule 51,7 milijuna eura, što je za 7,8 milijuna eura ili 17,7 % više nego prethodni mjesec. (1) I ove brojke u potpunosti odgovaraju Hanfinim tablicama. (2) (3) Iz tih podataka vidljivo je da otprilike polovica mjesečnog povećanja imovine dolazi iz novih uplata doprinosa (151,2 milijuna eura), a ostatak iz prinosa i promjena tržišne vrijednosti imovine fondova. Taj se odnos u članku ne objašnjava, ali sam po sebi ne čini tekst netočnim.

Zaključak: podaci o neto imovini, doprinosima i isplatama obveznih fondova za listopad 2025. točni su i usklađeni s Hanfinim izvješćem. (2) (3)

2. Broj članova: točne brojke, pogrešna godina

Najjasnija faktografska pogreška odnosi se na broj članova OMF-ova. Hina piše da su fondovi na kraju listopada imali 2.391.429 članova, „odnosno njih 3.669 ili 0,15 posto više u odnosu na rujan 2023. godine“. (1) Hanfa u izvješću i sažetku navodi isti broj članova (2.391.429) i isti rast (3.669 članova, 0,15 %), ali precizira da je riječ o usporedbi s „prethodnim mjesecom“, odnosno rujnom 2025. (2) (3) Drugim riječima, brojke su pravilno preuzete, ali je godina usporedbe (2023.) pogrešno navedena u Hininom tekstu. Sadržajno, poruka nije dramatično iskrivljena: i dalje je riječ o relativno skromnom, mjesečnom rastu broja članova. No formalno, čitatelju se sugerira da se promjena mjeri u odnosu na razdoblje staro dvije godine, što je netočno i zbunjujuće. Sličan obrazac vidi se i u dijelu o mirovinskim osiguravajućim društvima i leasingu, gdje se podaci iz Hanfinog izvješća za treće tromjesečje 2025. prate godinom 2023. u novinskom tekstu. (1)  (2) I tu su brojke točne, ali je godina sustavno „ostala“ od ranijeg predloška.

Zaključak: brojčani pokazatelji o članovima i njihovom mjesečnom rastu su točni, no godina (2023. umjesto 2025.) jasno je pogrešno navedena. (3)

3. Dobrovoljni fondovi i Mirex-prinosi: bez uočenih odstupanja

Kad je riječ o dobrovoljnim mirovinskim fondovima, Hina navodi da je na kraju listopada poslovalo osam otvorenih DMF-ova s 437.491 članom i 21 zatvoreni fond s 50.419 članova; da su mjesečne uplate iznosile 12 milijuna eura, a isplate 5,8 milijuna eura, što je mjesečno povećanje isplata za 12,5 %; te da je neto imovina DMF-ova porasla na 1,6 milijardi eura, uz rast od 20,3 milijuna eura ili 1,3 %. (1) Sve te brojke nalaze se u Hanfinu izvješću s istim vrijednostima i odnosima. (2) (3) Isto vrijedi i za Mirex-prinose: mjesečni prinosi 1,23 % (A), 0,85 % (B) i 0,33 % (C), godišnji prinosi 16,75 %, 10,08 % i 2,81 %, te dugoročni (anualizirani) prinosi od početka rada fondova 8,46 %, 5,56 % i 3,30 % – sve to odgovara Hanfinim tablicama. (2) (3)

Zaključak: segment o dobrovoljnim fondovima i Mirex-prinosima faktografski je uredan; podaci su vjerno prepisani iz službenog izvora.

4. „Rušenje rekorda“: nominalno točno, ali bez realnog i inflacijskog konteksta

Naslov i nadnaslov naglašavaju da mirovinski fondovi „ruše rekorde“ i da se nalaze na „povijesno visokim razinama“ neto imovine. (1) U nominalnom smislu, to je točno: Hanfa potvrđuje da je neto imovina obveznih fondova od 26,1 mlrd eura krajem listopada 2025. dosad najviša zabilježena u eurima. (2) (3) Međutim, u sustavu u kojem se svakog mjeseca automatski uplaćuje 5 % bruto plaće u drugi stup, a plaće i zaposlenost rastu, očekivano je da se neto imovina fondova gotovo stalno penje na nove nominalne rekorde, ako su prinosi barem blago pozitivni. (4) (5) (6) Već sredinom 2025. imovina je iznosila oko 24,6 milijardi eura, da bi se u nekoliko mjeseci povećala na 26,1 milijardu, bez dramatičnih lomova. (3) Kontekst inflacije dodatno je važan: prema Hrvatskoj narodnoj banci i Eurostatu, godišnja stopa inflacije u Hrvatskoj u listopadu 2025. kreće se oko 4 %, gotovo dvostruko više od prosjeka europodručja (oko 2,1 %). (7)  (8) Na to su u javnosti više puta upozoravali i domaći mediji, ističući da Hrvatska uporno ostaje u skupini članica EU s najvišom inflacijom. (9) Drugim riječima, vrijednost imovine fondova u eurima raste, ali dio tog rasta samo odražava opći rast cijena. Bez usporedbe s inflacijom čitatelj ne može znati je li njegova štednja u fondovima realno dobila ili izgubila na kupovnoj moći. „Rekordna“ imovina ne znači automatski i rekordne realne prinose. Tekst također ne nudi nikakvu usporedbu imovine fondova s BDP-om, prosječnim plaćama ili prosječnom mirovinom. Bez takvih omjera teško je procijeniti težinu imovine u širem ekonomskom kontekstu. (4) (5)

Zaključak: formulacija o „rušenju rekorda“ nominalno je točna, ali je retorički pojačana i lišena objašnjenja o inflaciji, realnim prinosima i strukturi doprinosa. (1) (3) (9)

Ocjena 

Usporedba Hininog teksta s Hanfinim mjesečnim izvješćem i sažetkom za listopad 2025. pokazuje da je riječ o članku koji je kvantitativno velikim dijelom točan, ali s nekoliko važnih uredničkih propusta. Brojke o neto imovini obveznih i dobrovoljnih fondova, doprinosima, isplatama i Mirex-prinosima doslovno odgovaraju službenim podacima Hanfe. (2) (3) S te strane, tekst je faktografski čvrst. Istovremeno, u više se rečenica pogrešno navodi godina usporedbe: broj članova obveznih fondova opisuje se kao da je uspoređen s rujnom 2023., iako se Hanfa poziva na prethodni mjesec (rujan 2025.), a podaci o mirovinskim osiguravajućim društvima i leasingu označeni su kao da se odnose na treće tromjesečje 2023., iako izvješće govori o 2025. (1) (3) Naslovna tvrdnja da fondovi „ruše rekorde“ u nominalnom je smislu točna – neto imovina jest na povijesno najvišoj razini – ali bez ikakvog objašnjenja o inflaciji, obveznim doprinosima i strukturi ulaganja može čitatelja navesti na zaključak da ti rekordi znače i iznimno dobre realne prinose i sigurno visoke buduće mirovine, što iz samih brojki ne slijedi. (4) (5) (7) (9) Zbog toga se članak razvrstava u kategoriju „većinski točno“: podaci su preuzeti korektno, ali im nedostaje ključan kontekst, a nekoliko jasno pogrešnih godina u tekstu pokazuje manjak uredničke preciznosti.

Vidi:

  1. Hina. Mirovinski fondovi ruše rekorde: Neto imovina im u listopadu porasla za 308 milijuna eura. Novac.jutarnji.hr. 1. prosinca 2025. https://novac.jutarnji.hr/novac/aktualno/mirovinski-fondovi-rekordna-imovina-listopad-2025-15648216 
  2. Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga (Hanfa). Mjesečno izvješće za listopad 2025. Hanfa.hr. Objavljeno 25. studenoga 2025. https://www.hanfa.hr/vijesti/mjesecno-izvjesce-za-listopad-2025
  3. Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga (Hanfa). Imovina članova mirovinskih fondova iznosila je 26,1 milijardi krajem listopada. Novaczasutra.hr. 25. studenoga 2025. https://www.novaczasutra.hr/clanci/imovina-clanova-mirovinskih-fondova-iznosila-je-26-1-milijardi-krajem-listopada/
  4. Vlada Republike Hrvatske. Sustav mirovinskog osiguranja. Središnji državni portal https://gov.hr/hr/sustav-mirovinskog-osiguranja/846 
  5. Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike. Kapitalizirana štednja (II. i III. stup). MSS.gov.hr. https://mss.gov.hr/kapitalizirana-stednja-ii-i-iii-stup/116
  6. Porezna uprava. Radnik – doprinosi iz plaće. Porezna-uprava.gov.hr.  https://porezna-uprava.gov.hr/hr/radnik/4451
  7. Hrvatska narodna banka. Komentar o kretanju inflacije u Hrvatskoj, listopad 2025,.https://www.hnb.hr/-/komentar-o-kretanju-inflacije-u-listopadu-2025
  8. Eurostat. Euro area annual inflation down to 2.1% in October 2025. https://ec.europa.eu/eurostat/web/products-euro-indicators/w/2-19112025-ap
  9. Index.hr. Hrvatska među državama EU s najvišom inflacijom: gotovo dvostruko iznad prosjeka eurozone. 3. prosinca 2025. https://www.index.hr/vijesti/clanak/hrvatska-ima-dvostruko-vecu-inflaciju-od-europskog-prosjeka/2736061.aspx