Posluju li središnje kompanije u području generativne umjetne inteligencije temeljem oligopola i stvaraju li gospodarski balon?

Usred buke teorija zavjere o umjetnoj inteligenciji, nezapaženo raste mnogo stvarnija priča: mogući gospodarski balon i oligopol koji oblikuju svjetsko tržište.

Autor: Prof. dr. sc. Kristijan Krkač

Uvod

Teorije zavjere o UI

O velikim jezičnim modelima (engl. large language model, LLM) i generativnoj umjetnoj inteligenciji poput ChatGPT, postoje razne misinformacije (nenamjerne), dezinformacije (namjerne), i malinformacije (informacije s ciljem nanošenja štete ili manipuliranja); štoviše, čak i teorije zavjere.

Neke od njih su sljedeće: (a) teorije da AI ima skriveni politički ili ideološki program (1), (2), (b) teorije da AI već ima ili će uskoro imati svijest (3), (c) Teorije da AI služi za masovno nadziranje stanovništva (4), teorije da AI zna “zabranjene istine” koje ne smije otkriti (3) itd.

Zanimljivo je da niti jedna među tim teorijama zavjere (a–c, ali niti ostale) ne uključuju ono što se čini barem sumnjivim, tj. da najveće svjetske kompanije koje se bave generativnom umjetnom inteligencijom stvaraju gospodarski balon i djeluju vrlo blisko načelu oligopola.

Ekonomski balon i oligopol

Ekonomski balon (također nazvan spekulativni ili financijski balon) je „razdoblje kada trenutne cijene imovine znatno premašuju njihovu intrinzičnu vrijednost, odnosno vrijednost koju opravdavaju dugoročni temelji. Balone mogu uzrokovati preoptimistične projekcije o opsegu i održivosti rasta (npr. dot-com balon) i/ili uvjerenje da intrinzična vrijednost više nije relevantna prilikom ulaganja (npr. tulipmanija).“ (5)

Ekonomski balon uključuje:

·       premještanje (engl. displacement) koje se zbiva kad su investitori očarani novom paradigmom. Klasičan primjer premještanja je pad stope federalnih fondova (SAD-a) sa 6,5% u svibnju 2000. na 1% u lipnju 2003. Tijekom ovog trogodišnjeg razdoblja, kamatna stopa na 30-godišnje hipoteke s fiksnom kamatnom stopom pala je za 2,5 postotnih bodova na povijesno niskih 5,21%, stvorivši uvjet za balon nekretnina;

·       procvat koji znači da cijene u početku polako rastu nakon premještanja, ali zatim dobivaju na zamahu kako sve više sudionika ulazi na tržište, postavljajući temelje za fazu procvata;

·       euforija, cijene vrtoglavo rastu; npr., na vrhuncu japanskog balona nekretnina 1989. godine, zemljište u Tokiju prodavalo se za čak 139.000 dolara po kvadratnom metru, što je više od 350 puta više od vrijednosti nekretnina na Manhattanu. Nakon što je balon puknuo, nekretnine su izgubile otprilike 80% svoje napuhane vrijednosti, dok su cijene dionica pale za 70%; profit, procjena točnog vremena kada će balon puknuti može biti teška i izuzetno opasna za financijsko zdravlje, kad se balon jednom probuši više se ne može ponovno napuhati;

·       panika, u toj fazi cijene imovine mijenjaju smjer i padaju jednako brzo kao što su i rasle, investitori i špekulanti, suočeni s pozivima na dopunu marže i padom vrijednosti svojih udjela, sada ih žele likvidirati pod svaku cijenu. Kako ponuda nadmašuje potražnju, cijene imovine naglo padaju; jedan od primjera globalne panike na financijskim tržištima dogodio se u listopadu 2008. (nekoliko tjedana nakon što je Lehman Brothers proglasio bankrot, a Fannie Mae, Freddie Mac i AIG gotovo propali). (6)

Oligopol je tržište na kojem je kontrola cijena u rukama nekolicine prodavača. Zbog svoje tržišne moći, tvrtke na oligopolom tržištu mogu utjecati na cijene manipuliranjem ponudom. Tvrtke u oligopolu međusobno su ovisne, jer se očekuje da će svaka akcija jedne tvrtke utjecati na druge tvrtke na tržištu i izazvati reakciju ili posljedičnu akciju. Kao rezultat toga, tvrtke u oligopolu često pribjegavaju dosluhu kao načinu maksimiziranja profita. (7)

Posluju li kompanije u području generativne umjetne inteligencije stvarajući gospodarski balon i temeljem oligopola?

Sprega: Nvidia, Oracle i OpenAI

Grace Blakeley ovu je pojavu izvrsno pojasnila u svom tekstu „The AI Circular Economy“ (8) Pokušajmo ovdje sažeti njezin tekst. Čini se da živimo unutar balona UI (umjetne inteligencije). Kompanije poput OpenAI vrijede sve više i više, ali bez proporcionalnog rasta dobiti. Zbiva se razvoj infrastrukture UI poput onoga pri ulaganjima u optičke kablove tijekom dot-com balona. Kompanije nerijetko samo dodaju UI (AI) na kraju svog logotipa i privuku investicije. Kompanije koje nude generativnu UI (stvaraju LLM-ove poput ChatGPT-a), kompanije koje osiguravaju hardver i treniranje LLM modela i velike tehnološke kompanije djeluju po načelima cirkularne ekonomije (ironično).

„Tri su se kompanije posebno snažno uplele u ove financijske petlje: Nvidia, Oracle i OpenAI. Nvidia proizvodi čipove koji pogone modele UI. Oracle pruža cloud infrastrukturu. A OpenAI gradi modele. Na papiru svaka kompanija ima jasnu ulogu u vrijednosnom lancu UI. U stvarnosti, granice među njima postaju sve mutnije. Nvidia je objavila planove da tijekom sljedećih nekoliko godina uloži čak 100 milijardi dolara u OpenAI, u ugovoru o kojem sam nedavno pisala. A novac koji Nvidia ulaže vratit će se ravno u njezine vlastite blagajne. OpenAI će iskoristiti Nvidijino ulaganje za kupnju upravo Nvidijinih čipova kako bi napajao svoje nove tvornice UI: podatkovne centre dizajnirane za treniranje i implementaciju modela u velikim razmjerima. Oracle je dio iste petlje. OpenAI se obvezao potrošiti 300 milijardi dolara na kupnju kapaciteta podatkovnih centara od Oraclea, koji sada užurbano gradi nove centre prepune (pogađate) Nvidijinih čipova. Dakle: Nvidia ulaže u OpenAI, OpenAI unajmljuje računalne resurse od Oraclea, Oracle kupuje Nvidijin hardver, a Nvidia bilježi goleme prodaje.

Svi u krugu izvještavaju o rastu prihoda i rastu cijena dionica — ali novac se u velikoj mjeri kreće u krug. U središtu svega ovoga je Nvidia, kompanija koja je dosad najviše profitirala od balona, a sada koristi svoju dobit i tržišnu moć kako bi osigurala nastavak booma. Jedan je promatrač komentirao da je Nvidia postala „narodna banka UI“. Drugim riječima, Nvidia je zajmodavac posljednje instance za tehnološku industriju: nastavit će kreditirati druge kompanije kako bi održala boom. No, Nvidia ne može vječno održavati industriju. U jednom će trenutku OpenAI morati dokazati da postoji stvarna potražnja za njihovim modelima – da su kupci spremni plaćati vrlo velike iznose za njihovu upotrebu. Petlja OpenAI–Nvidia–Oracle samo je dio šireg sustava. OpenAI je sklopio još jedan golemi ugovor s proizvođačem čipova AMD-om, koji bi mogao rezultirati kupnjom toliko čipova da bi bila potrebna “tri puta veća (električna) snaga od one koju proizvodi Hooverova brana”. Microsoft podupire OpenAI već godinama, a Google i Amazon uključeni su u zaseban krug ugovora s OpenAI-jevim konkurentom, Anthropicom. Temelj tih ugovora su kružni tokovi financiranja koji održavaju cijeli sustav.“ (8)

Na nekim tržištima, poput onog u SAD-u, kompanije koje se bave s UI čine oko 80% rasta američkih dionica. To vrijedi na Nvidiju, Oracle i OpenAI. Svi pretpostavljaju da će tržište (tj. balon) rasti beskonačno ili znaju da neće rasti vječno, ali se pouzdaju u svoju procjenu kad će doseći maksimalnu vrijednost i tad će izaći iz posla prije nego što balon pukne.

Ekonomski balon industrije UI

Dot-com kriza (optički kablovi) je bila sličan primjer ovome. (9) Razlika postoji i sastoji se u tome da se danas na infrastrukturu UI (čipovi, serveri, sustavi za treniranje LLM-ova itd.) troši puno više nego što se trošilo na optičke kablove za vrijeme dot-com balona. No, stanje nije potpuno loše, rizično ili opasno. Naime, novi baloni zaista mogu potaknuti izgradnju nove i bolje tehnike. Neke stare infrastrukture izgrađene tijekom ekonomskih balona (npr. željeznička infrastruktura iz 19. st.) korisne su i danas. No, u negativnim primjerima balon puca zato što investitori ne mogu povratiti ulaganja jer shvate da kompanije u koje su ulagali ne mogu proizvesti dovoljno profita (koliko god nečega proizvodili puno, za nisku cijenu i loše kvalitete). Zasad ne postoje niti indicije da će industrija UI ostvariti dobitak (temeljem produktivnosti) koji će opravdati sadašnja i buduća ulaganja. Ako kompanija plaća puno za najnoviji model ChatGPT-ja (što je nužno za profit OpenAI-a), onda će ta kompanija trebati proizvesti puno ili u uštedi ili u prihodu. No, to se trenutačno ne zbiva. Što dakle opravdava današnja ulaganja u industriju UI?

Činjenica je da se balon industrije UI i dalje napuhava i svi vjeruju kako će se izvući s profitom kad balon dosegne vrhunac, tj. prije nego pukne. Neki će uspjeti kao i dosad, ali većina neće i pojavit će se nova kriza koju će rješavati države. Amazon, Google, Microsoft i druge tehnološke kompanije koje obilježavaju našu generaciju preživjele su dot-com balon pa će tako vjerojatno preživjeti i ovaj. Tko će izgubiti? Vjerojatno dio profesionalnih investitora i puno malih ulagača. Svakako će vjerojatno na udaru biti i građani koji uopće nisu ulagali jer trenutačno industrija UI dominantno gura napredak svjetskih ekonomija pa kad nastupi puknuće balona tad će na udaru biti svi jer će se rast naglo pretvoriti u stagnaciju, a moguće i recesiju gospodarstava.

Koliko je vjerojatno da balon pukne? Ukratko, vjerojatnije je da će puknuti nego da neće. Na pitanje kad će se to zbiti nije moguće precizno odgovoriti jer to uključuje predviđanje velikih makroekonomskih ciklusa što je još uvijek nesigurno za predviđanje. Ono što znamo je da kad se ukupni kapital cijelog sektora akumulira u sustavu do određene mjere, tj. kad presudne kompanije sektora postanu prezadužene tad može nastupiti puknuće. Ipak, mnoge su stvari vezane uz ovaj balon industrije UI podosta specifične i njega nije lako u potpunosti poistovjetiti s tipičnim ili na prvi pogled sličnim prethodnim balonima. (10)

Zaključak

Blakeley u citiranom članku termin “cirkularna ekonomija” koristi ironično – ne znači ekološki održivu ekonomiju, nego kružno financiranje među nekoliko tehnoloških divova: Nvidia ulaže u OpenAI → OpenAI tim novcem kupuje Nvidijine čipove → Oracle gradi data centre kupujući Nvidijine čipove, a OpenAI ih unajmljuje →Svi prikazuju rast prihoda, dok se novac zapravo vrti unutar istog zatvorenog kruga. To nije protuzakonito, ali stvara iluziju tržišne potražnje koja zapravo dolazi od njih samih.

U smislu teorije tržišnog gospodarstva to je protutržišno jer:

·       iskrivljuje tržišne signale, stvara barijere ulasku na tržište (ako se Nvidia, OpenAI i Oracle financijski zatvore u vlastite petlje: novi konkurenti nemaju pristup kapitalu, teško im je pristupiti tolikoj infrastrukturi i “kružna mreža” djeluje kao de facto kartel bez formalnog dogovora, a to potkopava konkurenciju, koja je temelj tržišne ekonomije),

·       povećava rizik sistemskih distorzija (cijene dionica, investicije i procjene ne odražavaju tržišnu vrijednost)

·       i stvara ovisnost o financijskim i političkim intervencijama.

No, važno je reći  da ovo nije nužno protutržišno u smislu: nelegalne aktivnosti, eksplicitnog monopolističkog udruživanja i formalnog narušavanja tržišnih pravila. Riječ je više o strukturnoj distorziji unutar koncentriranog sektora. Nadalje, opisano stanje vrlo dobro odgovara obilježjima oligopola, iako s nekoliko važnih nijansi. Blakeley u tekstu govori o:

·       malom broju ključnih aktera (Nvidia, OpenAI, Oracle, plus Microsoft, Google, Amazon, Anthropic)

·       koji dominiraju tržištem,

·       imaju izrazitu međusobnu ovisnost,

·       mogu utjecati na cijene i infrastrukturu

·       i stvaraju visoke barijere ulaska novim konkurentima,

a to su klasična obilježja oligopolskog tržišta.

Zašto ovo jest oblik oligopola?

Mali broj velikih aktera dominira tržištem. U AI infrastrukturi ključni resurs je računalna snaga – a njome dominiraju Nvidia – gotovo monopol nad GPU-ima za duboko učenje, Microsoft, Google, Amazon – oligopol nad cloudom, OpenAI i Anthropic – oligopol nad modelima najvišeg ranga. To predstavlja visoko koncentrirano tržište, što je prvi kriterij oligopola. Ipak, to nije „čisti“ oligopol nego prije neka vrsta međusektorskog oligopola, ali je još uvijek više oligopol nego slobodno tržište.

Ono što je dodatno zanimljivo jest to da teoretičarima zavjere, koji su uglavnom ekonomski slabije informirani ili obrazovani ne pada na pamet da se ovdje možda radi o zavjeri. No ako bi to i pomislili, ovdje ih možemo razuvjeriti jer ne postoji dokazni materijal za tvrđenje zavjere.

Izvori:

(1) Zhao Q, van Prooijen JW, Jiang X, Spadaro G. Suspicious of AI? Perceived autonomy and interdependence predict AI-related conspiracy beliefs. Br J Soc Psychol. 2025 Apr;64(2): e12883. doi: 10.1111/bjso.12883. PMID: 40168138; PMCID: PMC11960797, URL.

(2) Lin CY, Brailovskaia J, Üztemur S, Gökalp A, Değirmenci N, Huang PC, Chen IH, Griffiths MD, Pakpour AH. Dark Future: Development and Initial Validation of Artificial Intelligence Conspiracy Beliefs Scale (AICBS). Brain Behav. 2025 Jul;15(7): e70648. doi: 10.1002/brb3.70648. PMID: 40607584; PMCID: PMC12224044, URL.

(3) Rigoli, F. Deconstructing the Conspiratorial Mind: The Computational Logic Behind Conspiracy Theories. Rev. Phil. Psych. 15, 567–584 (2024). https://doi.org/10.1007/s13164-022-00657-7, URL.

(4) Marx, Julian Brünker Felix, Mirbabaie Milad, Hochstrate Eric (2020) “Conspiracy Machines – The Role of Social Bots during the COVID-19 Infodemic”, Arhiv, Cornell University, URL.

(5) Wikipedia (2015) “Economic Bubble”, URL.

(6) Editorial (2010) “Five Steps Of A Bubble”, Forbes, URL.

(7) Hennerich, H. (2023) “What Makes a Market an Oligopoly?”, Federal Reserve Bank od St. Louis, URL.

(8) Blakeley, G. (2025) „The AI Circular Economy“, URL.

(9) Wikipedia (2025) “Dot-com bubble”, URL.

(10) Kenton, W. (2025) „Understanding Economic Bubbles: How They Form and Burst, With Examples“, Investopedia, URL.

“Bomba nakon dogovora”? — naslov povezuje nesreću i politiku bez čvrstog dokaza

Nacionalov tekst spaja požar u mađarskoj rafineriji MOL-a s dogovorom Vučić–Orbán i istodobno sugerira hitnu prijetnju „sekundarnih sankcija” srpskim bankama zbog NIS-a.

Autor: Josip Tomašković

Tvrdnje koje se analiziraju

  1. Očajni Vučić: Srbija u problemima zbog NIS-a, nakon dogovora s Orbanom bačena bomba na rafineriju MOL-a”
  2. „Drugi dan nakon dogovora s Orbanom je netko bacio bombu [minu/granatu] na rafineriju MOL-a.”
  3. „Srbija već trpi posljedice sankcija i traži mazut/plin te se priprema na moguće poremećaje opskrbe.”
  4. „SAD nisu spremne na kompromis oko NIS-a i očekuju uklanjanje ruskog vlasništva, čak i putem nacionalizacije.”
  5. „Postoji opasnost da SAD uvedu sekundarne sankcije srpskim financijskim institucijama zbog poslovanja s NIS-om; Vučić traži odgodu barem do sredine prosinca.”

— Nacional, 29.10.2025 (1)

Područje analize 

Analiziramo četiri kuta: (A) što se doista zna o incidentu u rafineriji MOL-a i postoji li dokaz za „bombu”/sabotažu; (B) postoji li uzročna veza s političkim susretom Vučić–Orbán; (C) stvarni status i „rokovi” američkih sankcija prema NIS-u, uključujući rizik sekundarnih sankcija bankama; (D) vlasništvo NIS-a i opcije „uklanjanja ruskog vlasništva” te što to praktično znači za opskrbu Srbije. U svakom kutu navodimo provjerljive podatke i objašnjavamo pojmove.

Analiza

A) “Bomba na MOL-ovu rafineriju” — potvrđena činjenica ili pretpostavka?

Što je utvrđeno: U noći 20./21. listopada 2025. izbio je požar u Danube Rafineriji (Százhalombatta) u vlasništvu MOL-a. Prema Associated Pressu, požar je lokaliziran, ozlijeđenih nema, uz istragu uzroka; MOL je istaknuo da nezahvaćene jedinice postupno pokreće te da se nadzor kvalitete zraka provodi u okolici. (2) AP News je istog dana izvijestio da istraga traje i da se nezahvaćene jedinice ponovno kreću s radom; ključno, u ranoj fazi “nije bilo znakova vanjskog ometanja” (“no sign of external tampering”).(3) 

Što to znači za tvrdnju o “bombi”: Izrazi “bomba/mina/granata” označavaju namjeran napad. Do trenutka pisanja, niti policija, niti državno tijelo, niti MOL nisu službeno potvrdili sabotažu ili eksplozivnu napravu; vjerodostojni izvori govore o požaru/eksploziji s neutvrđenim uzrokomi bez indicija o vanjskom ometanju u ranoj fazi. (2) (3) 

Operativni učinak (konkretno objašnjenje): Kod velikih rafinerija, požar u jednoj jedinici (npr. atmosferka/AV3) može privremeno smanjiti izlaz derivata i povećati oslanjanje na zalihe/uvoz. Međutim, i AP i Reuters bilježe kontrolu događaja i postupno pokretanje nepogođenih dijelova, što implicira da domaća opskrba Mađarske nije bila neposredno ugrožena. (2) (3) 

Ocjena točke A: Tvrdnja da je “bačena bomba” nije potkrijepljena službenim dokazima; dostupni autoritativni izvori ne potvrđuju sabotažu.

B) “Drugi dan nakon dogovora s Orbánom” — sugerirana uzročnost

Kronologija (apsolutni datumi): Susret Vučić–Orbán održan je u Budimpešti 20. listopada 2025.; požar u Danube rafineriji izbio je tijekom noći 20./21. listopada. (2) (3)

Zašto je to važno: Sama vremenska koincidencija ne dokazuje kauzalnu vezu (post hoc ergo propter hoc). Da bi se mogla utvrditi uzročnost, morali bi postojati forenzički/operativni nalazi (npr. tragovi eksplozivne naprave, očevici, priznanje/odgovornost, sigurnosni zapisi) ili službena obavijest nadležnih tijela o namjernom napadu. Takvih nalaza u AP/Reuters izvješćima i povezanim izjavama nema. (2) (3)

Ocjena točke B: Sugerirana uzročnost (“dogovor → bomba/napad”) nije potkrijepljena.

C) “Sekundarne sankcije” bankama i status mjera prema NIS-u — što doista kažu pravila i izjava o “sredini prosinca”

Što su sekundarne sankcije (objašnjenje pojma): U američkom režimu (OFAC) to su mjere prema stranim financijskim institucijama koje materijalno pomažu transakcije povezane s ruskom “vojno-industrijskom bazom” i/ili osobama blokiranima prema E.O. 14024. Dana 12. lipnja 2024. OFAC je objavio ažuriranu smjernicu za strane banke s primjerima aktivnosti koje izlažu sekundarnom riziku (npr. otvaranje/održavanje korespondentskih računa, posredovanje u “značajnim transakcijama”, prikrivanje traga plaćanja). (4) (6) 

“Sredina prosinca” – politička molba, ne formalni rok: Vučić je u izjavi (prenosi Tanjug, potvrđuju i drugi regionalni mediji) rekao da se nada da SAD neće uvesti sekundarne sankcije srpskim bankama “barem do sredine prosinca” kako bi Srbija pokušala riješiti pitanje NIS-a. To je politička poruka/traženje odgode, a ne objavljeni službeni OFAC rok. (7) (8)

Kronologija mjera prema NIS-u (2025.):

Tijekom 2025. SAD su više puta odgađale primjenu/pooštravanje mjera prema NIS-u (30-dnevne odgode) kako bi se omogućila tranzicija i spriječili šokovi opskrbe. Reuters bilježi privremene odgode u veljači/ožujku i četvrtu/petu odgodu do kraja srpnja 2025. (9) (10)

OSW (21. listopada 2025.) piše da su 9. listopada 2025. američke sankcije prema NIS-u stvarno stupile na snagu u okviru šireg paketa, nakon niza prijelaznih razdoblja. (11) Praktično za banke (što znači “materijalna pomoć”): OFAC razmatra “značajnost” transakcija u cjelini okolnosti (veličina, učestalost, svijest menadžmenta, uzorak ponašanja, povezanost s blokiranim osobama). Banka koja, primjerice, nastavi svjesno servisirati “značajne” transakcije za sankcioniranu stranku, može biti izložena sekundarnim mjerama (gubitak korespondentskih računa u USD, uvrštenje na popise). (5) (12) 

Ocjena točke C:

– Rizik sekundarnih sankcija je stvaran prema OFAC pravilima i recentnim pojašnjenjima. (4) (6) (12) – No dojam o fiksnom službenom “roku do sredine prosinca” nije utemeljen: riječ je o Vučićevoj molbi, ne o formalno objavljenom ročištu. (7) (8)

D) “Ukloniti rusko vlasništvo u NIS-u” (prodaja ili nacionalizacija) — vlasnička slika i izvedivost opcija

Tko je vlasnik NIS-a (stanje 19. rujna 2025.): Službeni register investitora NIS-a navodi: PJSC Gazprom Neft 44,85%, Republika Srbija 29,87%, JSC Intelligence 11,30%, a ostatak mali dioničari i skrbnički računi. (13)

Napomena: tijekom 2025. došlo je do prijenosa udjela unutar ruske grupacije (npr. dio udjela Gazprom Nefta prema Gazpromu) kako bi se formalno smanjio pojedinačni udio; no američki režim gleda kumulativnu povezanost s Rusijom (ažurirane smjernice i prakse). (10) (11)

Što traži Washington (prema navodima u regionalnim izvješćima): Uklanjanje ruske kontrole nad NIS-om kroz prodaju udjela neruskom subjektu ili nacionalizaciju ruskog dijela. To je političko-regulatorni cilj usklađen s ciljem smanjivanja izloženosti riziku od ruskih energenata. (11)

Praktične posljedice i teret izvedbe:

– Prodaja ruskih udjela traži due diligence, regulatorne suglasnosti i vjerojatno visok financijski okvir koji Srbija možda ne može brzo zatvoriti.

– Nacionalizacija (cijelog ili dijela ruskog udjela) otvara pravna/geopolitička pitanja (odštete, sporovi, bilateralni odnosi; potencijalne kontramjere Rusije).

– Do rješenja, opskrba derivatima može se više oslanjati na uvoz (npr. preko MOL-ovog sustava ili Mediterana), osobito ako rafinerija Pančevo radi ispod kapaciteta zbog ograničenja sirovine/plaćanja. Dodatno, izvanredni događaj u Danube rafineriji kratkoročno zakomplicira regionalnu ravnotežu, ali vlasti i MOL su poručili da je mađarska opskrba stabilna. (2) (3)

Ocjena točke D: Tvrdnja da SAD traže uklanjanje ruske kontrole u NIS-u ima čvrstu podlogu u kronologiji pritisaka i izvješćima; modaliteti (prodaja vs. nacionalizacija) su političke opcije u pregovorima, a ne unaprijed propisana “jedina” formula.

Zaključak

  • Tvrdnja 1 (“bačena bomba na rafineriju MOL-a”): Nedokazano / nepotvrđeno. Autoritativni izvori (AP, Reuters) govore o požaru s istragom uzroka; u ranoj fazi Reuters bilježi “nema znakova vanjskog ometanja”. (2) (3)
  • Tvrdnja 2 (kauzalnost: “nakon dogovora s Orbánom” ⇒ napad): Nedokazano. Vremenska blizina nije dokaz uzročnosti; ne postoje forenzički/operativni nalazi koji bi vezali sastanak i požar. (2) (3)
  • Tvrdnja 3 (rizik sekundarnih sankcija bankama do “sredine prosinca”): Djelomično točno, ali pogrešno uokvireno. Rizik sekundarnih sankcija je realan prema OFAC smjernicama; “sredina prosinca” je Vučićeva politička molba, ne službeni OFAC rok. (4) (8)
  • Tvrdnja 4 (SAD traže uklanjanje ruske kontrole u NIS-u, uključivo nacionalizaciju): Većinski točno, uz napomenu da su modaliteti predmet pregovora i izvedbenih ograničenja. (11) (13)

Službena ocjena

Najistaknutiji i najdramatičniji elementi, “bomba” i sugerirana kauzalnost s dogovorom Vučić–Orbán, ne drže vodu na temelju dostupnih autoritativnih izvora. Djelomično točni segmenti o sankcijskom pritisku i potrebi uklanjanja ruske kontrole nad NIS-om ne mogu kompenzirati netočno/pretjerano uokvirenu glavnu naraciju. Ukupni učinak na čitatelja jest senzacionalistički naslov s nedokazanom insinuacijom, uz istinite, ali nepotpuno objašnjene elemente o sankcijama i opskrbi. Zbog navedenih činjenice ovaj članak proglašavamo ,,većinski netočnim”.

Vidi:

  1. Nacional. Očajni Vučić: Srbija u problemima zbog NIS-a, nakon dogovora s Orbanom bačena bomba na rafineriju MOL-a. 29.10.2025. Dostupno na: https://www.nacional.hr/ocajni-vucic-srbija-u-problemima-zbog-nis-a-nakon-dogovora-s-orbanom-bacena-bomba-na-rafineriju-mol-a/ 
  2. Associated Press. Firefighters contain blaze at Hungary’s main oil refinery; cause under investigation. 21.10.2025. Dostupno na: https://apnews.com/article/hungary-oil-danube-refinery-fire-szazhalombatta-2571de4d3de341a7b7875e8cdda1b4f3. AP News 
  3. Reuters. MOL says restarting units of Danube refinery not affected by fire; probe ongoing. 21.10.2025. Dostupno na: https://www.reuters.com/business/energy/mol-says-restarting-units-danube-refinery-not-affected-by-fire-probe-ongoing-2025-10-21/. 
  4. OFAC (U.S. Treasury). Updated Guidance for Foreign Financial Institutions on OFAC Sanctions Authorities Targeting Support to Russia’s Military-Industrial Base. 12.06.2024. PDF. Dostupno na: https://ofac.treasury.gov/media/932436/download?inline
  5. OFAC FAQ 1147. 12.06.2024. Dostupno na: https://ofac.treasury.gov/faqs/1147 
  6. OFAC FAQ 1184 / Program overview page (RHFAS). 27.06.2025 (ažur.).https://ofac.treasury.gov/faqs/topic/6626
  7. TANJUG. Vučić: Nadam se da SAD neće uvesti sekundarne sankcije zbog NIS-a do polovine decembra. 29.10.2025. Dostupno na:https://www.tanjug.rs/srbija/politika/202960/vucic-kompletan-blokaderski-pokret-je-pao-1-novembra-se-nece-desiti-nista/vest
  8. N1 Srbija. Vučić moli SAD da ne uvedu sekundarne sankcije NIS-u do polovine decembra. 29.10.2025. Dostupno na: https://n1info.rs/biznis/vucic-moli-sad-da-ne-uvedu-sekundarne-sankcije-nis-u 
  9. Reuters. US gives Serbian oil company last-minute sanctions reprieve, says President Vucic. 27.02.2025. Dostupno na: https://www.reuters.com/business/energy/us-temporarily-suspends-sanctions-serbian-oil-company-nis-says-president-vucic-2025-02-27/ 
  10. Reuters. US postpones sanctions against Serbia’s NIS oil firm for fourth time, energy minister says. 27.06.2025. Dostupno na: https://www.reuters.com/business/energy/us-postpones-sanctions-against-serbias-nis-oil-company-fourth-time-tanjug-agency-2025-06-27/
  11. OSW – Centre for Eastern Studies. US sanctions against Serbian oil company NIS. 21.10.2025. Dostupno na: https://www.osw.waw.pl/en/publikacje/analyses/2025-10-21/us-sanctions-against-serbian-oil-company-nis
  12. OFAC FAQ 1151 (“Significant transaction or transactions”). https://ofac.treasury.gov/faqs/1151
  13. NIS a.d. Novi Sad — IR. Shares and ownership structure https://ir.nis.rs/en/shares-and-dividend/shares-and-ownership-structure/

Raste li cijena štete od prirodnih nepogoda dodatno zbog prihvaćanja njihovog poricanja?

Dok cijena šteta od prirodnih nepogoda ubrzano raste, porast klimatskih dezinformacija potiče nečinjenje i povećava gubitke. Koliko nas zapravo košta vjerovanje u lažne tvrdnje o klimatskim promjenama?

Autor: Prof. dr. sc. Kristijan Krkač

Često se o neetičkom i društveno neodgovornom djelovanju govori pod vidikom samog čina koji je nemoralan, a puno rjeđe pod vidikom propuštanja čina koji je moralan i to je ovdje tema, tj. konkretno –  proizvode li porast cijene troška od nepogoda oni koji vjerujući u klimatske dezinformacije propuštaju djelovati u smjeru zaštite od tih istih nepogoda?

Uz primjerice znanstvenike koji su gostovali na HRT-u, o čemu smo već pisali na ovom portalu (1), postoji podosta hrvatskih računa na društvenim mrežama koje propagiraju poricanje postojanja klimatskih promjena i njihovih sve snažnijih učinaka među kojima se ističu financijski troškovi. Također, dosad smo već istraživali donosi li poricanje znanosti i klimatskih promjena zaradu? (2) No, čini se da prihvaćanje poricanja nepogoda i propuštanje djelovanja (tj. nedjelovanje) uzrokuje i dodatne financijske troškove. (3) Jedan od računa verziran za poricanje klimatskih promjena je „Globalna klima i vrijeme kroz povijest i u novije vrijeme“ koji djeluje na Facebooku i ima više od 25.000 pratitelja. (4) Prije par dana na tom se računu tvrdilo sljedeće:

„Često nam takozvani stručnjaci za antropogene klimatske promjene kažu: Uragani će sada biti jači i učestaliji. E sad da vidimo što kažu neke analize novijeg vremena i ne tako davne prošlosti?! Analize prokazuju veću učestalost uragana, pogotovo period od kad je ova analiza počela od 1970. pa do 1990. godine! Ovo je samo jedna od brojnih promašenih „prognoza“ stručnjaka za takozvane „klimatske promjene“ u kojima nam se stalno ponavljalo da nas sada čekaju „jači i češći uragani“, gdje se itekako ignorirala mnogo burnija prošlost od ovakvog tipa tropskih oluja. Sadašnja stvarnost je takva da na globalnoj razini imamo manju aktivnost jakih tropskih oluja, a kad se jedna i formira nakon dužeg vremena kao što je bio nedavni slučaj s uraganom Melissom, to se itekako medijski izdramatizira „kao da je stigao kraj svijeta“! Sve se događalo i prije samo što su nam sada nametnute nekakve „čudne klimatske promjene“ u koje samo onaj tko je dobro naivan, ili glup može pomisliti da se sada događaju, a realan čovjek zna da se klima uvijek mijenjala i da je oduvijek bilo raznih vremenskih ekstrema na globalnoj razini! (Prof. Zoran)“ (Facebook, „Globalna klima i vrijeme kroz povijest i u novije vrijeme“, 05/11/2025) (5)

Ovaj post je doslovno netočan, ali i namjerno obmanjujući. Naime, doslovna netočnost ističe se u tvrdnji o „promašenoj prognozi o jačim i češćim uraganima“.

To da su uragani jači dokazuje se poviješću uragana i brojem uragana koji prelaze u sve više kategorije (prema njihovoj snazi) (6) Porast snage uragana: istraživanja pokazuju da je vjerojatnost da tropska ciklona postane „veliki uragan“ (npr. kategorije 3 ili više) porasla otprilike za 15 % u zadnjih  oko 30 godina. (7) To da su uragani češći dokazuje se ukazivanjem na određena područja u kojima su nedvojbeno češći, poput sjevernog Atlantskog oceana. (8) Štoviše, uragani nad Sjevernim Atlantikom su snažniji (veće brzine vjetra) i češći vrlo vjerojatno zahvaljujući ljudski uzrokovanim klimatskim promjenama. (9) Globalno govoreći uragani postaju sve snažniji, ali njihov broj (kroz godinu) stagnira ili se blago povećava (značajno se povećava samo u nekim područjima).

Drugi dio citirane tvrdnje s navedenog računa glasi: „Sve se događalo i prije samo što su nam sada nametnute nekakve „čudne klimatske promjene“ u koje samo onaj tko je dobro naivan, ili glup može pomisliti da se sada događaju…“ (vidi 5). Dakle, sugerira se sa su glupi oni koji vjeruju u klimatske promjene. Statistički je nevjerojatno da među više od 25.000 pratitelja tog Facebook računa nema osoba koje (pretpostavimo poriču klimatske promjene) neće na neki način propustiti učiniti nešto redovito i razumno sa svrhom zaštite od učinaka nepogoda s obzirom na sebe, svoju okolinu ili čak zajednicu.

Prva stvar koju ovdje treba napomenuti je da cijena od prirodnih nepogoda i njihovih učinaka naglo raste. Ovdje se radi o neposrednim štetama, ali i o kratkoročnim posrednim štetama pri čemu navodimo procjenu njemačke osiguravajuće kuće Munich Re.

„Novčana šteta uzrokovana snažnim olujama i poplavama uvišestručila se od 1980. godine, tvrdi najveća svjetska osiguravajuća kuća Munich Re. U Njemačkoj, jednoj od država s najvećim rastom štete, taj je iznos porastao peterostruko, piše Munich Re. Tvrtka procjenjuje da je od 1980. do 2024. zabilježena šteta od oko 210 milijardi dolara, što je stavlja na treće mjesto, uz Indiju. Tome su značajno doprinijele razorne poplave doline Ahr iz 2021. koje su donijele 42 milijardi dolara štete, piše njemačka agencija DPA. Značajan rast zabilježile su i Kanada, Italija i Francuska, a u nešto manjoj mjeri Indija, Japan te Brazil.“ (10)

Sad se okrenimo poricanju postojanja i učinaka klimatskih promjena. Ovo je druga stvar i još je važnija jer se radi o propuštanju činjenja.  Poricanje ili nedovoljna reakcija znači da se ne implementiraju mjere smanjenja emisija, prilagodbe, zaštite infrastrukture. To vodi ka kašnjenju u odgovoru na štete (popravci, rekonstrukcije, najbolji primjer je obnova u Hrvatskoj nakon potresa u Zagrebu i Petrinji), većem riziku za investiranje i dodatnom povećanju troškova kad se poveća magnituda nepogoda. Štete od nečinjenja na globalnoj razini izražavaju se u milijardama i bilijunima dolara godišnje, a i za pojedinačne velike države iznose preko 250 milijardni godišnje. (11), (12)

Baer, Kastl, Kleinnijenhuis, Thomae i Caldecott, u tekstu „The Cost for the Financial Sector if Firms Delay Climate Action“ (2021) zaključuju sljedeće:

„Analizirane tvrtke nisu dovoljno usklađene s neto nultom tranzicijom, što naglašava da čak i u scenariju u kojem te tvrtke poduzmu rane klimatske mjere 2026. godine, tranzicija se pokazuje neurednom s procijenjenim gubicima od 2,2 bilijuna američkih dolara za financijski sektor. Nalazimo da bi se, uz ovaj financijski trošak, moglo dodati dodatnih 150 milijardi američkih dolara za svaku godinu u kojoj se klimatske mjere tih tvrtki dodatno odgađaju zbog promjena na tržištu i kreditnom riziku povezanih s klimatskom tranzicijom. Nalazimo nelinearnu vezu između odgađanja tranzicije i očekivanih gubitaka, naglašavajući potrebu za hitnim djelovanjem kako bi se izbjeglo nakupljanje klimatskih rizika povezanih s tranzicijom.“ (13)

Ovaj citat je samo primjer koji se odnosi na analizirane kompanije, ali dovoljan je da kao simbol ukaže na činjenicu da trošak učinaka prirodnih nepogoda za društvo u cjelini i gospodarstvo često nadilazi trošak od same nepogode. Štoviše, ukupni troškovi se značajno povećavaju iz desetljeća u desetljeće. Ovdje bi se moglo govoriti i o zatvorenom krugu povećanja troškova jer troškovi mogu prirodno rasti u ekonomskim ciklusima, dok nepogode mogu utjecati negativno na gospodarstvo koje tad povećava svoje troškove koji pak utječu i na povećanje troškova saniranja učinaka nepogoda. Kad se na to dodaju troškovi pripreme društva (ljudi, gospodarstva, okoliša i infrastrukture) na vjerojatne snažnije nepogode u kratkim razdobljima tad troškovi dodatno rastu. Ako se kasni s prilagodbom, onda troškovi još jednom dodatno rastu, a kako nadolaze druge i druge nepogode, tako troškovi rastu ekstremno.

Rečeno je točno globalno govoreći, ali i za Hrvatsku. Prema izvješću Europske investicijske banke, oko 60 % hrvatskih tvrtki navodi da ih negativno pogađaju vremenski ekstremi i klimatski rizici, što utječe na poslovanje. (14) Troškovi šteta od prirodnih nepogoda u Hrvatskoj mjere se u stotinama milijuna eura godišnje, a tolika su i ulaganja u prilagodbe nepogodama.

Za kraj ključno. Osoba koja poriče ljudski uzrokovane klimatske promjene, porast snage i broja prirodnih nepogoda globalno (i u Hrvatskoj, vidi 3) sama proizvodi i širi dezinformacije. Ako ima snažan utjecaj na stanovništvo, što naveden račun s Facebooka ima, onda će dio pratitelja prihvatiti takve dezinformacije i vjerojatno se ponašati u skladu s njima. To može značiti (de facto je značilo tijekom nedavne prošlosti) da se stanovnici osobno neće pripremati na posljedice nepogoda jer ne vjeruju da su sve snažnije i češće. Na koncu to znači niz praktičnih stvari poput održavanja stambenih objekata i njihovog okoliša i pripremu za snažnije nepogode (nevremena, poplave, potrese itd.), a to uzrokuje gubitke. Gubitci su možda zanemarivi na pojedinačnoj razini (iako mogu biti visoki s obzirom na financijske mogućnosti pojedinaca i kućanstava), ali ako imamo primjerice samo 10% od navedenog broja pratitelja nekog računa koji poriče klimatske promjene ili porast magnitude nepogoda i koji se ponašaju u skladu s tim poricanjem, onda je to 2.500 ljudi koji su nepripremljeni u slučaju nepogode. Ako se nepogoda dogodi, tad troškovi ukupno značajno rastu. Štoviše, neka istraživanja sugeriraju da oko 33% i više stanovnika Hrvatske vjeruje u klimatske dezinformacije. (15) Ako pak prijeđemo s razine pojedinih ljudi i manjih skupina na institucije, stvar postaje alarmantna. U Hrvatskoj su u vlasti sudjelovale i sudjeluju stranke koje zagovaraju razne teorije zavjere. Na sreću, ti političari još nisu imali priliku samostalno oblikovati vlast na državnoj razini.

Kako god bilo, jasno je da cijena štete od prirodnih nepogoda (njih samih i njihovog saniranja, ali i prilagođavanja novim i snažnijim nepogodama) dodatno raste zbog prihvaćanja poricanja postojanja tih i takvih nepogoda, tj. radi se o neetičkom, nemoralnom i društveno neodgovornom propustu.

Izvori:

(1) Krkač, K. (2025) „Paar: Nema globalnog zagrijavanja“, Točno tako, URL, (pristupljeno: 08/11/2025).

(2) Krkač, K. (2025) „Donosi li poricanje znanosti, napose ljudski induciranih klimatskih promjena zaradu?“, Točno tako, URL, (pristupljeno: 08/11/2025).

(3) Krkač, K. (2025) Alone amidst the ruins of the future – Philosophy and sustainability of multiple simultaneous disasters, Zagreb: ZSEM, MATE d.o.o., URL.

(4) „Globalna klima i vrijeme kroz povijest i u novije vrijeme“, Facebook, URL, (pristupljeno: 08/11/2025).

(5) „Globalna klima i vrijeme kroz povijest i u novije vrijeme“, Facebook, post „Zanimljivost!“, (05/11/2025), URL, (pristupljeno: 08/11/2025).

(6) „Tropical cyclone“, Wikipedia, URL, (pristupljeno: 08/11/2025).

(7) Wei Mei, Shang Ping-Xie (2022) „Tropical cyclones are increasing in intensity, according to 30 years of research“, World Economic Forum, The Conversation, URL, (pristupljeno: 08/11/2025).

(8) Chu, Jennifer (2021) „Climate modeling confirms historical records showing rise in hurricane activity, MIT News, URL, (pristupljeno: 08/11/2025).

(9) Harvey, C. (2024) „Climate Change Amplified the Winds in Every Hurricane in 2024“, Scientific American, Springer Nature, URL, (pristupljeno: 08/11/2025).

(10) B. S. / Hina (2025) „Šteta od oluja i poplava eksplodirala: Mjeri se u bilijunima eura“, (08/11/2025), Tportal, URL, (pristupljeno: 08/11/2025).

(11) Alberti, C. (2024) „The Cost of Inaction“, CPI, URL,

(12) Leahy, S. (2017) „Hidden Costs of Climate Change Running Hundreds of Billions a Year“, National Geopraphic, URL, (pristupljeno: 08/11/2025).

(13) Baer, M., Kastl, J., Kleinnijenhuis, A., Thomae, J. and Caldecott, B. (2021) „The Cost for the Financial Sector if Firms Delay Climate Action“, URL, (pristupljeno: 08/11/2025).

(14) EIB (2023) „Croatian companies say climate change is negatively affecting business in EIB Investment Survey 2022“, URL, (pristupljeno: 08/11/2025).

(15) Vidov, P. (2024) „Vjerovanje u klimatske dezinformacije među Hrvatima je vrlo rašireno“, Klimatski portal, URL, (pristupljeno: 08/11/2025).

Pomoćnici u nastavi nemaju satnicu 5 eura neto kako tvrdi Most, ali nisu ni previše daleko od toga

Saborski zastupnik Marin Miletić (Most) i stranka Most javno su tvrdili da pomoćnici u nastavi u Hrvatskoj rade za 5 eura neto po satu, što nije točno.

Autor: Ramona Ščuric

Stranka Most je u svojoj Facebook objavi (1) za pomoćnike u nastavi napisala da ih ‘država ponižava sramotnom satnicom od 5 eura’, a njihov saborski zastupnik Marin Miletić izjavio je da su pomoćnici u nastavi u Hrvatskoj plaćeni 5 eura neto po satu (2).

– Manje od studentske satnice dobivaju ljudi koji su u doslovnom smislu i mama i tata, anđeli čuvari našim učenicima koji imaju teškoće u razvoju. To su tihi heroji našeg školstva, a za njega su plaćeni pet eura neto, što je stvarno sramotno, izjavio je Miletić u Saboru (3).

Satnice pomoćnika u nastavi ne mogu se generalizirati niti zaokruživati

Iako su Most i Miletić ovime htjeli istaknuti kako su satnice, a posljedično i plaće pomoćnika u nastavi preniske, ta tvrdnja nije točna. Satnice pomoćnika u nastavi ne mogu se generalizirati niti zaokruživati iz više razloga. Jedan od njih je taj što nemaju svi minimalnu bruto satnicu od 7,50 eura. Minimalna bruto satnica za pomoćnike u nastavi, koja vrijedi na razini cijele Hrvatske, propisana je tek početkom školske godine 2024./2025. novim Pravilnikom o pomoćnicima u nastavi i stručnim komunikacijskim posrednicima (4). Prije donošenja tog Pravilnika satnice su određivali osnivači škola – gradovi i županije – zbog čega su razlike za ista radna mjesta bile velike (5).

Iako većina pomoćnika od jeseni 2024. ima minimalnu bruto satnicu od 7,50 eura, Pravilnik ne sprječava osnivače da propišu i višu. Tako postoje gradovi koji su odlučili povećati bruto satnicu:

  • Šibenik – 10 eura bruto (6)
  • Zagreb – 9,08 eura bruto (7)
  • Dubrovnik – 9 eura bruto (8)
  • Zadar – 8,50 eura bruto (9)

Kolika će biti neto satnica ovisi o porezu, olakšicama i odbicima koji se razlikuju od grada do grada i od pojedinca do pojedinca. To znači da čak i s istom bruto satnicom, neto iznos može varirati. Primjerice, samac u Zagrebu (op.a. grad s najvišom stopom poreza na dohodak) s minimalnom bruto plaćom od 9,08 eura i punim radnim opterećenjem od 160 sati može imati neto satnicu od 6,45 eura.

Provjera stvarne neto satnice morala bi se napraviti za apsolutno svakog pomoćnika u nastavi

Kako bismo provjerili postoje li gradovi gdje pomoćnici zaista imaju 5 eura neto po satu, kako su naveli iz Mosta, morali bismo provjeriti podatke o satnicama svih pomoćnika u nastavi kojih u Hrvatskoj ima oko 6.000, kao i provjeriti koliko svaki grad u Hrvatskoj ima porez. S obzirom na to da se radi o vrlo opsežnom istraživačkom pothvatu, zamolili smo saborskog zastupnika Marina Miletića da nam da podatke o tome u kojim gradovima ili županijama je takva situacija. No, do objave ovog teksta podatke nismo dobili.

Stoga smo se obratili Facebook grupi Pomoćnici u nastavi/PUN-Hrvatska (10) koja okuplja oko 3.700 članova i koja je još ranije prikupljala podatke o bruto satnicama pomoćnika u nastavi po gradovima. Na naš zahtjev, administratori grupe zamolili su pomoćnike u nastavi da napišu kolika je njihova neto satnica i gradove u kojima rade.

Pomoćnici su istaknuli da mogu govoriti uglavnom o bruto satnicama jer su neto iznosi promjenjivi i ovise o poreznim stopama i olakšicama. Ipak, neki su naveli svoje neto iznose za gradove s minimalnom bruto satnicom od 7,50 eura:

  • Rijeka: 7,50 bruto – 5,80 do 6 neto
  • Vukovar: 7,50 bruto – između 6,40 i 6,48 neto
  • Split: 7,50 bruto – 5,88 neto

Jedna osoba je napisala i kako je u Dubrovniku, gdje je bruto satnica povećana na 9 eura, neto satnica 6,80 eura. Istaknula je i da je u školama kojima je osnivač Grad Dubrovnik bruto satnica uvećana, dok je u svim ostalim školama kojima je osnivač Dubrovačko-neretvanska županija ostala na minimalnih 7,50 eura bruto.

Predsjednica Udruge pomoćnika u nastavi: ‘ Izjava gospodina Miletića da je satnica pomoćnika u nastavi 5 eura neto nije točna’

Prema podacima koje su pomoćnici u nastavi javno komunicirali, nitko nije naveo da ima satnicu od 5 eura neto kako navodi Most i Miletić, već se radi o nešto većim satnicama koje su bliže 6 eura neto. Da pomoćnici u nastavi nemaju 5 eura neto satnicu potvrdila nam je i predsjednica Udruge pomoćnika u nastavi, Nataša Pavičić.

– Izjava gospodina Miletića da je satnica pomoćnika u nastavi 5 eura neto nije točna, ali nažalost nije ni daleko od minimalne satnice nekih pomoćnika u nastavi. Prosječno se naša satnica kreće između 5.80 eura i 6.50 eura (tu ne mislim na gradove i županije koji su nedavno podigli bruto iznose). To, naravno, ovisi o porezima, odbicima i drugim olakšicama od grada do grada, tvrdi Pavičić.

Na temelju svega navedenog, izjava Mosta i Miletića da pomoćnici u nastavi imaju satnicu od 5 eura neto je netočna. To nam je potvrdila i predsjednica Udruge pomoćnika u nastavi Nataša Pavičić, koja ističe da se prosječna neto satnica pomoćnika kreće između 5,80 i 6,50 eura, ovisno o gradu i olakšicama. Iako se razlika čini malena kada se gleda na razini cenata, od 5 eura do 6 eura satnice je razlika 20 posto. Uz to, postoje i gradovi koji su povećali minimalnu bruto satnicu, čime je i neto satnica pomoćnika u nastavi premašila 6 eura neto.

Izvori:

(1)     Vidi URL: https://www.facebook.com/share/v/1EnnDxPVeu/ (pristupljeno 28. listopada 2025.)

(2)     Vidi URL: https://youtu.be/GiSZhF6hEcw (pristupljeno 28. listopada 2025.)

(3)     Vidi URL: https://youtu.be/JVyCxBtClCQ (pristupljeno 28. listopada 2025.)

(4)     Vidi URL: https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2024_07_85_1482.html (pristupljeno 28. listopada 2025.)

(5)     Vidi URL: https://www.srednja.hr/zbornica/pomocnici-u-nastavi-sve-blize-rjesavanju-svog-statusa-evo-na-sto-sve-trenutno-imaju-prava/ (pristupljeno 28. listopada 2025.)

(6)     Vidi URL: https://www.sibenik.hr/clanci/grad-sibenik-povecava-satnicu-pomocnicima-u-nastavi/13319.html (pristupljeno 28. listopada 2025.)

(7)     Vidi URL: https://pomocniciunastavi.com/povecanje-satnice-za-pomocnike-u-nastavi-u-zagrebu-od-1-rujna-2025/ (pristupljeno 28. listopada 2025.)

(8)     Vidi URL: https://www.dubrovnik.hr/vijesti/vodeca-u-drzavi-grad-dubrovnik-po-treci-put-povecao-satnicu-pomocnicima-u-nastavi-19664 (pristupljeno 28. listopada 2025.)

(9)     Vidi URL: https://www.grad-zadar.hr/vijest/opce-vijesti-28/predstavnici-pomocnika-u-nastavi-kod-gradonacelnika-8935.html (pristupljeno 28. listopada 2025.)

(10)    Vidi URL: https://www.facebook.com/groups/841377043846398 (pristupljeno 28. listopada 2025.)

Rekordna prodaja, tanja zarada: što se stvarno događa s Atlantic Grupom

Atlantic Grupa objavila je rast prihoda od 10 %, ali i pad dobiti za više od četvrtine. Provjerili smo točnost brojki i usporedili rezultate s Podravkom, Kofolom i Nestléom.

Autor: Josip Tomašković

Tvrdnja koja se analizira

“Atlantic Grupa ruši rekorde u prodaji, ali dobit snažno pada… prihod od prodaje 879 milijuna eura (+10,1 %), EBITDA 88,2 milijuna (–9,3 %), neto dobit 32,3 milijuna (–27,6 %). Profitabilnost je pod pritiskom rekordno visokih cijena sirove kave i rasta cijena kakaa te ulaganja u zaposlenike.”

— Jutarnji list – Novac.hr, 27. listopada 2025. (1)

Područje analize

Atlantic Grupa, vlasnik brendova Barcaffè, Argeta, Cedevita i Donat, objavila je rezultate za prvih devet mjeseci 2025. godine. Mediji su istaknuli “rekordan rast prodaje” i “pad dobiti”, navodeći rast cijena sirovina i ulaganja u zaposlenike kao glavne razloge. U ovoj provjeri analiziramo točnost brojki, stvarne uzroke pada profitabilnosti i usporedbu s konkurencijom u prehrambenom sektoru.

Rast prihoda i pad dobiti – točne brojke, ali različite poruke

Službeni izvještaj Atlantic Grupe d.d. potvrđuje sve brojeve iz članka:

●      Prihod od prodaje: 879 milijuna eura (+10,1 %)

●      EBITDA – zarada prije kamata, poreza i amortizacije – 88,2 milijuna eura (–9,3 %)

●      Neto dobit – konačna zarada nakon svih troškova i poreza – 32,3 milijuna eura (–27,6 %) (2)

Istodobno je neto dug porastao s 193,4 na 293,1 milijun eura (+51,6 %), a omjer neto dug/EBITDA dosegnuo 3,3×, što pokazuje veću zaduženost i rast troškova kamata. (2)

Zaključak: Brojke su točne, ali dok naslov govori o “rekordu”, izvještaj pokazuje da se profitabilnost smanjuje – kompanija prodaje više, ali zadržava manje.

Ključni pokazatelji Atlantic Grupe (9M 2025 vs. 9M 2024)

Zašto zarada pada: kava, kakao i kamate

Atlantic u izvješću navodi tri glavna uzroka: rekordno visoke cijene sirovina, ulaganja u zaposlenike i rast kamata zbog većeg duga. (2)

Rekordne cijene sirovina

●      Kava: prema International Coffee Organization (ICO), prosječna svjetska cijena sirove kave (ICO Composite Indicator Price, mjerna jedinica: US centi po funti – USc/lb) u rujnu 2025. iznosila je 324,6 USc/lb, što je približno 25 % više nego u istom razdoblju 2024. godine. (3)

●      Kakao: prema Reutersu, prosječna cijena kakaa (mjerna jedinica: USD po toni – USD/t) u listopadu 2025. dosegla je 9.000 USD/t, čak 60 % više nego godinu prije. (4)

Kava i kakao čine temelj Atlanticovih proizvoda – od Barcaffèa do čokoladnih napitaka i Argeta namaza. Kad cijene tih sirovina rastu, tvrtke moraju birati: povećati cijene proizvoda (uz rizik gubitka kupaca) ili zadržati cijene i time smanjiti profitne marže. Osim sirovina, Atlantic je uložio u rast plaća i razvoj zaposlenika, a istodobno plaća više kamate zbog većeg duga i viših referentnih stopa Europske središnje banke.

Zaključak: članak točno navodi glavni uzrok (sirovine), ali previđa dodatni učinak kamata i zaduženja, koji također smanjuju neto dobit.

Cijene ključnih sirovina (2024–2025

Usporedba s konkurencijom – globalni pad marži, ali Atlantic pogođeniji.

Kako bismo utvrdili je li pad dobiti samo Atlanticov problem, usporedili smo rezultate s drugim prehrambenim kompanijama.

Zaključak usporedbe: pad profitabilnosti globalni je fenomen – zahvaća i multinacionalke poput Nestléa i regionalne tvrtke poput Kofole.

No, Atlanticov pad neto dobiti od 27,6 % veći je od prosjeka, što ukazuje na dodatne unutarnje troškove i veću ovisnost o burzovnim sirovinama.

Zaključak

Članak s portala Novac.hr točno prenosi financijske podatke o Atlantic Grupi i pravilno ističe rast cijena sirovina kao glavni uzrok pada dobiti. Međutim, izostavlja ključnu poantu: rast prihoda ne znači rast zarade. Kompanija ostvaruje rekordnu prodaju, ali zbog viših troškova sirovina, plaća i kamata profitne marže padaju. Usporedba s konkurencijom potvrđuje da su pritisci na profitabilnost globalni, no Atlantic osjeća udar jače zbog strukture proizvoda i veće zaduženosti. Time ovaj članak možemo proglasiti ,,većinski točnim”.

Vidi:

1.     Atlantic Grupa ruši rekorde u prodaji, ali dobit snažno pada — Novac/Jutarnji list (Hina), objavljeno 27. 10. 2025.

 https://novac.jutarnji.hr/novac/aktualno/atlantic-grupa-rast-prihoda-pad-dobiti-troskovi-15636679

2.     Investors – Financial Reports – Atlantic Grupa d.d. (službena investitorska stranica s 9M 2025 materijalima)

 https://www.atlanticgrupa.com/hr/investitori/financijski-izvjestaji/financijski-rezultati/

3.     Monthly Coffee Market Report – September 2025 — International Coffee Organization (ICO)

 https://www.ico.org/documents/cy2024-25/cmr-0925-e.pdf

4.     Chocolate prices set to remain high this Halloween in the US, report says — Reuters, objavljeno 09. 10. 2025.

https://www.reuters.com/business/chocolate-prices-set-remain-high-this-halloween-us-report-says-2025-10-09

5.     Podravka Group increased revenue and profit in the first half of the year, marked by integration and Agricultural investments — Podravka d.d., objavljeno 24. 07. 2025.

https://www.podravka.com/investors/news/podravka-group-increased-revenue-and-profit-in-the-first-half-of-the-year-marked-by-integration-and-agricultural-investments

6.     2025 Half-year results — Nestlé S.A., objavljeno 24. 07. 2025.

 https://www.nestle.com/media/mediaeventscalendar/allevents/2025-half-year-results

7.     The beverage group Kofola experienced a cold spring … EBITDA fell by 14.2% — Kofola ČeskoSlovensko a.s., objavljeno 03. 09. 2025.

 https://investor.kofola.cz/en/news-and-current-reports

8.     World Food Situation – Food Price Index — Food and Agriculture Organization (FAO)

 https://www.fao.org/worldfoodsituation/foodpricesindex/en/

9.     Financial Reports – Kofola ČeskoSlovensko a.s. — službeni financijski izvještaji (2025)

 https://investor.kofola.cz/en/investor-2/reports-and-presentations/financial-reports

10. Uz snažan rast prodaje, profitabilnost pod pritiskom visokih cijena kave i kakaa — Atlantic Grupa d.d., službeno priopćenje za medije, listopad 2025.

https://www.atlanticgrupa.com/hr/novosti/uz-snazan-rast-prodaje-profitabilnost-pod-pritiskom-visokih-cijena-kave-i-cijena-kakaa/

“Šalter bez ovlasti”? — Kako se mit o HNB-u i „izgubljenom suverenitetu” sudara s pravom i činjenicama

Profesor Ljubo Jurčić tvrdi da je HNB nakon uvođenja eura „samo šalter“ bez većih ovlasti te da je Hrvatska izgubila suverenitet i mogućnost utjecaja na inflaciju.

Autor: Josip Tomašković

Tvrdnja koja se analizira

●      “HNB je samo šalter bez velikih ovlasti… izgubili smo suverenitet… HNB je sada bespomoćan i Vlada je u kratkom roku bespomoćna.”

●      “Mi smo izgubili suverenitet, ali smo izgubili i instrument kad dođe do ovakve situacije, ostali smo bez vlastitog novca. HNB je samo šalter bez velikih ovlasti od Europske centralne banke. De facto, HNB je sada bespomoćan i Vlada je u kratkom roku bespomoćna.” — Ljubo Jurčić, izjava za Nacional, 21. listopada 2025. (citati iz članka) (1)

Područje analize

Ova provjera razjašnjava tri česte tvrdnje o ulozi Hrvatske narodne banke (HNB) nakon uvođenja eura (1. siječnja 2023.): (a) je li HNB „samo šalter“ bez suštinskih ovlasti; (b) je li „izgubljen suverenitet“; (c) može li država i dalje utjecati na inflaciju. Analiza se oslanja na: Ugovor o funkcioniranju EU-a (TFEU), Statut ESCB/ESB, Zakon o HNB-u (NN 75/08, 54/13, 47/20), SSM uredbu o bankovnom nadzoru, službene dokumente HNB-a i statistiku DZS-a/ECB-a (2) (11).

Analitički kutovi:

1.     Pravni okvir i formalne zadaće HNB-a nakon uvođenja eura (TFEU čl. 127, 130; Zakon o HNB-u čl. 2–4).

2.     Raspodjela ovlasti u Eurosustavu (Upravno vijeće ESB-a; SSM).

3.     Monetarni suverenitet — što je preneseno, što ostaje.

4.     Utjecaj na inflaciju — monetarni vs. fiskalni alati i hrvatske prakse 2022.–2025.

Analiza

1) Pravni okvir i formalne zadaće HNB-a: „šalter“ ili regulator s redefiniranim mandatom?

TFEU čl. 127. propisuje da je glavni cilj ESSB-a (Eurosustava) stabilnost cijena, a nacionalne središnje banke (NSB) dio su sustava (2). TFEU čl. 130. eksplicitno jamči neovisnost središnjih banaka u obavljanju zadaća (3). U Hrvatskoj, Zakon o HNB-u jasno definira:

●      položaj i neovisnost HNB-a (čl. 2.),

●      cilj – stabilnost cijena (čl. 3.),

●      zadaci HNB-a (čl. 4.) uključujući zadaće nakon uvođenja eura, odnose s EU tijelima, nadzorno-statističke i operativne poslove (4).

Usto, izmjene iz 2020. integriraju obveze iz SSM Uredbe 1024/2013 (čl. 1.a Zakona o HNB-u navodi SSM uredbu među provedbenim aktima), čime se potvrđuje sudjelovanje HNB-a u bonitetnom nadzoru uz ESB (4) (7). HNB nakon eura nije likvidiran niti sveden na „šalter“, nego preuzima ulogu nacionalne operativne i nadzorne karike Eurosustava: sudjeluje u provedbi monetarne politike, nadzoru banaka (osobito manjih izravno nadziranih na nacionalnoj razini u okviru SSM-a), makroprudencijalnoj politici, statistici i upravljanju dijelom financijske imovine (npr. pričuve koje nisu prenesene ESB-u) (4) (10).

Što je preuveličano u „šalter“ narativu?

Izjavu da je HNB „samo šalter“ pobija više činjenica:

●      Upravno vijeće ESB-a (glavno tijelo za monetarnu politiku) sastoji se od šest članova Izvršnog odbora i guvernera svih NSB-ova europodručja — time i guvernera HNB-a (5).

●      HNB donosi i provodi niz podzakonskih odluka (npr. o kolateralu u operacijama Eurosustava, o izvještavanju za nadzor, o provođenju operacija monetarne politike) temeljem ovlaštenja iz Zakona o HNB-u (11) (13).

●      HNB provodi makroprudencijalnu politiku (protuciklički zaštitni sloj, O-SII, sektorska ponderiranja rizika itd.), s izmjenama kalibracija u 2024.–2025. (6) (8) (9).

Zaključak ovog kuta: pravni i institucionalni dokazni korpus ne podupire metaforu „šaltera“ — HNB je funkcionalno i ovlašteno tijelo unutar Eurosustava s nizom domaćih zadaća. Tvrdnja je preširoko generalizirana.

2) Raspodjela ovlasti: što stvarno odlučuje Zagreb, a što Frankfurt?

Uvođenjem eura (1.1.2023.), strateška monetarna ovlast prelazi na ESB: Upravno vijeće određuje ključne kamatne stope, operacije refinanciranja, okvir kolaterala, minimalne pričuve itd. (2), (5). No provedba se naslanja na NSB-ove, pa HNB operativno provodi odluke (npr. vrednovanje kolaterala, tehničke aspekte operacija) i donosi provedbene akte unutar ovlasti iz domaćeg zakona (13).

U bonitetnom nadzoru, SSM Uredba 1024/2013 definira specifične zadaće ESB-a, dok nacionalna nadzorna tijela (HNB) i dalje nadziru manje značajne institucije uz metodološki okvir SSM-a; ESB ima nadležnost za „značajne“ banke (7). Makroprudencijalno, HNB može aktivirati i kalibrirati zaštitne slojeve (npr. protuciklički zaštitni sloj — pck) i sektorske mjere; te mjere se notificiraju ESB-u/ESRB-u (6), (8), (9).

Zaključak ovog kuta: HNB više ne kroji sam kamatne stope, ali nije bez ovlasti: sudjeluje u odlučivanju (glas guvernera u Upravnom vijeću) i ima operativno-nadzornu i makroprudencijalnu ulogu. Tvrdnja o „bespomoćnosti“ zanemaruje tu raspodjelu.

3) Monetarni suverenitet: što je izgubljeno, a što nije

Monetarni suverenitet u užem smislu znači: emisija vlastite valute, kontrola njezine količine, određivanje kamatnih stopa i vođenje samostalne monetarne politike. Hrvatska je pristupanjem eurozoni prenijela te ovlasti na razinu ESB-a (2).  U tom smislu, djelomičan gubitak monetarnog suvereniteta je točan opis — standardna posljedica ulaska u monetarnu uniju. Međutim, ekonomski suverenitet nije reducibilan na monetarnu politiku. Država zadržava fiskalnu politiku (porezi, proračun, izdaci/investicije), politike dohotka i regulatorne alate (tržišta proizvoda, rada, konkurencije), te makroprudencijalne poluge preko HNB-a (6) (8) (9). TFEU čl. 130. i domaći Zakon (čl. 2.–4.) usto jamče neovisnost središnje banke i strukturiraju odnose s EU tijelima (3) (4).

Zaključak ovog kuta: sintagma „izgubili smo suverenitet“ preširoko je i netočno upotrijebljena ako se širi na sve ekonomske politike. Točna je kao skraćenica za monetarni suverenitet — ne i za fiskalno-regulatorni prostor.

4) Utjecaj na inflaciju: nema nacionalnih kamata, ali imate PDV, subvencije, administrirane cijene i makroprudencijalne kočnice

Tvrdnja da su „HNB i Vlada bespomoćni“ u kratkom roku zaboravlja fiskalne, administrativne i makroprudencijalne alate.

Primjeri iz hrvatske prakse 2022.–2025.:

●      Fiskalne mjere na energente i hranu. U 2022. proširena je primjena snižene stope PDV-a (13% i 5%) na prirodni plin, toplinsku energiju, drvo/pelet i dio prehrambenih proizvoda, s ciljem ublažavanja cjenovnog udara (14) (16). Iako Porezna uprava bilježi da sniženje PDV-a nije bilo u cijelosti ugrađeno u potrošačke cijene (marže su dijelom apsorbirale smanjenje), to je i dalje alat kratkoročnog ublažavanja (15).

●      Makroprudencijalne mjere HNB-a. Primjer je protuciklički zaštitni sloj kapitala od 30.6.2024. 1,5%, s najavom povećanja na 2% (primjena planirana od 1.1.2027.), čime se usporava pregrijavanje kreditnog ciklusa i prigušuju inflatorni kanali preko potražnje (8). HNB sustavno objavljuje Makroprudencijalnu dijagnostiku s pregledom aktivnih mjera (9).

●      Administrirane i subvencionirane cijene (npr. energenti) i paketi pomoći također mogu ublažiti inflatorni profil, iako s fiskalnim troškom (14) (15).

●      Statistički i komunikacijski okvir. DZS/ECB objavljuju HICP/CPI koji služe usmjeravanju mjera (10) (11).

Ukratko: ESB vodi kamate, no nacionalne vlasti i HNB imaju alatnu kutiju koja u kratkom do srednjem roku utječe na inflatorne impulse (putem poreza, subvencija, regulacije i kreditnog kanala). Reći da je država „u kratkom roku bespomoćna“ je pretjerivanje.

Retoričke i metodološke napomene

●      Metafora „šaltera“ koristi hiperbolu i sugerira institucionalnu irelevantnost HNB-a, što je u kontradikciji s pravnim tekstovima (TFEU/Statut/ Zakon o HNB-u) i praksom (nadzor, makroprudencijalne mjere, podzakonske odluke) (2) (8) (11)

●      „Izgubljeni suverenitet“ je reduktivna generalizacija: točna za monetarnu sferu, netočna ako se čita kao sveukupna nemoć države.

●      „Nemoć u kratkom roku“ ignorira fiskalne i regulacijske instrumente potvrđene hrvatskim praksama 2022.–2025. (14) (16).

●      Što nedostaje u tvrdnji? Izostavljeni su konkretni članci prava EU i domaćeg zakona, struktura odlučivanja (Upravno vijeće ESB-a) i makroprudencijalni arsenal HNB-a.

Zaključak

Primarna tvrdnja (HNB je „samo šalter“ bez ovlasti; država i HNB „bespomoćni“): na temelju prava EU-a (TFEU čl. 127, 130; Statut ESCB/ESB), Zakona o HNB-u (čl. 2–4), SSM okvira i prakse HNB-a (makroprudencijalne mjere, nadzor, provedbeni akti), tvrdnja je netočna. HNB nema autonomnu monetarnu politiku, ali ima značajne operativne, nadzorne i makroprudencijalne ovlasti, a država zadržava fiskalne i regulatorne alate koji kratkoročno utječu na inflaciju (2) (11) (12) (14) (16).

Sekundarna tvrdnja („izgubljeni suverenitet“): djelomično točno u monetarnoj dimenziji (prijenos na ESB), ali netočno kao generalna tvrdnja o ekonomskoj nemoći — fiskalno-regulatorni prostor ostaje značajan (2) (9) (14) (16).

Službena ocjena ovog članka je time ,,većinski netočan”. Obrazloženje; jezgrovita istina o prijenosu monetarnog suvereniteta postoji, ali ključne sastavnice tvrdnje („HNB je samo šalter“, „bespomoćni smo“) u raskoraku su s pravnim i institucionalnim činjenicama i zanemaruju dostupne fiskalne/makroprudencijalne alate.

Vidi:

1.     Nacional.hr. O INFLACIJI Jurčić: HNB je samo šalter bez velikih ovlasti… 21.10.2025. Dostupno na:https://www.nacional.hr/o-inflaciji-jurcic-hnb-je-samo-salter-bez-velikih-ovlasti-izgubili-smo-suverenitet-ali-i/

2.     Ugovor o funkcioniranju Europske unije, čl. 127 (stabilnost cijena; zadaće ESSB/Eurosustava). EUR-Lex (HR). Dostupno na: https://eur-lex.europa.eu/resource.html?format=PDF&uri=cellar:9e8d52e1-2c70-11e6-b497-01aa75ed71a1.0011.01%2FDOC_3

3.     TFEU čl. 130 (neovisnost središnjih banaka). EUR-Lex (EN; normativni tekst). Dostupno na:https://eur-lex.europa.eu/eli/treaty/tfeu_2016/art_130/oj/eng

4.     Zakon o Hrvatskoj narodnoj banci (NN 75/08, 54/13, 47/20): čl. 2 (neovisnost), čl. 3 (cilj), čl. 4 (zadaci; zadaće nakon uvođenja eura), čl. 1.a (provedba SSM/BRRD/EU akata). Pročišćeni tekst: Zakon.hr. Dostupno na:https://www.zakon.hr/z/590/zakon-o-hrvatskoj-narodnoj-banci

5.     ECB. The Governing Council (sastav: Izvršni odbor + guverneri NSB-ova europodručja). 16.10.2024. Dostupno na: https://www.ecb.europa.eu/ecb/decisions/govc/html/index.en.html

6.     HNB. Makrobonitetna politika — okvir i ciljevi (HR/EN). 7.6.2024. Dostupno na: https://www.hnb.hr/temeljne-funkcije/financijska-stabilnost/o-financijskoj-stabilnosti/makrobonitetna-politika

7.     Uredba (EU) br. 1024/2013 (SSM): o dodjeli specifičnih zadaća ESB-u u bonitetnom nadzoru. EUR-Lex. Dostupno na: https://eur-lex.europa.eu/eli/reg/2013/1024/oj/eng? 

8.     HNB. Protuciklički zaštitni sloj kapitala (pck): stopa 1,5% od 30.6.2024.; najava 2% od 1.1.2027. Objavljeno 30.9.2025. Dostupno na: https://www.hnb.hr/en/core-functions/financial-stability/cnb-s-macroprudential-policy/countercyclical-capital-buffer

9.     HNB. Makroprudencijalna dijagnostika, br. 24 (listopad 2024.) i br. 25 (ožujak 2025.) — pregled važećih mjera. Dostupno na: https://api.hnb.hr/documents/d/guest/e-mpd-25-2025

10.  HNB. Upravljanje financijskom imovinom (pričuve koje nisu prenesene ESB-u). 2.1.2023. Dostupno na:https://www.hnb.hr/en/core-functions/financial-assets-management? 

11.  Hrvatska narodna banka. (2025). Odluka o upravljanju kolateralom u kreditnim operacijama Eurosustava [NN 84/2025, 28. svibnja 2025.]. Narodne novine. Preuzeto s https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2025_05_84_1123.html

12.  ECB. Independence — institucionalni temelj u Ugovoru i Statutu. Dostupno na:https://www.ecb.europa.eu/ecb/our-values/independence/html/index.en.html

13.  HNB. Europski sustav središnjih banaka / Eurosustav — uloga HNB-a. 1.1.2023. Dostupno na:https://www.hnb.hr/temeljne-funkcije/medunarodni-odnosi/europski-sustav-sredisnjih-banaka HNB+1

14.  TEB. Izmjene i dopune Zakona o PDV-u od 1.4.2022. (proširenje sniženih stopa na energente). 31.3.2022. Dostupno na: https://www.teb.hr/novosti/2022/izmjene-i-dopune-zakona-o-pdv-u-od-142022/

15.  Porezna uprava. Analiza učinaka sniženja PDV-a na cijene (1.4.2022.) — nalaz o nepotpunom prosljeđivanju u cijene. 23.5.2022. Dostupno na: https://porezna-uprava.gov.hr/UserDocsImages/arhiva/Dokumenti%20vijesti/Analiza%20cijena%20-%20220523.pdf? 

16.  HOK. Promjene stopa PDV-a od 1. travnja 2022. — praktični pregled (13% i 5% na energente/dobra). 31.3.2022. Dostupno na: https://www.hok.hr/aktualno/promjene-stopa-pdv-od-1-travnja-2022? 

Tvrdnja Mosta i Miletića da studenti imaju veću satnicu od pomoćnika u nastavi je točna

Most i njihov saborski zastupnik Marin Miletić u javnom govoru su izjavili da studenti imaju veću minimalnu neto satnicu od pomoćnika, što je točno.

Autor: Ramona Ščuric

Da studenti imaju veću neto satnicu od pomoćnika u nastavi javno su tvrdili Most i njihov saborski zastupnik Marin Miletić (1) i ta tvrdnja je točna.

Minimalna studentska satnica je trenutačno 6,06 eura neto (2). Uzmemo li u obzir da velika većina pomoćnika u nastavi prema Pravilniku o pomoćnicima u nastavi i stručnim komunikacijskim posrednicima (3) ima definiranu minimalnu bruto satnicu od 7,50 eura, što u neto iznosu najčešće ispadne oko 5,80 eura, za zaključiti je da studenti koji u cijeloj Hrvatskoj imaju ujednačenu minimalnu neto satnicu od 6,06 eura zapravo imaju veću satnicu od dobrog dijela pomoćnika u nastavi.

Takvo stanje je problematizirala i predsjednica Udruge pomoćnika u nastavi, Nataša Pavičić.

– Studenti imaju zagarantiranu minimalnu neto satnicu koja je, u usporedbi s nekim pomoćnicima, veća od njihove, a ne nose ovakvu odgovornost. Najidealnije bi bilo da nam je svima ista plaća u netu jer radimo i isti posao. Još bi dodatno trebalo povećati plaće pomoćnicima u nastavi koji rade s više djece. Neki rade i sa osmero djece, npr. u centrima za odgoj i obrazovanje ili u centrima za autizam. Takav rad je stvarno potplaćen. Sve bi to dovela u red sistematizacija posla, odnosno koeficijent složenosti posla kojeg mi trenutno nemamo. Neki nemaju ni dodatak na staž ni druga materijalna prava koja proizlaze iz Temeljnog kolektivnog ugovora, navela je Pavičić.

No, postoje i neke iznimke. Prema podatku pomoćnika u nastavi iz Vukovara, koji navodi da je neto satnica između 6,40 i 6,48 eura neto, jasno je da se radi o satnici koja je veća od minimalne studentske. Isto vrijedi i za gradove koji su povećali bruto satnice od propisane minimalne i time povećali i neto satnice pomoćnika u nastavi, čime oni sada imaju veću satnicu od studenata.

Pomoćnici u nastavi traže da im se Pravilnikom definira minimalna neto satnica

Ali, zanimljivo je da će se od 1. siječnja 2026. studentska satnica povećati na 6,56 eura neto (4). Tim povećanjem studentska minimalna neto satnica bit će veća i od neto satnice pomoćnika u nastavi iz Vukovara. Kako bi se ovakav jaz između satnice pomoćnika u nastavi i studenata smanjio, na Facebook stranici Pomoćnici u nastavi/PUN-Hr (5) objavili su kako traže reviziju Pravilnika.

– Minimalna studentska satnica za 2026. raste na 6,56 eura neto, dok pomoćnici u nastavi i dalje imaju 7,5 eura bruto, što je niže od 6 eura neto po satu, pa će studenti ubrzo imati veću satnicu od pomoćnika u nastavi, unatoč nižoj razini odgovornosti i stručnosti koju njihov posao zahtijeva. Problem je što se satnica pomoćnika u nastavi NE usklađuje automatski s rastom minimalca i ne prati ni inflaciju ni rast životnih troškova, iako je njihov posao zakonski jasno definiran kao važna podrška učenicima s teškoćama. Tražimo da minimalna neto satnica pomoćnika u nastavi bude najmanje 8 eura neto, uz automatsku indeksaciju prema rastu minimalne plaće i inflaciji svake godine. Predlažemo se hitnu revizija Pravilnika, jer je trenutačna 7,5 eura bruto satnica nepravedna i neadekvatna u uvjetima stalnog rasta minimalca i studentske satnice, te ugrožava egzistenciju i motivaciju pomoćnika, stoji u Facebook objavi stranice Pomoćnici u nastavi/PUN-Hr.

Studenti imaju definiranu minimalnu neto satnicu, pomoćnici u nastavi nemaju

Prema svemu navedenome, izjava Mosta i Miletića o tome da studenti imaju veću satnicu od pomoćnika u nastavi je točna. Studenti, za razliku od pomoćnika u nastavi, imaju definiranu minimalnu neto satnicu koja je 6,06 eura neto. Pomoćnicima u nastavi definirana je minimalna bruto satnica od 7,50 eura, što u neto iznosu svakom pomoćniku ispada drugačije, a najčešće ispadne oko 5,80 eura.

To znači da studenti, koji u cijeloj Hrvatskoj imaju ujednačenu minimalnu neto satnicu, zapravo imaju veću satnicu od dobrog dijela pomoćnika u nastavi koji nemaju ujednačenu minimalnu neto satnicu. Također je zanimljivo da od 1. siječnja 2026. minimalna studentska satnica raste na 6,56 eura neto, čime će razlika postati još izraženija i studenti će imati veću satnicu od još većeg broja pomoćnika u nastavi.

Pred “bankrotom” ili pred naslovom?

Dnevno.hr tvrdi da je Hrvatska pred bankrotom jer je proračun “u deficitu koji postaje teško održiv”. Podaci EU-a i HNB-a govore suprotno.

Autor: Josip Tomašković

Područje analize

Ova provjera adresira dvije povezane tvrdnje koje je Dnevno.hr objavio 17. listopada 2025. (1):

●       da je Hrvatska “pred bankrotom”

●       da je deficit državnog proračuna “teško održiv”.

Pritom je nužno razlikovati pojmove proračunski deficit (godišnji manjak prihoda nad rashodima) i dug opće države (akumulirani dug), kao i razumjeti kriterije fiskalne održivosti u EU: Maastrichtski pragovi (deficit ≤ 3 % BDP-a, dug ≤ 60 % BDP-a) te širi okvir reformiranog Pakta o stabilnosti i rastu (programi prilagodbe, procjene održivosti, EDP postupci).

Za aktualne brojke i prognoze korišteni su službeni izvori: Eurostat, Europska komisija (proljetna prognoza 2025.), Hrvatska narodna banka (HNB), Ministarstvo financija / Vlada RH te S&P Global Ratings (9).

Tvrdnja je društveno važna jer izraz “pred bankrotom” implicira neposredni suvereni default ili gubitak tržišnog pristupa, što bi imalo teške posljedice po gospodarstvo i životni standard.

Stoga provjeravamo:

●      što znače “bankrot države” i “održivost deficita” u eurozoni,

●      kakvo je stanje i trend hrvatskog proračuna i duga 2024.–2025.,

●      što o riziku neplaćanja signaliziraju tržišta i rejting,

●      postoji li retoričko preuveličavanje i izostavljen kontekst u izvornom naslovu.

 

Analiza

1) Što zapravo znači “bankrot države” u eurozoni?

U javnom govoru “bankrot” često se koristi kao sinonim za suvereni default — kada država ne plati dospjele obveze prema vjerovnicima. Za zemlje eurozone, kriteriji fiskalne održivosti i nadzor su višeslojni: primjenjuje se EU fiskalni okvir (deficit, dug, planovi prilagodbe) uz mehanizme tržišnog nadzora i, u krajnjoj nuždi, europske zaštitne mreže poput Europskog stabilizacijskog mehanizma (ESM). Rani indikatori približavanja defaultu su: prekomjeran deficit iznad 3 % bez plana konsolidacije, eksplozivan rast omjera duga/BDP-a i tržišni stres (skok prinosa i CDS-a).

U hrvatskom slučaju 2024.–2025.:

●      Deficit opće države ispod je ili oko 3 % BDP-a prema Europskoj komisiji i službenim dokumentima rebalansa (3)(4) (6).

●      Dug/BDP iznosi oko 58–59 % (ožujak 2025.: 58,4 %), ispod referentnih 60 % i u padu na godišnjoj razini (5) (6).

●      Kreditni rejting Hrvatske je A– uz pozitivan izgled (7), što implicira nizak rizik neplaćanja.

Zaključak ove točke: institucionalni i tržišni indikatori ne podupiru tezu o “pred-bankrotnoj” situaciji.

Manipulativna tehnika: alarmističko zaključivanje iz same činjenice postojanja deficita, bez objašnjenja što zaista označava fiskalna neodrživost.

 

2) Brojke: deficit i dug Hrvatske 2024.–2025.

Prema proljetnoj prognozi Europske komisije (19. svibnja 2025.), deficit Hrvatske za 2024. iznosi 2,4 % BDP-a, a za 2025. se očekuje 2,6–2,7 % (3) (4) (10). Vlada RH je u listopadu 2025. rebalansom planirala manjak opće države od 2,9 % BDP-a te smanjila nominalni manjak državnog proračuna s 4,0 na 3,8 mlrd. eura (2). Sve vrijednosti ostaju unutar Maastrichtskog praga od 3 % BDP-a. Prema HNB-u, omjer duga opće države i BDP-a iznosi 58,4 % (ožujak 2025.) naspram 62,0 % godinu ranije, dakle u padu i ispod referentnog praga (5) (6). U usporedbi s prosjekom eurozone (≈88 % BDP-a), hrvatski je dug znatno niži (4)(5).

Što nedostaje u članku? Naslov Dnevno.hr ne prikazuje da su deficit i dug unutar EU pragova i da Vlada rebalansom cilja održiv okvir (2). Bez tog konteksta, čitatelj dobiva pogrešan dojam o “neodrživosti”.

3) Tržišni i rejting signali: ima li “stresa” koji prethodi bankrotima?

Tri brza indikatora:

●      Rejting: S&P Global Ratings 12. rujna 2025. potvrđuje ocjenu A- uz pozitivne izglede, što implicira mogućnost daljnjeg povišenja (7).

●      Prinosi na obveznice: Petogodišnji prinos Hrvatske sredinom listopada 2025. iznosi oko 2,7 %, bez znakova tržišnog stresa (8).

●      CDS (5Y): oko 75 baznih bodova, što označuje vrlo nisku vjerojatnost defaulta u srednjem roku (9).

U stvarnim slučajevima približavanja defaultu obično dolazi do eksplozivnog rasta prinosa i CDS-a te pada rejtinga u “spekulativni” razred — čega ovdje nema.

4) “Teško održiv” deficit? Što kaže fiskalni okvir i projekcije EU

Procjena održivosti deficita uzima u obzir razinu, strukturu, trend i trošak zaduživanja. Prema Komisiji, Hrvatska 2025.–2026. bilježi rast BDP-a oko 3,2 %, nezaposlenost ispod 5% inflaciju u padu (3) (4). Deficit ostaje ispod 3 %, a dug nastavlja silazni trend. Rebalans 2025. potvrđuje ciljanje manjka opće države od 2,9 % BDP-a (2). To je znatno ispod razine koja bi mogla aktivirati postupak prekomjernog deficita (EDP). Usporedno, više država eurozone ima deficite iznad 3 % (poput Poljske, Rumunjske, Francuske i Slovačke), pa Hrvatska ne odskače negativno (4) (5) (10).

Manipulativna tehnika: izostanak vremenskog horizonta i usporedbenog konteksta — pojam “teško održiv” ostavljen je neodređen, bez fiskalnog kriterija.

Zaključak

Primarna tvrdnja da je “Hrvatska pred bankrotom” nije potkrijepljena podacima. Fiskalni i tržišni pokazatelji (deficit ≈2,6–2,9 %, dug 58–59 % BDP-a, rejting A– s pozitivnim izgledima, stabilni prinosi i CDS) ukazuju na niski rizik neplaćanja i urednu fiskalnu poziciju (2) (9). Sekundarna tvrdnja o “teško održivom deficitu” također je neutemeljena: svi relevantni izvori potvrđuju održivost unutar EU okvira (2) (5). Članak koristi alarmistički jezik i izostavlja ključne fiskalne pokazatelje, pretvarajući uobičajeni deficit u navodni rizik bankrota — što dostupni podaci iz službenih izvora izričito pobijaju. Time je ocjena ovog članka: ,,netočno”.

Vidi:

  1. Dnevno.hr. Hrvatska je pred bankrotom: Državni proračun u deficitu koji postaje teško održiv. 19. listopada 2025. Dostupno na: https://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska-je-pred-bankrotom-drzavni-proracun-u-deficitu-koji-postaje-tesko-odrziv-3095026
  2. Ministarstvo financija RH. Rebalans proračuna: Prihodi veći 30 mil. eura, rashodi smanjeni 223 mil. eura.Priopćenje. 3. listopada 2025. Dostupno na: Fhttps://mfin.gov.hr/vijesti/rebalans-proracuna-prihodi-veci-30-mil-eura-rashodi-manji-za-223-mil-eura/3987
  3. European Commission. Economic forecast for Croatia (Spring 2025). 19. svibnja 2025. Dostupno na:https://economy-finance.ec.europa.eu/economic-surveillance-eu-economies/croatia/economic-forecast-croatia_en
  4. European Commission. Spring 2025 Economic Forecast – EU and euro area overview. 19. svibnja 2025. Dostupno na: https://economy-finance.ec.europa.eu/economic-forecast-and-surveys/economic-forecasts/spring-2025-economic-forecast-moderate-growth-amid-global-economic-uncertainty_en
  5. Eurostat. Government finance statistics – quarterly data (EA/EU, 2025). 21. srpnja 2025. Dostupno na:https://ec.europa.eu/eurostat/statistics-explained/index.php/Government_finance_statistics_-_quarterly_data
  6. Hrvatska narodna banka. Dug opće države u ožujku 2025. iznosio je 58,4 % BDP-a. Priopćenje. 30. lipnja 2025. Dostupno na: https://www.hnb.hr/-/dug-opce-drzave-u-ozujku-2025-iznosio-je-58-4-bdp-a
  7. S&P Global Ratings. Croatia ‘A-/A-2’ Ratings Affirmed; Outlook Positive. 12. rujna 2025. Dostupno na:https://www.spglobal.com/ratings/en/regulatory/article/-/view/type/HTML/id/3440375

„Svaka šesta tvrtka gasi radna mjesta“ — upozorenje HUP-a ili retoričko pretjerivanje?

Tvrdnja da će rast minimalne plaće ugasiti „svako šesto radno mjesto“ temelji se na neprovjerenim očekivanjima, a ne na činjenicama.

Autor: Josip Tomašković

Tvrdnje koje se analiziraju

„Svaka šesta tvrtka u Hrvatskoj predviđa zatvaranje radnih mjesta zbog povećanja minimalne plaće.“

 „81 % tvrtki ne može prenijeti rast troškova rada kroz cijene.“

 „Bruto profit po zaposlenom u Hrvatskoj upola je niži od prosjeka EU.“

 — Index.hr, 10. listopada 2025. (1)

Područje analize

Povećanje minimalne plaće redovito izaziva napetosti između sindikata i poslodavaca: sindikati ga vide kao mjeru socijalne zaštite, dok poslodavci upozoravaju na pritisak na konkurentnost i rast troškova rada (2). Hrvatska udruga poslodavaca (HUP) povremeno objavljuje ankete o očekivanim učincima državnih mjera, no rijetko s potpunim uvidom u metodologiju — bez informacija o veličini uzorka, zastupljenim sektorima i načinu prikupljanja podataka. Tvrdnja da „svaka šesta tvrtka gasi radna mjesta“ implicira široko rasprostranjeni val otpuštanja. Međutim, bez transparentnog izvora i konteksta ne može se znati odnosi li se na stvarne planove ili samo na subjektivne procjene i strahove ispitanika.

Ova analiza ispituje četiri aspekta:

  1. izvor i metodologiju istraživanja,
  2. ekonomsku logiku tvrdnji,
  3. retorički okvir,
  4. empirijske dokaze i međunarodni kontekst.

1. Izvor i metodologija: tko je pitao, koliko i koga?

Index se poziva na HUP-ov Fokus tjedna, ali jedini javno dostupan dokument s usporedivim sadržajem je HUP Kompas – Bijela knjiga 2025, u kojem su navedeni stavovi članica o tržištu rada i gospodarskim očekivanjima (3). Prethodne HUP-ove ankete bile su interne, s ograničenim brojem ispitanika — najčešće srednjih i velikih članica HUP-a — te nisu reprezentativne za ukupno hrvatsko gospodarstvo, gdje većinu čine mikro i male tvrtke (4).

Tvrdnja „svaka šesta tvrtka predviđa gašenje radnih mjesta“ stoga se vjerojatno temelji na nepoznatom i malom uzorku, a ne na sustavnom istraživanju. Ako bi anketa, primjerice, obuhvatila stotinjak ispitanika, riječ bi bila o dvadesetak subjekata koji izražavaju zabrinutost — što nije statistički opravdano za zaključak o svim tvrtkama u zemlji. To predstavlja metodološku pogrešku ekstrapolacije — generalizaciju ograničenog uzorka na cijelu populaciju, čime se stvara dojam većeg razmjera problema nego što podaci dopuštaju. Ekstrapolacija u društvenim istraživanjima znači proširivanje rezultata malog, nereprezentativnog uzorka na širu populaciju bez statističke opravdanosti. Takva se pogreška često javlja u anketama s malim brojem ispitanika ili bez poznate strukture uzorka, čime se stvara dojam univerzalnog trenda koji zapravo nije dokazan. (5)

2. Ekonomska logika i empirijski pokazatelji

Minimalna plaća u Hrvatskoj u 2025. iznosi 970 eura bruto, što je oko 54 % prosječne bruto plaće (6).  Prema preporukama Europske komisije i OECD-a, povećanja minimalne plaće do 55–60 % prosječne obično nemaju značajnije negativne učinke na zaposlenost. (7) (8) Empirijske analize za Hrvatsku pokazuju da nakon povećanja minimalne plaće od 10–12 % godišnje u razdoblju 2019.–2024. nije došlo do masovnih otpuštanja. Zaposlenost je rasla, a udio radnika koji primaju minimalac ostao je stabilan, oko 6–8 % ukupno zaposlenih. (6) (9) Drugim riječima, iako povećanje minimalne plaće može izazvati pritisak u niskoprofitnim sektorima (ugostiteljstvo, prerada, tekstil), makroekonomski učinak ostaje ograničen. Tvrdnja o linearnom uzroku „veća plaća = gubitak poslova“ pojednostavljuje kompleksnu stvarnost u kojoj važnu ulogu imaju i produktivnost, elastičnost potražnje za radom te mjere fiskalne politike. (10)

3. Retorika i emocionalni okvir

Izraz „svaka šesta tvrtka“ ima snažan emocionalni naboj. Takva formulacija konkretno kvantificira opasnost i stvara osjećaj hitnosti — klasičan primjer kvantifikacijskog zastrašivanja (scaremongering by ratio). Formulacija „predviđa gašenje radnih mjesta“ također je bitna: predviđanje nije isto što i plan. To je procjena, često temeljena na osjećaju nesigurnosti, ne na čvrstim namjerama. Pretvaranje takve subjektivne izjave u objektivnu činjenicu predstavlja logičku pogrešku reifikacije — mišljenje se prikazuje kao realnost. Reifikacija (od lat. res, stvar) označava logičku pogrešku u kojoj se apstraktni pojam, osjećaj ili mišljenje prikazuje kao činjenična stvarnost. U ovom slučaju, predviđanja poslodavaca – koja su izraz percepcije – interpretirana su kao objektivno stanje gospodarstva, čime se stvara privid većeg ekonomskog rizika nego što empirijski podaci pokazuju.

Sličnu ulogu ima i tvrdnja o „81 % tvrtki koje ne mogu prenijeti trošak rada“. Takva izjava implicira neizbježan pad profitabilnosti, ali ignorira mogućnosti prilagodbe: povećanje produktivnosti, smanjenje neefikasnosti, ulaganje u tehnologiju ili promjenu poslovnog modela. Retorika kombinira apel na strah („gašenje radnih mjesta“) s apelom na razum („nema prostora za rast cijena“), čime se gradi narativ o nadolazećoj ekonomskoj prijetnji.

4. Tvrdnja o profitabilnosti: „upola niži profit od EU prosjeka“

Izraz „bruto profit“ nije standardna makroekonomska kategorija. Eurostat i OECD koriste bruto dodanu vrijednost po zaposlenom kao mjeru produktivnosti (11). Prema tim pokazateljima, Hrvatska se u 2024. nalazila na oko 55–60 % prosjeka EU-a — niže, ali ne „upola“. Tvrdnja iz Indexova članka stoga miješa produktivnost i profitabilnost te preuveličava razliku. Uz to, korištenje izraza “bruto profit” u ovom kontekstu pogrešno je i pojmovno neusklađeno s međunarodnim standardima financijskog izvještavanja (Eurostat, OECD, IFRS). U službenim analizama koristi se termin bruto dodana vrijednost po zaposlenom ili produktivnost rada, dok “bruto profit” nije priznata makroekonomska kategorija. Profitabilnost ovisi i o poreznom opterećenju, troškovima kapitala i strukturi tržišta, a ne isključivo o plaćama (12).

5. Argument o „ograničavanju cijena“ i uvozu

U članku se navodi i da „limitiranje cijena potiče uvoz jeftinije i manje kvalitetne hrane“. No dostupni podaci Državnog zavoda za statistiku pokazuju da je uvoz prehrambenih proizvoda rastao i prije uvođenja mjera ograničenja cijena 2022.–2023., što znači da ne postoji jasan uzročno-posljedični odnos (13). Bez dodatne analize strukture uvoza i cijena, ova tvrdnja ostaje nepotvrđena pretpostavka.

6. Empirijski i međunarodni kontekst

Iskustva iz država EU potvrđuju da umjereni rast minimalne plaće ne uzrokuje masovna otpuštanja. Njemačka je 2022. povećala minimalnu plaću s 10,45 na 12 eura (+15 %), a zaposlenost se nastavila povećavati (14). Poljska i Mađarska, slične po strukturi gospodarstva, bilježe slične trendove — bez značajnog pada zaposlenosti, iako su pojedini sektori (ugostiteljstvo, poljoprivreda) prijavili pritisak na marže (11). Ekonomisti to objašnjavaju kao “pogrešku u procjeni” (perceptual bias) — sklonost poslodavaca da precjenjuju negativne posljedice regulatornih promjena zbog subjektivnog osjećaja nesigurnosti, a ne stvarnih ekonomskih pokazatelja.

Zaključak

Tvrdnja da „svaka šesta tvrtka u Hrvatskoj predviđa gašenje radnih mjesta zbog povećanja minimalne plaće“ nije potkrijepljena transparentnim podacima. Riječ je o internom anketnom rezultatu HUP-a nepoznate metodologije, čiji se zaključci pogrešno prikazuju kao opća činjenica. Ne postoje dokazi da takav udio tvrtki doista planira otpuštanja, niti da će rast minimalne plaće izazvati sustavan gubitak radnih mjesta. Sekundarne tvrdnje o „nemogućnosti prenošenja troškova“ i „upola manjem profitu“ također su metodološki i pojmovno manjkave, s elementima retoričkog pretjerivanja.

Na temelju dostupnih empirijskih dokaza iz Hrvatske i EU, učinci povećanja minimalne plaće na zaposlenost su ograničeni i sektorski specifični, ali ne dramatični. Članak prenosi interpretacije HUP-a bez kritičkog konteksta, čime stvara pretjerano alarmantan dojam o posljedicama. Time ovom članku možemo dati ocjenu ,,većinski netočno”.

Izvori:

  1. Index.hr. Udruga poslodavaca: Zbog većeg minimalca svaka šesta tvrtka gasi radna mjesta. Objavljeno 10. listopada 2025. https://www.index.hr/vijesti/clanak/udruga-poslodavaca-zbog-veceg-minimalca-svaka-6-tvrtka-gasi-radna-mjesta/2718690.aspx
  2. Eurofound. Minimum wages in 2024: Annual review. Luxembourg: Publications Office of the EU; 2024. https://www.eurofound.europa.eu/en/publications/all/minimum-wages-2024-annual-review
  3. Hrvatska udruga poslodavaca. HUP Kompas – Bijela knjiga 2025. Zagreb: HUP; 2024. https://www.hup.hr/EasyEdit/UserFiles/2024/dan-poduzetnika-2024/hup-kompas-bijela-knjiga-2025.pdf
  4. Državni zavod za statistiku. Plaće i zaposlenost po vrsti poslodavca 2024. Zagreb: DZS; 2025.https://dzs.gov.hr/UserDocsImages/dokumenti/GPP%202024.pdf
  5. Krkač K. Metodologija istraživanja i proces ocjenjivanja. Zagreb: Lažna uzbuna; 2024. https://lazna-uzbuna.hr/wp-content/uploads/2024/11/Procedura-i-metodologija-provjere-informacija.pdf
  6. DZS. Mjesečni statistički pokazatelji: Plaće i zaposlenost 2025. Zagreb: DZS; 2025. https://podaci.dzs.hr/2025/hr/97039
  7. OECD. Employment Outlook 2024. Paris: OECD Publishing; 2024., https://www.oecd.org/en/publications/oecd-employment-outlook-2024_ac8b3538-en.html
  8. Europska komisija. Directive on Adequate Minimum Wages in the European Union. Brussels: EC; 2022. https://employment-social-affairs.ec.europa.eu/policies-and-activities/rights-work/labour-law/working-conditions/adequate-minimum-wages-eu_en
  9.  Jukić I. Utjecaj povećanja minimalne plaće na zaposlenost u Republici Hrvatskoj [diplomski rad]. Osijek: Ekonomski fakultet u Osijeku, Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera; 2023. Dostupno na: https://repozitorij.efos.hr/islandora/object/efos:5852/datastream/PDF/view
  10. Hrvatska narodna banka. Odluke o monetarnoj politici 2024.: HNB; 2024. https://www.hnb.hr/-/odluke-o-monetarnoj-politici-15
  11. OECD. Productivity Outlook 2023. Paris: OECD Publishing; 2023. https://oecdstatistics.blog/2024/03/05/labour-productivity-amidst-global-uncertainties-insights-from-2022-23/
  12. Eurostat. Labour productivity and unit labour costs. Dostupno na: https://ec.europa.eu/eurostat
  13. Eurostat. National accounts and GDP per hour worked. Brussels: EC; 2024. https://ec.europa.eu/eurostat/statistics-explained/index.php?title=National_accounts_and_GDP
  14. DZS. Robna razmjena s inozemstvom  2022–2024. Zagreb: DZS; 2025. https://podaci.dzs.hr/hr/podaci/robna-razmjena-s-inozemstvom/

Učimo prepoznati dezinformacije: održana četvrta radionica medijske pismenosti novinara Joze Ćurića

Čast nam je bilo ugostiti novinara Jozu Ćurića koji je studentima, nastavnicima i novinarima održao zanimljivu radionicu o važnosti prepoznavanja dezinformacija i manipuliranja u medijima te o lažnim medijskim vijestima (fake news). To je četvrta u nizu radionica koje je novinar održao u okviru aktivnosti medijske pismenosti na projektu  „Prepoznavanje i razotkrivanje dezinformacija – nove tehnologije, iskustvo i znanje kao alati“. Na projektu osim @z.s.e.m, kao nositelja, sudjeluju uvaženi partneri @srednja_hr , @radio808 i @tehnicko_veleuciliste_zagreb.