“Buyout” bez kupnje: kad se zakonska konverzija kredita predstavlja kao preuzimanje

Nacional.hr u tekstu sugerira da je konverzija CHF kredita u eure bila usporediva s “buyoutom” banaka, no dostupni pravni i financijski okviri ne podupiru takvu kvalifikaciju.

Autor: Josip Tomašković

Tvrdnje koje se analiziraju

U članku portala Nacional.hr, objavljenom 17. prosinca 2025., autor iznosi tezu da je zakonska konverzija kredita vezanih uz švicarski franak (CHF) u eure usporediva s preuzimanjem (“buyout”) te time implicira da je riječ o postupku koji bankama može donijeti korist nalik kupnji “podcijenjenog” poslovanja. (1) U tom se smislu u tekstu navodi da je “konverzija švicarca u eure bila ‘buyout banaka’”, uz dodatno pojašnjenje da je “preuzimanje banke ili dijela njezinog poslovanja značilo kupovanje podcijenjene banke”. (1) U istom kontekstu autor tvrdi i da je “zaštita potrošača… jedan od stupova, kao i stabilnost financijskog sustava i stabilnost cijena u statutu ECB-a”. (1) Kao sporedna, ali tematski povezana tvrdnja, u članku se pojavljuje i izjava da se “banke se uopće nisu zadužile u švicarskim francima”. (1)

Područje analize

Krediti vezani uz švicarski franak (CHF) u Hrvatskoj su, osobito nakon 2004., postali rašireni ponajprije zbog nižih kamatnih stopa i percepcije tečajne stabilnosti, što se navodi i u analitičkom izvješću Hrvatske narodne banke iz rujna 2015. (2) Nakon što je Švicarska narodna banka 15. siječnja 2015. ukinula minimalni tečaj CHF prema euru, franak je snažno ojačao, a obveze dijela dužnika, izražene u kunama i eurima, porasle su. (3) Hrvatski zakonodavac je u rujnu 2015. uveo model konverzije kojim se potrošače s CHF kreditima nastojalo dovesti u položaj usporediv s onima koji su od početka imali euro kredit, uz retroaktivni izračun i preinaku ugovornih parametara. (4) Takav pristup otvorio je dugotrajnije sporove, uključujući pitanja primjene Direktive 93/13/EEZ o nepoštenim ugovornim odredbama, o čemu je Sud Europske unije raspravljao i u predmetima povezanim s hrvatskim kontekstom konverzije. (12) (5) Analiza se stoga usmjerava na tri ključna pitanja: prvo, što pojam “buyout” znači u financijskom smislu i može li se zakonska konverzija uopće razumno svrstati u taj okvir; drugo, što dostupni izvori indiciraju o inicijativi za mjeru te o raspodjeli troškova i koristi; treće, jesu li tvrdnje o mandatu ECB-a i o (ne)zaduživanju banaka u CHF-u potkrijepljene provjerljivim izvorima.

Analiza

1) Što je rečeno i kako: “buyout” kao interpretativna oznaka konverzije

Tekst Nacional.hr uvodi pojam “buyout” kao ključnu interpretaciju konverzije, pri čemu se može zaključiti da autor konverziju prikazuje kao postupak s obilježjima preuzimanja koji bankama omogućuje “kupovanje podcijenjenog”. (1) Međutim, u financijskoj terminologiji “buyout” ima relativno stabilno i specifično značenje te se odnosi na transakciju preuzimanja vlasničke kontrole nad poduzećem ili njegovim dijelom, često uz visok udio duga i jasno prepoznatljivu transakcijsku strukturu. Takvo se razumijevanje pojma nalazi u institucionalnim rječnicima i pregledima financijske stabilnosti. (6) (7) Zakonska konverzija potrošačkih kredita u Hrvatskoj 2015. ne pokazuje tipične elemente buyout transakcije. Ne proizlazi da je došlo do kupoprodaje banke, prijenosa vlasničkih udjela ili promjene kontrole, niti do prijenosa portfelja na drugog vlasnika u smislu tržišne akvizicije. Umjesto toga, radi se o regulatornoj intervenciji u ugovorne odnose između banaka i dužnika, provedivoj na temelju zakona te vezanoj uz metodologiju preračuna, promjenu valute i pripadajućih ugovornih parametara. (4) U takvom okviru izostaju osnovni transakcijski elementi “buyouta”, poput kupca i prodavatelja, kupoprodajne cijene i financiranja akvizicije.

2) Retorika i manipulativne tehnike: stručni termin kao zamjena za dokazni mehanizam

Upotreba izraza “buyout” u ovom kontekstu može se interpretirati kao retoričko pojačalo koje sugerira određenu vrstu namjere i koristi, iako se u samom tekstu ne iznosi mjerljiv mehanizam koji bi potvrdio da je konverzija imala obilježja preuzimanja. Umjesto prikaza konkretnih transakcijskih obilježja, čitatelju se nudi termin koji zvuči tehnički i autoritativno, dok je pravni instrument u osnovi zakonska obveza konverzije. (4) (8) To upućuje na obrazac u kojem se složen pojam koristi kao interpretativna oznaka, bez dokazivanja da se opisani događaj doista uklapa u kategoriju na koju se pojam uobičajeno odnosi. (6) (7)

3) Što nedostaje: pravna narav mjere i pitanje inicijative

U tekstu se može prepoznati sugestija da su banke konverziju priželjkivale ili da im je ona bila korisna u smislu stabilizacije i izbjegavanja priznanja problema. (1) Međutim, dio javno dostupnih izvještaja, uključujući Reuters, opisuje konverziju kao mjeru koju je hrvatska vlada nametnula bankama te je pritom naglašeno da je teret u znatnoj mjeri prebačen na kreditore, uz visoke procijenjene troškove i sporove koji su se potom otvorili. (8) (9) Takav kontekst otežava zaključak da se radilo o instrumentu koji su banke dizajnirale i provodile kao “buyout” u vlastitu korist. Istodobno, iz dostupnih izvora proizlazi da je mjera imala i makrofinancijske implikacije. HNB je u rujnu 2015. razmatrao učinke različitih rješenja i naveo da bi konverzija u EUR uz otpis dijela glavnice mogla imati visok trenutačni trošak za banke te potencijalno utjecati na međunarodne pričuve u pojedinim scenarijima. (2) To indicira da su kanali utjecaja postojali, ali ne potvrđuje tezu da je sama mjera po svojoj naravi bila “buyout”.

4) Dokazi kontra-teze: što zakon određuje kao cilj konverzije

Normativno polazište konverzije jest da se potrošača s CHF kreditom dovede u položaj usporediv s onim kao da je od početka ugovorio euro kredit pod usporedivim uvjetima, uz propisanu metodologiju izračuna. (4) Iz toga se može zaključiti da je “konverzija” ponajprije pravni institut preinake ugovora temeljem obvezne zakonske norme, a ne tržišna transakcija preuzimanja. U europskom pravnom okviru sporovi oko konverzije dodatno se povezuju s pitanjima zaštite potrošača i nepoštenih ugovornih odredbi. Sud EU u predmetu C-567/20, među ostalim, razmatra odnos konverzije i režima Direktive 93/13/EEZ, uključujući pitanje posljedica nepoštenih odredbi. (5) Takav fokus upućuje na to da je pravna “os” teme potrošačko-ugovorna i regulatorna, a ne korporativno-akvizicijska.

5) Sekundarno: tvrdnja o “stupovima” u statutu ECB-a

Nacional.hr navodi da su “zaštita potrošača”, “stabilnost financijskog sustava” i “stabilnost cijena” “stupovi” u statutu ECB-a. (1) Međutim, ECB-ovi materijali i temeljni ugovorni okvir jasno ističu da je primarni cilj Eurosustava održavanje stabilnosti cijena. (10) UFEU, članak 127,, te Statut ESCB/ECB postavljaju hijerarhiju ciljeva u kojoj je stabilnost cijena na prvom mjestu, dok se zaštita potrošača ne pojavljuje kao “stup” ECB-ova mandata u obliku kako je sugerirano u tekstu. (11) Iz toga proizlazi da sporna formulacija vjerojatno miješa različite javne politike i razine odgovornosti, pri čemu opis ECB-ova mandata ostaje preširok.

6) Sekundarno: tvrdnja da se banke “uopće nisu zadužile u CHF-u”

Izjava da se banke “uopće nisu zadužile u švicarskim francima” iznesena je kategorički, bez navođenja izvora ili metodologije. (1) HNB-ovo izvješće pokazuje da se pri razmatranju valutnih pozicija banaka uzimaju u obzir obveze i mehanizmi zatvaranja valutne neusklađenosti, uključujući i konverzije valuta na međunarodnim tržištima. (2) To ne dokazuje da je svaki pojedini kredit bio izravno financiran u CHF-u, ali je dovoljno da se problematizira apsolutna tvrdnja “uopće nisu”, osobito bez preciziranja na koje razine bilance ili na koje institucije se izjava odnosi.

Zaključak

Na temelju provjerljivih definicija i pravnog okvira može se zaključiti da kvalifikacija zakonske konverzije CHF kredita u eure kao “buyouta banaka” nije utemeljena. Konverzija ne pokazuje tipična obilježja akvizicije ili promjene kontrole, već ima karakter regulatorne intervencije u potrošačke ugovore, kako proizlazi iz relevantnog zakona. (4) (6) (7) Dodatno, izvještaji koji opisuju provedbu mjere upućuju na to da je konverzija bila nametnuta bankama uz značajne troškove i posljedične sporove, što ne podržava interpretaciju o “buyoutu” kao instrumentu osmišljenom u interesu banaka. (8) (2) Sekundarne tvrdnje iz članka, osobito one koje se odnose na mandat ECB-a i “stupove” u statutu, formulirane su preširoko te nisu usklađene s temeljnim dokumentima o ciljevima Eurosustava. (10) (11) Ovom članku, zato, možemo dati ocjenu ,,netočan”.

Vidi:

1. Nacional.hr. Toksični krediti: konverzija švicaraca u eure bila je buyout banaka jer preuzimanje banke ili dijela njenog poslovanja značilo je kupovanje podcijenjene banke. 17.12.2025. https://www.nacional.hr/toksicni-krediti-konverzija-svicaraca-u-eure-bila-je-buyout-banaka-jer-preuzimanje-banke-ili-dijela-njenog-poslovanja-znacilo-je-kupovanje-podcijenjene-banke/
2. Hrvatska narodna banka. Izvješće o problematici zaduženosti građana kreditima u švicarskim francima i prijedlozima mjera za olakšavanje položaja dužnika u švicarskim francima. Rujan 2015. https://www.hnb.hr/documents/20182/447389/hp15092015_CHF.pdf/6e84815b-eb41-4315-96a2-9ecf5b8c6183
3. Swiss National Bank. SNB discontinues minimum exchange rate and lowers interest rate to minus 0.75%. 15.01.2015. https://www.snb.ch/en/publications/communication/press-releases/2015/pre_20150115
4. Narodne novine. Zakon o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/2015). 25.09.2015. https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2015_09_102_1973.html
5. EUR-Lex. Presuda Suda EU u predmetu C-567/20, A.H. protiv Zagrebačke banke d.d. 05.05.2022. https://eur-lex.europa.eu/legal-content/HR/TXT/?uri=CELEX:62020CJ0567&
6. OECD. OECD Glossary of Statistical Terms: Leveraged buyout. https://www.oecd.org/content/dam/oecd/en/publications/reports/2008/09/oecd-glossary-of-statistical-terms_g1gh9ad7/9789264055087-en.pdf
7. European Central Bank. Financial Stability Review. Lipanj 2007. https://www.ecb.europa.eu/pub/pdf/fsr/financialstabilityreview200706en.pdf
8. Reuters. Banks agree to end action against Croatia in loan conversion dispute. 02.02.2021. https://www.reuters.com/article/markets/europe/banks-agree-to-end-action-against-croatia-in-loan-conversion-dispute-idUSL8N2K82YU
9. Reuters. Croatia hit with lawsuit for franc-loan conversion law. 15.09.2016. https://www.reuters.com/article/markets/europe/croatia-hit-with-lawsuit-for-franc-loan-conversion-law-idUSL8N1BR3JD
10. European Central Bank. Price Stability: Objective of the Eurosystem (MP.001 08/06). 2006. https://www.ecb.europa.eu/ecb-and-you/educational/shared/img/MP_0806_300dpi-textsheet.en.pdf
11. EUR-Lex. Ugovor o funkcioniranju Europske unije, članak 127. https://eur-lex.europa.eu/legal-content/HR/TXT/?uri=CELEX%3A12012E127
12. EUR-Lex. Direktiva Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima. 05.04.1993. https://eur-lex.europa.eu/eli/dir/1993/13/oj/eng