EU “plan” za stanovanje: zvuči veliko, ali je li doista prekretnica?

Provjerili smo je li Europska komisija doista predstavila “prvi europski plan” za pristupačnije stanovanje te koliko su točne brojke o rastu cijena i najamnina koje prate objavu.

Tvrdnja koja se analizira

Net.hr / danas.hr je 16.12.2025. objavio članak u kojem se navodi: “Komisija je danas predstavila prvi europski plan za cjenovno pristupačno stanovanje” (1). U istom tekstu stoji i da su cijene stambenih nekretnina porasle “više od 60 %”, a najamnine “za više od 20 %” (1).

Područje analize

Stambena pristupačnost posljednjih je godina postala jedno od ključnih društveno-ekonomskih pitanja u Europskoj uniji, osobito u većim gradovima gdje se rast cijena nekretnina, najamnina i troškova života sve češće prelijeva u politički pritisak i socijalne napetosti. Eurostatovi pregledi pokazuju dugotrajan rast cijena nekretnina i najamnina na razini EU-a, uz znatne razlike među državama članicama. (6) Istodobno, institucije EU-a posljednjih mjeseci eksplicitno stavljaju stanovanje na dnevni red, pri čemu Europsko vijeće 23.10.2025. formalno poziva Komisiju da brzo predstavi ambiciozan i sveobuhvatan plan, uz naglašavanje supsidijarnosti i nacionalnih nadležnosti. (8) U ovoj provjeri činjenica fokus je na četiri analitička kuta. Prvo, je li točno da je Komisija 16.12.2025. doista predstavila “prvi europski plan” za priuštivo stanovanje i o kakvom se dokumentu radi. (1) (3) Drugo, što znače brojke “više od 60%” i “više od 20%” te jesu li kompatibilne s javno dostupnim europskim statistikama i metodologijama. (3) (6) Treće, što plan stvarno može proizvesti u praksi s obzirom na ograničene ovlasti EU-a u stambenoj politici, koja je primarno u rukama država i lokalnih razina. (3) (8) Četvrto, kako naslovno kadriranje “plan za cijelu Europu” može stvoriti dojam neposrednog rješenja, iako su dio mjera tek najave ili koordinacijski instrumenti. (1) (3) (7)

Analiza

1. Je li Europska komisija doista predstavila “prvi europski plan” 16.12.2025.?

Net.hr tvrdi da je Komisija “danas” (16.12.2025.) predstavila prvi europski plan za cjenovno pristupačno stanovanje. (1) Tu jezgru je moguće provjeriti kroz primarne dokumente Komisije. Europska komisija je objavila “European Affordable Housing Plan” kao službenu komunikaciju s pripadajućim dokumentima i opisom ciljeva, pri čemu se plan javno predstavlja kao “first ever” na razini EU-a. (3) (4) Dodatno, i službena komunikacija prema javnosti (npr. Predstavništvo Komisije u Hrvatskoj) istog datuma opisuje plan istom formulacijom i istim naglascima, što upućuje da je Net.hr sadržajno prenio institucionalni tekst. (2) Ključno je, međutim, razumjeti što “plan” znači u terminima EU prava i politike. Ovdje se ne radi o jedinstvenom zakonu koji bi automatski i izravno regulirao cijene stanova ili najamnina na razini cijele Unije, nego o paketu mjera, najava i koordinacijskih instrumenata, uz dio budućih zakonodavnih inicijativa. (3) (4) U samom planu Komisija navodi da djeluje kao potpora i komplement nacionalnim naporima, što je usklađeno s ranijim političkim signalima Europskog vijeća o poštivanju supsidijarnosti i nacionalnih nadležnosti. (3) (8)

Zaključno za ovaj kut: tvrdnja da je plan predstavljen 16.12.2025. i da ga Komisija uokviruje kao “prvi” na razini EU-a jest u skladu s objavljenim dokumentima i institucionalnim izvorima. (1) (2) (3)

2. Jesu li brojke “više od 60%” i “više od 20%” točne i usporedive?

Sekundarna tvrdnja u Net.hr tekstu navodi prosječan rast cijena stambenih nekretnina “više od 60%” i najamnina “više od 20%” u “posljednjih deset godina”. (1) Ovdje se pojavljuje tipičan problem medijskog korištenja statistike: bez jasnog navođenja početne godine, indeksa i je li riječ o nominalnim ili realnim promjenama, iste rečenice mogu biti točne u jednom, a netočne ili neprecizne u drugom okviru. Komisijin plan kao referentni dokument navodi da su “od 2013. do 2024.” cijene nekretnina porasle za više od 60%, a najamnine “oko 20%” na razini EU-a. (3) To je vrlo blisko formulaciji iz Net.hr teksta, uz razliku u tome što Net.hr govori o “posljednjih deset godina”, dok Komisija eksplicitno navodi raspon 2013. do 2024. (3) Ta razlika je važna jer “posljednjih deset godina” nije strogo identično razdoblju 2013.–2024., a i zato što se stope rasta značajno mijenjaju ovisno o tome uzmete li 2010., 2013., 2015. ili neku drugu baznu godinu. Eurostatov pregled “Housing in Europe – 2025 edition” donosi agregatne podatke koji kažu da su na razini EU-a kućne cijene porasle 53% između 2010. i 2024., dok su najamnine porasle 25% u istom razdoblju. (6) To nije u izravnoj kontradikciji s Komisijinim navodom, nego pokazuje da promjena baze (2010 naspram 2013) i dinamika rasta u pojedinim godinama mogu promijeniti ukupni postotak. Eurostat čak naglašava ubrzanje rasta cijena od 2013. prema 2022., s vrlo snažnim godišnjim stopama u 2021. i 2022., što objašnjava kako se u razdoblju “od 2013.” može doći do većeg kumulativnog rasta nego u dužem razdoblju “od 2010.” (6) Dodatno, Vijeće EU u javnom pregledu krize stanovanja navodi da su cijene kuća “porasle do 60% u prosjeku od 2015.”, uz napomenu da su u nekim državama rastovi prelazili 200%. (7) To opet potvrđuje isti smjer i red veličine, ali i činjenicu da “jedna brojka” skriva ogromne razlike među državama i gradovima.

Zaključno za ovaj kut: brojke “više od 60%” i “više od 20%” nisu očito izmišljene; one su konzistentne s Komisijinim dokumentom za razdoblje 2013.–2024. (3) Ipak, Net.hr formulacija “u posljednjih deset godina” ostaje metodološki neprecizna jer ne definira razdoblje ni indikator, a Eurostatovi agregati za 2010.–2024. daju drukčije ukupne postotke (53% i 25%). (6) To je tipičan primjer kako točna statistika može biti prenesena s “olabavljenim” vremenskim okvirom, što mijenja interpretaciju.

3. Što plan konkretno sadrži i gdje su granice EU djelovanja?

Naslov i framing “plan za pristupačnije stanovanje za cijelu Europu” sugeriraju snažan, izravno operativan zahvat. (1) Međutim, Komisijin dokument i prateće stranice naglašavaju da se radi o potpori državama članicama, regijama i gradovima kroz mjere “dodane vrijednosti EU-a”, a ne o preuzimanju stambene politike. (3) Tu se vidi važna razlika između političke ambicije i pravno-institucionalne realnosti: stanovanje je u velikoj mjeri nacionalno i lokalno pitanje, dok EU kroz jedinstveno tržište, državne potpore, proračunske instrumente i regulaciju platformi može djelovati posredno. Komisija plan strukturira oko nekoliko prioriteta, uključujući povećanje ponude stanovanja, poticanje ulaganja i reformi, adresiranje kratkoročnog najma u područjima pod “stambenim stresom” te potporu najpogođenijim skupinama. (3) Takva struktura u praksi znači kombinaciju financijskih poluga i regulatornog okvira koji će tek nastajati. Jedan od opipljivijih elemenata je najava pan-europske investicijske platforme za stanovanje, s ciljem mobilizacije ulaganja i boljeg spajanja EU sredstava s potrebama na terenu. Komisijina stranica o platformi govori o kombiniranju financiranja i savjetodavne podrške, te navodi da je investicijski jaz procijenjen na oko 150 milijardi eura godišnje, uz potrebu za dodatnim stambenim jedinicama u velikom opsegu. (5) Istovremeno, Zajednički istraživački centar (JRC) objavljuje 16.12.2025. procjene da će EU do 2035. trebati više od 2 milijuna novih domova godišnje kako bi se zadovoljila potražnja, što pokazuje razmjere problema na razini demografije i ponude. (11) No i ovdje je bitno uočiti granice: investicijske platforme, preporuke i koordinacija ne rješavaju automatski pitanje dostupnosti zemljišta, urbanističkih pravila, lokalne infrastrukture, poreznih poticaja ili socijalnih politika, koje su temeljni “prekidači” stambene ponude i cijena. To je razlog zašto Europsko vijeće u zaključcima 23.10.2025. eksplicitno govori o “podršci i komplementu” nacionalnim naporima i o supsidijarnosti. (8) (9) (10)

Zaključno za ovaj kut: Net.hr ispravno prenosi da plan cilja više smjerova djelovanja, ali bez dodatnog konteksta čitatelj može steći dojam da je EU upravo “riješio” stambenu krizu jednim dokumentom, što nije realno ni institucionalno ni vremenski. (1) (3) (8)

4. Retorika i mogući učinci kadriranja

U Net.hr tekstu nema klasičnih dezinformacijskih elemenata poput izmišljenih institucija, lažnih citata ili krivotvorenih brojki. (1) Ono što se ipak vidi jest tipičan obrazac “institucionalnog autoriteta”: tekst je napisan tako da komisijska formulacija funkcionira kao zaključak sama po sebi, bez kritičkog objašnjenja što je pravno obvezujuće, što je najava, a što je tek okvir za buduće inicijative. (1) (3) Drugi element je statističko kadriranje. Navođenje postotaka rasta cijena i najamnina bez metodološke napomene stvara snažan dojam dramatičnosti, ali ostavlja prostor da se iste brojke kasnije osporavaju ili različito tumače, ovisno o bazi i izvoru. (1) (6) U ovom slučaju, Komisija navodi jedan raspon (2013–2024) koji daje “više od 60%” i “oko 20%”. (3) Eurostat za 2010–2024 daje drukčiju sliku agregata (53% i 25%), što nije suštinski suprotno, ali mijenja nijanse. (6) Treći element je obećanje političkog zamaha kroz najavu europskog saveza za stanovanje, izvješća o napretku prije kraja mandata i sastanka na vrhu 2026. (1) To su legitimni politički instrumenti, ali su u medijskom sažimanju lako čitljivi kao “jamstvo rezultata”, iako su stvarni ishodi uvjetovani odlukama država članica, provedbom na lokalnoj razini i budućim zakonodavnim procesima. (3) (8) U tom smislu, naslov “za cijelu Europu” je retorički privlačan, ali sadržajno bi preciznije bilo reći “plan EU potpore i koordinacije”, jer plan ne može jednako djelovati na sve teritorije ni jednako brzo. (3) (7)

Zaključak

Europska komisija je 16.12.2025. doista predstavila dokument koji sama opisuje kao prvi europski plan za cjenovno pristupačno stanovanje, a Net.hr prenosi glavne smjerove tog plana u skladu s institucionalnim izvorima. (1) (2) (3) Brojke o rastu cijena i najamnina su u skladu s Komisijinim prikazom za razdoblje 2013.–2024., no Net.hr formulacija “u posljednjih deset godina” ostaje metodološki neprecizna, a Eurostatovi agregati za 2010.–2024. daju drukčije kumulative (53% za cijene i 25% za najamnine). (3) (6) Najveći problem nije “laž”, nego dojam koji naslovno kadriranje može proizvesti: plan je stvaran i politički važan, ali ne predstavlja trenutačno, izravno rješenje stambene krize na razini cijele EU, jer su ključne poluge i dalje primarno nacionalne i lokalne. (3) (8) Na kraju, ovom članak možemo dati našu ocjenu ,,većinski točno”. Tvrdnja je u osnovi točna (plan je predstavljen i opisani ciljevi odgovaraju službenim dokumentima), ali je dio o “posljednjih deset godina” statistički nedovoljno precizno definiran, a framing “za cijelu Europu” može prenapuhati očekivanja o neposrednim učincima i ovlastima EU-a. (1) (3) (6)

Izvori