Jesu li ministri plaćeni pet puta više od nastavnika? Izjava Hajdaša Dončića brojčano ne stoji

Siniša Hajdaš Dončić, aktualni predsjednik SDP-a i zastupnik u Saboru, rekao je netočnu izjavu – da ministri u Hrvatskoj imaju četiri do pet puta veće plaće od nastavnika.

Autor: Ramona Ščuric

Aktualni predsjednik SDP-a i saborski zastupnik, Siniša Hajdaš Dončić, održao je 11. svibnja u Rijeci konferenciju za medije uoči prvog kruga lokalnih izbora u Hrvatskoj. Vijest je prenijela Hrvatska izvještajna novinska agencija (1) u kojoj se nalazi parafrazirana rečenica Hajdaša Dončića o razlici plaća nastavnika i trenutačnih ministara.

Hajdaš Dončić: „Naknadnom provjerom došao sam do podatka da te razlike u bruto iznosu idu blizu onog što sam izjavio“

„Ocijenio je da je suludo da su plaće onih koji educiraju djecu četiri, pet puta manje od plaća ministara“, stoji u tekstu koji je objavila Hina, a prenijeli su i drugi mediji (2). S obzirom na to da Hajdaš Dončić na konferenciji nije iznio odakle mu podaci o plaćama nastavnika za koje je rekao da su četiri do pet puta manje od plaća ministara, poslali smo mu upit u kojemu smo ga zamolili da nam ustupi te informacije kako bismo mogli provjeriti točnost njegove izjave.

– U svom nedavnom govornom nastupu izjavio sam kako su plaće osoba koje obrazuju djecu manje od ministarskih i da je to loše. Naknadnom provjerom došao sam do podatka da te razlike u bruto iznosu idu blizu onog što sam izjavio, što potvrđuje smisao i poruku moje izjave, a to je isticanje važnosti društvenih prioriteta, napisao je Hajdaš Dončić u svom odgovoru.

Dodao je i kako smatra da je „strateški interes Republike Hrvatske izgradnja društva i gospodarstva temeljenog na znanju, inovacijama i izvrsnosti“. Kao preduvjet za to vidi u „održivom, kvalitetnom i pravednom obrazovnom sustavu“.

– To uključuje i adekvatnu razinu plaća koja odražava važnost uloge djelatnika u odgojno-obrazovnim ustanovama. Ako se prema tome postavimo kao prema strateškom interesu, onda to moraju pratiti i izdvajanja iz proračuna. Dio možemo riješiti i kroz uštede. Konkretno, smatram neprihvatljivim da ministar demografije i useljeništva uopće obnaša tu dužnost, a kamoli da za nju prima plaću iz javnih sredstava. Potpuno mi je neprihvatljivo on kao ministar u javnim nastupima reducira djecu na ‘nosače pušaka’ i ne prepoznaje njihovu vrijednost kao nositelja znanja, kreativnosti i razvoja. Ništa bolja situacija nije ni kod resornog ministra koji je više puta pokazao krivi stav prema obrazovanju, čime je izgubio povjerenje roditelja, učenika i nastavnik, komentirao je u svom odgovoru na naš upit Hajdaš Dončić, referirajući se na ministra demografije Ivana Šipića i ministra obrazovanja Radovana Fuchsa.

Usporedba relevantnih podataka o plaćama je pokazala da je izjava Hajdaša Dončića pretjerana, odnosno netočna

Kako nismo dobili informaciju odakle Hajdašu Dončiću podaci o plaćama nastavnika, usporedili smo plaće ministara s jedinim relevantnim podacima – prosječnim bruto i neto plaćama nastavnika koji nisu napredovali i imaju najmanji koeficijent prema Centralnom obračunu plaća (COP) (3). Uspoređivali smo plaće ministara s prosječnim plaćama nastavnika koji nisu napredovali i imaju najmanji koeficijent jer takvi podaci predstavljaju najnižu osnovicu za ulazak u nastavničku profesiju.

Usporedba je pokazala da niti jedna bruto niti neto plaća nijednog ministra ili ministrice nije četiri ni pet puta veća od nastavničke. Podatke o plaćama ministara prikupili smo iz njihovih imovinskih kartica (4). Prema podacima iz ožujka 2025. (5), prosječna bruto plaća nastavnika koji nisu napredovali i imaju najmanji koeficijent iznosi 2.166 eura, a neto 1.532 eura.

Najveću bruto plaću ima ministar prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Branko Bačić i ona iznosi 8.115 eura (6). To je 3,75 puta veća plaća od prosječne bruto plaće nastavnika. Kada gledamo neto plaću, najveću ima ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved – 5.672 eura neto (7). To je 3,70 puta veća plaća od prosječne neto plaće nastavnika. Detaljnije podatke o bruto i neto plaćama ministara i za koliko su puta one veće od prosječne bruto i neto plaće nastavnika pogledajte u tablici.

Izvor: Ministarstvo znanosti, obrazovanja i mladih / Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa (imovinske kartice)

Izračunali smo i koliko iznosi prosječna bruto i neto plaća ministara kojih je ukupno 17. Prosječna bruto plaća ministara iznosi 7.195 eura i to je za 3,32 puta veća plaća od prosječne bruto plaće nastavnika koji nisu napredovali i koji imaju najmanji koeficijent. Prosječna neto plaća ministara je 4.697 eura i to je za 3,07 puta veća plaća od prosječne neto plaće nastavnika koji nisu napredovali i koji imaju najmanji koeficijent.

Izvor: Ministarstvo znanosti, obrazovanja i mladih / Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa (imovinske kartice)

Što znači da je nešto ‘toliko puta’ veće?

Kada se kaže da je nečija plaća „četiri puta veća“, to znači da se iznos množi s brojem četiri. Na primjer, ako nastavnik ima prosječnu neto plaću od 1.532 eura, neto plaća ministra koja bi bila točno četiri puta veća iznosila bi 6.128 eura. Ako bi bila pet puta veća, iznosila bi 7.660 eura neto. U stvarnosti, ministar znanosti i obrazovanja Radovan Fuchs ima neto plaću od 4.573 eura, što je oko 2,98 puta više od nastavničke, a ne četiri ili pet puta kako je rekao Hajdaš Dončić.

Iako su ministarske plaće znatno veće od nastavničkih, podaci ne potvrđuju izjavu Hajdaša Dončića da su četiri ili pet puta veće – niti u bruto niti u neto iznosu. Kako je i sam rekao, podaci iz njegove izjave su „dovoljno blizu“, ali nisu u potpunosti točni. Razlika u plaćama svakako postoji – od 2,3 do 3,7 puta – no ne doseže četiri ili pet puta, kako je ustvrdio Hajdaš Dončić. Stoga je njegova izjava brojčano pretjerana, a ocjenjujemo je kao netočnu.

Reference:

(1) Vidi URL: https://www.hina.hr/vijest/11948416 (pristupljeno 19. svibnja 2025.)

(2) Vidi URL: https://www.index.hr/vijesti/clanak/hajdas-doncic-oni-koji-uce-djecu-imaju-pet-puta-manje-place-od-ministara-suludo/2669515.aspx (pristupljeno 19. svibnja 2025.)
(3) Vidi URL: https://www.fina.hr/javna-tijela/centralizirani-obracun-placa-u-drzavnoj-sluzbi-i-javnim-sluzbama(pristupljeno 19. svibnja 2025.)
(4) Vidi URL: https://www.sukobinteresa.hr/hr/izvjesca-o-imovinskom-stanju?contact_name=&field_naziv_duznosti_value=ministar&contact_name_1=&contact_name_2=&field_nacin_obnasanja_value=All(pristupljeno 19. svibnja 2025.)
(5) Vidi URL: https://mzom.gov.hr/vijesti/isplata-placa-za-travanj-2025-godine-zaposlenicima-skolskih-ustanova-te-prosjecne-i-medijalne-place-u-ozujku-2025-godine/6985 (pristupljeno 19. svibnja 2025.)
(6) Vidi URL: https://www.sukobinteresa.hr/hr/imovinske-kartice/imovinsko-stanje-duznosnika-branko-bacic(pristupljeno 19. svibnja 2025.)
(7) Vidi URL: https://www.sukobinteresa.hr/hr/imovinske-kartice/imovinsko-stanje-duznosnika-tomo-medved(pristupljeno 19. svibnja 2025.)

Promovira li emisija znanstveno-obrazovnog programa HRT-a „Na rubu znanosti“ međunarodnu financijsku oligarhiju, korporatizam i novi svjetski poredak kao pseudoznanost i teoriju zavjere?

Može li emisija iz znanstveno-obrazovnog programa HRT-a zapravo biti najdugovječniji domaći promotor teorija zavjere poput „novog svjetskog poretka“ i „međunarodne financijske oligarhije“?

Autor: Prof. dr. sc. Kristijan Krkač

U emisiji znanstvenog programa HRT-a „Na rubu znanosti“ 06/04/2025 emitirana je epizoda pod naslovom „Stoljeće dolara“ u kojoj je gost bio hrvatski diplomat Karino Hromin Sturm (1). „Žestoki je protivnik neoliberalizma i Europske unije poznat po tvrdnji da je međunarodna financijska oligarhija namjerno izazvala svjetsku krizu i uništila hrvatske banke, pa ne čudi da ga domaći mediji, uglavnom pod paskom stranih banaka, posve ignoriraju.“ (2) U emisiji je pojašnjavao teoriju zavjere međunarodne financijske oligarhije. Primjerice, na slučaju znaka i natpisa na poleđini novčanice američkog dolara iako je jasno da je autor izraza „Novum ordo seclorum“ Charles Thomson izraz uzeo iz poeme starorimskog pjesnika Publija Virgilija Marona. (3) Ovo je svjež primjer kako Krešimir Mišak i njegovi gosti godinama promoviraju pseudoznanost i teorije zavjere uz druga područja i u području ekonomike, ekonomije i ekonomske povijesti.

Građani Hrvatske unutar EU u najvećem postotku vjeruju u najmanje jednu teoriju zavjere (čak do 23%), a za pojedinačne teorije zavjere su u vrhu EU (npr. čak 39% vjeruje da je COVID-19 neki oblik zataškavanja; vidi: Piotr Jabkowski, Jan Domaradzki & Mariusz Baranowski, 2023). (4) Broj ljudi koji vjeruju u najmanje jednu teoriju zavjere se povećava (vidi: Joseph Uscinski et. al., 2022). (5) Između ostalih negativnih učinaka, vjerovanje u teorije zavjere ima tendenciju snižavanja demokratskih standarda (vidi: Maik Herold, 2024). (6) Mediji koji promoviraju teorije zavjere pridonose povećanju broja ljudi koji vjeruju u te teorije zavjere (vidi: Jordan M. Foley and Michael W. Wagner, 2020). (7) „Emisija [ „Na rubu znanosti“] je početkom bila emitirana jednom mjesečno, no od sezone 2004./2005. emitirana je tjedno zbog velike popularnosti.“ („Na rubu znanosti“, Wikipedija). (8) Mediji koji promoviraju pseudoznanost i teorije zavjere često se služe potpunim izmišljotinama i lažima, primjerice TV emisija „Ancient Aliens“ (vidi: Riley Black, 2012). (9) Emisija HRT-a „Na rubu znanosti“ slična je cijelom nizu emisija koje promoviraju pseudoznanost i teorije zavjere (vidi: Test Dive, 2025). (10)

Emisija HRT-a „Na rubu znanosti“ smještena je u dio programa koji se zove „Znanstveni i obrazovni program“ iako promovira znanstveno očito nedokazane teorije i teorije zavjere. Neke od tema koje promoviraju teorije zavjere su: NLO i zviždači, Kongres istražuje NLO-e, NLO – Crni projekti, NLO i 172. avijacijski puk, NLO – Tragom incidenata, Fenomeni NLO otmica, Putovati prema zvijezdama, Svjetlosna bića, Piktogrami u usjevima, Potraga za divovima, Nemri – Divovska rasa iz prošlosti, Fred Goldberg – Iza vela globalnog zagrijavanja, Korporatizam itd. Zašto je ta emisija i dalje u znanstvenom dijelu programa pod nazivom, a ne primjerice u dijelovima koji se bave zabavom ili religijom jer su česte i religijske teme?

2009. K. Mišak u intervjuu za Nacional izjavio je sljedeće. „Dio tema za tu emisiju bio mi je dosta dobro poznat, svaku emisiju sam napravio tako da sam se bavio jednom velikom temom kao što je bila Atlantida, zatim kriptozoologija, te sam napravio deset emisija u jednoj godini i smatrao da više nema tema. A onda su mi ponudili i drugu sezonu, s tim da bi se emisija prikazivala dvaput mjesečno. Prihvatio sam, iako sam mislio da je nemoguće raditi emisiju svaka dva tjedna. A onda se emisija počela prikazivati jednom tjedno, iako sam mislio da će i to biti nemoguće. Naravno, ja sam s vremenom promijenio kut gledanja na emisiju pa sam počeo ubacivati teme iz futurizma i kreacionizma, u Hrvatskoj su se počele održavati razne konferencije i događaji iz kojih sam saznavao nove teme, pa sam neke teme, koje su u prvoj sezoni bile samo natuknute, poslije produbio. Neke su bile predstavljene kao nekakva fantastična zabava, a ispostavilo se da se u njima krije ozbiljna znanost. Tražio sam sve one teme koje se u američkom SF-u zovu “sense of wonder”, “osjećaj začudnosti”. (Nacional, 2009) (11) Mišak spominje teme kao što su Atlantida, kriptozoologija i SF i koristi izraze kao što su „fantastična zabava“ u kojoj se krije „ozbiljna znanost“. To da tu nema ozbiljne znanosti sasvim je jasno samim znanstvenicima (masnije otisnuti tekst istaknuo autor).

Korporatizam (neologizam koji još nije dio leksika) je novija teorija zavjere prema kojoj tijekom povijesti svijetom gospodare vladari u sprezi s poslovnim subjektima i vojskom. Ta teorija zavjere koristi stariji sociološki pojam korporativizma koji se pojavio u 19. stoljeću kao društveni odgovor na klasični liberalizam i marksizam / komunizam. Nasuprot staleškim sukobima ili borbi na slobodnom tržištu korporativizam (12) zagovara pregovaranje i dogovaranje s ciljem ostvarivanja zajedničkih interesa. Ono što korporatizam kao teorija zavjere ovdje dodaje je to da se ti pregovori i dogovori odvijaju tajno s ciljem vladanja državama, kontinentima ili cijelim svijetom. Ta je teorija zavjere blisko povezana s teorijama zavjere o tajnim svjetskim elitama ili svjetskoj vladi (Novi svjetski poredak) (13) koja u sjeni upravlja cijelim svijetom, tj. o jednoj globalnoj političko-gospodarsko-vojnoj zavjeri (tu teoriju zavjere prije 1990. godine u SAD-u su promovirali dominantno militantna radikalna desnica i kršćanski ekstremisti).

U srži o toj se teoriji zavjere govori u dvije epizode emisije „Na rubi znanosti“ pod naslovom „Korporatizam 1 i 2“ (emitirane 8. i 15. 4. 2011.) (14) u kojima gost eksplicitno tvrdi da su taj pojam „objavili američki teoretičari urote“. Dakle, sam gost emisije otvoreno je priznao da je korporatizam teorija zavjere. Voditelj ga nije pitao o dokazima niti ga je ispravio. Time je jasno da emisija znanstvenog programa HRT-a „Na rubu znanosti“ promovira teorije zavjere koje su ujedno i pseudoznanstvene teorije.

2010. pokrenuta je peticija.

„Dne 23. svibnja 2010. fizičar dr. Dejan Vinković sa Sveučilišta u Splitu pokrenuo je peticiju koju je potpisalo stotinjak znanstvenika, a u kojoj se tvrdi da HTV u sklopu znanstveno-obrazovnog programa emitira pseudoznanstvenu emisiju “Na rubu znanosti”, čime se krši Zakon o HRT-u i Zakon o elektroničkim medijima. Vinković je programskom vijeću HRT-a, Saboru, Hrvatskom novinarskom društvu i Vijeću za elektroničke medije uputio pritužbu zbog popularne emisije “Na rubu znanosti”, tražeći da se ona iz znanstveno-obrazovnog prebaci u zabavni program. U pismu je optužio institucije koje obavljaju nadzor nad radom HRT-a da ne razlikuju znanost od pseudoznanosti te nisu svjesne štetnosti pseudoznanosti za razvoj institucija. Također, potpisnici peticije negoduju zbog toga što se novac predviđen za znanstveno-obrazovni program troši na emisije neznanstvenoga i neobrazovnoga karaktera. Autor i voditelj emisije Mišak odgovorio je da se znanstvenici koji se bune protiv njegove emisije pozivaju na razne zakone, što za njega znači da traže da se znanstvena istina određuje na sudu, a po njemu: „određivanja znanstvene istine na sudu nikad nisu dobro prošle.“ Također je napomenuo da su kod njega u emisiji bili mnogi diplomirani znanstvenici i da je “nemoguće odrediti koji su pravi a koji lažni znanstvenici”. Na tvrdnju u Vinkovićevoj pritužbi da “ponekad (ali izuzetno rijetko) u emisiji gostuje i poneki znanstvenik”, Mišak je u javnom odgovoru napomenuo da je probao izbrojiti koliko je doktora znanosti nastupilo u emisijama, ali je odustao kod brojke od pedeset, jer je bilo previše za brojiti. Nasuprot peticiji znanstvenika protiv Miškove emisije, pokrenuta je, putem interneta, protupeticija potpore Mišku i njegovoj emisiji. Ta druga peticija prikupila je oko 23 000 potpisa.“ (vidi: „Na rubu znanosti“, Wikipedija). (15)

Slučaj ove peticije iz 2010. koju je potpisalo „stotinjak znanstvenika“ i nasuprot nje peticija potpore K. Mišku (voditelju emisije) koja je prikupila „oko 23.000 potpisa“ višestruko je zanimljiv. Zanimljiv je odnos potpisnika peticije i potpisnika potpore K. Mišku. Zanimljivo je i da znanstvenici nisu bili protiv emisije nego samo protiv toga da se emitira u području znanstvenog programa, a predložili su zabavni program. Naime, same znanstvenike često kao mlade motivira npr. znanstvena fantastika pa čak i djela zabavnih autora kao što je Erich von Däniken (16) i sličnih. Također, često ih prema znanosti upute i djela poput „Misterija svijeta“ A. C. Clarke-a. (17)

No, slučaj ove peticije zanimljiv je prije svega zbog pojma demarkacije, tj. razgraničenja znanosti od pseudoznanosti. (18) Taj problem daleko je od riješenog u samoj znanosti, povijesti znanosti i filozofiji znanosti, ali neke postavke su među znanstvenicima prihvaćene s abnormalno visokim konsenzusom tijekom stoljeća. Dániel Bárdos i Adam Tamas Tuboly svoju knjigu „Science, Pseudoscience, and the Demarcation Problem“ iz 2025. godine završavaju sljedećim riječima: „Metoda je nešto što slijedite ili ne, možda raspravljate o njoj ili je čak zlorabite. Ali stavovi su više zajednički, barem što se tiče njihovog formiranja, očuvanja i kontrolirane revizije. Postoje možda stotine slučajeva u kojima je netko pokušao okrenuti alate i obveze znanosti protiv nje: ljudi koji koriste statistiku na pogrešan način ili kritiziraju dobro uspostavljeni konsenzus samo kako bi napravili mjesta za alternativnu, pseudoznanstvenu poziciju (na primjer, u slučaju lobista i boraca protiv cijepljenja) – ili opetovano naglašavajući da su znanstvenici također varalice, da imaju političke i društvene predrasude i jake financijske sposobnosti (sukoba) interesa kako bi pokušali legitimizirati vlastitu zlouporabu znanstvenih vrijednosti (sjetimo se straha novih demarkacionista). Iako je znanost izgubila velik dio vjerodostojnosti i povjerenja jer nije dovoljno marila za takve slučajeve – bilo negirajući ih bilo proglašavajući ih pojedinačnim izuzecima od pravila – dugoročno, a ponekad čak i na vrhuncu problematičnih pitanja, znanost se ispravlja. Pozeri se razotkrivaju, varalice se izbacuju iz zajednice, greške se popravljaju, a rezultati se koriste u novom svjetlu. Donekle pozitivno tumačenje stoga je mogućnost da zlostavljači, šarlatani, prevaranti i egoistični oportunisti ipak na kraju učine znanost boljom. Kako kaže McIntyre, zajednica će se na kraju pobrinuti za takve slučajeve.“ (Bárdos i Tuboly, Cambridge: CUP, 2025: str. 68). (19)

Jasno je kako znanstvenici vide pitanje razgraničenja znanosti od pseudoznanosti (uključeno i s teorijama zavjere). Iz rečenog slijedi da su barem navedene teme kojima se K. Mišak bavi u navedenim emisijama prema mišljenju znanstvenika o pitanju razgraničenja znanosti od pseudoznanosti većinski spadaju u pseudoznanost, a neke i u teorije zavjere. Odgovor na početno pitanje je – da, emisija znanstveno-obrazovnog programa HRT-a „Na rubu znanosti“ propagira međunarodnu financijsku oligarhiju, korporatizam i novi svjetski poredak kao pseudoznanost i teoriju zavjere?

P.S.

Kako se 15, tj. 13 godina nakon spomenute peticije znanstvenika emisija „Na rubu znanosti“ i dalje na HRT-u emitira u znanstveno-obrazovnom programu, a i dalje se emisija tematski drži neznanstvenih tema, postalo je zanimljivo kako je ta akcija znanstvenika pod vidom žalbe prošla. O tome nema podataka na internetu pa smo posegnuli za istraživanjem izvora.

11/04/2025 poslan je putem e-pošte upit Hrvatskom Saboru, Hrvatskom novinarskom društvu (HND), Vijeću za elektroničke medije i HRT-u upit o tome jesu li primili pritužbu znanstvenika o emisiji „Na rubu znanosti“. Upit je sadržavao sljedeći tekst: „Poštovanje. Molim vas informaciju jeste li 2010. godine zaprimili pritužbu dr. sc. Dejana Vinkovića ili dr. sc. Saše Cecija u vezi s tim što se emisija HRT-a “Na rubu znanosti” nalazi u znanstveno-obrazovnom programu HRT-a te da ju se zbog toga što promovira pseudoznanost premjesti u zabavni program? Također, ako jeste, jeste li na tu pritužbu odgovorili i kako.“.

·       HND je 11/04/2025 je odgovorio putem e-pošte da nisu primili prijavu niti da se ona nalazi među zaključcima Novinarskog vijeća časti. (20)

·       Hrvatski sabor je 22/04/2025 odgovorio putem e-pošte da je zaprimio pritužbu Dejana Vinkovića 2010. i 2012., tj. dva odbora Sabora, ali oba su se složila da neće raspravljati o toj temi niti davati mišljenje jer „ne bi bili primjereni, štoviše mogli bi se smatrati nezakonitim postupanjem zakonodavca prema javnom mediju (zadiranjem u uređivačku politiku Hrvatske radiotelevizije i uredničke slobode njezinih urednika).“ (iz korespondencije e-poštom sa Službom za informiranje Hrvatskog Sabora).

·       Agencija za elektroničke medije 22/04/2025 e-poštom nas je obavijestila da je zaprimila pritužbu 2012. i na nju odgovorila iste godine na način da je „Zaključila da nakladnik Hrvatska radiotelevizija u navedenom slučaju nije prekršio odredbe Zakona o elektroničkim medijima“ (iz korespondencije elektroničkom poštom). Pritom je navedeno iz Zakona kako HRT „djeluje samostalno, (…) snosi odgovornost i (…) kako se jamči puna programska sloboda elektroničkih medija“ (čl. 7. i 3. NN 153/09, 84/11, 94/13 i 136/13). Također predlaže podnositelju pritužbe da se obrati direktno HRT-u.

·       HRT je na zamolbu odgovorio 5. svibnja 2025. Rješenjem na način da „se odbija zahtjev korisnika prava na pristup informacijama“ (iz korespondencije sa službenicom za informiranje HRT-a). U obrazloženju se navodi kako je slučaj star 10 i više godina i kako nisu u sustavu našli informaciju o pritužbi. Navodi se kako se „možda radilo o neformalnoj pritužbi unutar sustava HRT-a“ i kako ne nalaze informaciju o takvoj pritužbi. Neformalno saznaju da je prije 15-ak godina bila peticija treba li emisija „Na rubu znanosti“ biti u zabavnom programu.

Kad sažmemo sve dobivene odgovore, tad dobivamo sljedeći zaključak: institucije kojima smo se obratili ili se ograđuju od bilo kakvog postupanja jer se ne žele miješati u uređivačku politiku i programsku i uredničku slobodu ili kako uopće nemaju zaprimljenu pritužbu pri čemu navode da „neformalno“ doznaju nešto što se može pročitati na Internetu i doznati kontaktirajući ljude koji su sudjelovali u cijelom događaju. Ovo je zanimljivo jer se postavlja važno pitanje – jesu li načela novinarske slobode (nakladničke, programske, uređivačke, uredničke i autorske) nadređena, istovrijedna ili podređena načelima istinitog, točnog i potpunog informiranja? Čini se kao da pitane institucije misle da su načela novinarske slobode nadređena načelima istinitog informiranja. To znači kako će se u praksi tolerirati neistinito (u ovom slučaju neznanstveno) izvješćivanje kako se ne bi narušila novinarska sloboda ili drugim riječima, kako se ne bi narušila novinarska sloboda, dopustit će se novinarima da neistinito izvješćuju (štoviše da pod znanost stavljaju nešto što i prema vrlo liberalnim mjerilima znanosti ne spada pod znanost). To da to čini javna televizija članice EU dodatno otežava cijelu situaciju. Zbog toga je kontaktiran i EU DISINFO LAB.

 

Krajnje napomene:

(1) Vidi URL: https://hr.wikipedia.org/wiki/Karino_Hromin_Sturm#cite_note-4 (Pristupljeno: 11/04/2025).

(2) Vidi URL: https://www.val-znanje.com/index.php/tekstovi/manipulacije-ljudima/2499-svjetski-mocnici-uz-pomoc-rohatinskog-i-skegre-namjerno-su-nas-gurnuli-u-ropstvo (Pristupljeno: 11/04/2025).

(3) Vidi URL: https://en.wikipedia.org/wiki/Novus_ordo_seclorum (Pristupljeno: 11/04/2025).

(4) Vidi URL: https://www.nature.com/articles/s41598-023-44752-w (Pristupljeno: 11/04/2025).

(5) Vidi URL: https://pmc.ncbi.nlm.nih.gov/articles/PMC9299316/ (Pristupljeno: 11/04/2025).

(6) Vidi URL: https://misinforeview.hks.harvard.edu/article/the-impact-of-conspiracy-belief-on-democratic-culture-evidence-from-europe/(Pristupljeno: 11/04/2025).

(7) Vidi URL: https://www.brookings.edu/articles/how-media-consumption-patterns-fuel-conspiratorial-thinking/ (Pristupljeno: 11/04/2025).

(8) Vidi URL: https://hr.wikipedia.org/wiki/Na_rubu_znanosti (Pristupljeno: 11/04/2025).

(9) Vidi URL: https://www.smithsonianmag.com/science-nature/the-idiocy-fabrications-and-lies-of-ancient-aliens-86294030/, https://en.wikipedia.org/wiki/Ancient_Aliens (Pristupljeno: 11/04/2025).

(10) Vidi URL: https://hr.wikipedia.org/wiki/Na_rubu_znanosti, https://tastedive.com/shows/like/Ancient-Aliens (Pristupljeno: 11/04/2025).

(11) Vidi URL: https://www.nacional.hr/vodic-po-rubu-znanosti-gospodar-tajni-i-urota-s-hrt-a/ (Pristupljeno: 11/04/2025).

(12) Vidi URL: https://en.wikipedia.org/wiki/Corporatism (Pristupljeno: 11/04/2025).

(13) Vidi URL: https://en.wikipedia.org/wiki/New_World_Order_conspiracy_theory (Pristupljeno: 11/04/2025).

(14) Vidi URL: https://www.youtube.com/watch?v=J0ym5lRKhYQ,  https://hr.wikipedia.org/wiki/Dodatak:Popis_epizoda_emisije_Na_rubu_znanosti(Pristupljeno: 11/04/2025).

(15) Vidi URL: https://hr.wikipedia.org/wiki/Na_rubu_znanosti (Pristupljeno: 11/04/2025).

(16) Vidi URL: https://en.wikipedia.org/wiki/Erich_von_D%C3%A4niken (Pristupljeno: 11/04/2025).

(17) Vidi URL: https://en.wikipedia.org/wiki/Arthur_C._Clarke%27s_Mysterious_World (Pristupljeno: 11/04/2025).

(18) Vidi URL: https://iep.utm.edu/pseudoscience-demarcation/ (Pristupljeno: 11/04/2025).

(19) Vidi URL: https://www.cambridge.org/core/elements/abs/science-pseudoscience-and-the-demarcation-problem/9EF87F37B273D381FCCA3AD31EB2D046 (Pristupljeno: 11/04/2025).

(20) Iz privatne korespondencije e-poštom s HND-om i uvidom u zaključke Vijeća časti HND-a, URL: https://www.hnd.hr/zakljucci-novinarskog-vijeca-casti (Pristupljeno: 11/04/2025).

Milanović: “Potreba za stranim radnicima bila bi manja da je hrvatski radnik bolje plaćen za svoj rad”

Analiziramo tvrdnje predsjednika Republike Hrvatske Zorana Milanovića o tržištu rada u Hrvatskoj

Autor: Ema Tarabochia Veršić

Izvorni članci: (N1info.hr, Jutarnji.hr, Net.hr, Tportal.hr)

Tvrdnja iz članka

Predsjednik Republike Hrvatske Zoran Milanović uputio je povodom Međunarodnog praznika rada poruku u kojoj izražava zabrinutost zbog smjera u kojem se razvija hrvatsko tržište rada. Milanović u poruci ističe kako u Hrvatskoj “nema domaćih ljudi koji žele raditi, pa imamo nikada veću potrebu za radnicima koji dolaze iz drugih zemalja”. Milanović tu pojavu djelomično objašnjava ulaskom Hrvatske u Europsku uniju i otvaranjem tržišta rada, ali ističe da je ključno pitanje jesu li rad i radnik u Hrvatskoj dovoljno vrednovani i plaćeni, zbog čega zaključuje da bi potreba za stranim radnicima bila manja kada bi hrvatski radnici bili bolje plaćeni. Uz to, kritizira model dovođenja radnika koji pristaju raditi za minimalac, smatrajući ga štetnim i za strane i za domaće radnike – jer smanjuje vrijednost rada, narušava standarde i obeshrabruje dugoročno planiranje tržišta rada.

Stanje na tržištu rada u Hrvatskoj; obnova, sezona i javna ulaganja

Prema podacima Ministarstva unutarnjih poslova (1), Republika Hrvatska je u 2024. godini izdala ukupno 206.529 dozvola za boravak i rad. Najviše dozvola izdano je u sektoru graditeljstva (75.071), turizma i ugostiteljstva (56.228), industrije (28.486), prometa i veza (16.149), te trgovine (7.925). Ovaj broj predstavlja znatan porast u odnosu na prethodnu godinu, kada je izdano 172.499 dozvola (2), što jasno ukazuje na rastuću ovisnost hrvatskog gospodarstva o stranoj radnoj snazi, osobito u navedenim sektorima.

Jedan od glavnih razloga povećane potražnje za radnicima su velika ulaganja u obnovu nakon razornih potresa u Zagrebu i na Banovini. Prema podacima Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, do kraja 2023. u obnovu je do 31. prosinca 2023. godine sveukupno uloženo 2,34 milijardi eura – europskih i nacionalnih sredstava (3). Ta su sredstva usmjerena na obnovu privatnih i javnih zgrada te infrastrukture, što je stvorilo snažan poticaj za angažiranje radne snage u građevinskom sektoru.

Istovremeno, hrvatski turizam bilježi snažan rast nakon pandemije s više od 20 milijuna dolazaka turista u 2023. godini (4), i više od 21 milijun u 2024. godini (5), što je povećalo sezonsku potrebu za radnicima u ugostiteljstvu, hotelijerstvu i prijevozu. Zbog sezonalnosti i radnih uvjeta, dio domaćih radnika nije zainteresiran za takve poslove, pa poslodavci sve češće angažiraju radnike iz trećih zemalja kako bi održali operativnost tijekom ljetne sezone, ali i osigurali povoljniju radnu snagu.

Rekordno niska nezaposlenost

S druge strane, službeni podaci govore da domaće rade snage nema dovoljno da bi zadovoljila trenutne potrebe tržišta. Prema podacima Državnog zavoda za statistiku (DZS), u četvrtom tromjesečju 2024. godine broj nezaposlenih osoba u Hrvatskoj iznosio je 88.000, što je pad za 17.000 u odnosu na isto razdoblje prethodne godine (6). Ova relativno niska stopa nezaposlenosti (5,1%) sugerira da domaća radna snaga, čak i kada bi se u cijelosti aktivirala – što u praksi nikad nije slučaj zbog fizičkih ograničenja, neusklađenosti vještina i lokacijske nepokretnosti – ne bi mogla pokriti trenutačnu potražnju za radom.

Izvor: Državni zavod za statistiku

Istovremeno, RH već godinama bilježi negativne demografske i migracijske trendove, osobito nakon potpunog otvaranja tržišta EU za državljane RH. Prema podacima DZS-a (7), u 2021. godini iz Republike Hrvatske u inozemstvo se odselilo 40.424 osoba, od čega je 64,2 % bilo hrvatskih državljana, što iznosi oko 25.945 osoba. Najveći udio odseljenih bio je u dobi od 20 do 39 godina (45,9 %), što jasno upućuje na odljev radno sposobnog stanovništva. Najčešće odredište bila je Njemačka, s udjelom od 32,3 %. Ovi podaci potvrđuju da se smanjenje ponude domaće radne snage ne može pripisivati isključivo (ne)motiviranosti hrvatskih radnika, već i dugotrajnim demografskim i migracijskim trendovima.

Izvor: Državni zavod za statistiku

Visoke plaće i potreba za stranom radnom snagom u razvijeni(ji)m europskim zemljama

Još jedan dokaz da visoke plaće neće smanjiti priljev strane radne snage je situacija u “bogatim” europskim zemljama. Švicarska se često ističe kao primjer zemlje s visokim plaćama i životnim standardom. Prema podacima švicarskog Saveznog statističkog ureda, medijalna bruto mjesečna plaća u 2022. godini iznosila je 6.788 švicarskih franaka, odnosno oko 7.000 eura (8). Unatoč tome, u četvrtom kvartalu 2024. godine u Švicarskoj je bilo zaposleno 1,864 milijuna osoba stranog državljanstva, što čini oko 27 % ukupne radne snage (9). To jasno pokazuje da visoke plaće same po sebi ne znače manju potrebu za uvozom radne snage, već da tržište rada ovisi o nizu strukturnih faktora, poput demografije, obrazovanja i mobilnosti.

Slično je i u Norveškoj. Prosječna godišnja bruto plaća iznosi oko 65.675 eura (10), dok je stopa nezaposlenosti je relativno niska, oko 3,6 % (11). Unatoč tomu, Norveška ima značajan udio stranih radnika: 9,1 % dolazi iz drugih zemalja EU, a dodatnih 13 % iz trećih zemalja. Ovi podaci potvrđuju da čak i u zemljama s visoko razvijenim tržištem rada i plaćama postoji potreba za uvozom radne snage, osobito u sektorima s deficitarnim zanimanjima.

Ocjena točnosti i zaključak

Iako predsjednik Milanović ispravno prepoznaje neke loše trendove na hrvatskom tržištu rada, njegova teza da bi veće plaće značajno smanjile potrebu za uvozom radne snage ne može se potvrditi dostupnim službenim podacima. Tvrdnja je netočna, ali i štetna – zbog načina na koji je formulirana, a koji može doprinijeti razvijanju ozračja netolerancije prema radnicima, naročito onima koji dolaze iz zemalja trećeg svijeta.

Reference:

(1) Ministarstvo unutarnjih poslova: https://mup.gov.hr/UserDocsImages/statistika/2025/1/Mjese%C4%8Dne%20statistike%20prosinac%202024.pdf
(2) Ministarstvo unutarnjih poslova: https://mup.gov.hr/UserDocsImages/statistika/2024/1/Mjesečne%20statistike%20prosinac%202023.pdf
(3) Ministarstvo prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine: https://mpgi.gov.hr/UserDocsImages//dokumenti/Obnova/Izvjesce-o-obnovi-stanje-2023.pdf
(4) HTZ: https://www.htz.hr/hr-HR/press/objave-za-medije/hrvatska-2023-zabiljezila-rekordnih-204-milijuna-dolazaka
(5) HTZ: https://www.htz.hr/hr-HR/press/objave-za-medije/hrvatska-2024-zabiljezila-preko-21-milijuna-dolazaka
(6) DZS: https://podaci.dzs.hr/2024/hr/76778
(7) DZS: https://podaci.dzs.hr/2022/hr/29030
(8) BFS: https://www.bfs.admin.ch/bfs/en/home/statistics/work-income/wages-income-employment-labour-costs.html
(9) BFS: https://www.bfs.admin.ch/bfs/en/home/statistics/work-income/employment-working-hours/economically-active-population/foreign-labour-force.html
(10) CountryEconomy: https://countryeconomy.com/labour/average-wage/norway
(11) EURES: https://eures.europa.eu/living-and-working/labour-market-information-europe/labour-market-information-norway_en